Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston lektira

Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston

Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston

 

Vrsta djela - suvremena bajka
Tema - život galeba Jonathana Livingstona
Vrijeme radnje - neodređeno vrijeme, sadašnjost
Mjesto radnje - na moru i obala

 

Kratki sadržaj - Jutro je. Jato galebova otima se za ostatke hrane bačene s ribarskih čamaca. Daleko od njih, na pučini, galeb Jonathan Livingston, potpuno sam, uporno vježba jedan okret u zraku. Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti. Takav način života izdvojio ga je iz jata, polako postaje osamljenik. Na uporne molbe svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane.

 

Tada konačno shvaća besmislenost takva života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti. Njegov cilj bila je brzina i već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego ijedan galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko od savršenstva: mučilo gaje što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju, kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdest pet kilometara na sat, srušio se u more onesvijestivši se.

 

Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obeća sebi da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se da poleti prema obali. U taj čas začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao da galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću.

 

Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila! Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine da isproba svoju ideju. Uspio je: obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i sunuo uvis, sretan, presretan.

 

Jonathan je, naravno, zaboravio sva maloprijašnja obećanja o povratku uobičajenom životu. Čim je sunce izišlo, opet je vježbao: obrušavao se sa sve većih visina i postigao brzinu od tristo devedeset šest kilometara na sat. Toga je jutra tom brzinom projurio posred svoga jata. Jonathan je bio presretan - bila je to brzina koju nijedan galeb prije njega nije dostigao, brzina koja ga je oduševljavala i kojom se ponosio. Bio je to početak novog razdoblja u njegovu životu. Toga je dana Jonathan otkrio akrobatske letove. Naučio je petlju, polagani valjak, leđni kovit i letenje na nož.

 

Već se bila spustila noć kad se Jonathan pridružio svome jatu. Bio je ushićen, presretan zbog svojih otkrića. Vjerovao je da će se svi galebovi veseliti njegovim spoznajama, da će konačno shvatiti smisao života. Vjerovao je da je došlo vrijeme za izdizanje iz neznanja i ograničenosti, da je došlo doba savršenstva i slobode. Jato ga je čekalo na okupu. Starješina mu je naredio da stane u sredinu, što je bio znak ili velike časti ili velike sramote. Jonathan je vjerovao da će mu sada odati priznanje za njegov rekord i proglasiti ga vođom, no on nije želio postati vođa. Samo je želio s njima podijeliti svoje otkriće.

 

Uslijedio je šok. Starješina mu je naredio da stane u sredinu, na svoju sramotu! Optužio ga je da je svojim nepromišljenim ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju porodice galebova, da je neodgovoran, da radi protiv prirodnih zakona jela i opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je značilo da mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi. Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako sada ima razloga za život, a to je težnja prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za ribljim glavama. Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa.

 

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u visinama. Oslobođen dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale galebe, Jonathan je dugo poživio.

 

Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva prekrasna galeba, zračeći blagost i prijateljstvo. Pošto ih je podvrgnuo ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko su. Odgovoriše da su oni njegova braća te da su ga došli povesti kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, daje prognanik, dva ga sjajna galeba obavijestiše da je došlo vrijeme da stupi u jednu drugu školu letenja, da pođe svojoj kući. Jonathan shvati daje taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli svoj život, te daje spreman. Tako Jonathan Livingston s dva sjajna galeba nestade u tamnom nebu.

 

Napuštajući Zemlju, Jonathan primijeti da i njegovo tijelo postaje sjajno poput tijela njegovih pratilaca, te da sada može letjeti bolje nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno nadmaši najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak pomalo razočarano shvati daje i njegovo novo tijelo ograničeno. Pomisli kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom ugleda morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se zastoje tako malo galebova, pa nebo bi moralo vrvjeti od njih! U sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak galebova doletje da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali.

 

Idućih dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći akrobacije u zraku.

 

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote kako bi došao do ovoga.

 

Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti. Jonathan ga jedne večeri upita postoji li uopće nebo. Cjang mu odgovori kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer - savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj gaje poučio da se mora osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti da je njegova prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladavati i vrijeme i prostor.

 

Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put. Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

 

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda, kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti, Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti. Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka, na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno, kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve vještine koje su naučili.

 

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan. Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak, osjećajući obvezu prema učenicima.

 

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli, počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti. Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova, nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba. To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti s Jonathanom Livingstonom.

