Lektire.me je internet stranica koja sadrži prepričana književna dela i njihovu analizu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da razumeju lektire, čitaocima da bolje razumeju dela koja čitaju, kao i da saznaju nešto više o piscima.
Sestra Leke kapetana - Analiza pesme lektira
Sestra Leke kapetana - Analiza pesme
Marko Kraljević je čuo za čudo od ljepote koju ne može niko da osvoji, pa kreće da oproba svoje glasovito junaštvo. Čovjek koji ne zna šta je žensko srce ide na megdan ljepoti! Epska gromada je krenula ne s osjećanjem nego s pitanjem: Đe su ti brodi i bogazi za koje Marko pita, koje ga to vojske mogu okružiti da on kroz njih ne napravi krvave breše, đe su te zagondžije na carsko dostojanstvo, obraz đevojke, život nejači i sirotinje?! Htio bi Marko da vidi i prkosne vile nagorkinje koje bi pokušale da pobjegnu njegovome bijesu i Šarčevoj brzini! Marko ne vodi računa ni za vrijeme kao trajanje i prolaznost, jer kopne i staraju samo one osobe zbog kojih se on i žrtvuje. Marko se poslije smrti slavom produžava! Ponosan je Marko Kraljević što niko nema konja i oružje kao on što ima. Ništa nije kupljeno, sve je sudbina donijela. Glavosjeković Arapa, alovitijeh carskih odmetnika, asija i gazija, ide u Prizren da pita ljepoticu Rosu da mu slučajno ne zna za kakvu mahanu! Hoće Marko da ustanovi može li se prkos đevojke, koja svakome mahanu nalazi, mjeriti s inatom carskijeh odmetnika od kojih se Stambol trese, a on im glave dolazi. Može Musa Kesedžija imati troje rebara jedno svrh drugijeh, može imati tri srca junačka i na njima guje šarovite, ali sve to pred Markom pada kao lišće s gore kad se zajeseni!
Hoće Marko da vidi da ljepotica Rosa, iz Prizrena grada bijeloga, možda nije premašila vilu Ravijojlu koju on topuzom oklapi kad to zavalja! Čulo se da je sestra Leke Kapetana u Prizrenu i otmena roda, pa, daj, da vidi Marko da nije i od kralja otmenija, oca njegovoga, i od cara u Stambolu, njegova poočima, koga on, isti Marko, i uz duvar prigoni kad se posinku nešto nažao učini! Hoće Marko da vidi da se ko kruto ne drži kakvijeh pravila i konvencija, da vidi On, koji igra kolo s kadunama, koji oružjem krv prolijeva i na dan svoje krsne slave! Marka ovom prilikom, kao i uvijek, privlači opasnost, nešto nepokorno čemu samo on može naći dževapa i hesapa. S takvijem mislima Marko je riješio da prosi đevojku, ali odmah su ga uhvatili ljuti strahovi. Pokušava, on neustrašivi, da od njih pobjegne. A kako?
Marko se prvo utapa u vino da se priprema za najstrašniji megdan i okršaj:
Viknu sluge, trči podrumdžija,
među sobom vino doniješe,
do dva čabra crvenoga vina:
jedan daše konju od megdana,
krvav konjic do ušiju dođe,
drugi popi na pohodu Marko,
krvav Marko do očiju dođe.
A kad ala alu pojahala,
fatio se polja prilepskoga.
Da Markov prosidbeni put ide prirodnijem tokom, ne bi mladoženja imao nikakva razloga da iskapljuje čabrove vina, da bude zakrvavljeni dertlija. Ali nesumnjivo je da Marko vinom gasi usijani strah koji ga je obuzeo. Krenuo je na megdan ljepoti kojoj ne poznaje mjere ni dubine, ne zna on njezina tajna oružja. Ali ni vino ni samopouzdanje ne zatomljuje Markov strah od žene, strah od koga se niko nije odbranio sabljom i junaštvom. Tu ništi istina „da od Šarca boljeg konja nema, / ni od Marka boljega junaka!" I onda tako prepadnuti Marko traži društvo, ište pomoć koju nije tražio ni kad se sjekao s troglavijem Arapinom i najstrašnijem pustahijama. Marko zove Relju i Miloša da s njim pođu na prosidbeni put. Prenošenje straha na dvojicu pobratima i najjači je dokaz da je motiv Markova puta u Prizren više kušanje junaštva s neobičnim protivnikom, nego stvarna odluka da se ženi. Da mu je ženidba bila glavni cilj, ne bi on mogao biti indiferentan ako izabranica pođe za drugoga, pa iako su mu oni pobratimi. Starac Milija nije imao mogućnosti da u guslarskoj deseteračkoj pjesmi, koja je namijenjena slušaocima junačke epike, iznijansira sve kutke Markovih misli i osjećanja, nego je umjesto toga naglašeno istakao inferiorni izgled Marka mladoženje, upravo naglasio je njegovo treće mjesto među prosiocima. Dok o Markovom momačkom izgledu ne kaže ni jednu riječ, pjesnik ističe Miloša kao neodoljivu mušku ljepotu:
Veseo ti Marko đuvegija
kod ovoga vojvode Miloša!
