Sanja Polak - Dnevnik Pauline P. lektira

Sanja Polak - Dnevnik Pauline P.

Sanja Polak - Dnevnik Pauline P.

 

Upoznajte Paulinu P. veselu, simpatičnu, učenicu drugog razreda koja zapisuje važne događaje iz svoga života. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, tijekom jedne školske godine prepune zanimljivih, običnih i neobičnih, zgodnih i nezgodnih, sretnih i nesretnih trenutaka, pratimo ovu vedru i duhovitu junakinju. Budući da motivi o kojima Paulina govori pripadaju životnoj svakodnevnici suvremenog gradskog djeteta, mnogi će se prepoznati u njezinim pričicama, a upravo je i to jedan od razloga velike popularnosti ove knjige među djecom, osobito djevojčicama.

 

Kratak sadržaj - Dolaskom rujna, a neposredno pred početak nove školske godine, svi se rado prisjećaju svojih ljetnih praznika. Paulina, desetogodišnja djevojčica, zajedno sa svojim roditeljima ljetovala je u Vodicama.


Vrijeme je provodila s prijateljicom Anom u igri, sunčanju i kupanju. Ana i njezin brat Šime, preplanule kože boje tamne kreme Kinder lade, bili su vješti plivači. Ana ih je pomalo zavidno promatrala, a posebno je bila zadivljena njihovim vratolomnim skokovima u vodu. Želeći da i sama ovlada tom vještinom, skakala je uporno na sve moguće i nemoguće načine, ali joj to baš nije uspijevalo. U tim trenucima sjetila se učiteljićinih riječi: Bez muke nema nauke. Zamolila je Anu i Šimu da otvore ljetnu školu plivanja i imenovala ih svojim osobnim trenerima. Škola plivanja trajala je cijele ljetne praznike, a upornost se isplatila. Postala je tako vješta plivačica i skakačica na glavu da je mogla i sama podučavati one malo nespretnije. Na kraju su se za Aninu i Šiminu "školu" zainteresirali i mama i tata. Paulina je bila jako sretna jer je na svom primjeru najbolje shvatila pravo značenje mudre izreke svoje učiteljice. Po povratku u Zagreb dočekala ju je nova torba, nove bilježnice, nove knjige, nova pernica i sve, sve novo. Čak je i učionica bila nova, a posebno ju je iznenadio novi učitelj. I on je imao nove traperice i nove tenisice. Paulina i njezini prijatelji iz razreda bili su iznenađeni jer je ušao u učionicu s gitarom. Cijeli su sat pjevali i tako jako zijevali da ih je čula cijela škola. Nakon glazbenog slijedio je sat likovnog, za vrijeme kojeg su crtali ribice i hobotnice. Paulina je u trenutku nesmotrenosti hobotnicinu petu "nogu" nacrtala ružno, svu iskrivljenu, te je od jada zaplakala, i to već prvi dan i pred novim učiteljem. A učitelj kakvog bi poželjeli svi klinci utješio je Paulinu riječima: Hobotnica uopće nije ružna. Samoje slomila jednu nogu. Nakon nastave Paulina je na putu do kuće razgovarala s Dorom i Nikolinom, svojim prijateljicama. I one su bile oduševljene novim učiteljem, ali ih je razočaralo kad su vidjele da vozi prastari auto. Paulina, domišljata i puna razumijavanja, stala je u obranu učitelja i njegova prava da vozi stari auto, jer možda učitelj baš namjerno nije kupio novi.

