Anto Gardaš - Bakreni Petar

Bakreni Petar roman je našeg slavnog dječjeg pisca Ante Gardaša. U njemu nas likovi obične, svakodnevne djece, posebne po svom izuzetnom istraživačkom duhu i velikom radoznalošću vode kroz još jednu uzbudljivu priču. Niz avanturističkih doživljaja, nekih malo običnijih, a nekih skroz neobičnih čini ovaj dječji roman interesantnim i vrlo uzbudljivim.

U velikoj dvorani mureseškog muzeja održavalo se savjetovanje arheologa. Okupili su se poznavaoci požutjelih životinjskih kostiju iz prahistorijskog razdoblja i poluljudskih lubanja naših dalekih predaka da rasprave o jednoj zanimljivoj pretpostavci mureseških arheologa. Obistini li se ta pretpostavka, moglo bi to izazvati značajne promjene u starijoj povijesti Mureseka. Valjalo je utvrditi da li je zub, koji je pronađen pod temeljima stare zgrade nedaleko Mureseka, pripadao egipatskoj kraljici Kleopatri. Dokaže li se da je spomenuti zub izvađen iz usta poznate kraljice, takvo bi saznanje izazvalo pometnju u znanstvenim krugovima. To bi značilo da je kraljica Kleopatra živjela i u ovim krajevima ili ih barem posjećivala, iz čega bi se dalje mogao izvesti zaključak da su oni u jednom povijesnom razdoblju potpadali pod egipatsku vlast. U tom bi se slučaju i povijest Muraseka malo nakrivila, a neka ustaljena mišljenja i tvrdnje morale bi se mijenjati.

Ali prije svega moralo se utvrditi radi li se doista o zubu. Jer komadić tvrde materije, koji su arheolozi poput dragulja držali među prstima i razgledali užagrenim pogledima, mogao je biti i komadić običnog kamena krečnjaka.

U susjednoj su dvorani trojica dječaka razgledali muzejsku izložbu postavljenu u povodu održavanja savjetovanja. Bili su to Miron, Ugursuz i Kljova. Pripadali su grupi mureseških arheologa amatera.

Amateri su imali besplatne godišnje propusnice za sve muzejske izložbe i slobodan pristup u muzejske prostorije. Ovi su mladi zaljubljenici starina i poklonici arheologije bili u neku ruku štićenici mureseškog arheološkog društva i muzeja. Trojica spomenutih Amatera, kao i većina ostalih članova njihova društva, stanovali su u južnom dijelu Mureseka. Imali su tajno skrovište u podzemlju starog dijela grada. Tu su se često sastajali i raspravljali o svemu o čemu već mogu raspravljati dječaci njihovih godina. U tom su skrovištu imali i pravo skladište arheološke i numizmatičke građe.

Vrata dvorane u kojoj se održavalo savjetovanje bila su poluotvorena, pa su dječaci mogli čuti raspravu o zubu egipatske kraljice.

- Uvjeravam vas - gorljivo je uzviknuo kustos mureseškog muzeja - da ovdje ne može biti nikakve sumnje! Ovaj zub pripadao je kraljici Kleopatrrri! - Posljednji slog "tri" uzviknuo je veoma žestoko. Iz usta mu je prasnuo zvuk kao da je pod zubima slomio orah. Nastavio je zaneseno: - I prava je blagodat za sve nas što je pronađen upravo ovdje, na našem području. Na temelju zaključaka do kojih sam došao dugogodišnjim znanstvenim ispitivanjima, kraljica je u više navrata prelazila Sredozemno more.

Smatrao je da je njegov znanstveni zaključak prava bomba koju je bacio među okupljene arheologe, pa je nekoliko trenutaka napeto očekivao učinak, to jest eksploziju oduševljenja i odobravanja. No umjesto očekivane eksplozije, netko samo zlobno ubaci:
- To smo naučili iz udžbenika osnovne škole.

-Pa ako je dolazila u Rim — nastavi kustos malo mirnije, praveći se da nije čuo upadicu - ništa je nije sprečavalo da posjeti i ove krajeve. I posjetila ih je, tvrdim da ih je posjetila! Tvrrrdim! Na svu sreću, baš ju je ovdje uhvatila zubobolja, zbog čega joj je morao biti odstranjen zub. Kažem na svu sreću, jer da je nije zabolio zub, mi danas ne bismo imali ovo što imamo. - Visoko uzdigne ruku s komadićem okamine među drhtavim prstima i uzvikne svečanim glasom: - Evo ovo, dragi kolege! Ovo!

Držao je na dlanu onaj jadni kamičak poput kapi vode za koju se boji da mu ne isklizne. - Ali dajte nam dokaze, kolega! - osmjeli se jedan mlađi arheolog. - Čime dokazujete, osim svojom pukom tvrdnjom, da je to što držite na dlanu nekada bilo u kraljičinim ustima?