 

Vrsta djela - Galeba Jonathana Livingstona najčešće opisuju kao suvremenu bajku ili kao alegorijsku priču. Suvremena ili moderna bajka jest fantastična pripovijetka koja govori o temama našega vremena. Radnja je najčešće smještena u suvremenost, s ljudima, životinjama ili fantastičnim bićima kao glavnim likovima, za razliku od likova u narodnim ili tradicionalnim bajkama (mitološka bića, vile, čarobnjaci, patuljci). Alegorijska priča temelji se na metaforičnosti kao glavnom načelu pripovijedanja: djelo u cjelini zahtijeva tumačenje, kako bi se otkrio njegov skriveni smisao, preneseno značenje. To znači da djelo upućuje na nešto više i dublje od onoga o čemu neposredno pripovijeda. Taj stilski postupak naziva se alegorijom. U Galebu se međusobno prožimaju elementi suvremene bajke i alegorijske priče.

 

Tema i ideja - Najveća je vrijednost ove priče upravo njezino idejno bogatstvo. Ispričavši jednostavnu priču o galebu koji se nije zadovoljavao sumornom i ograničenom svakodnevicom, koji nije prihvaćao uobičajena tumačenja i zakone jata, koji je stalno i iskreno težio prema otkrivanju novoga i svladavanju zadanih granica, pisac je zapravo dotaknuo temeljna pitanja ljudskog života. Pričajući priču o galebu i njegovu jatu, Bach je u alegoriji progovorio o čovjeku i ljudskom društvu.

 

Sto je smisao ljudskog postojanja? Može li čovjek živjeti sam, izoliran od svih? Moramo li bezuvjetno prihvaćati nametnuta nam pravila ili smo i mi pozvani preispitivati ih i mijenjati? Kakav je odnos pojedinca i zajednice? Smije li zajednica u ime opstanka gušiti osobne slobode? Imamo li zaista pravo izbora? Može li čovjek postići savršenstvo? Ako može, može li to ovdje, u ovom vremenu i prostoru? Jesu li prostor i vrijeme zaista savladivi? Kolika je snaga ljudske upornosti, volje i vjere?

 

Je li onaj koji vidi dalje i bolje, pozvan da pouči neuke, je li to zapravo njegova dužnost? Koliko je pojednac odgovoran za svoju zajednicu? Jesu li ljudi spremi prihvatiti osobu koja je sposobnija i bolja od njih? Žele li ljudi učiti, ili je želja za znanjem samo povlastica odabranih? Je li istina vrijedna žrtve? Može li se istina žrtvovati? Može li čovjek zaista biti kao Bog? Ili je to bogohulna ideja? Pričajući jednostavnu priču o galebu, Richard Bach poziva nas da zajedno s njime postavljamo i pretražujemo ova pitanja. Hoćemo li ikada naći odgovore?

 

Mjesto i vrijeme - Tipično za alegorijsku priču, prostor i vrijeme djela nisu jasno određeni. U ovoj su priči kategorije prostora i vremena još upitnije jer glavni lik upravo nastoji svladati i prostor i vrijeme snagom svoje misli, nastoji ih zapravo negirati. Stoga za početni prostor priče možemo odrediti jedno more i njegovu obalu, a za vrijeme možemo odrediti sadašnjost. Jonathanov napredak i put ka savršenstvu vodi nas na neke druge obale i u neka druga vremena, za koja uopće ne vrijede naša materijalna mjerila. Time se postupno ukidaju i prostor i vrijeme kao ograničenja, i ostaje ono što sam Jonathan ovako opisuje: Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA.

 

Osnovna misao - Često se dogodi da zajednica ne želi ili ne može razumjeti više ciljeve pojedinaca i stoga taj pojedinac bude isključen iz zajednice.

 

Kompozicija

Uvod - Jonathanova strast za letenjem

Zaplet - Jonathan je izopćen iz jata, pronalazi nove prijatelje

Vrhunac - Čjang podučava Jonathana, ali ubrzo umire, Jonathan se vraća na Zemlju, upoznaje Flatchera.

Rasplet - Jonathan i Flatcher nauče savršeno letjeti i postaju učitelji leta

 

Stilska izražajna sredstva

Epiteti - mlado sunce (cit. 9. str.), čarobnom vještom biću (cit. 74. str.), prekrasno nebo (cit. 43. str.)

 

Usporedbe

- nastojao se vladati kao ostali galrbovi (cit. 14. str.)
- ja sam galeb kao i svaki drugi i letjet ću kao i ostali. (cit. 22. str.)

 

Personifikacija

- Jadni Flatche! Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj pomoću razumjevanja, istraži ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. (cit. 102. str.)
- Nema granica Jonathane? - pomisli još jednom smješeći se. I tako započne njebova trka za znanjem. (cit. 105. str.)

 

Likovi - Galebovi Jonathan Livingston, Fletcher Lynd, Sullivan, Gang.

