Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Ekskurzija

Ekskurzija

Ekskurzija

 

Sećam se kao da je bilo juče. Trebali smo da krenemo na Kopaonik na malu ekskurziju sa društvom iz osnovne škole.

 

Bilo nas je uvek puno odeljenja, samo u mojoj generaciji bilo je deset odeljenja sa približno trideset učenika u svakom. Nastavnici su imali pune ruke posla. Trudili su se da nas maksimalno nadgledaju kako se neko ne bi izgubio ili zaostao za našom masovnom grupom. Bili smo tamo u zimskom periodu i privlačili smo paznju skijaša gde god da smo se kretali grupno. Ono što pamtim jeste uravo belina kojom je planina okovana.

 

U naseljenom delu gde se nalaze hoteli, građevine su namerno urađene u drvetu kako bi podsećale na brvnare, tj. na planinski duh. Nisam se usudila da skijam, držala sam se grupe koja je hodala po kafićima i restoranima i ispijala kafe i čajeve. Nisam tip osobe koja voli sportove, pogotovo one zimske. Više volim da se držim tople prostorije, neke vatrice u kaminu i dobre knjige. U zimskim čarolijama uzivam isključivo posmatrajući kroz prozor. U svoj toj velikoj grupi, shvatili smo jako brzo da nam nedostaje grupica od četvoro ljudi. Zavladala je panika, na planini je sezona i u mnoštvu regularnih turista nalaze se četiri naša druga. U prvi čas smo shvatili da je najbolje da malo sačekamo jer su sigurno na stazi za skijanje ili zičari, ali kako je vreme odmicalo i mrak počinjao da pada počeli smo potragu. Nakon bezuspešnih nekoliko sati potrage ubeđeni da su sleteli sa neke litice ili da ih je napala neka životinja, zatekli smo ih u holu našeg hotela kako razdragano pričaju.

 

Uspavana grupica koja je propustila polazak na skijalište celi dan je provela u toplom hotelu razgledajući njegov sadržaj. Ljuti i promrzli, vratili smo se u sobe.

_________________________________

 

Ekskurzija  

 

Bio je petak, petnaesti maj. Peti i šesti razredi su išli na ekskurziju u Šabac, Tršić, Manastir Tronošu i Banju Koviljaču. Svi smo bili uzbuđeni pred polazak. Kada smo krenuli svima je bilo lakše.

 

Autobus nam se najviše svideo zato što je bio klimatizovan, a i zato što je bio mnogo udoban za putovanje. Bilo nas je mnogo. Nastavnici su se menjali na sedištima zato što nije bilo mesta za sve. Neki nastavnici su sedeli, a neki obilazili učenike. Kada smo stigli u Šabac, stali smo ispred muzeja. Naš vodič nas je vodio na sprat muzeja. Tamo je bio čovek koji nas je čekao. Onda nam je pričao o raznim ličnostima. Iza njega je stajala jedna ogromna slika sa poznatim ličnostima. Bili su tu Vuk Stefanović Karadžić, Jovan Cvijić... Kada je čovek završio govor, krenuli smo u razgledanje muzeja. Neki su fotografisali, a neki samo posmatrali. Kada smo sve završili u muzeju, pošli smo u Tršić. Putovali smo oko pola sata. Čim smo došli u Tršić, dobili smo karte i posetili Vukovu kuću i pomoćne objekte. U Vukovoj kući bile su dve prostorije. Jedna je gde je Vuk spavao, a druga u kojoj je on radio. U sobi gde je spavao na stolu bila je jedna ogromna sveska u koju su se svi potpisali. Kada smo izašli iz Vukove kuće, posetili smo pomoćne objekte.

