August Šenoa - Čuvaj se senjske ruke

Hrvatski je narod često kroz povijest bio na udaru osnaženih i osvajački raspoloženih susjeda. Naseljen na prostoru u kojem su se dodirivale različite religije i kulture, igrao je ulogu graničara i štita. U doba velikih turskih pustošenja Europom, Hrvati su formalno pod zaštitom velike Hasburške Monarhije, a u stvarnosti oslonjeni na vlastite snage. Grcali su i krvarili ne samo za upada brzih turskih konjanika, nego im j e opasnost stizala i s morske strane, na mletačkim galijama.

Kako su se branili od toliko moćnijeg neprijatelja? Nejednakost u boju nadomještali su akcijama iz zasjede, lukavstvima, pa i okrutnošću... Iz toga potiču i atributi koje im dodijeliše: opasni, nemilosrdni i divlji ljudi, barbari. Opravdanost za takvo postupanje sadržano je u plemenitoj namjeri: opstati na svojoj zemlji. Ovo djelo Augusta Šenoe donosi jedan isječak iz tih burnih i opasnih vremena.

Kratki sadržaj - Lijepa šesnaestogodišnja Dume u svojoj kući u Vrbniku na otoku Krku napeto iščekuje dolazak udvarača, talijanskog plemića Vittorija Barbara koji ju je bio isprosio. Smiruje ju stara tetka savjetujući je da pristane na udaju jer je Mlečić ugledan i bogat, no Dume za to ne želi ni čuti. Oluja na moru bjesni, Vittorio dolazi sa svojom pratnjom po djevojku a kad ga ona srdito odbije, povrijeđeni plemić nasrće na nju. Dume bježi niz strme stijene prema moru. Mlečići je proganjaju, no u olujnom nevremenu iskrsava uskočka lađa i pred zaprepaštenim progoniteljima iz lađe iskače snažni senjski vojvoda Juriša Orlović i odnosi im ispred nosa prestravljenu djevojku.

Senjski uskoci postali su Mlečanima trn u oku i Mlečani nastoje svim silama zatrti svoje neprijatelje. Pod izgovorom da sprječavaju | gusarenje, zatvorili su sve prilaze Senju s morske strane. S kopna na , uskoke vrebaju Turci, a austrijske vlasti ništa ne poduzimaju da j zaštite svoje područje. Uskoci kao branitelji svog područja već dugo nisu od Beča dobili plaću za svoju vojnu službu, a od Mlečana ne mogu isplovljavati na more i trgovati pa je stanje u gradu postalo vrlo teško. Saznaje se da ih Beč namjerava raseliti. Najugledniji Senjani sastaju se u krčmi Crnog Nike tražeći izlaz iz teške situacije. Na sastanak dospijeva i Juriša Orlović pošto je svoju odabranicu Dumu sklonio u kuću uglednog plemića Martina Posedarića.

Istodobno u Senj dolazi novi biskup Marko Antun de Dominis, čovjek hrvatskog porijekla, ali veliki pristaša Mlečana. K njemu, kao i vjerskom čelniku Senja, dolazi senjski kapetan i zapovjednik svih uskočkih postrojbi Danilo Barbo tražeći savjet kako da se Senj spasi od strašnih mletačkih pritisaka i optužbi. De Dominis mu obećava pomoć, zove na sastanak najuglednije Senjane, a zapravo nastoji iskorijeniti uskoke. Kad Barbo napusti biskupa, dolazi biskupov doušnik i mletački službenik Antonio preobučen u fratra i izvještava ga što je sve čuo u krčmi kod Crnog Nike, nabrajajući mu sve ugledne Senjane koji su tamo vijećali.

Na zakazani sastanak s de Dominisom dolaze ugledni Senjani. I dok se oni žale na mletačke postupke, pred njihovim očima Mlečani potapljaju lađu punu žena i djece. Biskup ih uspijeva smiriti i obećava da će Senjani uskoro moći mirno ploviti i trgovati. Poslije toga de Deminis potajno odlazi u Veneciju zajedno s doušnikom i mletačkim službenikom Antonijem Capogrossom. Tamo se sastaje s članovima državnog poglavarstva i dogovara da će Mlečani preko svojih diplomatskih veza isposlovati da za vojnog zapovjednika Senja dođe okrutni zapovjednik u slovenskim pokrajinama, barun Josip Rabata.

