Vjekoslav Majer - Dnevnik malog Perice

Vjekoslav Majer Dnevnik malog Perice Ponedjeljak, 6. svibnja 1935.

Danas otac nije išao u ured, jer mu je od jučer zlo. Bili smo u pivovari, ja, teta Mina, mama, tata i gospodin Fulir. Bilo je jako lijepo, vojnička glazba je svirala, teta Mina se zibala po taktu i dok je gledala u brkatog vojnika, koji je udarao u bubanj, stavila je kriomice nekoliko čačkalica u svoju torbicu na stolcu. Ja sam također počeo mahati glavom kao teta i onda sam rekao: Tetice, kako je to lijepo. Je li to iz Zrinjskoga? Teta je rekla: Ne, to ti je nekakova francuska opera. Faust, rekao je važno gospodin Fulir, tekst je od Goethea. Ah, vi zbilja sve znate, rekla je mama i lijepo ga pogledala. Tata je posprdno rekao: Tko može sve znati? Na Rijeci sam jednom vidio nekog čovjeka u cirkusu, koji je najteže brojeve odmah zapamtio i svi su mu pljeskali. A kad sam mu poslije predstave rekao neka dođe u Zagreb, rekao je da u Bugarsku ne putuje. Dakle nitko ne može sve znati. Hm, tako je to... Na što je mama rekla tati: Šta se uzrujavaš. Ti imaš prejaku krv, pa ne smiješ toliko mesa jesti. Danas si pojeo četiri šnicla za objed. Vidiš da si sav crven.

Otac je udario šakom po stolu i rekao: Ja se uopće ne uzrujavam. Tko se uzrujava? Ja sam samo rekao da jedan čovjek ne može sve znati, ma bio on ne znam kako mudar. Gospodin Fulir je malo uvrijeđen šutio, a onda je rekao: Ja se ne pravim važnim, ali držim da dosta toga znam. Lani sam pročitao knjigu nekog dubrovačkog pjesnika, koja je imala oko petsto strana. Knjiga nije skupa, jer ima oko pola kile, a stajala je samo šest dinara. Pa kad sam već dao novce, pročitao sam je do kraja. Teta Mina je rekla: Ah, moj Dubrovnik. Kako su tamo lijepi ljudi. Kad čovjek ide na kupanje. To je sigurno bio roman. Možda ljubavni. Ne, ne, odgovorio je gospodin Fulir. To su bile samo pjesme, a i slika pjesnikova je bila na prvoj strani. Otmjeni gospodin sa velikim lancem oko vrata. Možda je bio načelnik u Dubrovniku. Mama je uzdahnula: Ah, kako to mora biti lijepo imati za muža pjesnika. Pa da ti cijeli dan pjeva o ružama i slavujima.

Tata je rekao: Ja sam poznao nekog pjesnika, koji je svaki dan sjedio u kavani, u koju ja zalazim, no onda su ga izbacili. Na stol je metnuo gliste i sa šibicom im je počeo dirigirati. Kad je gazda stao na njega vikati, rekao je, da gliste dresira, pa kad se smiju otrovne zmije dresirati, onda valjda i nedužne gliste, koje ne mogu nikome ništa na žao učiniti. Čudni su ljudi ti pjesnici. Svi smo mi čudni, rekla je teta Mina i opet kriomice metnula nekoliko čačkalica u torbicu. Poslije se tata napio i pobratio s gospodinom Fulirom. Držao mu je veliku zdravicu, koju smo svi morali stojeći slušati.

Teta Mina je s prstom obrisala suzu i rekla: Dok imamo ovakovih ljudi, nećemo propasti. Taj bi govor trebalo metnuti u novine. Gospodin Fulir je bio jako veseo, da se s tatom pobratio i odmah je stao mamu mnogo jače štovati. Sjeo je posve blizu do nje i nešto joj šaptao u uho. Mama se tiho smijala i svaki čas bi rekla: Ah, nemojte, molim vas. To svakoj kažete. Tata je bio tako pijan, da je mjesto u čašu, stao lijevati vino u soljenku.