 

U jednom objektu bila je stolica sa 3 noge, zvana tronožac. U drugom objektu je bila prostorija zvana mladenačka soba, a u trećem objektu je bilo Vukovo oruđe za rad. U Tršiću, na svakih 10 metara bila je po jedna Vukova izreka i pored mali potočić koji samo žubori i teče. Imali smo vremena i da se igramo i da se prošetamo. Kada smo se izigrali, putovali smo u manastir Tronošu. Tamo je bilo jako lepo. Posetili smo i česmu DEVET JUGOVIĆA. Oni su je sagradili jer su mislili da je ta voda lekovita. Zatim smo išli u Banju Koviljaču. Tu smo imali puno vremena za igranje. Igrali smo odbojku. Neki su šetali, a neki su sedeli. Kada nam je odbojka dosadila, vijali smo vevericu, ali nam je pobegla.

 

Kada smo već bili u Novom Sadu svi smo rekli da može i sutra ovakva ista ekskurzija, na istom mestu i u isto vreme. Pošto smo stigli u Sirig, svi smo pošli kući jer smo bili oznojani i žurili smo pod tuš.

________________________________

 

Ekskurzija   

 

Dugo očekivana ekskurzija, dva meseca razmišljanja o drugovima iz Ivanče. Osam je sati, počinje.

 

Iz Malog Požarevca krenuli smo u Brankovinu, poznatu po porodici Nenadović. Ime je dobila po nekom Branku koji se tamo doselio. Kopajući, on je upao u podrum vina i morao je da dozove komšije. Vikao je i onda se čulo ''Branko, vino'' i tako je selo dobilo ime Brankovina. Tamo smo čuli priču o porodici Nenadović, a onda je počela kiša, pa smo otišli u Valjevo. Posetili smo Muselimov konak gde su držani Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin do seče knezova. Imali smo slobodnog vremena i družili smo se i igrali.

 

Ručak, pa dalje put do Struganika gde je rodna kuća vojvode Živojina Mišića. Put je bio loš, a svuda okolo njive. Dok smo čekali čoveka koji je trebalo da nam priča o vojvodi bilo je zabavno. Posle smo otišli u Banju Vrujci, videli smo izvor mineralne vode, dobre za reumu. Kupovali smo suvenire i šetali se. U povratku u autobusu smo pevali. Bilo je zanimljivo i ova ekskurzija će ostati u mom pamćenju.

________________________________

 

Ekskurzija  

 

Kažu da je čovek u duši večita lutalica, večiti sanjar, a čini mi se da su sva naša lutanja zapravo upoznavanja sopstvene duše, ličnosti, interesovanja. Kada bacim pogled na svoje odeljenje, naviru sećanja sa naše prve zajedničke, dugo očekivane ekskurzije u Vojvodini, našeg zajedničkog lutanja, koje je na neki svoj način specifično i drugačije od svih dosadašnjih.

 

Naše prvo odredište bili su Sremski Karlovci, mali grad sa velikom istorijom, u kome se nalaze znamenitosti izuzetno značajne za našu kulturu i veru. Saborna crkva Svetog Nikole, koju smo najpre posetili datira iz 18. veka, kada su je sagradili Srbi odbegli iz potlačene Srbije. U njoj se nalazi veliki ikonostas optočen zlatom, prelepa ikona Presvete Bogorodice iz 14. veka, poklon ruskih monaha Pećkom patrijarhu, kao i kovčeg sa moštima Svetog Arsenija Sremca. Posebnu pažnju, skreću ikone na zidovima koje je za crkvu naslikao naš čuveni slikar Paja Jovanović i na kojima su ličnosti značajne za našu istoriju: car David, prorok Mojsije, car Solomon, Sv. Jovan Damaskin, Isus Hrist na Maslinovoj gori, kralj Milutin, kao i naš najveći svetitelj i prosvetitelj Sveti Sava, koji na ikoni kruniše svoga brata Stefana. Ta vrednost je ona koju nosimo u sebi samima i ona nam pokazuje kakvi smo zapravo i zato moramo biti samokritični, zagledati se u same sebe. Obišli smo i patrijaršijski dvor, govorili o Karlovačkoj gimnaziji i bogosloviji, tako da su nakon saznanja o rigoroznosti ovih škola usledili mnogi neodobravajući komentari.