Tajanstveni redovnik Ciprijano prisili doušnika Antonija da mu ispripovijeda što se događalo na tajnom sastanku de Dominisa i Mlečana i o tome izvijesti Senjane. U kući Martina Posedarića događaju se značajne stvari za tu obitelj. Mladi plemić Đuro Daničić prosi Martinovu kćerku Klaru. Blagoslov im daje slijepa Klarina baka Lucija i poklanja Klari obiteljski zlatni križ.

Senjani su uskoro saznali kakav je čovjek Rabata i da ga se treba čuvati, a posebno ga mrzi kapetan Barbo kojemu je Rabata učinio veliko zlo još dok je s njim zajedno službovao. Ipak nisu uspjeli spriječiti njegov dolazak. Uz pomoć de Dominisa i mletačke mornarice Rabata dolazi u Senj. Prije dolaska vojske mnogi su Senjani pobjegli iz grada i skrivaju se po okolnim brdima predvođeni Jurišom Orlovićem. Tajanstveni Ciprijano nije uspio nagovoriti de Dominisa da ne radi protiv Senjana.

U Senju počinje Rabatin teror. Pretresaju se kuće, pojedini uskoci izručuju se mletačkim vlastima koje ih ili vješaju ili šalju na galije, a i sam Rabata daje objesiti neke Senjane da bi zaplašio puk. Danilo Barbo zahtijeva od Rabate da prestane s terorom, no ovaj ga smjenjuje s položaja kapetana. Rabata je sazvao najuglednije Senjane i onda dao ubiti Martina Posedarića i ledeničkog plemića Marka Margitića te njihove odsječene glave istaknuo na vrata tvrđave. Očajna Martinova majka, slijepa starica Lucija, dolazi pred Rabatu i proklinje ga, a ovaj bijesan smišlja daljnja ubojstva. Vittorio Barbaro sada je u Rabatinoj službi i planira kako će uz njegovu pomoć raseliti uskoke i uhvatiti Jurišu Orlovića da mu se osveti zbog Dume koja se udala za svog osloboditelja. Izdajica među uskocima, pijanac Bogdanić, na prijevaru je ubio Crnog Niku i odao mjesto gdje se skriva Dume. Kod Dume se skriva i Juriša. Neka im žena ipak dojavljuje da su otkriveni. Dume sakriva Jurišu u podrum. Dolazi Vittorio s vojskom, sve pretražuju no ne uspijevaju naći Jurišu. Ovaj poslije ubija izdajicu Bogdanića i bježi iz Senja.

Rabata je organizirao iseljavanje uskoka koji pred njegovim očima i jakom vojskom napuštaju grad, odlazeći prema Otočcu, Brinju i Prozori u Lici. De Dominis blagosilja Senjane koji napuštaju svoja ognjišta, a narod ga mrzi znajući da je to zapravo njegovo djelo. Barbo odlazi u Graz nadvojvodi Ferdinandu gdje razotkriva pravo lice Josipa Rabate i njegovo šurovanje s Mlečanima. Nadvojvoda obećava da će se Rabati suditi za zločine. Za ovo saznaju Rabata i de Dominis i nije im jasno zašto nadvojvoda osuđuje raseljavanje uskoka kad je to austrijska politika prešutno dogovorila s Mlečanima.

Zadnjih dana 1601. u senjskoj tvrđavi događaju se neobične stvari. Uskoci koji su bili raseljeni iznenada se vraćaju predvođeni Jurišom Orlovićem. Rabata zatvara Orlovića, no uskoci provaljuju vrata na tvrđavi ovaj put predvođeni Dumom i plemićem Pavlom Milovčićem. Antonio Capogrosso organizira otpor, no biva potisnut. Đuro Daničić oslobađa Jurišu. U okršaju je ubijen Rabata i njegova je glava odmah istaknuta nad vratima tvrđave. Ubijen je i Antonio Capogrosso koji se skrivao u dimnjaku. Uskoci traže de Dominisa, no ovaj je pobjegao prije okršaja. Godinu dana poslije ovih događaja, u kući Posedarićevoj, vjenčavaju se Đuro Daničić i Klara. De Dominis je postao splitski nadbiskup, nije kažnjen za djelovanje protiv vlastitog naroda, ali je zato 1614. izopćen iz crkve, a njegovo je tijelo iskopano i javno zapaljeno na trgu u Rimu zajedno s njegovim knjigama jer je crkva otkrila da je radio protiv svoje vlastite vjere. Propala je Mletačka Republika, odavno su nestali hrabri senjski vitezovi, ali je u narodu ostala pjesma o njihovu junaštvu: ČUVAJ SE SENJSKE RUKE.

