Anto Gardaš - Izum profesora Leopolda lektira

Anto Gardaš - Izum profesora Leopolda

Anto Gardaš - Izum profesora Leopolda

 

Izum profesora Leopolda fantastičan je roman našeg slavnog pisca za djecu i mlade, Ante Gardaša. Roman je fantastičan jer sadrži motive koje teško možemo zamisliti u stvarnom svijetu. One roman čine čudesnim i čudnovatim, što dodatno utječe na njegovu zanimljivost. Ovaj dječji roman je fantastičan i po drugom značenju te riječi, onom koji ga opisuje kao izvanrednog.

 

Priča ovog romana dokazuje da uz malo mašte može nastati nešto jednostavno divno, a radoznalost da otkrijemo sva čudesa koja nas mame u životu, može učiniti da neke stvari popravimo, ali i pokvarimo. Upravo to dogodilo se junacima ovog romana. Profesor Leopold omogućio je djeci da se njegovim izumom vrate u prošlost i upoznaju život bez struje, bez industrije, bez svega onoga što mi danas smatramo osnovnim potrebama za život. Profesor Leopold bio je vrlo ugledan znanstvenik, poznat u cijelom svijetu. Predavao je atomsku fiziku na mureseškom sveučilištu i bio cijenjeni suradnik Instituta za eksperimentalnu fiziku, počasni građanin nekoliko gradova u zemlji i inozemstvu. Znao je sve o pretvaranju materije u energiju, a kretanje svemira imao je u malom prstu. U uredu za patente prijavio je mnoge svoje fantastične izume. Kao krunu svega u svom je kabinetu u Institutu upravo dovršavao stroj za putovanje kroz vrijeme. I eto, zamislite, taj sjajni znanstvenik nije znao tako važnu stvar da se sivo dugme na sivom odijelu prišiva sivim koncem.

 

U stanu profesora Leopolda u Mureseku nedjeljni je ručak bio pri kraju. Melita se već povukla u svoju sobu. Miron i Bakreni Petar još su strugali ostatke nabujka sa svojih tanjurića. Majka je posuđe sa stola odlagala u sudoper. Ubrzo je i profesor Leopold završio s objedom. Obrisao je bradu i prešao u sobu za dnevni boravak. Spustio se u naslonjač i počeo puniti lulu suhim kamiličinim cvijetom. Pripalio ju je srebrnim upaljačem i s velikim užitkom povukao nekoliko dimova.


Profesor Leopold nije pušio duhan. Sažaljivo je gledao ljude koji su početkom svakog mjeseca kupovali gomile cigareta za svoje jednomjesečne potrebe. Ne, on nije podlegao nikotinu. Ali kamilici nije mogao odoljeti. Iz biljne je apoteke donosio gomile paketića suha cvijeta te dragocjene biljke. Ne za čaj, nego za svoju lulu. Sada je zadovoljno ispuštao oblačiće plavkastog dima i čekao poslijepodnevnu kavu.
- Molim te - reče kad je njegova žena na stol stavila šalice za kavu - pričvrsti mi srednje dugme na sivom kaputu, hoćeš li?
- Sivom? Pa to je novo odijelo. Samo si ga jednom imao na sebi. Nikako mi nije jasno kako ta dugmad naprosto bježi s tvoje odjeće.
- Bježi? Zar si rekla da bježi?
- Nisam to mislila doslovno, ali ne znam kako bih drukčije nazvala tu pojavu. Nestaje na zagonetan način. Nije mi jasno, zaista.
- Nije ni meni. Jednostavno nestanu, to si baš dobro rekla. Kao da u zemlju propadnu. Već sam pomišljao da kupim jaknu s patentnim zatvaračem. Neki dan sam u robnoj kući vidio jednu takvu. Mislim da bi mi dobro pristajala uz bradu. A, opet, ne znam... možda bi mi zatvarač čupkao bradu. Ne, ne, to ipak ne bi išlo, takve su jakne za mladež.
- Majčice - pozove Melita iz svoje sobe - znaš li gdje je moja Ilonkica?
- Otkud bih ja to znala, djevojko? O svojim bi lutkama sama morala voditi brigu.


Majka je nalila kavu i donijela kartonsku kutiju s priborom za šivanje. Iz ormara je izvukla očevo sivo odijelo. Srednje dugme na kaputu visjelo je o jednom končiću.

 

- Ipak sam ga sačuvao, he! - reče profesor Leopold slavodobitno. - Ovo se nije otkinulo, samo je pokušalo pobjeći.


Majka se prihvatila posla. Još jednom je rekla:


- Samo si jednom obukao ovo odijelo.
- Dvaput! - ispravi je profesor Leopold. - Prvi put kad sam ga isprobavao u prodavaonici, a drugi put, prekjučer, bio sam u njemu na svečanoj sjednici znanstvenog vijeća.
- Da. I?
- I baš kad sam se vraćao s te sjednice i prelazio ulicu...
- Oh, Leo — nasmije se majka - prelazio si ulicu i onda je sigurno naišao neki pretovaren kamion i zapeo za ovo jadno dugmašce.
- Toga se ne sjećam - zaniječe profesor Leopold i srkne gutljaj vrele kave. - Ipak, kad malo bolje promislim, dolazim do zaključka da ne bi moglo tako biti, jer sam prelazio na obilježenom pješačkom prijelazu. Mislim da mi tu nije moglo zapeti. Što bi kamion radio na obilježenom prijelazu?