 

Puni utisaka, zaputili smo se ka Petrovaradinskoj tvrđavi, građevini sa čije terase puca pogled na Dunav i koja predstavlja idealno mesto za sastanke zaljubljenih, a zatim ka prestonici Vojvodine, gradu koji je jedan od najlepših u našoj zemlji – Novom Sadu.

 

U Suboticu smo stigli u ranim večernjim časovima, smestili se u Patriju, jedan od najposećenijih subotičkih hotela, a kasnije te večeri bili smo u diskoteci i uživali uz dobru muziku. Činilo se kao da vreme leti i već ujutru smo se zaputili u obilazak Subotice, kupovanje suvenira i poklona za nama drage osobe. Dok smo koračali ka poslednjem odredištu - dvorcu Dunđerski, shvatali smo da san koji smo ta dva dana sanjali, san o odanosti i prijateljstvu, postaje istina i da će se ostvarivati sve više svakim danom koji provedemo zajedno.

 

 

Iako nesvesni svoje slobode i mladosti, nastavićemo da lutamo, da istražujemo nove horizonte i svoje duše, jer mi smo upravo to – večiti sanjari, lutalice.

_______________________________

 

Ekskurzija  

 

Naše putešestvije je započeto u ranim jutarnjim časovima. Dva autobusa bila su ispunjena žagorom dve bliske generacije 1992. i 1993. Sve je nagoveštavalo nezaboravnu i burnu ekskurzijsku priču, čiji je glavni motiv bio da nam približi nama srodnu susednu zemlju Republiku Srpsku.

 

Pošto nas je dobro umorila vožnja, red je bio da predahnemo. Duševni mir i okrepljenje nam je pružio rodni kraj Vuka Karadžića − Tršić. Lagana pešačka tura kroz uređeni kompleks odavala je utisak da boravimo u sasvim drugom vremenu. Poželeli smo da ostanemo zarobljeni u tom očaravajućem trenutku mira i tišine. Nešto dalje od ove oaze nalazi se i ženski manastir Tronoša, koji je sagrađen u 14. veku i zadužbina je kralja Dragutina. Tu je i čuvena česma devet Jugovića, u čijim kapljicama smo pronašli spokoj i olakšanje napornog puta.

 

Međutim, put nas je nagnao da krenemo dalje, preko granice. Brzo smo se našli na susednoj teritoriji i za tili čas se srodili sa zemljom, koja po svojim karakteristikama podseća na našu. Poslednje stajalište je bilo etno selo Stanišić blizu Bijeljine. Koračali smo kroz impozantne tvorevine sazdane od kamena i drveta, koje nas nisu ostavljale ravnodušnim. Drveni konji, duge barokne haljine u koje su odevene srednjovekovne princeze, vitezovi isukanih mačeva...

 

Ostavljamo minulo vreme za sobom i vraćamo se u sadašnjost. Svako je našao neku razonodu. Neki su šetali mostovima, hraneći labudove, neki su se vozili vozićem duž sela, a mnogi su sedeli po kafićima. Pogledala sam tog momenta na sat i shvatila kako vreme leti. Pokušavala sam da slikam lepote mesta i zabeležim delove božanstvene prirode, kako bi duže trajali u nama.

 

Mrak je lagano prisvajao nebo i dok se poslednji huk vozića širio vazduhom, znali smo da je vreme da krenemo. Opraštali smo se od ovog prizora sa bleskom u očima, nadom i verom u srcu, zahvalni Bogu, što je sve vreme bio uz nas i omogućio da uživamo u čarolijama ove predivne zemlje.