Analiza glavnog lika - Galeb Jonathan Livingston zašto baš ptica, i to galeb, kao glavni lik? Pretpostavljamo zato što mi, ljudi, gledajući ih sa zemlje, mislimo kako ptice imaju daleko više slobode nego mi, jer mogu letjeti u daljine i visine koje su nama uglavnom nedostupne. Galebovi, pak, kao morske ptice, cijeli život provode između dva elementa - zraka i vode, koji se u daljini spajaju, tako te daju privid beskonačnosti, toliko spominjane kategorije u priči. Tko je Jonathan Livingston?

 

On je, ponajprije, usamljeni mladi galeb koji ne haje za običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za znanjem: Većina galebova ne haje da nauči nešto više doli osnove letenja - kako da stigne od obale do hrane i natrag. Jer, većinu galebova ne zanima let, već jelo. A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti.

 

Toj svojoj želji podredio je čitav svoj život, što gaje sjedne strane dovelo do savršenstva, no s druge strane izopćilo ga iz jata. Snažan je prizor u kojem Jonathan dolazi do jata nakon svog velikog otkrića i razmišlja: Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti! U strašnom sudaru slobode i znanja s ograničenošću onih koji vladaju, zakratko pobjeđuje zakon mase koji izgovara Starješina: Jednog ćeš dana, Jonathane Livingstone, shvatiti da se neodgovornost ne isplati. Život je neizvjestan i nespoznatljiv, a mi smo stvoreni samo da jedemo i da opstanemo što dulje možemo. Tako je Jonathan prognan iz jata.

 

U progonstvu je Jonathana održavala njegova upornost, snaga volje i samopouzdanje: Nije ga toliko boljela samoća, koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu htjela da otvore oči i vide. Svakim je danom učio sve više Vladajući savršeno samim sobom, letio je kroz guste morske magle i penjao se iznad njih, do blistavo vedrog neba. Sve što je nekoć želio jatu, sad je činio sam za se; naučio je letjeti i nije mu bilo žao cijene koju je platio.

 

I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života, Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem, za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao pravu prirodu ljubavi, to je više težio da se vrati na Zemlju. Iako je njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren da postane učitelj, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo želju da tu istinu i sam spozna.

 

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.

 

Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar. Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston simbol je težnje za savršenstvom, simbol upornosti. On utjelovljuje lik čovjeka koji se ne zadovoljava zadanim granicama, koji ruši besmislene prepreke i koji, oslobođen prizemnosti i ograničenosti, spoznaje ljubav kao vrhunski zakon.

 

Željan znanja - A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. (cit. 11. str. )

 

Uporan - Čak su i njegovi roditelji očajavali promatrajući Jonathana kako provodi dane osamljen, uvježbavajući niske letove, eksperimentirajući. (cit. 21. str.)

 

Hrabar - Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah. (cit. 28. str.)

 

Samopouzdan - Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegove braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu htjela da otvore oči i vide. (cit. 40. str.)

 

Odgovoran - Sate i sate Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige. (cit. 91. str.)

 

Plemenit - Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i sami to vide u sebi.

 

Flatcher

Samopouzdan - Nema granica Jonathane. E, pa onda će uskoro doći vrijeme kad ću se iznenada pojaviti na tvojoj obali i pokazati ti kako se leti! (cit. 105. str.)

 

Uvjeren - Baš me briga što misle. Pokazat ću ja njima što znači letjeti. Bit ću prvi prognanik, ako baš tako žele. A poslije će im biti žao. (cit. 73. str.)

 

Odlomak koji ti se najviše svidio i zašto

- Koliko je život sada bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno vucaranje do ribarskih brodica i natrag! Možemo se uzdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti! (cit. 37. str.)

 

Jonathan je želio svakom galebu objasniti smisao života, naučiti ih novome i da otkrivaju nova prostranstva, do savršenstva i dalje. Kad to nauče, to trebaju prenositi "sa koljena na koljeno" narednim generacijama. Želio je dokazati da galebovi nisu samo stvoreni za traženje hrane, jer im u tom slučaju ne bi trebala krila. Oni trebaju iskoristiti taj prirodni dar za dostizanje novih ciljeva.

 

Poruke
- Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
- Svaki čovjek treba imati smisao života, i treba se potruditi da ga ispuni.

Odgovor je u tome što si ti Jonathane rijetka ptica, jedna među tisućama.
- Društvo određuje način života i kvalitetu. Danas je jako teško dokazati se kao pojedinac jer su postavljena pravila od kojih nema odstupanja zbog izopćenja iz zajednice i društva.

