Anto Gardaš - Zlatnici kraj puta

Kratka zbirka priča Ante Gardaša Zlatnici kraj puta sastoji se od dvanaest crtica. One su doista kratke, ali svejedno uspješno obrađuju jednu temu i na kraju iznesu ideju. Iako su kratke, one nipošto nisu nedorečene, štoviše, potpuno su zaokružene i samodostatne, a ipak dovoljno sažete da ih i najmlađi mogu do kraja koncentrirano pratiti i na ono najvažnije – razumjeti. Svaka priča opisuje detaljno jedan mjesec i time pisac na neuobičajen način daje prikaz izmjene godišnjih doba. Gardaš svaki mjesec u godini personalizira, daje mu ljudske osobine, dašak osobnosti i zanimljiv karakter koji je u skladu s vremenskim prilikama koje prevladavaju u to vrijeme.

Jež i zlatni potok

Jež je izuo čizme i zadovoljno se opružio u svojoj postelji od lišća i grančica. Tek što je sklopio oči, netko pokuca na okno. Jež se lijeno protegne i otvori jedno oko. Otvori zatim i drugo. U oknu ugleda mjesečevo nasmijano lice. Veselo skoči i širom otvori prozor svom noćnom posjetiocu. Mjesec se nečujno uvuče kroz prozor i sjedne na postelju pokraj ježa. Običavao je češće navraćati svom prijatelju ježu i ispričati mu po koju zgodu sa svojih noćnih putovanja.

Ovaj put mu je pričao o tome kako je u jednoj šumi svojim očima vidio potok u kojem je tekla voda od čista zlata. Veselo je žuborila preko kamenja, koje je također bilo zlatno. Od zlata je bio i pijesak na dnu korita i ribice koje su plivale u potoku. Ako bi s drveća što se nadnijelo nad potok list pao u vodu, odmah bi se pozlatio. Čak je i šuma kroz koju je potok tekao blistala u jarkožutoj boji. Iznad šume lebdjela je zlatna maglica i nadaleko osvjetljavala okolicu. Sve je tu plivalo u žutom sjaju, prelijevajući se u nježnu purpurnu i koraljnocrvenu boju.

Stari šaljivčina mjesec još mu reče da se i njemu prohtjelo kupati u zlatnoj vodi, pa se prošle noći spustio sa svoda i bućnuo u vodu. Nekoliko je puta zaronio, pa je od toga, reče, i postao ovako lijep i žut.

Kad je jež čuo mjesečevu priču, jako se uzbudio. Poželio je da se i on okupa u zlatnoj vodi. Htio je još samo zapitati gdje je ta šuma sa zlatnim potokom, ali se mjesec već bio izvukao kroz okno i nestao. Ostala je još samo jedna tanka zraka na ježevoj postelji. Jež je htjede uhvatiti, ali mu se ona izmigolji i nestade.

Jež je dugo razmišljao o mjesečevoj priči. Pred zoru je odlučio da pođe u potragu za zlatnim potokom. Kad ga nađe, i on će se okupati u njemu. Bodlje će mu se pozlatiti i bit će najljepši među ježevima. Skočio je s postelje, navukao čizme i krenuo na put.

Danima i noćima gazio je brda i doline u potrazi za čudesnim potokom. Umorio se, ali nije odustajao od svoje namjere. Želja za kupanjem u zlatnoj vodi tjerala gaje sve dalje. Jedne noći ugledao je šumu ovijenu zlatnom maglom. U šumi je vladala neka svečana tišina, koju je remetio samo tihi žubor vode.

Ježu srce zaigra od radosti, jer mu je trud, po svemu sudeći, najzad bio nagrađen. Pažljivo je očistio bodlje i pohitao prema zlatnom žuborenju.

Mjesec je sa svoda gledao svoga bodljikavog prijatelja i lukavo se smješkao... Jež stiže na obalu potoka i zastade kao očaran. Ispod njegovih nogu tekla je zlatna voda, ljeskala se i prelijevala u jarkoj žutoj boji, veselo preskakivala kamenje, zapravo grumenje zlata, a na dnu korita svjetlucao se zlatni pijesak. Na površini je plivalo zlatno lišće i pokoja pozlaćena grančica. Hitro skide čizme i bućne u vodu koliko je dug i širok. Zagrcnuo se, ali nije htio izlaziti iz vode tako dugo dok mu se i posljednja bodlja nije pozlatila.

Kad je izašao iz vode, nije mogao vjerovati rođenim očima. Njegove su bodlje sjale poput žeženog zlata. Odmah uzme čizme i opere ih u potoku, te i one zasjaše na mjesečevoj svjetlosti. Tada se obuje i zadovoljno pođe kući. Mjesec ga je pratio i tajanstveno se osmjehivao. Jež ga pogleda i, ništa ne shvaćajući, zahvalno mu namignu.

Na povratku jež je svaki čas zastajkivao, zagledao svoje bodlje i sav sretan nastavljao put. Pred zoru se mjesec sakri iza planine. Kad je malo kasnije jež zastao da još jednom pogleda svoje bodlje, nemilo se iznenadio. Bodlje su bile sive i neugledne kao i prije kupanja. Sva je pozlata otpala s njih. Čizme su mu također bile mrke i blatne, tada svrne pogled na šumu iz koje je izašao. Do njega je još dopirao žubor potočića. Ali umjesto zlatne maglice, sada je nad šumom ležala siva magluština, kroz koju su se nazirala mrka stabla. Tek tada jež shvati kako je nasjeo mjesečevoj priči o zlatnom potoku...