U visinu da većega nema,
u plećima poširega nema.
Kakvo li je lice u junaka,
kakve li su oči obadvije,
kakvi li su oni mrki brci!
Tanki brci pali na ramena
Blago onoj koja će ga uzet!
Ni o Reljinom izgledu pjesnik ne govori, jer mu i nije bio cilj da svakoga prosioca posebno naslikava, nego samo da kaže da je Marko na trećem mjestu. Pjesnik nema namjeru da ukaže kako Relja kao mladoženja nadmaša Miloša, nego samo da naglasi kako tek Marko jadno izgleda kad se ni onakav Miloš ne može sa Reljom mjeriti:
Nije šala jedan krilat junak,
nije šala krila i okrilje!
A jadan ti prema njemu Marko,
a jadan ti Miloš vojevoda!
Pjesnik je, dakle, iznijansirao Markovo preživljavanje na prosidbenom putu od Prilepa do Prizrena u mjeri koju je omogućila deseteračka stilska tehnika i namjena guslarske pjesme, ali osnovna poruka pjesme ipak glasno se čuje. A to je: mladoženja koji je samouvjereno i kategorički rekao da ide da isprosi đevojku s malo je nade u uspjeh došao na dvorove Leke kapetana, odnosno samo ga je rz da bude nepobjediv doveo u Prizren. A ako je i gajio nadu da se njegovo samoposmatranje ne mora poklopiti sa svačijem opažajima, Leka mu je raspršio iluziju:
Biraj, sele, koga tebi drago...
Ta ako si, sestro, naumila
uzet, seko, dobroga junaka...
uzmi, sele, Kraljevića Marka...
Ako li si, sele, naumila
uzet, sele, dilbera junaka
kome snage ni ljepote nema
u svoj zemlji na četiri strane,
uzmi, sele, vojvodu Miloša...
Ako li si, sestro, naumila
da ti uzmeš krilata junaka,
da ga grliš i da se ponosiš,
uzmi sele Relju krilatoga...
Neđelju dana u Lekinom dvoru Marko pije vino iz čaše koju mu dodaje uvježbana ruka dvorskog lakeja. Tako se zalijeva rumenikom vinom Marko koji je navikao na čabar i tuluminu od dvanajest oka! A elegantni Leka sjedi u čelu gospodske sofre, zaklonjem zlatnom kupom od devet litara. Mora da i ta kupa, kojom domaćin nazdravlja, ali je on, gospodin, ne iskapljuje, ljuto provocira neumjerenog vinopiju Marka. Neobavezni, junački i anakreonski razbaškareni Marko ne uklapa se u takvu atmosferu. Teško je reći da li mu je bila teža Azačka tamnica ili taj sedmodnevni gospodski ceremonijal. Prema tome, od oblačenja momačkog ođela u Prilepu do prestanka jednoneđeljnoga čamljenja u salonima Leke kapetana nije bilo ni jednoga jedinoga trena koji bi razgalio Marka, ili mu bar pružio mogućnost da se slobodno ponaša po svojim uzusima. Nikada Marko nije bio toliko odvojen od Šarca i oružja i vezan za temu razgovora koja nije njegova. Da je tokom tijeh predugačkih sedam dana bio pod čadorom i slušao njisku konja i kliktaj sokolova, njegova mučnina bi popustila, psihički bi se opustio i smirio. Međutim, od polaska iz Prilepa, i oblačenja gospodskog ođela, bol i muka tanje i zatežu Markovu momačko-ženjeničku žicu čije će kidanje prekinuti jedan odbljesak mitološke ljepote koji personifikuje Rosa, sestra Leke kapetana, lijepa kao grijeh!