Majka je spretno provlačila iglu s koncem kroz rupice na dugmetu. Imala je ona u tome velikog iskustva. Odjednom je zastala i zagledala se u gornje dugme.

 

Anto Gardaš - Izum profesora Leopolda - verzija 2

___________________________________

 

Anto Gardaš jedan je od najčitanijih i najomiljenijih suvremenih hrvatskih pisaca, autor brojnih popularnih i uzbudljivih romana za djecu i mladež.


Rođen je 21. svibnja 1938. godine u Agićima kod Dervente (Bosna i Hercegovina). Kao dječak nakon Drugog svjetskog rata s obitelji seli u Slavoniju, u selo Velimirovac. Gimnaziju je završio u Našicama, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Živio je i radio u Osijeku. Od 1973. bio je stalno zaposlen u osječkoj pošti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika Slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Pisao je i za odrasle, no svojim je dječjim djelima najuspješniji i najpoznatiji. Prema vlastitim riječima, za najmlađe je želio stvoriti onakve knjige kakve je sam najviše volio čitati kao dijete, ali ih tada nije bilo dovoljno. Autor je čak četrnaest romana za djecu i mlade: Tajna zelene pećine (1979.), Ljubičasti planet (1981.), Bakreni Petar (1984.), Izum profesora Leopolda (1986.), Pigulica (1988.), Duh u močvari (1989. Gardašev najpoznatiji roman po kojemu je 2006. godine snimljen snimljen istoimeni igrani film u režiji Branka Ištvančića), Filip, dječak bez imena (1994.), Prikaza (1995.), Miron na tragu svetoga grala (1995.), Miron u škripcu (1999.), Koliba u planini (1999.), Krađa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog Terzića (2001.), Tajna jednog videozapisa (2002.) i Čovjek s crvenim štapom (2004.).

 

Njegova popularna tri romana Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda čine prvu znanstveno-fantastičnu trilogiju u hrvatskoj književnosti za djecu, no svaki se može čitati i kao zasebna cjelina. Uz priče, objavljene u zbirkama Jež i zlatni potok, Zaboravljena torba, Zvijezda u travi, Priče iz Kopačkog rita, Igračke gospođe Nadine, pisao je i bajke (zbirke Podmorski kralj, Damjanovo jezero i druge).

 

Gardaš je majstor u vođenju radnje, stvaranju zapleta i neočekivanih obrata, te u spretnom rasplitanju zbivanja. Dječak Miron i njegova obitelj i prijatelji javljaju se u većini Gardaševih romana: u fantastičnoj trilogiji Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda, u romanima Pigulica, Duh u močvari, Miron u škripcu, Miron na tragu svetog grala itd. pa su ta djela nazvana "mironovskim" romanima. Iznimka su Tajna zelene pećine, Filip, dječak bez imena i posljednja dva Gardaševa romana, Tajna jednog videozapisa i Čovjek s crvenim štapom. Dio Gardaševih romana su znanstveno-fantastični, najveći broj su dječji pustolovni krimići radnjom smješteni u suvremeno doba i u naše krajeve, najčešće u Slavoniju - no unatoč tomu nastoje djecu ne samo zabaviti, nego i nečemu naučiti i poučiti: zemljopisu, povijesti, umjetnosti, a autoru su omiljene ekološke pouke.


Najpoznatije dječje pjesme, od kojih su neke i uglazbljene, su mu Uvijek netko nekog voli, Prvi suncokreti, Ljepši će postati svijet, Dobro je imati brata... Napisao je i dvadesetak igrokaza (zbirke igrokaza Jež i potok, Plavokrila ptica i Ledendvor).


Za odrasle je pisao poeziju, osobito haiku-poeziju, koju je objavio u pet samostalnih zbirki i za njih bio nagrađen u Japanu, postojbini haiku pjesništva - Grm divlje ruže, Žuborenja, Sto sunovrata, Bijela tišina, Sjaj mjesečine.


Djela Ante Gardaša prevedena su na nekoliko jezika, a za svoj rad više puta je nagrađivan (nagrada "Grigor Vitez", nagrada "Josip i Ivan Kozarac" i druge). Književna nagrada "Anto Gardaš" Društva hrvatskih književnika ustanovljena je nakon književnikove smrti i dodjeljuje se svake godine za roman ili zbirku pripovjedaka za djecu i mladež na hrvatskom jeziku nastale u toj godini.

 

Pustolovna "robinzonada" Tajna zelene pećine prvi je Gardašev roman: pisao ga je 1970-1971. godine, a objavio 1979. godine. Jedan je od rijetkih hrvatskih dječjih romana s temom mora. Dječaci Grgeč, Riđi i Šiljo odluče se sami otići u pustolovinu na nenastanjeni otok i dokazati da su sposobni tamo sami preživjeti. No, nakon što tamo dospiju, otkriju da otok zapravo nije pust, i da tajanstvena pećina na otoku krije neočekivanu tajnu...

 

Anto Gardaš - Bakreni Petar

Anto Gardaš - Filip dječak bez imena 

Anto Gardaš - Duh u močvari

Anto Gardaš - Igračke gospođe Nadine

Anto Gardaš - Ljubičasti planet

Anto Gardaš - Miron u škripcu

Anto Gardaš - Tajna zelene pećine

Anto Gardaš - Zlatnici kraj puta

loading...
5 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Anto Gardaš - Izum profesora Leopolda

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u