A teta Mina naljoskala se malo, pa me je grlila i govorila: Kad odrasteš budi pametan i pazi, da ti kakova žena ne pomete pamet. Ja ću najprije pitati mamu prije nego se oženim, rekao sam ja teti Mini, a ona se glasno nasmijala i opet metnula nekoliko čačkalica u torbicu. Kad smo išli kući, išao je naprijed tata i teta Mina, za njima mama i gospodin Fulir, a otraga ja. Gospodin Fulir se posve primaknuo mami i govorio joj sigurno vrlo važne stvari, jer se mama sve bliže k njemu primicala. Tata je uhvatio ispod ruke tetu Minu i glasno govorio: Ja se ne bojim nikoga. Žao mi je da nisam avijatičar. Ili krotilac lavova. Kišobranom bih ukrotio lava. Već moj pogled bi dostajao da preda mnom padne na koljena. Teta Mina je rekla: Lav je krasna i snažna životinja. Kralj prašume. Ah, živjeti u prašumi. Mama i gospodin Fulir nisu mnogo govorili, ali mi se činilo, da se tiho smiju. Katkada se gospodin Fulir okrenuo i bijesno me pogledao. Ja sam metnuo ruke oko ustiju i trubio ono, što je čas prije svirala glazba. Jako lijepo sam to upamtio i kad odrastem, ne želim drugo, već svirati u onaj veliki rog, što ga svirač svaki čas okrene i onda iz njega iscuri pljuvačka. On dakle pljuje u taj rog i od toga onda nastane sviranje.

To je jako zgodno. Gospodin Fulir se opet okrenuo i rekao: Perice, drago dijete, ne bi li ti malo naprijed poletio, pa da kao komandant vodiš našu povorku. Što hodaš tu otraga. Ali ja ga nisam poslušo, jer naprijed bi svi vidjeli što ja radim, a to nisam htio. Ovako otraga hodajući mi je ipak uspjelo da sam čvrsto šupio veliku, žutu mačku, koja je sjedila na prozoru, a u jednu mračnu sobu sam ubacio komad staroga kruha, kojeg sam još iz škole imao u džepu. Čuo sam kako je unutra krevet zaškripio i netko je zaviknuo »marš«. A onda sam brzo pobjegao. Kod naših kućnih vrata plesao je tata s tetom Minom valčik, a gospodin Fulir ljubio je mami ruku i rekao: Ima časova u životu kad čovjek osjeti, da se je nešto veliko dogodilo. Mama je rekla: Ja sam poštena žena. Šta vi mislite. Gospodin Fulir je tada ušutio i spustio glavu.

Vrsta djela - novela

Vrijeme radnje - ponedjeljak 6. svibnja 1935. – nedjelja 12. svibnja 1935.

Mjesto radnje - pivnica, stan u Zagrebu, krčma

Vjekoslav Majer objavljuje 1942. godine objavljuje djelo Dnevnik malog Perice. U djelu Dnevnik malog Perice su prikazani svakodnevni događaji obitelji Šafranek. Te događaje opisuje Perica, sin Franje i Ane Šafranek. On je glavni pripovjedač i ono što vidi dječjim očima i stvari koje doživi na dječji način, tako ih i bilježi u dnevniku. Perica svaku noć prije spavanja piše dnevnik o tome što se dogodilo toga dana. Dva lika koja se još pojavljuju u djelu su teta Mina i gospodin Fulir. Djelo nema puno likova i opisano je vrlo malo događaja, a ti događaji se odvijaju u kratkom vremenskom periodu, što su sve odlike novele.