Čim je Marko uhvatio priliku da pređe na svoju relaciju, da dođe do riječi koja zapovijeda, odmah se otvoreno pokazalo da je došao u Prizren više da se junači i nadgornjava, nego da prosi đevojku. A prvi potez, kojim se on oslobađa sedmodnevno prigušivane mučnine, definisao je tragediju koja se još od polaska iz Prilepa zasjenčila. Kad Leka kapetan pomenu, ne bez straha, neshvatljivi ponos i samovolju svoje sestre jedinice, Marko prikosno, pakosno, izazivački i prgavo reče velikašu Leki kapetanu da niti zna sestrom ni zemljom da upravlja. Tako se taloženo i prigušivano mučno stanje mladoženje iz Prilepa pretvara u eolske vjetrove koji oduvaše Marka tamo đe je vazda i bio. Epski Marko, koji nikada nije vodio računa za dokaze i argumente, prizva u pomoć svoja oprobana sredstva: oružje, prkos, inat i svojeglavost. On nije sagorijevao od želje da što prije vidi đevojku koja se ljepotom pročula od istoka pake do zapada. On nije nestrpljiv dok ne ustanovi je li Rosa čudo od ljepote o kome se priča. On je na put krenuo da nešto pobjeđuje, pa eto poče sukob nasrtanjem na nedužnoga Leku kapetana. Markovoj izjavi:
Kunem ti se i Bogom i vljerom,
da je moja u Prilepu mome,
pa kad ona ne bi poslušala,
ja bih njene ruke osjekao,
il njezine oči izvadio
Pjesnik daje dva značenja: njom upotpunjava karakteristiku Markove epici nepoznate ličnosti i, s druge strane, veže Marka za obavezu prema tvrdnji koju je izgovorio u obraćanju Leki kapetanu. Iako još u Markovoj svijesti nije postojala slika krvavoga čina koji će se kroz kratko vrijeme ostvariti, ova izjava je jedan od uzroka koji će dovesti do neminovnosti zločina. Kad se ispred Marka ispriječi prkos, pa, iako je oličen u nesravnjenoj ljepoti žene, on, vođen pustoši svoje pravolinijske sudbine i tvrde logike, neće viđeti ljepotu od vjerovanja u svoje pravo da kažnjava nepokorsnost. Nije Markova nemoć da dođe do žene prkos ljeptice Rose, nego neadekvatnost cijeloga njegova bića da jednostavnijem i običnijem putem dođe ne samo do žene nego i do čina ženidbe. Usmeni pjesnik, sputan svim idejnim i poetološkim uzusima, nije nikako mogao pokazati Markovu nemoć u sukobu sa svakodnevnijem životom, kao što je to, na primjer, uradio Ivo Andrić u pripovijeci Put Alije Đerzeleza. Takvu temu nije mogla da nesmetano književno uobliči usmena guslarska pjesma, niti su za nju slušaoci pokazivali interesovanje.
Usmeni pjesnik mogao je da izabere onako čudnu i neobičnu ženu, ali ona je, ipak, u pjesmi Sastra Leke kapetana samo test za razrješenje problema Markove ličnosti. Starac Milija nije imao namjeru da pjeva o sestri Leke kapetana dukađinskoga, nego o Marku Kraljeviću, centralnom liku usmene epike koja je opsluživala jugoslovenske pravoslavne vjekove pod turskom vladavinom. Pjesnik je nesporno vidio Marka kao čovjeka prizemnijeh erotskih želja, kako je Andrić vidio Đerzeleza, ali nije mogao o tome da pjeva. Usmeni guslarski pjesnik nije mogao ni sebe, ni svoje junake, ni svoje slušaoce da rastereti od epske gustine i deseteračke fasade uobičajenog guslarskog pjevanja pred slušaoocima.
Narodno-pravoslavna naklonost prema Marku Kraljeviću kao nenadmašnom junaku-zaštitniku uslovila je zapostavljanje pjesme Sestra Leke kapetana ne samo od strane guslara i njihovih slušalaca, nego i od strane stručnih tumača usmene epike koja se razvila na jeziku Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bošnjaka alijas Muslimana. I kad je rečena pjesma pomenuta, činio se osvrt na Markov zločin kao na njegov junačko-temperamentni postupak, a ne na proces pripremanja toga zločina i neminovnost njegova javljanja na kraju pjesme Sestra Leke kapetana.
Lekina sestra, ljepotica Rosa, jednostavno se proglašavala čudovištem zato što je javno uvrijedila tri slavna junaka – Marka Kraljevića, Miloša Obilića i Relju Krilaticu! Njoj se u stručnim raspravama sudilo iz idejno-egoističnih razloga, isto onako kako su o njoj sudili slušaoci guslarske pjesme. Ostavljani su po strani zagonetni karakter te žene i uslovi koji su je naveli na drsku verbalnu slobodu. Najviše poraznih sudova izrekli su o Rosi kritičari koiji su smatrali da je Sestra Leke kapetana samo jedna od usmenijeh guslarskih pjesama.
Marko Kraljević ne vrši nikakvo iznenadno divljaštvo u pjesmi Sestra Leke kapetana, jer je taj njegov opskurni postupak samo logični rasplet drame koja se sigurno i postojano plela od početka pjesme. Tragični čovjek koji se, kao zaštitnik pravde, bavi zanatom ubijanja nema duhovne snage da ocijeni da li se svaki put i svaki postupak može mjeriti i vrednovati istim zamahom mača. Marko jednako gazi sve brode, i njegov Šarac preskače sve vode, ide Kraljević prsato drumom i životom, lomeći najviše samoga sebe! Kao drvosječa-orijaš koji udara po stabljiakma cvijeća kad mu se boje i mirisi ne dopadnu.
Sestra Leke kapetana
|
Od kako je svijet postanuo,
|
Kad se Marko viđe na nevolji,
|
Najpopularnije lektire 
- William Shakespeare - Hamlet
-
William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >
- Ivo Andrić - Prokleta avlija
-
Ivo Andrić - Prokleta avlija Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >
- Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera
-
Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >
- Meša Selimović - Derviš i smrt
-
Meša Selimović - Derviš i smrt Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >
- Dobrica Ćosić - Koreni
-
Dobrica Ćosić - Koreni Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >
Lektire na društvenim mrežama