 

Kako si doživio lik Jonathana u ovoj bajci
Doživio sam ga kao simbol slobode duha, tijela i uma koju bi svatko trebao imati. On ne priznaje granice, otkriva smisao života i ne zadovoljava se s običnim. Jonathan uvijek dijeli s drugima, uvijek želi podučiti druge i svima želi dobro, pa i onima koji mu nanose zlo. Spreman je oprostiti i pomoći drugima. Galebovi su bili zatočeni na malom prostoru i nisu se dali razuvjeriti da im treba sloboda. Međutim, Jonathanov slobodni duh je bio poput znaka ostalim galebovima da bi trebali poći za njim. Otvorio im je oči i oni su tek tada shvatili što je i sam Jonathan predstavljao: slobodu, pravdu i ono za čim bi svaki galeb trebao težiti. Tek tada su shvatili što su imali u sebi, a nisu iskoristili.

U čemu Jonathan nalazi smisao života
Koliko je život sada bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno vucaranje do ribarskih brodica i natrag! Možemo se uzdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!" (Citat: str. 37)

Jonathan je želio svakom galebu objasniti smisao života, naučiti ih novome i da otkrivaju nova prostranstva, do savršenstva i dalje. Kad to nauče, to trebaju prenositi "s koljena na koljeno" narednim generacijama. Želio je dokazati da galebovi nisu samo stvoreni za traženje hrane, jer im u tom slučaju ne bi trebala krila. Oni trebaju iskoristiti taj prirodni dar za dostizanje novih ciljeva.

Jedna priprosta sredina teško može razumjeti više ideje i ciljeve. Pronađi primjer za to u knjizi i iznesi svoje mišljenje o tome! Neodgovornost? Braćo! - uzvikne. - Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi viši cilj života? Tisuću godina mučimo se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo - da učimo, da otkrivamo i da postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite mi da vam pokažem što sam naučio. Jato je stajalo nepomično, kao ukopano. (cit. str. 39)

 

Primjer za to je odluka jata da ga izopće, a oni ga zapravo nisu shvatili, pa ga stoga nisu ni prihvatili. Kasnije, kada se Jonathan vratio, ostali su galebovi spoznali koliko su bili ograničeni i bezumni te da je ono što su radili zapravo beskorisno ponavljanje istog dok im je vrijeme izmicalo. Tada su konačno prihvatili i svi su iz jata pošli za njim. Ja mislim da su to postupci nekoga koji ne poznaje sebe, koji ne vidi svoju dušu i ono za što je stvoren, za čim bi trebao težiti neprekidno.

 

Što misliš o zakonima jata
Mislim da su zakoni jata prepreke, tj. stvoreni su da sve galebove sprečavaju u njihovom razvoju. Nitko se nije smio pobuniti makar su sami željeli postići nešto više. Uvijek kad su to pokušali, kad su htjeli i druge potaknuti, Starješina, pravi zarobljenik svog ograničenog uma, podsjećao ih je na zakone, misleći da će ih sve zadržati. No, kad su i sami shvatili što je Jonathan uspio, uvidjeli su sve besmislice i odbacili zakone.

 

- Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.
- Ne osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata. (cit. str. 87)

 

- Jedini je pravi zakon onaj što vodi do slobode - odgovori mu Jonathan (cit. str. 94)

 

Objasni preneseno značenje i ulogu Jonathana i jata


Ova knjiga je zapravo pisana u prenesenom značenju, puna je simbolike koja bi se trebala odnositi na sve nas. Mi predstavljamo Jonathana, mi trebamo prijeći sve prepreke i zakone da postanemo slobodniji i savršeniji. Trebamo i drugima pomagati, onima kojima je potrebna pomoć, i ne treba svakome pronalaziti zamjerke. Uloga Jonathana je da shvatimo našu stvarnu prirodu i iskoristimo je potpuno.

 

Koje Jonathanove osobine opažaš (privlače li te i zašto)


Jonathan prije svega ima snažan duh i smisao za istraživanjem, nagon za avanturama, nepresušnu želju za znanjem, plemenitost, hrabrost i ustrajnost. Sve me te osobine privlače jer se one ne mogu lako steći ili naučiti. Te osobine imaju samo rijetki pojedinci.Takav pojedinac ne zna za zemaljske granice, jer sve što je na Zemlji, na neki način je ograničeno. Ono što bi trebala takva osoba jest ohrabrivati i poticati ostale u svojoj okolini na put kojim treba ići, jer je to težnja k savršenstvu. Snaga misli i duha, kad nečem stvarno težiš može nadvladati mnoge prepreke.