Budući da dnevnik piše dječak, stil pisanja je jednostavan. Također, upotrijebljen je štokavski književni govor. Djelo je napisano pripovjednom tehnikom i obiluje dijalozima. Perica ne koristi mnogo epiteta, ne opisuje mnogo okolinu u kojoj živi, već isključivo događaje u njegovoj obitelji. Pet je vrsta odnosa koje Perica opisuje, a to su: odnos njegove majke i oca, odnos njegovih roditelja i njega, odnos njegovih roditelja i tete Mine, odnos njegovog oca s Fulirom, te intiman odnos njegove majke Ane sa Fulirom. Odnos između njegove majke i oca nije dobar, njegov otac mnogo pije, što mu njegova supruga zamjeri.

Ana i Franjo se ne slažu najbolje s Minom, jer ona dolazi kod njih samo na objed, ali je oni ipak uvijek ugoste. Njegovi roditelji se prema njemu odnose kao prema nezrelom i naivnom dječaku. Fulir i Franjo su se sjajno slagali, družili i pili zajedno vino, dok Franjo nije vidio kako Fulir grli njegovu suprugu. Peričina mama brani Fulira u svakoj situaciji, ona njega vidi kao finog, obrazovanog gospodina, a on njoj priznaje svoje osjećaje. U situacijama kada Fulir dolazi kod Franje, oni uvijek pjevaju, a katkad im se i Ana pridruži. Novela pisana u obliku dječjeg dnevnika.

Kratak sadržaj - U pivovari su sjedili Perica, njegovi roditelji, teta Mina i gospodin Fulir. Teta Mina je neprestano stavljala čačkalice u torbicu. Vodili su zanimljiv razgovor iz kojeg se moglo zaključiti da se Peričini roditelji ne slažu najbolje. Njegov otac Franjo se napio, a gospodin Fulir je njegovoj mami, Ani, stalno šaptao na uho. Kada su krenuli kući, naprijed su išli teta Mina i Franjo, iza njih su bili Fulir i Ana, a iza njih je išao Perica. Perica je primijetio da Fulir stalno šapće njegovoj mami na uho, a ona se stalno smijala. Perica je želio postati svirač. Kada su se Perica i njegovi roditelji oprostili od tete Mine i Fulira, Ana i Franjo su razgovarali, Franji je bilo jako krivo zbog Fulira koliko se on pravi pametan, a Ana je stala u njegovu obranu i rekla kako je on fin i pametan gospodin. Fulir je i dan poslije došao pozdraviti Anu, a Perica ga je vidio. Fulir je Perici dao novca da ide kupiti slatkiše samo kako bi otišao, a on mogao mirno razgovarati sa njegovom majkom.

Perica je primijetio kako se njegova mama stalno smije, čak je i prije spavanja pjevala. I Franjo je primijetio koliko je ona vesela. Teta Mina je došla na ručak. Ona jede mnogo hrane, a ostalo što ne može pojesti, ona traži Ani da joj umota kako bi mogla ponijeti. Gospodin Fulir je došao na kavu kod Ane, ona mu je pokazivala album sa slikama njezine obitelji. On je opet dao Perici novca, ali ovoga puta da mu Perica nacrta konja, ali da sjedne kraj prozora gdje će imati bolju svjetlost. Fulir je zapravo želio da se Perica udalji, kako bi on mogao razgovarati s Anom. Kada je Franjo došao kući, zamolio je Fulira da ostane na večeri uz čašu dobrog vina. Fulir je hvalio Franju kako je on vrijedan i pošten čovjek. Dodao je i kako je Franjo osjećajan i onda je stao nogom na Aninu cipelu, što je primijetio Perica.