Vrsta djela - Čuvaj se senjske ruke kraći je povijesni roman zasnovan na istinitim događajima a opisani likovi stvarno su postojali. Pisac je samo neke događaje, one s ljubavnim zapletima, izmislio da bi roman dobio na dramatičnosti i zanimljivosti, kako uskoci ne bi bili prikazani samo kao neustrašivi ratnici na moru i kopnu, nego i kao obični ljudi koji znaju biti nježni i osjećajni.

Kompozicija - Roman je sastavljen od 17 nejednakih poglavlja. Radnja započinje pokušajem otmice lijepe i hrabre djevojke Dume i nastavlja se burnim događajima u Senju te zakulisnim igrama u centrima moći izvan Senja. Vrhunac je juriš na senjski kaštel (tvrđava Nehaj) i ubojstvo zlotvora Rabate. Rasplet je na samom kraju kad se vjenčavaju lijepa Klara Posedarićeva i Đuro Daničić, a epilog je posmrtno kažnjavanje biskupa de Dominisa kad su mu crkvene vlasti spalile lijes s posmrtnim ostatcima i sve njegove knjige. Zadnje poglavlje Šenoin je lirski monolog o slavi Senja i senjskih uskoka.

- Uvod: Uskok Juriša Orlović spašava Dumu iz ruku Mletka Vittoria.
- Zaplet: Mletački biskup de Dominis sprema propast Senju i uskocima.
- Vrhunac: Uskoci vođeni Jurišom Orlovićem provaljuju u Senj i ubijaju Rabatu i Capogrossa.
- Rasplet: Rabata je ubijen i Mlečani su svladani.
- Završetak: Uskoci su opet slobodni, a Senjom je zavladao mir.

Tema i ideja - Tema ovog kratkog romana borba je senjskih uskoka za opstojnost na svom tlu u vrijeme kad im povijesne prilike nisu bile naklonjene. Uskoci su branili Hrvatsku i od Mlečana i od Turaka u vrijeme kad je Hrvatska bila u sastavu Habsburške Monarhije. Austrija je bila obvezna plaćati uskočke postrojbe kao i sve svoje profesionalne vojnike, no plaća je stizala rijetko i neredovito, pa su uskoci bili prisiljeni privređivati za život i na druge načine: plijenili su neprijateljske lađe, upadali u turska područja i sve oteto prisvajali su sebi. Isto su Mlečani i Turci radili i njima. Nakon sklapanja mira s Mletačkom Republikom, Mlečani su vršili pritisak na bečke vlasti da se riješe uskoka jer su im zadavali velike probleme u trgovini s ove strane jadranske obale.

Šenoa je ovim romanom pokazao kako se strani vlastodršci u času okreću protiv hrvatskog naroda čim im ovaj nije prijeko potreban. Osuđuje i domaće ljude koji za sitan novac ili privilegije rade protiv vlastitog naroda. Primjer nepotkupljivosti i velike ljubavi za rodnu grudu dani su u likovima senjskih uskoka, prvenstveno Juriše Orlovića i njegove mlade žene Dume, zatim Đure Daničića i njegove ljubavi Klare, Martina Posedarića, Crnog Nike i drugih Senjana kao i u likovima stranaca koji su osjetili što znači mletačka prevrtljivost ili habsburška sebičnost.

Mjesto i vrijeme - Radnja se odvija u Senju i bližoj okolici te djelomično u Veneciji, Rijeci i Grazu, a vrijeme zbivanja je druga polovica 16. i početak 17. st. kada su austrijske vlasti pod pritiskom Mletačke Republike odlučile raseliti senjske uskoke.

Osnovna misao - Treba braniti svoj zavičaj. Narod koji je mek, pokoran i poslušan čeka ropstvo i tuđinska vlast. Narod koji je ponosan, hrabar i prkosan, izborit će i dočekati svoju slobodu.