 

Uneki od idućih dana, kad se škola već zahuktala, učitelj je počeo popunjavati imenik i dnevnik. Zadao im je zadatak da do sutra promisle kojim će se izvanškolskim aktivnostima baviti ove godine. Taj je zadatak vrlo uznemirio Paulinu jer je ona dosta aktivna u školi i ne razumije zašto se mora aktivirati i izvan nje. Kod kuće se u razgovor o tome uključila i šira obitelj: djedovi i bake i teta i ujak Krešo. Pljuštali su prijedlozi: učenje klavira, balet, škola stranih jezika, sport, gluma, likovne radionice... Nit i jedan prijedlog nije se Paulini svidio pa je upitala svoju prijateljicu Martinu čime će se ona baviti. Martina je vrlo smireno objasnila kako ona ima svaki dan izvanškolske aktivnosti sa svojom mamom: ponedjeljkom i četvrtkom igraju se zajedno u parku, srijedom i petkom šeću gradom, utorkom idu u kino, a vikendom na izlete. Paulini se ta ideja jako svidjela pa je i ona odlučila da ce njezina izvanškolska aktivnost od sada biti družanje s mamom, jer se ionako malo druži s njom. Polako se u grad počela uvlačiti jesen. U školi ponovno iznenađujući učiteljev zadatak. Toga dana učitelj se raspričao o kruhu. Đaci su bili zadovoljni, jer bolje da on njima priča o kruhu nego da ih ispituje o imenicama i glagolima. Na kraju nastave domaću su zadaću dobili zapravo roditelji - da za sutra ispeku kruh. Pomalo ljuta na učitelja, Paulinina je mami izjavila kako ona neće peći kruh jer joj sigurno neće uspjeti. Domišljata Paulina sjetila se susjede Ljubice koja peče izvrstan kruh. Teta Ljubica odmah se prihvatila posla. Cijelo su popodne mijesile, brašnile, dizale i pekle i ispekle četiri kruha. Idučeg su dana i u učionici zajedno s učiteljem mijesili i pekli. Ubrzo su uvidjeli da ni njihov učitelj nije baš vješt u torn poslu. Kako bi se opravdao, učitelj je rekao kako zna peći samo kremaste kolače. I mnoge mame također, priznala su djeca. Stoga je ucitelj predložio da idući mjesec u razredu pripreme Dan kremastih kolača. Svima se svidio učiteljev prijedlog. Radosno su krenuli kući smišljajuci još neke dane koje bi mogli slaviti: Dan palačinki, Dan sladoleda, Dan voćnih salata, Dan gumenih bombona... Još u ljeto, dok se Paulina dosađivala na terasi vikendice na ogulinskom jezeru Sabljaci, dosadu joj je prekinula prijateljica Monika pozvavši je da idu k njezinoj baki u berbu kupusa. Iako Paulina o poljima, kupusu i berbi nije imala pojma, krenula je s Monikom. Ta nepoznata berba pretvorila se u veliku zabavu.

 