 

- Po Čjangovim riječima, stvar je u tome da se oslobodiš osjećaja da si sputan ograničenim tijelom kojem je raspon krila metar i pet centimetara i da su ti mogućnosti točno određene. Stvar je u tom da znaš da je tvoja prava pririoda, savršena kao i neispisan broj, istovremeno svagdje u vremenu i prostoru. (cit. str. 64)

- Pa, to je istina! Ja jesam savršeni galeb, bez ograničenja. - Osjeti svu silinu sreće. (cit. str. 65)

- Time što su te protjerali naudili su sami sebi i jednoga će dana i sami vidjeti ono što ti sada vidiš. Oprosti im i pomozi da im se otvore oči. (cit. str. 73)

 

Osnovna misao vezana je uz smisao života, uz čovjekovu sreću. Objasni!
- Svak je od nas, u suštini, simbol Velikoga Galeba, neograničen simbol slobode - govorio im je Jonathan kad bi se pred večer spustili na obalu. Pravilno letenje korak je bliže mogućnosti da izrazimo svoju pravu prirodu. Moramo odbaciti sve što nas ograničava. (cit. str. 79)

 

Osnovna misao je to da se čovjek, bez obzira kakav se rodi, može stalno razvijati i puno postići, samo treba na vrijeme spoznati smisao života. Taj smisao govori kako ne treba odustati od pokušaja iako postoje neke zapreke do cilja. Bit života je da očuvamo ono lijepo i da to razvijamo. Primjer za to je priroda. Prirodu treba proučavati, treba je oplemenjivati, sve do savršenstva. Uništavanjem ili sprečavanjem prirodnog, u bilo kojem smislu, čovjek ostaje usamljen uništavajući time i samog sebe. Galebovima i Jonathanu ta bit života je letjenje.

 

O kojoj temi knjiga govori


Tema ove knjige je galeb Jonathan Livingston i njegov život. Od njegovog izopćenja iz jata galebova, preko znanja koje dobiva od Čjanga i Sullivana, do Fletchera Lynda i njegovog daljnjeg prenošenja Jonathanove ideje. Knjiga govori o njegovim pothvatima, otkrivanju nebeskih prostranstava, putu prema savršenstvu, pomaganju ostalim prognanicima, putovanjima drugim svjetovima i na kraju prenošenju znanja na sljedeću generaciju galebova.

 

Navedi barem jedan književni tekst koji izražava želju sličnu Jonathanovoj!


Ova knjiga i lik Jonathana prenose slične ciljeve i misli kao i bajka "Waitapu". U njoj Iteo i starac Pirana nastoje otkriti novi svijet Waitapu i njegova čudesa. No, pri tome nailazi na suprotstavljanje Vrača i čitavog plemena koje čitav život živi po zakonima. Ipak, hrabri dječak kreće u najveću pustolovinu svoga života prema otocima Wa i Tapu. To je slično kao i s Jonathanom, jer je i on bio znatiželjan i žudio za znanjem i novim svjetovima. Obojici je smisao života ne stati na granicama koje su odredili drugi ili njihove tradicije, nego ići dalje u potrazi za novim, neotkrivenim. Ne žele živjeti u okolini koju su nametnuli oni koji žele imati svu vlast u svojim rukama.

 

Izdvoji najljepše rečenice


Ova knjiga ima jako puno lijepih rečenica jer zapravo čitava knjiga govori o slobodi čovjekovog duha i misli. Ipak, evo nekih:

 

- Sve što je nekoć želio jatu, sad je činio sam za se; naučio je letjeti i nije mu bilo žao cijene koju je platio. Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a budući da se svega toga oslobodio, poživio je zaista dugo i lijepo. (cit. str. 41)

 

- Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom. Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati. (cit. str. 54)

 

- Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. (cit. str. 56)

 

- Dodirnut ćeš nebo, Jonathane, kad dosegneš savršenu brzinu. To ne znači letjeti tisući kilometara na sat ni milijun, ni letjeti brzinom svjetlosti. Jer, svaki je broj ograničen, a savršenstvo nema granica. Savršena brzina, dijete moje, znači biti ondje. (cit. str. 57)

 

- Moramo početi od vremena, ako želiš - obrati mu se Čjang - i vježbati let u prošlost i budućnost. Tek nakon toga bit ćeš spreman da naučiš ono najteže, najmoćnije, ali i najzgodnije. Tada ćeš moći uzletjeti i spoznati smisao dobrote i ljubavi. (cit. str. 67)

 

- Tim riječima se Jonathan oprosti i prenese u mislima među veliko jato galebova, na obalu nekog drugog vremena, i shvati s uvježbanom lakoćom da nije samo kost i perje, već ničim neograničen, savršen simbol slobode i leta. (cit. str. 72)

 

- Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. (cit. str. 100)

 

Dojam o djelu - Knjiga mi se jako svidjela jer opisuje društvo u samu srž sa svim dobrim i lošim osobinama. Jonathan je u ovoj knjizi oličenje slobode uma, duha i tijela. Ne priznaju se današnje granice i standardi života. Djelo nas uči da trebamo iskoristiti život što bolje i tome da u svakome od nas ima Jonathana. Djelo mi se posebno svidjelo zbog mnogobrojnih poruka. Pisac je u knjizi pomoću Jonathana ostvario svoj san o slobodi. Knjiga Galeb Jonathan Livingston me je podsjetila na djelo francuskog vojnog pilota i književnika Antoniea de Saint Exuperyja i njegovo djelo "Mali princ" u kojem iznosi svoje razmišljanje o ljudima i njihovim postupcima. Sve u svemu knjiga je vrlo dobro napisana i vrijedi je pročitati.