Problematika koja se obrađuje u djelu - Povijesna zbivanja s početka 17. stoljeća kad je Senj bio pod austrijskom vladavinom. U to vrijeme uskoci su branili Jadransko more od Mlečana, dok su na kopnu branili austrijsku carevinu od Turaka. Bili su trn u oku Mlečana koji su ih pokušali na prijevaru otjerati iz grada. Šenoa veliča borbu svog naroda za slobodu. Knjiga poručuje da se od tuđinske vlasti može osloboditi samo onaj narod koji se za to sam izbori.

Prepričavanje jedne epizode po izboru - Mletački gospodin Vittorio je htio oženiti krčanku Dumu. Ona se tomu protivi i po buri bježi. On je sa svojom četom lovi do rta. Duma skače junaku Juriši Orloviću u ruke, a on počne veslati prema pučini. Ljutiti Vittorio počne viče za njima, ali uzalud. Duma je spašena.

Likovi - Roman nema jedan središnji lik koji bi bio nositelj svih zbivanja. Glavni lik su ustvari svi uskoci, kako pučani tako i vlastela, koji su jedinstveni u obrani svoga grada. Svi likovi romana su stvarne povijesne ličnosti čije je djelovanje zabilježeno u raznim spisima i arhivima. Senoa svoje likove odlučno dijeli na pozitivne i negativne, tj. služi se crno-bijelom tehnikom u karakterizaciji likova. Pozitivni likovi su Juriša Orlović i njegova mlada žena Dume, Đuro Daničić i njegova zaručnica Klara, ugledni senjski vlastelin Martin Posedarić, njegova slijepa majka Lucija, kapetan Danilo Barbo, ugledni vlastelin Pavao Milovčić i još velik broj vlastele i pučana kao npr. Crni Niko. Negativni likovi su Marko Antun de Dominis, Josip Rabata, Antonio Capogrosso, Vittorio Barbaro, te mnogi mletački časnici i državni dužnosnici. Zanimljiva su i dva tajanstvena lika koji se uvijek iznenada javljaju i opet nestaju. Jedan je na strani pravde (svećenik Cipriano) a drugi na strani zla (pijanac i izdajnik Novačić). Takvi likovi karakteristični su za većinu književnih djela Senoina vremena, a često se javljaju i u drugim Senoinim romanima.

Carski kapetan Danilo Barbo - senjski kapetan, tj. zapovjednik utvrde, veliki je protivnik Mlečana i Rabate. U mladosti je zajedno služio s Rabatom kao austrijski časnik, a Rabata mu je zaveo sestru. Obećao ju je oženiti, no pobjegao je i oženio se nekom bogatom plemkinjom. Danilova sestra umrla je od stida, s njom i nezakonito dijete a ubrzo za njima i Danilova majka. Od tog vremena Barbo nosi na prsima tri križića kao znak osvete za tri smrti. Nakon Posedarićeva ubojstva nosi i četvrti križić. Hrabar je i odlučan vojnik, sve je pokušavao da zaštiti uskoke i raskrinka Rabatu. Išao je u Graz da pismenim dokazima i iskazima svjedoka predoči kako Rabata djeluje protiv interesa vlastite države. Kao pošten čovjek osjetio je svu težinu položaja Senjana i uskoka i pokušao ih je zaštititi koristeći svoj autoritet i osobnu hrabrost.

Gledajte na mom srcu ova tri križa! To je moja majka, moja sestra i moje sestre i - vaše dijete, tri žrtve vašeg nemilosrđa. Evo ja vam poklanjam te tri žrtve, ja se odričem osvete, ali ostavite ovaj bijedni narod na miru. - Spreman je odustati od osvete zbog smrti svoje majke, sestre i njenog djeteta koje je skrivio Rabata, a zauzvrat traži od Rabate spas uskoka.

General Josip Rabata - visok, jak... nisko, prignuto čelo, gusto nabrane vjeđe nad blijedim modrim očima... pod krupnim nosom stiskale se čvrsto debele usnice... Rabata je izdajica svijetle krune, čovjek naprasit, krvolok, ali opet slab i kukavica; Rabata je zadužen i rastrošen... - carev punomoćnik, zlotvor, rastrošan, živi u dugovima, zapravo je kukavica, izdajica austrijskog cara, radi za Mlečane, naređuje ubojstvo kneza Posedarića i izgon uskoka, pod vodstvom Juriše Orlovića uskoci mu spremaju pravednu presudu i ubijaju ga u kaštelu.