Berača je bilo puno jer je polje kupusa bilo jako veliko. Djevojčice su veselo trčkarale poljem, brojile berače i pune traktorske prikolice. Usput su naučile kako se bere kupus i kako se kasnije kiseli pa ga možes jesti cijele zime. S dolaskom jeseni došao je i mjesec listopad. Taj ponekad tako dosadan mjesec spasile su berbe različitih jesenjih plodova. Najprije je Paulina sa susjedom Perom brala sljive, s Dorom kod njezine bake jabuke, s Martinom grozđe, Vedranovom djedu je pomogla pobrati kruške, a Lukinoj teti kukuruz. Kasnije, u kasnu jesen, šetala je s Majom i brala kestene, a sada u listopadu, kad god osjeti dosadu, nešto bere: mrvice s poda, rublje s balkona, u parku crveno i žuto lišće, a ponekad ubere i dobru ocjenu u školi. Eto kako se dosada pretvorila u veliku korist. No u mjesecu listopadu nije sve dosadno jer je tada i Paulinin rođendan. Njezine velike planove o petodnevnoj proslavi rođendana prekinuo je tata Zoran rekavši kao su teška vremena i treba štedjeti. Unatoć mnogih molbi tata je ostao neumoljiv. Stvar je, kao i uvijek, spasila mama. Nakon dužeg raspravljanja tata je ipak popustio. I slavlja su počela. U četvrtak je Paulina u školi bila glavna. Sviralo se, pjevalo, jela se torta i slatkiši, a na red je došao i poklon - knjiga Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Iako Paulina već ima tu knjigu, radost proslave nije bila umanjena. U petak su susjede došle na kolače i donijele darove. No i među tim darovima bilo je dosta toga što je Paulina već imala. Nadu joj je pružala subota kad dolaze bake i djedovi. Baka Višnja konačno je donijela nešto što je oduševilo Paulinu - prekrasne nove traperice. No oduševljenje nije dugo trajalo, jer je iste takve traperice donijela i baka Ljerka. S nestrpljenjem je išćekivala dolazak tete Suzi i stričeka Igora, jer njihovi darovi su uvijek do sada bili zanimljivi. No kako se to često događa u životu, ovaj put su i oni pogriješili donijevši zlatni privjesak kakvih već ima pet. Tako je ovaj dosadni listopad postao još i razočaravajući jer je od mnogo očekivanih zanimljivih darova dobila tek "dupliće". Mjesec studeni počeo je jako dobro. Učitelj je predložio da krenu na izlet na Medvednicu i obiđu Medvedgrad. Paulinu je posebno obradovalo što će s njima ići i učenici 4. a razreda. U torn razredu nalazi se dječak Ivan kojemu se Paulina već duže vrijeme sviđa, a ni on njoj nije bio mrzak. Već od samog polaska na izlet počela se naslućivati velika ljubav. Sjedili su zajedno u autobusu, šetali zajedno Medvednicom. Svi su ubrzo shvatili da je to prava ljubav i predložili vjenčanje. Počele su pripreme, odabrani su kumovi, imali su orkestar i zbor, djeveruše, matičara i svećenika. Svadba je mogla početi. Mami i tati stigla je kao udana žena. No kad je Paulina shvatila koje su sve obveze udane žene, odlučila se ipak rastati od Ivana, jer bolje se bezbrizno igrati i biti samo nečija cura.

 

Osim sa svojim prijateljicama i prijateljima Paulina se jako voljela igrati i na kompjutoru. Još uvijek nije imala svoj, pa je zato dosta vremena provodila kod svojih prijateljica koje ga imaju. No željela je svoj kompjutor. Njezini ukućani nisu baš bili oduševljni tom idejom i smišljali su različite izgovore. Objašnjavali su joj da je kompjutor skup i da zatupljuje, da troši previše struje, da će popustiti u školi; jedino je djed Branko šutio. Kako se jedino on nije izjašnjavao protiv, Paulina mu je počela mudro objašnjavati važnost kompjutora u njezinom životu. Djed je popustio i kupio ga. Odjednom su svi ukućani postali jako zainteresirani za rad na računalu. Svi su željeli isprobati njegove mogućnosti. Danima su se i mama, i tata, i bake izmjenjivali za kompjutorom, a Paulina nikako nije mogla doći na red. Dozlogrdilo joj je iščekivati red za igru na svom kompjutoru i odlučila je otići prijateljici Dori i poigrati se na njezinom. Ukućanima je odlučila dopustiti još tjedan dana igre, a onda preuzima svoj kompjutor. Hladnoća i magle mjeseca studenog dodatno su još zasivile i dosadne kiše. Kad je Paulina jednog takvog jutra došla u školu, ugledala je Nikolinu u novom kaputu. Nikolina se pred svima hvalila kaputom, a ostali su joj pomalo zavidjelo. Paulina je također poželjela novi kaput, iako joj je stari još bio dovoljno velik. Kako bi što lakše nagovorila mamu da joj je neophodan novi, ispod kaputa je obukla tri najdeblja pulovera i pred mamom glumila da joj je pretijesan. Mala prijevara je uspjela, i mama je odlučila kupiti novi kaput, ne samo Paulini nego i tati kojem se njegov stari isto tako nije više sviđao. Tata je vrlo brzo pronašao kaput za sebe, no Paulina je roditelje vukla od dućana do dućana trazeći upravo onakav kakav ima Nikolina. Roditelji su već bili na izmaku snage i počeli je požurivati. Shvatila je bude li i dalje neodlučna da će ostati bez kaputa pa je ubrzo i ona pronašla svoj. Vraćajući se iz grada, mama je ugledala i kaput za sebe, no nije više imala čekova. Veselje zbog novog kaputa Paulini je malo narušila spoznaja da je mama ostala i bez čekova i bez kaputa. Dok je polako tonula u san, sjetila se bake Ljerke koja ima najviše novca u obitelji. Ona je mamina mama, a mame uvijek kupe što kćerima treba. U novom kaputu Paulina je dočekala i mjesec prosinac, najljepši mjesec u godini, kad sve uhvati groznica darivanja. Paulinina je mama inače štedljiva u svemu osim u kupovanju poklona. Svoju je rastrošnost opravdavala riječima: Bar jednom u godini možemo se sjetit naših najmilijih. I tako je krenula u kupnju poklona za njihovu mnogobrojnu obitelj i drage prijatelje. Paulina ne razumije tu dugotrajnu potragu za darovima koja potpuno iscrpi njezinu mamu jer ona točno zna što svakome treba. Svom učitelju darovat će olovku kojom ce pisati samo petice, mami zrcalo u kojem će biti najljepša, tati malo tišine dok gleda televiziju, baki svoj prazan tanjur, djedu dobitnu kombinaciju za loto, a sebi zimske praznike. I tako će svi biti sretni i zadovoljni. Kad je Paulina riješila problem poklona za svoju obitelj, prionula je na ostale kućanske poslove.