 

Jezik i stil - Jezik i stil Galeba Jonathana Livingstona naizgled su u suprotnosti s njegovim idejnim i tematskim područjem: baveći se velikim životnim pitanjima, baveći se životnom filozofijom, pisac odabire jednofabulu.

 

Neobičan spoj teških, zamršenih životnih pitanja i nadasve jednostavnog stila pripovijedanja kao da sugerira kako su sva ta pitanja samo naizgled teška - odgovori su jednostavni i jasni, poput Jonathanova načina života, samo ih treba iskreno tražiti.


Pisac vješto kombinira različite pripovjedne tehnike: pripovijedanje, opisivanje, dijalog, monolog, unutarnji monolog. U pripovijedanju koristi i riječi koje pripadaju stručnom rječniku (poput riječi iz avijacije), ili rijeci što pripadaju žargonu, odnosno razgovornom jeziku.


U gradnji fabule pisac se koncentrira samo na najvažnija zbivanja odbacujući sve što nije nužno za razumijevanje priče, težeći prema biti događaja i zadržavajući tako čitateljevu pozornost na bitnome.


Sveukupni dojam koji čitatelj stječe jest lakoća i jednostavnost pripovijedanja, jednostavan, gotovo svakodnevan rječnik i stil, fabula oslobođena svega suvišnoga, miješanje različitih stilova pripovijedanja.

________________________________

 

Beleške tokom čitanja

 

- jako mi se svidjela Jonathanova upornost da nauči nekakav bolni okret u zraku i da leti bolji i ljepše od svih galebova bez ičije pomoći jer izgleda takve stvari nisu zanimale niti jednog galeba iz jata.
- A galeb Jonathan Livingston, ne stideći se, raširi krila i ponovi onaj isti drhtav težak okret - usporavajući sve više let, još jednom izgubi brzinu - jer nije bio obična ptica. ( cit. 10. str.)

 

- razalostilome to što nitko ne obraća pažnju na galeba Jonathana Livingstona i njegovu sposobnost letenja jer je to prava šteta zato što bi ih Jonathan mogao naučiti raznim stvarima koje još ne znaju, a posebno me je naljutio stav njegovih roditelja jer umjesto da mu pruže podršku i budu ponosnina sina oni ga sažaljevaju.
- Takav način razmišljanja, uvidio je, ne pridonosi popularnosti među pticama. Čak su i njegovi roditelji očajavali promatrajući Jonathana kako provodi dane osamljen, uvježbavajući niske letove, eksperimentirajući. (cit. 11. str.)

 

- čini se da Jonathan mudro donosi zaključke, pa on je pametniji nego što sam mislila, on jednostavno nije ni sličan ostalim galebovima jer je on veliki sanjar i najposebniji galeb cijeloga jata jer ima vlastite ciljeve do kojih pošto-poto želi stići i ostvariti ih bez obzira na sve prepreke s kojima se susretne na putu.


- S visine od trista metara, zamahujući krilima najsnažnije što je mogao, munjevito se sunovratio ravno prema valovima, tada je shvatio zašto galebovi ne zamahuju krilima pri strmom poniranju. Već za šest sekundi postigao je brzinu os sto trideset kilometara na sat, brzinu pri kojoj krila gube sigurnost kod ponovnog letenja. (cit. 14. i 15. str.)

 

- bila sam jako sretnašto je Jonathan uspio u onome što jr tako dugo priželjkivao, ono na čemu je vježbao cijele dane od jutra do mraka, ali koliko god to bilo teško i naporno on nikada nije odustao, ali ovaj let koji je upravo izveo bio je jako opasan zbog toga što je početnik i mogao ga je "stajati glave".


- Pokuša još jednom s visine od šest stotina metara, zaroni u dubinu, istegne kljun nadolje, raširi i stisne krila onog časa kada prijeđe brzinu od sto kilometara. Zahtjevalo je to silnu snagu, ali je uspio. Za deset sekundi dosegne brzinu od šezdeset pet kilometara na sat. Jonathan je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove! Ali, radost je bila kratka vijeka. Onog trenutka kada se pokušao izviti, onog trenutka kada je promjenio nagib krila- pri brzini od šezdeset pet kilometara - osjeti udar kao od eksplozije. Jonathan prsne usred zraka i surva se u more, koje mu se učini tvrdo poput stijene. (cit. 18. str.)