________________________________

 

Ekskurzija 

 

Budimpešta – veličanstven i impresivan grad, jedan od najlepših gradova sveta često je nazivan Parizom Istoka. Kaldrmisane ulice, male živopisne kuće, srednjevekovna neoklasična mešavina arhitekture, kraljevska palata, muzeji i galerije, čine atmosferu starog šarmantnog dela Budima, zbog čega je Budimpešta grad u koji svakako želite da se vratite. U to smo se i sami uverili nakon ekskurzije. Dva autobusa krenula su rano ujutru sa oko 100 učenika i 4 profesora. Put je trajao 10 časova uz povremene pauze. Nakon što smo se smestili u hotel, krenuli smo u obilazak Budimpešte. Poznatu kraljicu Dunava, odlikuje kultura koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

 

Ovo se oseća u reci istorijskih zgrada, mostova i elegantnih bulevara. Trg heroja smešten je u Centralnom gradskom parku i vraća nas u istoriju Budimpešte. Na njemu su spomenici svih ličnosti koje su bitno uticale na Mađarsku istoriju. Među njima je najznačajniji Sveti Ištvan (Sveti Stefan), prvi mađarski kralj, kojim se Mađarska uključuje u red hrišćanskih zemalja. Nakon Trga heroja usledila je poseta Crkvi Svetog Matije Korvina. 700 godina stara crkva danas je poznata kao Matijas crkva nakon poznate nacionalne uloge kralja Matijasa, zaštitnika učenja i onog koji je obnovio mađarsku državu nakon vekova feudalne anarhije. Sa svojim raznobojno obojenim krovom i gotskim duhom, crkva je jedna od najpoznatijih strukutura i u njoj se održavalo i proglašenje nacionalnih kraljeva kao i venčanje kralja Matijasa. Unutrašnjost je bogato dekorisana oltarima, statuama, prozorima i freskama. Unutar crkve nalazi se muzej, koji pruža pristup kriptu kao i mala kolekcija religioznih i juvelirskih vrednosti. Posle boravka u Crkvi Svetog Mateje posetili smo Kraljev dvorac – još jednu značajnu znamenitost mađarske istorije. Kraljev dvorac odiše srednjevekovnom kulturom i duhom. U gornjem delu dvorca mogu se videti kraljevska obeležja, a u donjem voštane figure koje prikazuju srednjevekovnu svakodnevnicu.

 

Sledećeg dana okrenuli smo se i našoj istoriji posetivši Sent Andreju, gradić u blizini Budimpešte, poznat je po muzejima, galerijama i umetnicima. Početkom 18. veka Dalmatinci, Slovaci, Nemci, Grci, a pre svega Srbi beže ka Mađarskoj i mnogi se naseljavaju baš u ovom gradu. Danas je grad zanimljiva turistička destinacija pre svega zbog blizine Budimpešte a za naše turiste i zbog spomenika značajih za našu kulturu. Istorijsko mesto Srba i njihovo nekadašnje sklonište, stranim turistima se danas predstavlja kao umetničko mestašće. Nekada je to bilo kulturno i duhovno središte Srba prognanih za vreme Velike seobe 1690. Godine, a danas od nekadašnjih 7 postoji samo 4 srpske crkve. Danas tamo živi još oko 60-ak Srba, dok ostatak stanovništva čine Mađari.

 

Veče smo proveli u bližem upoznavanju tradicionalne mađarske kuhinje i njihovog istorijskog folklora. U prijatnom ambijentu domaćini su nam predstavili jedno od tradicionalnih jela, mađarski gulaš. Nakon večere, priredili su nam nezaboravan doživljaj tradicionalne mađarske igre – čardaša. Da bismo se osećali kao Mađari, uključili su nas u svoju feštu koja se sastojala u igranju čardaša i ispijanju vina. Nakon tog mi smo zaigrali naše srpsko kolo, a ostalo je istorija. Kako ostati ravnodušan pred Mađarskom kada ima jednu Sent Andreju koja čuva delove naše istorije i u kojoj su naši preci našli sklonište pred naletima turske imperije i pred mađarskim narodom koji nam je pružio gostoprimstvo zahaljujući kome smo zaboravili da smo prešli Kelebiju.

loading...
7 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ekskurzija

Najpopularniji sastavi

Moja draga osoba

Moja draga osoba   Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u