 

S mamom je izradila adventski vjenčić, a onda očistila svoje cipele uoči dolaska svetog Nikole. Nakon zabave sa svetim Nikolom i krampusom, koji su zapravo njezini djedovi, s bakom Višnjom piše čestitke, a baki Ljerki i mami pomaže peći kolače. Tata je zadužen za kupnju bora koji nekako uvijek ispadne malen jer za većeg nema dovoljno novca. Praznične pripreme traju i u školi. Učionica se kiti borovim grančićama i kuglicama, pišu se čestitke mamama i tatama, uči se pjevati božićne pjesme, recitirati i plesati za božićnu priredbu. Iako je prosinac praznični mjesec, od praznikovanja se svi umore. I tako je radosna i pomalo umorna Paulina počela priželjkivati zasluženi odmor, zimske praznike. Ali prije praznika još valja dobro promisliti o zeljama za iduću godinu jer se novoj godini svi vesele i zato što vjeruju da će im se baš sve želje ispuniti. Svoje želje je počela zapisivati: Želim da dobijemo nove ljuljaške i tobogan u parku. Želim da mama i tata prestanu pušiti. Želim u učionici imati video i televizor. Želim se prestati bojati mraka. Želim dokasna gledati televizor. Želim svirati gitaru kao moj učitelj. Želim nositi manje knjiga u školu. Želim s mamom igrati gumi-gumi. Želim... Želim... Lista Paulininih želja tek se počela popunjavati, a kad sve napiše, tad ce papirić sa željama spremiti pod jastuk. Tako će svake noći nova godina moći pročitati želje. Konačno su stigli i zimski praznici. Učitelju nikada ne manjka izvrsnih ideja, pa je tako bilo i ovaj puta. Provedimo na skijanju ove školske praznike! predložio je. Izvrstan prijedlog oduševio je i Paulinu, ali ne i njezine roditelje. Nakon mnogo nagovaranja pristali su i krenuli u kupnju skijaške opreme. Paulini bi bilo mnogo draže da je u kupnju išla mama, a ne tata. On se nije dao nagovoriti da kupi skije s plavim i crvenim prugicama ili s točkicama, već je odabrao neke ružne, ali kvalitetnije. U planinarskom domu sve je bilo super, a posebno je bilo smiješno kad su u kupaonici naletjele na Luku u gaćama. Na skijalištu je Paulina vidjela da Nikolina ima upravo onakve skije kakve je ona željela. Nikolina je pristala da zamijeni svoje skije za Paulininu jaknu. Paulina se odvažno spustila niz padinu. No odjednom je nešto krcnulo. Nakon nekoliko kolutova ostala je ležati zatrpana snijegom. Zabrinuti učitelj odveo ju je u ambulantu gdje je dobila gips na slomljenu ruku. Tako je Paulinino skijanje završilo prije vremena, a tati je morala priznati da je kvaliteta ipak važnija od izgleda. Nakon što je s ruke skinula gips, koji je bio ukrašen potpisima školskih prijatelja, Paulina je poželjela novu frizuru. U "Mili" je pronašla frizuru kakvu želi i zajedno s mamom otišla najboljoj frizerki u gradu, teti Zdravki. Teta Zdravka se prihvatila škara i čavrljajući s mamom marljivo uređivala Paulininu kosu. Kad se Paulina konačno pogledala u ogledalo, učinilo joj se kao da se cijeli svijet srušio na njenu glavu s tom ooooodvraatnom frizurom.