 

- mislim da Jonathan neće još dugo ostati pri toj svojoj brzopleto donesenoj odluci, mislim da će mu ubrzo dosaditi ponovno biti samo običan galeb jer sam sigurna da i on zna, da i on osjeća da nije samo običan galeb jer je on galeb koji želi slobodu, galeb pun neostvarenih životnih ciljeva, galeb koji ne posustaje zbog prva neuspjela leta.


- Glas umukne, a Jonathan se suglasi s njim. Noću je galebu mjesto na obali. Zareče sam sebi da će ubuduće biti običan galeb. Svi će biti zato sretniji. Umorno se otisne od tamne vode i poleti prema obali iznad same vode, sretan zbog svega što je naučio o niskim letovima. (cit. 22. str.)

 

- kao što sam i pretpostavila, Jonathan jednostavno ne može biti obični galeb njegove misli neprestano žele slobodu, on ne posustaje jer je njegova strastza letenjem veća od svega, a vjerujem da će na kraju ostvariti svoj san zahvaljujući svojoj upornosti i znatiželji kao što je to sada učinio, njegova želja za uspjehom u letenju veća je i važnija od njegova jata jer zna da će oni vjerojatno jednoga dana, jedan po jedan, dolaziti k njemu na poduku.


- Vjetar muje zaglušeno hučao oko glave. Sto trideset kilometara na sat, sto šezdeset, dvjesto dvadeset, i još brže... Pri brzini od dvjesta šezdeset kilometara na sat nije osjećao opterećenja krila ni približno onako snažno kao nekad pri brzini od trideset kilometara. Sasvim blago skrenuvši vrhove krila, izvi se i sunu iznad valova, nalik na sivo topovsko tane obasjano mjesečinom. (cit. 26. str.)


- neizmjerno mi je drago što je Jonathan tako sretan zbog postignute brzine s kojom je čini se postavio svjetski rekord u letenjuu tom jatu, a vjerujem da će mu to još više dati samopouzdanja za napredak i, nadam se, tako poboljšati svoj stil letenja.

 

- Likovao je. Krajnja moguća brzina! Galeb koji leti trista dvadeset kilometara na sat! Bio je to rekord, jedinstven, velik trenutak u povijesti jata, trenutak koji označava početak novog razdoblja u Jonathanovu životu. Leteći prema svom osamljenom vježbalištu savi krila, spreman za novi spust s visine od dvije tisuće četiristo metara, i odluči da danas savlada i skretanje. (cit. 30. str.)

 

- Jonathan postaje i akrobatni letač, to je stvarno veliki napredak za njega, a osim toga opet je nekako došao i do nova zaključka za razliku od ostalih galebova iz jata kojima je život samo jedi, obleti koji krug oko barke i spavaj, ponekada mi se taj njihov svijet čini užasno dosadnim.


- Ponekad samo jednog perca sa vrška krila dva - tri centimetra u stranu, može se postići, shvati, glatko i široko skretanje pri vratolomnoj brzini. Međutim, prije toga je naučio, ako pri toj brzini pomakne više od jednog perca, zavrtjet će se poput puščanog taneta... i tako je Jonathan postao prvi galeb koji izvodi akrobatske letove. Tog dana nije tratio vrijeme na razgovore s drugim galebovima - letio je sve do sumraka. Otkrio je petlju, polagani valjak, leđni kovit i letenje na nož. (cit. 36. str.)

 

- mislim da se starješina nije dobro ponio prema Jonathanu Livingstonu jer ga on jednostavno ne razumije ili ga jednostavno ne želi razumjeti jer je tvrdoglav ko' magarac i vječito je u tim svojim glupim zakonima i priči da galebovi žive samo zato da jedu i opstanu što je moguće više...


- Jednog ćešdana, Jonathane Livingstone, shvatiti da se neodgovornost ne isplati. Život je neizvjestan i nespoznatljiv, a mi smo stvoreni samo da jedemo i da opstanemo što dulje možemo. (cit. 39. str.)

 

- pa čini mi se da Jonathan nakon izopćenja uopće nije nesretan, a niti sam kako je to njegovo jato mislilo jer mislim da će ta dva stranca koja su pronašla Jonathana postati njegovi prijatelji i odvesti ga u njegov pravi dom gdje svi galebovi imaju isti cilj: naći savršenstvo letenja.


- Dobro - reče. - Tko ste vi?
- Mi smo iz tvog jata Jonathane. Mi smo tvoja braća. - Riječi su zvučale snažno i mirno. - Došli smo da te povedemo još više, da te odvedemo kući.
- Nemam ja kuće. Nemam ni jata. Ja sam prognanik. Sad nas nosi veliki planinski vjetar. I ja svoje ostarjelo tijelo ne mogu podići još više od stotinjak metara.
- Možeš, Jonathane, možeš. To si naučio. Završio si jednu školu, i sad je vrijeme da stupiš u drugu. (cit. 43. str.)