Knez Martin Posedarić - je ugledni vlastelin, čovjek visok, širok, silnih prsiju. Lice mu bijaše dugoljasto, blijedo, ali krasno, crno mu je oko igralo kao munja na moru, crna mu brada padala do prsiju, kosa bijaše mu kratko postrignuta. To lijepo snažno muževno tijelo odijevala je haljina od plavetnog sukna, uske crne gaće, a na glavi mu stajaše crvenkapa... Jedan je od najznačajnijih uskoka s čijim su ugledom računale i austrijske vlasti jer se u Beču i Grazu znalo da ga Senjani cijene i slušaju. Njegovim pogubljenjem Rabata je izazvao gnjev svih uskoka i senjskog puka, a i osudu tadašnje službene politike.

Uskok Juriša Orlović - je junak bez straha i mane. Snažan je kao i svi uskoci, ... visok, zoran junak, široka čela, orlova nosa, duguljasta lica. Sudeći po sjajnom odijelu i oružju bijaše i on vojvoda Senjana Uskoka... ispod crnih brkova (pojaviše mu se) gusti bijeli zubi... Uvijek je u akciji. Strah i trepet je i Turcima i Mlečanima, a Mlečani se zbog njegovih »razbojstava« žale i samom caru u Beču. Na umu mu je samo sloboda i osveta podmuklim, okrutnim i prevrtljivim Mlečanima. Kao junaku neprilično mu je da se sakriva u rupi u podrumu, ali na nagovor svoje vjerne i hrabre Dume pristaje i na to, no uskoro svoju »sramotu« spere kažnjavanjem izdajnika Novačića.

Dume je vrlo hrabra, odlučna i prkosna... djevojka jaka, snažna... Neće biti navršila šesnaest godina, ali na mladom, premda finom licu pokazivalo se puno tvrde volje, iz crnih očiju sijevalo joj neko osobito junaštvo. Po naravi slična je Juriši Orloviću koji ju je oslobodio iz ruku goropadnog Mlečića. Silno je zaljubljena u Jurišu. Kao što je on nju spasio od nevoljenog prosca Mlečića, ona je njega spasila sakrivši ga u podrum. Oboje na kraju izlaze kao pobjednici.

Đuro Daničić (ili Jure, Juraj), senjski vlastelin iz vrlo ugledne porodice. Vrlo je mlad, ali se već proslavio po hrabrosti. Ponosan je i bogat no jednostavan u ophođenju s ljudima. Po vanjskom izgledu je mladić u junačkom zlatnom ruhu, pod sabljom, pun, zdrav, crno-kos, oka sokolova, jakih obrva i malenih brčića... iđaše kao jelen u gori, oko mu sijevaše kao sjajne toke na prsima, rumene pune usne mu drhtale... I on se kao i Juriša Orlović nalazi na mletačkom popisu uskoka koje treba smaknuti i zastrašiti ostale. Njegovo junaštvo na kraju dolazi do izražaja i kad oslobađa Jurišu Orlovića iz Rabatine tamnice.

Klara - krhka, nježna i lijepa kćerka vlastelina Martina Posedarića, zaljubljena je u Đuru Daničića i rado pristaje na udaju kad je ovaj zaprosi. Kao što Dume štiti svoga Jurišu, tako i ona brani svoga Đuru i čast svoje obitelji koju su Mlečani ocrnili na carskom dvoru. Odlazi u Graz da raskrinka mletačke podvale. Ovako je predstavljena nadvojvotkinji:... uvede krasnu crnooku bljedoliku djevojku odjevenu u crno... kneginjica Klara Posedarićeva, kojoj pradjedovi prolijevahu rijeke krvi za svetu vjeru Isusovu, kojoj oca slavna junaka objesi sramotno Giuseppe Rabata, kojoj babu ubi žalost za milim jedincem, kojoj zaručnika, junaka i plemića Đuru Daničića progna iz Senja isti Rabata...