 

Tek kad su izišle iz salona, mama je shvatila da je njezina djevojčica nezadovoljna. Pokušala ju je utješiti pričom kako se i njoj to jedanput dogodilo i da će sve spasiti s nekoliko ukosnica i gumicom. Da jad bude veći, sutradan je Nikolina došla u skolu s upravo onakvom frizurom kakvu je željela Paulina. Saznavši da je Nikolina išla kod iste frizerke, ali sama, pa teta Zdravka nije imala s kime pričati, Paulina je odlučila da idući put ide frizeru sama. Samo mora pričekati da joj naraste kosa. Jednog poslijepodneva, kad je već zaboravila na svoju frizuru, Paulina je otišla na klizanje. Promatrala je svoje prijateljice i prijatelje kako dobro kližu i odlučila se potruditi da i sama postane dobra klizačica. U tome joj je pomagao dječak Luka koji joj se pomalo i sviđao. Kad je već postala sigurnija na ledu, malo joj je pozornost popustila i zajedno s Lukom stropoštala se na led. Nakon ljutnje i svađe s Lukom ipak je idućeg dana sve dobro završilo jer su Luka i ona zajedno klizali sve dok striček redar nije zafućkao za kraj. Zima je polako odmicala i stigla je veljača, najluđi mjesec zbog maškara i Valentinova. Učitelj je opet zadao zanimljivu zadaću da se maskiraju najbolje što znaju. Paulina se prihvatila teškog posla i satima isprobavala odjeću. Odlučila je biti princeza i tako maskirana ponosno je otišla u školu. Ali ponos joj je brzo splasnuo kad je ugledala još mnogo princeza. No nije joj samo to predstavljalo problem već nije znala kako će pronaci svog Batmana Luku, među jos pet Batmana koji su jurcali razredom. Prišla je krivom Batmanu i poljubila ga, na što se Luka jako razljutio i prekinuo njihovu ljubav. A kako će proslaviti Dan zaljubljenih ako nije zaljubljena? Morala je hitno nešto smisliti, pomiriti se s Lukom ili naći novog dečka. Razmišljajući što da radi, sjetila se Ratka koji će biti sretan pokloni li mu malo pažnje. Ta ideja pokazala se jako dobrom. Baka Višnja i djed Željko imali su mačka Pepija. Oni su od svog prijatelja dobili poziv da ga posjete u Njmačkoj. Prije polaska na put Pepija su donijeli Paulini da brine o njemu. Kako je tata bio jako alergičan na mačju dlaku, Paulina je često mačka šetala vani. I Ratko je imao mačku, prekrasnu macu Rinu kitnjasta repa. Pepi i Rina odmah su se zaljubili, a u dugim šetnjama Paulina je mnogo saznala o Ratku, koji i nije bio onakav streber kakvim su ga mnogi smatrali. I tako je u školi na Valentinovo Paulina pisala Ratku kao svom novom dečku.