Ana se nije ljutila, ali je Perica pomislio kako se ona ljuti kada joj on stane na cipelu, ona tada i viče na njega. Kada je Fulir otišao, Ana i Franjo su se opet raspravljali o Fuliru. Franjo se protivi jer ga Fulir stalno ispravlja, što njemu smeta. A Ana staje u Fulirovu obranu. Perica svake večeri piše dnevnik kada njegovi roditelji zaspu. Naime, oni Perici ne dozvoljavaju upaljeno svjetlo navečer, stoga on uvijek pričeka kako bi oni zaspali, a on tada u miru može pisati dnevnik i lijepiti svoje markice. Perica nikako nije mogao razumjeti ponašanje svoje majke. Taj dan je došao iz škole, majka ga je galamila da ne baca svoju torbu i rekla mu da ide u svoju sobu jer ima važna posla za obaviti. Perica se pitao kakav je to važan posao, pa ju je virio kroz ključanicu. Ona je ležala i gledala u strop, a katkad bi prešla rukom preko čela. To je bio važan posao. Iste večeri, Franjo je želio da ga Fulir posjeti kako bi mogao s njim razgovarati o vulkanima. Ali Fulir se nije pojavio, zato je Franjo otišao k Šnidaršiću.

Ana ga je srdila jer je znala da opet ide piti. Istina, Franjo se opet vratio kući pijan, a i dalje je tvrdio Ani kako nije pijan, već je samo razgovarao o vulkanima sa svojim društvom. Čekao je on da Ana zaspi i opet popio rakije iz boce, srušio stolac i Ana se probudila. Opet su se svađali. Perica je sve to promatrao kroz ključanicu. Stavio je svoju kabanicu na pod ispod vrata kako njegovi ne bi primijetili da je upaljeno svjetlo u sobi, mogao je u miru pisati svoj dnevnik. Mina je opet bila na ručku. Žalila se na tvrd grašak i kako ju boli želudac od njega. Franjo joj je rekao da ju mora boljeti kad pojede četiri tanjura graška. Mina se naljutila jako i rekla ako će joj prigovarati, da je ne moraju ni zvati na ručak. Dodala je i kako Ana ima dugačak jezik, na što je Franjo branio svoju suprugu.

Ana je Mini rekla kako je ona bezobrazna i zato ju je muž napustio, na što se Mina jako naljutila, prešla prstom po ormaru i dodala kako Ana nije vrijedna i da ne čisti svoju kuću. Franjo se još više naljutio, a Mina je samo izjurila iz kuće. Kasnije je Franjo opet došao s Fulirom, zajedno su pili i pjevali.

Kada je Franjo otišao na zahod, Fulir je stavio svoju ruku na Aninu i rekao joj kako ovo nije život za nju i kako je ona jedna prefinjena duša. Dodao je i kako on stalno misli na nju. Teta Mina je ponovno sutra došla na ručak jer zna da oni danas jedu ribu i rekla je kako je to sve bio samo nesporazum. Navečer je Fulir opet došao i Ana je zajedno s njim i Franjom pila vino i pjevala. Kada se Franjo udaljio od stola, Fulir je opet govorio Ani kako misli na nju stalno i kako pati. Dodao je i kako je on za nju spreman učiniti što god ona kaže, ako treba i skočiti u najhladniju vodu ili jesti lišće, sve što ona poželi, on je spreman učiniti za nju. Dan poslije se za Pericu dogodilo nešto važno, njegov tata i Fulir su se hrvali po podu, a njegova majka je otrčala zatvoriti prozor kako susjedi ne bi čuli što se događa. Naime, dok je Franjo bio na zahodu, Fulir je grlio njegovu ženu. Franjo je to ugledao i onda je udario Fulira. Kada je Fulir otišao, Franjo je rekao svojoj ženi da neće tražiti rastavu braka zbog djeteta, ali će njihov odnos biti kao da su rastavljeni.

Zamjerio je njoj što je dozvolila Fuliru da je grli i ljubi , a ona se branila i rekla kako je on bio pijan. Međutim, Franjo je jasno vidio da se ona nije previše protivila. Franjo je nastavio piti, a Ana je plakala u sobi. Franjo je poslije pijan legao na pod i tako zaspao, a Ana je došla k njemu, te je i ona uz njega na podu spavala. Perica je samo pomislio kako su današnji događaji bili uzbudljivi i kako želi da ima još takvih događaja. Dan poslije je Mina došla na tortu, a Franjo joj je sve ispričao, kako se njezina sestra grli i ljubi s drugim muškarcem. Mina je stala u njenu obranu i rekla kako je Fulir sigurno bio pijan. Mina je bila razočarana što nema torte, jer je ona zbog te torte odgodila objed kod njenih prijatelja. Zato je Mina sebi napravila kajganu od deset jaja pa su ona i Perica to jeli.