Anto Gardaš - Bakreni Petar - verzija 2

__________________________________

Anto Gardaš jedan je od najčitanijih i najomiljenijih suvremenih hrvatskih pisaca, autor brojnih popularnih i uzbudljivih romana za djecu i mladež.

Rođen je 21. svibnja 1938. godine u Agićima kod Dervente (Bosna i Hercegovina). Kao dječak nakon Drugog svjetskog rata s obitelji seli u Slavoniju, u selo Velimirovac. Gimnaziju je završio u Našicama, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Živio je i radio u Osijeku. Od 1973. bio je stalno zaposlen u osječkoj pošti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika Slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Pisao je i za odrasle, no svojim je dječjim djelima najuspješniji i najpoznatiji. Prema vlastitim riječima, za najmlađe je želio stvoriti onakve knjige kakve je sam najviše volio čitati kao dijete, ali ih tada nije bilo dovoljno. Autor je čak četrnaest romana za djecu i mlade: Tajna zelene pećine (1979.), Ljubičasti planet (1981.), Bakreni Petar (1984.), Izum profesora Leopolda (1986.), Pigulica (1988.), Duh u močvari (1989. Gardašev najpoznatiji roman po kojemu je 2006. godine snimljen snimljen istoimeni igrani film u režiji Branka Ištvančića), Filip, dječak bez imena (1994.), Prikaza (1995.), Miron na tragu svetoga grala (1995.), Miron u škripcu (1999.), Koliba u planini (1999.), Krađa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog Terzića (2001.), Tajna jednog videozapisa (2002.) i Čovjek s crvenim štapom (2004.).

Njegova popularna tri romana Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda čine prvu znanstveno-fantastičnu trilogiju u hrvatskoj književnosti za djecu, no svaki se može čitati i kao zasebna cjelina. Uz priče, objavljene u zbirkama Jež i zlatni potok, Zaboravljena torba, Zvijezda u travi, Priče iz Kopačkog rita, Igračke gospođe Nadine, pisao je i bajke (zbirke Podmorski kralj, Damjanovo jezero i druge).

Gardaš je majstor u vođenju radnje, stvaranju zapleta i neočekivanih obrata, te u spretnom rasplitanju zbivanja. Dječak Miron i njegova obitelj i prijatelji javljaju se u većini Gardaševih romana: u fantastičnoj trilogiji Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda, u romanima Pigulica, Duh u močvari, Miron u škripcu, Miron na tragu svetog grala itd. pa su ta djela nazvana "mironovskim" romanima. Iznimka su Tajna zelene pećine, Filip, dječak bez imena i posljednja dva Gardaševa romana, Tajna jednog videozapisa i Čovjek s crvenim štapom. Dio Gardaševih romana su znanstveno-fantastični, najveći broj su dječji pustolovni krimići radnjom smješteni u suvremeno doba i u naše krajeve, najčešće u Slavoniju - no unatoč tomu nastoje djecu ne samo zabaviti, nego i nečemu naučiti i poučiti: zemljopisu, povijesti, umjetnosti, a autoru su omiljene ekološke pouke.

Najpoznatije dječje pjesme, od kojih su neke i uglazbljene, su mu Uvijek netko nekog voli, Prvi suncokreti, Ljepši će postati svijet, Dobro je imati brata... Napisao je i dvadesetak igrokaza (zbirke igrokaza Jež i potok, Plavokrila ptica i Ledendvor).

Za odrasle je pisao poeziju, osobito haiku-poeziju, koju je objavio u pet samostalnih zbirki i za njih bio nagrađen u Japanu, postojbini haiku pjesništva - Grm divlje ruže, Žuborenja, Sto sunovrata, Bijela tišina, Sjaj mjesečine.

Djela Ante Gardaša prevedena su na nekoliko jezika, a za svoj rad više puta je nagrađivan (nagrada "Grigor Vitez", nagrada "Josip i Ivan Kozarac" i druge). Književna nagrada "Anto Gardaš" Društva hrvatskih književnika ustanovljena je nakon književnikove smrti i dodjeljuje se svake godine za roman ili zbirku pripovjedaka za djecu i mladež na hrvatskom jeziku nastale u toj godini.

Pustolovna "robinzonada" Tajna zelene pećine prvi je Gardašev roman: pisao ga je 1970-1971. godine, a objavio 1979. godine. Jedan je od rijetkih hrvatskih dječjih romana s temom mora. Dječaci Grgeč, Riđi i Šiljo odluče se sami otići u pustolovinu na nenastanjeni otok i dokazati da su sposobni tamo sami preživjeti. No, nakon što tamo dospiju, otkriju da otok zapravo nije pust, i da tajanstvena pećina na otoku krije neočekivanu tajnu...

Anto Gardaš - Duh u močvari

Anto Gardaš - Filip dječak bez imena

Anto Gardaš - Igračke gospođe Nadine

Anto Gardaš - Izum profesora Leopolda

Anto Gardaš - Ljubičasti planet

Anto Gardaš - Miron u škripcu

Anto Gardaš - Tajna zelene pećine

Anto Gardaš - Zlatnici kraj puta