 

Ubrzo nakon Valentinova u razred je stigla nova učenica, Ana. Paulini se činilo da se ona samo pravi dobra, a pomalo joj je i zasmetala pažnja koju je Ratko poklanjao novoj učenici. U igri graničara željela je dobrom igrom zasjeniti Anu, no baš zbog Paulinine nesmotrenosti njezina je ekipa izgubila. Kad je Paulina ostala na igralištu sama, napuštena od svih i kriva za poraz, pristupila joj je upravo ta mrska Ana. Suosjećajući s tužnom Paulinom, Ana se pokazala kao prava i iskrena prijateljica. Postiđena zbog svojih misli Pulina je prihvatila Anu kao najbolju prijateljicu. Proljeće je najavilo svoj dolazak nježnim visibabama i lijepim vremenom. Odrasli su se užurbano rastrčali po vrtovima i voćnjacima, a u školi je bio mjesec visibaba. Svi su već povisibabili od crtanja i opisivanja visibaba, a Paulinu je uhvatio proljetni umor. Na sve što bi je zamolili da uradi odgovarala bi: Ne da mi se. No to vrijeme "nedamise" nije dugo potrajalo. U učionicu je došao učitelj s punom košarom povrća netom kupljenog na tržnici. Razgovarajući o ranom proljetnom povrću, odlučili su sami napraviti školski povrtnjak. Marljivo su radili cijeli dan, netko vještije, netko manje vješto. Čak se ni učitelj baš nije iskazao grabljajući naopako okrenutim grabljicama. No Paulini se jako svidio rad u vrtu te je odlučila imati i svoj vrt. Uz pomoć bake Ljerke i djeda Branka ostvarila je svoju želju. Svaki slobodan trenutak provodila je radeći u povrtnjaku. Kad je sazrelo prvo njezino povrće, odlučila ga je prodati na tržnici. Prvi joj je kupac bio upravo učitelj. Kad je saznao da je to povrće iz njezinog vrta, predloži joj je da mu pomogne na satu prirode i društva i da ona bude učiteljica. Tako je Paulina ubrzo nakon vrtlarice postala i učiteljica. Prolazili su školski dani, neki mirni, a neki tužni. Jednog takvog lošeg dana Paulina se posvađala s Dorom. Dora ju je tužila da prepisuje od nje, a učitelj se razljutio i Paulini dao jedinicu veliku kao kuća. No svađa je kratko trajala, jer kad se Paulina nedugo zatim razboljela, upravo je Dora prva nazvala i ponudila joj svoju pomoć oko učenja. Iako Paulini ta pomoć nije bila potrebna, prihvatila ju je sretna što su ona i Dora opet prijateljice. U mjesecu travnju sve je zeleno i miriše na travu. Odrasli češće odlaze na izlete. Tako je jedne subote i Paulinina obitelj krenula na piknik. Mama se posebno obradovala jer nije morala pola dana provesti u kuhinji. Na pikniku tate peku roštilj, mame pričaju i šetaju, a klinci se igraju na svježem zraku. A priroda je prekrasna, što je ponovo otkrila Paulinina mama. Odlučila je da njihova obitelj postane prava EKO obitelj. Mama je na balkonu počela saditi cvijeće, tata se svađao sa susjedima koji bacaju smeće po parku, bratić Ivan osnovao je grupu "EKO borci", a u Paulininoj kući je osvanulo šest EKO koševa za smeće. Paulini je odmah sinulo kako je vrlo jednostavno očuvati naš planet: Neka sve obitelji u gradu postanu EKO, pa će i grad postati EKO. Od svih EKO gradova napravila bi se EKO država, a od njih bi i planet Zemlja postao EKO. I ekološki problem bi bio riješen. Mudar prijedlog, zar ne? S mjesecom travnjem dolazi i Uskrs. Tad se i bake dosele u Paulinin dom. Sve je užurbano. Čisti se kuća, peku se kolači, a na Cvjetnu se nedjelju svi nađu u crkvi. Slijedi Veliki petak, kad je veliki post i svi jedu ribu. A na Veliku subotu ide se na tržnicu. Nakon svih tih priprema konačno je osvanulo uskrsno jutro. Poslije obilnog doručka otišli su u dvorište tražiti poklone koje je ostavio uskršni zec. No ove je godine i zeko mislio samo na školu, pa je i donio takve poklone. Pomalo umorna od blagdana Paulina se počela radovati školi. Valjda će se tada malo odmoriti, razmišljala je. Od odmora još nije bilo ništa jer su mama i tata odlučili povesti Paulinu u Njemačku. Najljepše je od svega bilo putovanje zrakoplovom. U Njemačkoj je sve lijepo: kuće, parkovi, restorani, muzeji, kazališta, crkve i zabavni parkovi, ali sve je nekako jako njemačko.