Uvečer je Perica na papir napisao Fulir i zapalio svijeću. Znao je da Fulir više ne smije k njima doći kao da je umro, Perici je bilo jako žao zbog toga.

Likovi - Perica Šafranek, Ana Šafranek, Franjo Šafranek, teta Mina, gospodin Fulir

Perica – voli lijepiti engleske marke u album. Svaku noć prije spavanja, Perica ima običaj prije spavanja govoriti: "Tohumi, tohumi". To ga uvijek podsjeti na indijanske pripovijetke. On piše svaku noć dnevnik kako ga njegovi roditelji ne bi otkrili. Njemu je sve zanimljivo što se događa u kući i vidi se njegova nezrelost i naivnost, jer ne shvaća o čemu se zapravo radi kada Fulir grli njegovu majku. Odrasli mu stalno daju novac, njegov tata mu daje novac za vino, Fulir mu daje novac kako bi sebi kupio slatkiš ili nacrtao konja, zapravo samo da bude što dalje od njega i njegove majke. Kada se njegov otac potukao s Fulirom, to mu je bilo zanimljivo, ali je poslije bio tužan zato što Fulir više neće dolaziti njima, čak mu je i svijeću zapalio. On se nada kako će netko u dalekoj budućnosti pronaći njegov dnevnik koji će on zakopati. Čak je u dnevnik stavio i konja kojeg je nacrtao Fuliru i napisao da je to životinja konj, plemenita životinja koju ljudi mogu jahati. Možemo zaključiti kako je Perica mnogo znatiželjan.

Franjo – On je Peričin otac. Također, on je uredski činovnik i kako sam kaže, cijeli dan se bavi brojkama. On mnogo pije i to mu njegova supruga Ana mnogo zamjeri. To je najveći razlog njihovim svađama. Franjo je nezadovoljan svojim brakom, svojom suprugom koja stalno ima promjene raspoloženja. Perica svog oca vidi kao raspjevanog i srdačnog lika. On svome ocu ne zamjeri što pije, štoviše on svaki put njemu donosi vino kada mu god to otac naredi. Franjin izgovor zašto pije alkohol se krije, kako kaže, u njegovim mladalačkim neostvarenim snovima, za kojima on žudi, te stoga utapa tugu u alkoholu jer ih nije uspio ostvariti. Franjo voli svaki dan čitati novine. Kada je vidio vlastitim očima kako Fulir grli njegovu ženu, rekao joj je kako će s njom ostati u braku smo zbog djeteta, iz toga možemo zaključiti da mu je do Perice ipak stalo.

Ana – Ana je Peričina majka. Uvijek se trudi biti dotjerana, stalno se gleda u ogledalo i stalno popravlja frizuru, što joj sestra Mina zamjeri. Ana ne posvećuje mnogo pažnje kućanskim poslovima. Ona se stidi svog muža. Kada je Fulir grli i govori lijepe riječi, ona se ne buni nimalo. Kada je njen muž vidio njih dvoje, optužio ju je za preljub, a ona je krivnju svalila na Fulira, na njegove postupke pod utjecajem alkohola. Međutim, njen muž je jasno vidio da ona nema ništa protiv Fulirovih namjera. Kada joj je muž rekao da će s njom ostati u braku samo zbog Perice, plakala je cijelu noć i dan poslije. Ona želi da njen muž bude ugledan i fin gospodin poput Fulira. Štoviše, svome mužu stalno govori kako je crven u licu, kako je neobrazovan, stalno ima neke primjedbe na njega.