Marko Antun de Dominus - crkovnjak odjeven u modro biskupsko odijelo. Bijaše mu po prilici četerdeset godina. Uglasta kapa od svile zaklanjala je fino visoko čelo; lice glatko, suzilo se prema bradi sve većma; jaki nos bijaše iznikao baš ispod čela, pod kojim plamsahu do dvije žeravice - do dva crna oka. Iz tog glatkog ali oštrog lica obrubljenog dugom smeđom bradom mogao si razabrati dvoje - razum i strast... De Dominis ogorčeni je neprijatelj uskoka i smatra ih divljacima. Usko je povezan s Mlečanima, ima rođaka u mletačkom senatu i s njim plete zavjeru protiv Senja pomažući da Mlečani na svoju stranu pridobiju austrijskog časnika baruna Josipa Rabatu, da on dođe za vojnog zapovjednika Senja te da uz njegovu pomoć konačno skinu uskoke s vrata, kad već sami nisu u stanju to riješiti u bitkama.

De Dominisovo prijetvorno djelovanje razočaralo je uskoke i sve građane a u mnogome je pridonijelo da se riješe Rabate nasilnim putem. Vrlo je učen, slatkorječiv, no uporan je u mržnji prema svemu senjskom. Ogriješio se i o crkvene zakone pa gaje crkva osudila, no umro je prije nego što je dospio na lomaču. Poslije smrti njegovo su tijelo javno spalili na lomači u Rimu zajedno sa svim njegovim djelima.

Markantun de Dominis (Rab, 1560. - Rim, 1624.) nije negativna povijesna ličnost kako ga je Šenoa prikazao. Uistinu je bio senjski biskup u vrijeme burnih događanja 1596., a od 1600. bio je splitski nadbiskup gdje je došao u sukob s tamošnjim svećenstvom i plemstvom i vjerojatno otud negativni podatci o njemu. Napisao je velik broj vrlo značajnih vjerskih knjiga kao i rasprava iz područja prirod nih znanosti. Najznačajnije mu je djelo u deset knjiga O crkvenoj državi. Bio je protivnik papinske vlasti i jedno je vrijeme proveo među protestantskim svećenstvom u Njemačkoj i Engleskoj. Zbog nekih neslaganja s katoličkom crkvom pozvan je na odgovornost nakon povratka iz Engleske, no umro je prije suđenja u tamnici gdje ga je zatvorila Inkvizicija. Suđenje mu je nastavljeno tri mjeseca poslije smrti, tijelo izvađeno iz groba i spaljeno. Poslije je de Dominis rehabilitiran. Šenoa nije dovoljno istraživao podatke o de Dominisu i zato ga je prikazao u vrlo negativnom svjetlu kao najvećeg uzročnika senjskih nevolja i protjerivanja uskoka.

Rabata - bijaše čovjek pun, jak, reć bi debeo. Na kratkom vratu stajaše mu debela glava. Na okruglom debelom licu vidio si nisko prignuto čelo, gusto nabrane vijeđe nad blijedim modrim očima koje ukočeno gledahu preda se; pod krupnim nosom stiskale se čvrsto debele usnice; nad bijelim ovratnjakom vidio se debeo podbradak. Duga plava kosa padaše mu na ramena, ali bradi ni brkovima ni traga. Čovjek bi rekao da je u Rabate žensko lice, ali nepomičnost njegova oka i dvije crte od nosnica do kraja usnica odavaše da se u tom čovjeku ne krije ženska ćud. Već sam vanjski izgled nagovještava opak karakter jer su svi Šenoini pozitivni junaci visoki, krupni, snažni, crna oka, crne kose, i dugih crnih brkova. Sama činjenica da Rabata nema brade ni brkova čini ga suprotnim od normalnih muškaraca. Prema narodnom vjerovanju ćosav (bezbrad i bezbrk) čovjek nije dobar: Čuvaj se brkate žene i ćosava čovjeka.

Rabata je okrutan i nesmiljen u svojim postupcima. Podmitljiv je, lakom na novac i - glup. Uvjeren je da ispravno postupa, da ispunjava svoje vojničke dužnosti preme državi na najbolji način. Nije svjestan koliko njegovi postupci štete ugledu njegove države kao civilizirane zemlje. Uskoci ga mrze iznad svega iako je on zapravo oružje u de Dominisovim rukama. Mržnja dolazi do kulminacije kad uskoci provaljuju u kaštel i ubijaju ga. Njegova smrt u romanu predstavlja trijumf pravde nad nepravdom i nasiljem.

Poručnik Antonio Capogrosso - sluga Mletačke Republike, desna ruka Rabate, uskoci ga ubijaju zbog svega zla što je nanio Senju.