 

Već nakon pet dana Paulini su počeli nedostajati prijatelji, njezina soba, barbike, mamini kolači i mudro je zaključila: Svuda je lijepo, ali kod kuće je najljepše. Dok se jednog svibanjskog dana vraćala iz škole, Paulina je već na stubištu čula veliku galamu. Kad je ušla u stan, vidjela je mamu i tatu kako se jako svađaju. Nije to bila obična svađa, već svađa nakon koje roditelji nisu razgovarali danima, to jest razgovarali su, ali samo preko Pauline, koja je od jednog do drugog prenosila njihove poruke. Cijeli način dotadašnjeg života bio je poremećen i to je Paulinu bacalo u očaj. Odlučila je kupiti cvijeće i napisati pismo mami umjesto tate, a tati izglacati traperice i napisat pismo isprike umjesto mame. Njezin lukavi plan je uspio i sljedeće jutro Paulina je pronašla zajedničko pismo od mame i tate u kojem je mole da im oprosti. U školi je tih dana sve bilo u pripremama za Majčin dan. Pisali su se sastavci o mamama, a na satovima likovnog slikale su se i crtale samo mame. Uskoro su mame bile pozvane na kavu i da pogledaju dječje radove. Kad su mame stigle, Paulina se zabrinula jer joj se isprva činilo da njezina nije došla, no mama joj je samo priredila neugodno iznenađenje - skratila je kosu i obojila je u plavo, tako da više nimalo nije sličila na mamu iz opisa i sa slike. Paulina je bila očajna jer je mislila da će je smatrati lazljivicom. Učitelj, koji je u takvim trenucima uvijek znao pronaći prave riječi utjehe, rekao je da je mama i ovakva jako lijepa i da Paulina ne mora slikati novu mamu. Utješena, Paulina se zajedno s ostalima počela radovati Majčinu danu. Kao što je bilo s Paulininim kompjutorom, tako sada svi njezini prijatelji imaju psa, samo ga ona nema. U kući je nastala prava uzbuna jer su se i mama i tata usprotivili, a pojma nemaju kako je teško biti sam u stanu dok oni rade. Tatin prijatelj Duka imao je kujicu Sabu koja se upravo okotila. On je nagovarao i mamu i tatu da uzmu jednog psića, jer će ostati malen i taman pogodan za stan. Čim je ugledala psića, mama se odmah raznježila. Nazvali su ga Floki. Kako je vrijeme odmicalo, Floki je rastao i rastao, i umjesto malog psića postao je tako velik da mu nijedna kućica nije bila dovoljno velika. Roditelji su zaključili kako Floki ne može ostati s njima živjeti u stanu. Pravo rješenje problema ponudili su djed i baka koji su imali preveliku kuću i odlučili je zamijeniti za manji stan Paulininih roditelja. Tako su se Paulina i njezini roditelji uselili u veliku kuću, a u dvorištu njihove kuće svoje je mjesto pronašao i Floki. Mjesec svibanj prošao je u velikoj selidbi.