Fulir – Gospodin Fulir je pametan, obrazovan čovjek. On osjeća prema Ani nešto više od prijateljstva i jasno joj govori svoje osjećaje. S Franjom se sprijateljio kako bi dolazio kod njega jer je tako mogao viđati Anu. On Franji nije pravi prijatelj, kako je Franjo u početku mislio. Franjo se dosjetio kako bi mogao spojiti Minu i Fulira, Mini se ta ideja svidjela, ali ne i Fuliru i Ani. On razumije Anino duševno stanje i smatra da ona ne bi trebala živjeti takvim životom. Ana je pala na njegov šarm. On nema nimalo srama što želi biti s Anom koja je već u braku. Majer mu je dao ime kakvo mu dolikuje, Fulir što zapravo znači folirant, prevarant. Postavlja se pitanje što on zapravo osjeća prema Ani. Da on nju istinski voli, on bi se za nju borio bez obzira na to što je ona u braku. Ipak, on nema srama otimati tuđe žene. Franjo je taj koji istinski voli svoju ženu, to se vidjelo iz dijela kada on plače, koliko mu je teško što ga je žena prevarila.

Teta Mina – Mina je Anina starija sestra. Ona je jako proždrljiva osoba. Franjo je za nju rekao: - Ova Mina sve kući nosi kao hrčak u svoju jamu. Ona je dosadna i čangrizava osoba. Također, ona je rastavljena. Ana smatra da ju je muž ostavio zato što je bezobrazna. Mina svojoj sestri prebacuje jer nije dobra domaćica. Njih dvije se svađaju stalno, ali se vrlo brzo i pomire, ipak na Mininu inicijativu, jer je njoj najvažnije da može kod njih jesti, a međuljudske odnose ostavlja po strani.

___________________________________

Vjekoslav Majer rodio se u Zagrebu 27. travnja 1900. godine. Bio je lirik zagrebačkih ulica, Griča, prizora s gradske periferije, malih donjogradskih gostionica, hrvatski književnik, pjesnik, prevoditelj, romanopisac i feljtonist.

Godine 1928. odlazi iz Zagreba, da bi ga, kao i Matoš, u tuđini još jače zavolio. Boravio je u Beču i pobliže upoznao moderne književne pojave u umjetničkome životu Europe. Godine 1937. vraća se na svoj Grič. Slijedio je Matoševu i Wiesnerovu tzv. gričku poeziju i napisao nekoliko antologijskih pjesama Plinska laterna na Griču, Moj otac i ja i dr. Njegovo je prozno stvaralaštvo obilježeno neposrednim izrazom i blagim humorom. Prevodio je s njemačkoga i s hrvatskoga jezika. Jednostavno i neposredno u svojim je romanima Pepić u vremenu i prostoru, Život puža i Dnevnik Očenašeka prikazivao male ljude s gradske periferije.

Najpoznatije je Majerovo djelo novela Dnevnik malog Perice, prema kojoj je nastao kultni hrvatski film Tko pjeva zlo ne misli redatelja Kreše Golika (1970.). Devetogodišnji Perica piše dnevnik, nadajući se da će ga za tisuću godina pronaći znanstvenici i da će postati znamenito povijesno svjedočanstvo. U njem on potanko opisuje događaje koji su se dogodili u tjednu tijekom ljetnih praznika. Priča je to o jednoj zagrebačkoj obitelji čiju svakodnevicu mijenja neobičan lik uglađenoga gospodina Fulira.

Prvu knjigu objavio je 1924. godine u Zagrebu pod naslovom Lirika, a nakon toga objavio je Pjesme zabrinutog Evropejca 1934. godine. Njegova najpoznatija djela su: Pepić u vremenu i prostoru, Život puža, Svirač i svijet, Dnevnik malog Perice, Pjesme, U utrobi Zagrebačke gore, Svjetiljka na Griču, Zagrebački feljtoni, Dnevnik Očenašeka, Breze kanarinci kiša, Otvaram prozor...

Vjekoslav Majer preminuo je u Zagrebu 4. prosinca 1975. godine.