Sjećam se naših prvih pogleda

Kažu da kada nešto više ne možeš držati u sebi - svakako ne škodi podijeliti sa drugima, možda nađeš odgovor, ili bar utjehu na neko vrijeme. Razgovarala sam sa nekoliko prijateljica i sve su rekle da sam luda što i dalje mislim o njemu. Kad bi bilo tako lako zaboraviti sve loše trenutke, sve sopstvene greške i teške riječi... Ni jedna od njih ne zna cijelu priču oko njega, i bojim se da će imati drugačije mišljenje o meni ako saznaju cijelu istinu, pa sam je svakako prešutjela. Naravno da sam situaciju okrenula u svoju korist (bar za ostale), zato se nisam nadala nekoj pomoći od njih. Logično je ako sam im rekla da je on kriv za sve - da će se tako i postaviti. A ono što je istina jeste da sam svaku minutu budnoga stanja provela sjećajući se. Mrzim se sjećati, to je tako glupo... Ali sjećam se...

Bio je sniježni decembar. Dogovorili smo se da mu kupimo debelu zimsku jaknu, jer je ona koju je imao bila jako tanka za minus koji je vrebao. Našli smo se na dogovorenom mjestu i krenuli u obilazak većih tržnih centara. Držala sam ga za ruku u džepu jakne, kada se smotano okliznuo. Dok je padao nisam puštala njegovu ruku, već sam je čvrsto stisnula i pokušala sam da mu pomognem ali smo obadvoje završili kotrljajući se niz malo brdašce. I kao u filmu, ja sam ležala na njemu.

Poljubio me nježno i ja sam se istopila, a zatim se počeo koprcati kao da je dobio neki napad. Ustala sam i samo stajala pored preplašeno a on se okrenuo na stomak pa se pridigao, i počeo smijati. Kao ja, i snijeg na kojem je ležao brzo se počeo topiti i vlažiti mu odjeću. To ga je zagolicalo pa se borio sa mnom da se okrene ali ja nisam shvatila i od svega toga nastala je ova smiješna situacija koje sam se sjetila danas. Tada cijelu priču pogledam nekim drugim očima, mojim - mutnim očima. Zaprljanim od laži i grijeha, i ne bude mi svejedno... U meni se budi kajanje, i neke davno zaboravljene želje. Ali ne znam kako da ih ostvarim, još uvijek nemam dovoljno hrabrosti ni poruku da mu pošaljem. Iako sam dobila ideju da ga pitam da li još uvijek ima jaknu koju smo kupili zajedno; i da li ga grije imalo kada mene nema.