Došao je i lipanj. Na početku svakog mjeseca u obitelji male Pauline sve je lijepo, jer tada mama i tata dobivaju plaću. Paulina oblijeće oko roditela sa svojim popisom neophodnih potrepština. S velikim uzbuđenjem očekivala je bakina poštara s mirovinom jer joj je baka obećala nove sandale. Bila je presretna što u kupovinu ide s bakom, a ne s mamom, jer mama kupuje ono što se mami sviđa. Kupile su najljepše sandale, s najdebljim đonom. Crvene, lakirane. Iduceg dana namjerno je zaboravila papuče, kako bi svi u razredu vidjeli njezine nove sandale. Marina i Nikolina, oduševljene sandalama, odlučile su kupiti iste takve. Na školskom dvorištu tog dana igrale su se gumi-gumi. No zbog debelog đona Paulina je zapela za gumu, spotaknula se i pala. Nove sandale bile su potpuno uništene, a s brade joj se slijevala krv. Zbog ozljede nekoliko dana nije išla u školu, što je bilo jako dobro jer nije pisala kontrolne. Odrasli često kažu: svako zlo za neko dobro, a Paulina je na svom primjeru shvatila mudrost te stare izreke. Bližio se kraj školske godine. Roditelji su Paulini za odličan uspjeh obećali pravi ženski bicikl. Čim ga je dobila, odmah je biciklom odjurila u park, i počela je luda vožnja. Od silne jurnjave zamračilo joj se pred očima i zaronila je po tlu. Njezine prijateljice jurile su joj u pomoć i pritom, ne pazeći dovoljno, i same pale i ozlijedile se. No to nije bio kraj padanja tog dana. Luka, Tomica, Ratko i Vedran popadali su s tobogana i završili na šivanju u bolnici, učitelj je pao na nogometu, a striček fotograf idućeg dana u njihovom razredu. U svim tim padovima bilo je i nečeg dobrog, jer su roditelji djeci zabranili vožnje biciklima dok rane ne zarastu. Tako su imali dovoljno vremena za učenje, pa ocjene nisu padale, nego rasle. Stigao je konačno dugo očekivani kraj školske godine. Počela su planiranja godišnjih odmora. Plan odlazaka i odredišta visio je iznad Paulinina kreveta. Cijele praznike provest će izvan Zagreba, ali ona bi tako rado ostala doma, jer mnogi njezini prijatelji ne odlaze ni na more ni u vikendice.

 

Likovi

 

Paulina - desetogdišnja djevojčica, draga i dobra djevojčica koja zna što smije a što ne.


Učitelj - nasmijan vedar zabavan.


Mama i Tata - brižni rditeji, mama je puna razumijevanja i udovojava prohtjevima svje kćeri, tata se samo pravi strg ali u stvari je popustjiv.


Djedovi i Bake - pomažu Paulini da ostvari mnge svje želje, puni pažnje i razumijevanja.

__________________________________

 

Sanja Polak rođena je 1968. godine u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju i Učiteljsku akademiju. Vesela je učiteljica u OŠ Davorina Trstenjaka u Zagrebu i mama i ženica na zagrebačkim Srednjacima. Obožava studeni jer u tom mjesecu slavi rođendan. Ne može živjeti bez prijatelja, smijanja i sanjarenja i uvijek želi da sve ispadne veselo, lijepo i dobro. Osim što radi u školi, radi i kod kuće gdje često svojoj Paulini, Petri, Zokiju i Flokiju kaže: - Molim malo mira! i u uredu s pogledom na zapadni dio grada gdje svaki mjesec uređuje novih šezdesetak stranica dječjeg časopisa Prvi izbor. Često se druži s prijateljicom, kompjuterskom tastaturom koja joj je pomogla pri pisanju mnogih priča za djecu i scenarija za Dječji i obrazovni program Hrvatskog radija i televizije. S tastaturom se najviše družila dok je pisala svoju prvu knjigu Dnevnik Pauline P. knjigu o prijateljstvu Petrica Pričalica i nekoliko udžbenika za niže razrede osnovne škole.

 

Sanja Polak - Drugi dnevnik Pauline P.

loading...
22 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Sanja Polak - Dnevnik Pauline P.

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u