Sljedeće noći mjesec izroni iz šume i nestašno namigne lakomislenom ježu. Ježeve bodlje i čizme opet zasjaše, ali jež samo ljutito frkne i nastavi put. Znao je da se mjesec samo poigrava s njim, obasjavajući ga svojim zlatnim zrakama.

Kad je nakon duga putovanja stigao u svoj dom, zadovoljno je odahnuo, izuo blatne čizme i umorno se spustio u postelju od lišća i grančica. Sljedeće noći mjesec opet zaviri kroz okno. Jež bijesno navuče zastore i okrene se na drugu stranu.

________________

Anto Gardaš - Zlatnici kraj puta - verzija 2

__________________________________

Anto Gardaš jedan je od najčitanijih i najomiljenijih suvremenih hrvatskih pisaca, autor brojnih popularnih i uzbudljivih romana za djecu i mladež.

Rođen je 21. svibnja 1938. godine u Agićima kod Dervente (Bosna i Hercegovina). Kao dječak nakon Drugog svjetskog rata s obitelji seli u Slavoniju, u selo Velimirovac. Gimnaziju je završio u Našicama, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Živio je i radio u Osijeku. Od 1973. bio je stalno zaposlen u osječkoj pošti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika Slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Pisao je i za odrasle, no svojim je dječjim djelima najuspješniji i najpoznatiji. Prema vlastitim riječima, za najmlađe je želio stvoriti onakve knjige kakve je sam najviše volio čitati kao dijete, ali ih tada nije bilo dovoljno. Autor je čak četrnaest romana za djecu i mlade: Tajna zelene pećine (1979.), Ljubičasti planet (1981.), Bakreni Petar (1984.), Izum profesora Leopolda (1986.), Pigulica (1988.), Duh u močvari (1989. Gardašev najpoznatiji roman po kojemu je 2006. godine snimljen snimljen istoimeni igrani film u režiji Branka Ištvančića), Filip, dječak bez imena (1994.), Prikaza (1995.), Miron na tragu svetoga grala (1995.), Miron u škripcu (1999.), Koliba u planini (1999.), Krađa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog Terzića (2001.), Tajna jednog videozapisa (2002.) i Čovjek s crvenim štapom (2004.).

Njegova popularna tri romana Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda čine prvu znanstveno-fantastičnu trilogiju u hrvatskoj književnosti za djecu, no svaki se može čitati i kao zasebna cjelina. Uz priče, objavljene u zbirkama Jež i zlatni potok, Zaboravljena torba, Zvijezda u travi, Priče iz Kopačkog rita, Igračke gospođe Nadine, pisao je i bajke (zbirke Podmorski kralj, Damjanovo jezero i druge).

Gardaš je majstor u vođenju radnje, stvaranju zapleta i neočekivanih obrata, te u spretnom rasplitanju zbivanja. Dječak Miron i njegova obitelj i prijatelji javljaju se u većini Gardaševih romana: u fantastičnoj trilogiji Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda, u romanima Pigulica, Duh u močvari, Miron u škripcu, Miron na tragu svetog grala itd. pa su ta djela nazvana "mironovskim" romanima. Iznimka su Tajna zelene pećine, Filip, dječak bez imena i posljednja dva Gardaševa romana, Tajna jednog videozapisa i Čovjek s crvenim štapom. Dio Gardaševih romana su znanstveno-fantastični, najveći broj su dječji pustolovni krimići radnjom smješteni u suvremeno doba i u naše krajeve, najčešće u Slavoniju - no unatoč tomu nastoje djecu ne samo zabaviti, nego i nečemu naučiti i poučiti: zemljopisu, povijesti, umjetnosti, a autoru su omiljene ekološke pouke.

Najpoznatije dječje pjesme, od kojih su neke i uglazbljene, su mu Uvijek netko nekog voli, Prvi suncokreti, Ljepši će postati svijet, Dobro je imati brata... Napisao je i dvadesetak igrokaza (zbirke igrokaza Jež i potok, Plavokrila ptica i Ledendvor).

Za odrasle je pisao poeziju, osobito haiku-poeziju, koju je objavio u pet samostalnih zbirki i za njih bio nagrađen u Japanu, postojbini haiku pjesništva - Grm divlje ruže, Žuborenja, Sto sunovrata, Bijela tišina, Sjaj mjesečine.

Djela Ante Gardaša prevedena su na nekoliko jezika, a za svoj rad više puta je nagrađivan (nagrada "Grigor Vitez", nagrada "Josip i Ivan Kozarac" i druge). Književna nagrada "Anto Gardaš" Društva hrvatskih književnika ustanovljena je nakon književnikove smrti i dodjeljuje se svake godine za roman ili zbirku pripovjedaka za djecu i mladež na hrvatskom jeziku nastale u toj godini.

Pustolovna "robinzonada" Tajna zelene pećine prvi je Gardašev roman: pisao ga je 1970-1971. godine, a objavio 1979. godine. Jedan je od rijetkih hrvatskih dječjih romana s temom mora. Dječaci Grgeč, Riđi i Šiljo odluče se sami otići u pustolovinu na nenastanjeni otok i dokazati da su sposobni tamo sami preživjeti. No, nakon što tamo dospiju, otkriju da otok zapravo nije pust, i da tajanstvena pećina na otoku krije neočekivanu tajnu...

Anto Gardaš - Bakreni Petar 

Anto Gardaš - Duh u močvari

Anto Gardaš - Filip dječak bez imena

Anto Gardaš - Igračke gospođe Nadine

Anto Gardaš - Izum profesora Leopolda

Anto Gardaš - Ljubičasti planet

Anto Gardaš - Miron u škripcu

Anto Gardaš - Tajna zelene pećine