Jezik i stil - Jezik ovog romana usklađen je s povijesnim događanjima: Šenoa se uživio u sudbinu svojih likova i dočarao ih tako da i danas djeluju uvjerljivo, premda pomalo zastarjelo. U njihovu vanjskom opisu dosta preuzima epitete iz epske narodne pjesme (crna kosa, bijeli zubi, crni brkovi). Svaki od okarakteriziranih likova lako se prema tom opisu dade i nacrtati. Značajni su i opisi eksterijera, a naročito interijera koji odaju mnogo o karakteru likova koji se kreću tim prostorima. Vrlo su česti izrazi iz starogrčke i starorimske mitologije te izrazi iz Biblije, sve usklađeno s vremenom zbivanja. Rečenice su bogate, slikovite s pažljivo raspoređenim redom riječi, a dijalozi su dinamični i u mnogome olakšavaju upoznavanje karaktera likova i njihovih međusobnih odnosa.

Dojam o djelu - Uzbudljiv povijesni roman koji govori o volji snazi našeg naroda da se brani i čuva rodnu grudu. Djelo je u meni pobudilo osjećaj ponosa.

_________________________________

August Šenoa je rođen 14. novembra 1838. u Zagrebu, u sitnoburžoaskoj porodici. Otac, biskupov poslastičar i ponemčeni Čeh, želeo je da od svog sina stvori dobrog i poslušnog austrijskog činovnika. Šalje ga u Pečuj kod jednog kaluđerskog reda, gde je počeo da stiče prva znanja. U to vreme u Hrvatskoj činjeni su otvoreni pokušaji germanizacije.

To je najpre vršeno u obrazovanju uz pomoć dirigovanih nastavnih programa. Misleći da će mu sin i u ovim školama postati veran austrijski činovnik, otac Šenou upisuje u gimnaziju u Zagrebu. Međutim, družeći se sa vršnjacima Hrvatima mladi Šenoa je postao "ljut Hrvat". K tome su doprineli još i izrazito patriotski orijentisani profesori među kojima su bili Adolf Veber Tkalčević, pesnik i pripovedač, Antun Mažuranić, brat pesnika Ivana Mažuranića i Matija Mesić, istoričar.

U početku se kolebao između publicistike i književnosti. Pisao je novinske dopise i članke, pozorišne izveštaje i književne ocene, pripovetke i lirske pesme. Šenoa nije posedovao pesnički talenat koji bi našoj poeziji dao nešto izrazito i novo. On je, uglavnom, nastavio tradiciju ilirskih pisaca. Najviše je negovao rodoljublje i ljubavnu poeziju. U njima toplinu osećanja i iskrenost misli potiskuje retoričnost. Rodoljubiva poezija mu je prigodan, svečana u tonu, retorična i patetična. U tom pogledu karakteristična je pesma Budi svoj.

U pesmi "Crnogorska štampara" Šenoa opeva hrabrost Crnogoraca, a u pesmi Munja od Gabele peva o ustaničkoj hrabrosti hercegovačkih junaka. Sa širokim nacionalnim vidicima opevao je i oslobodilačku borbu bugarskog naroda. Šenoa je pisao i balade,i romanske i epske pesme za koje je uzimao motive iz narodnog predanja. Ove pesme su romantičarsko - fantastične, ili nacionalno - istorijske sadržine.

Pravi stvaralački talenat Šenoa je pokazao u prozi u romanu i pripoveci. Od 1871. kad objavljuje prvi veliki roman Zlatarevo zlato, pa do smrti, iz njegovog pera je izašao čitav niz romana i pripovedaka: Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes, Kletva, Povjestice, Prijan Lovro, Barun Ivica, Mladi gospodin, Ilijina oporuka, Karanfil s pjesnikova groba, Vladimir, Branka, Prosjak Luka, Kako došlo tako prošlo i drugi.

August Šenoa je umro 13. decembra 1881. u Zagrebu.

August Šenoa - Branka

August Šenoa - Kako došlo tako prošlo

August Šenoa - Kanarinčeva ljubovca

August Šenoa - Karamfil s pjesnikova groba

August Šenoa - Povjestice

August Šenoa - Prijan Lovro

August Šenoa - Prosjak Luka

August Šenoa - Seljačka buna

August Šenoa - Zlatarevo zlato

August Šenoa - Zlatarevo zlato - esej