 

- Jonathan polaskom u novu školu otkriva mnogo toga novoga na sebi, otkriva sve ono što nije znao da posjeduje mnogo ranije, sada iako je biostariji to je značilo samo da sada ima mnogo više iskustva i da će sada moći naučiti još neke stvari o čaroliji letenja.


- Pri toj brzini od dvjesta sedamdeset pet kilometara na sat osjeti da se približava najvećoj brzini koju je ikad postigao u horizontalnom letenju. Pri brzini od petsto pet kilometara shvati da leti najbrže što može, pa ipak bijaše malko razočaran. Znači da je i njebovo novo tijelo ograničeno. Iako je premašio svoj raniji rekort u horizontalnom letenju, znao je da bi iziskivao veliki napor da ga obori. Na nebu, pomisli, ne bi trebalo biti ograničenja. (cit. 48. str.)

 

- Jonathan očigledno nije mogao dobiti bolji dom za život. Iako je prezren od prvog jata ovo drugo jato nije mu bilo ni približno slično jer je to jato željelo isto što i on: pronaći savršenstvo letenja.


- Samo na drugi način. Ovdje su galebovi mislili kao i on. Svaki od njih smatrao je najvažnijim u životu doseći i dotaknuti savršenstvo u onom što su najviše voljeli - u letenju. Te veličanstvene ptice provodile su sate i sate uvježbavajući letove i usavršavajući arobatiku u zraku. (cit. 52. str.)

 

- za razliku od prvog ovaj je starješina bio mudar i začudo obožavao je voditi razgovore sa svojim učenicima, pa tako i sa Jonathanom, mislim da je on najviše od svega želio prije smrti podjeliti sve svoje znenje koje je stekao životom svojim učenicima.


- Dodirnut ćeš nebo, Jonathane, kad dosegneš savršenu brzinu. To ne znači letjeti tisuću kilometara na sat, ni milijun, niti letjeti brzinom svjetlosti. Jer, svaki je broj ograničen, a savršenstvo nema granica. Savršena brzina, dijete moje, znači biti ondje... (cit. 57. str.)

 

- čini mi se da Jonathan shvaća i pozorno sluša svaku Čjangovu riječ, ali mislim da to ne radi samo mozgom i ušima, već ih sluša srcem jer samo galeb koji sluša srcem, koji želi slobodu i savršenstvo letenja, samo takav galeb može u potpunosti razumjeti pravi smisao Čjangovih riječi.


- Po Čjangovim riječima, stvar je u tome da se oslobodiš osjećaja da si sputan ograničenim tijelom kojem je raspon krila metar i pet centimetara i da su ti mogućnosti točno određene. Stvar je u tome da znaš da je tvoja prava priroda, savršena kao i neispisan broj, istovremeno svugdje u vremenu i prostoru. (cit. 64. str.)

 

- jako me rastužila smrt starog Čjanga jer je ipak on bio starješina toga jata, on je skupio sve te galebove željne savršena letenja, a zahvaljujući njemu Jonathan je naučio mnogo stvari koje dosad nije znao, ali dirnulo me Čjangovo posljednje obraćenje Jonathanu.


- Dok je govorio, perje mu je postajalo sve sjajnije i sjajnije, a na kraju je postalo tako blistavo da ga ni jedan galeb nije više mogao gledati.


- Jonathane - odjeknuše njegove posljednje riječi - proučavaj i dalje ljubav! Kad su ponovno otvorili oči Čjanga više nije bilo. (cit. 68. str.)

 

- mislim da je Jonatha odlučio biti kao Čjang, želio je podučavati i prenijeti svo svoje znaje koje je stekao sam ili pomoću Čjanga na ostale galebove koji su izopćeni iz jata baš onako kako je to bio i ona, mislim da je to pravi razlog povratka na Zemlju, ali mislim da se nada da će tamo pronaći i svoje jato iz kojeg će možda dobiti i nove učenike.


- Zbogom, Sully! Do viđenja!


Tim riječima se Jonathan oprosti i prenese u mislima među veliko jato galebova, na obalu nekog drugog vremena, i shvati s uvježbanom lakoćom da nije samo kost i perje, već ničim neograničen, savršen simbol slobode i leta. (cit. 72. str.)

 

- mislim da je Jonathan upravo našao svog prvog učenika kojega će podučavati, mladog galeba Flatchera Lynda, a nadam se da će ih biti još.
- Nije mogao lagati tom čarobnom vještom biću, ma koliko bio ponosan i povrijeđen.
- Želim – reče tiho.
- Dakle, Flatcher - nastavi sjajno stvorenje vrlo blagim glasom – počnimo horizontalnim letenjem. (cit. 74. str.)

 

- čini mi se da će taj starješina zauvijek ostati tvrdoglav kao magarac do kraja života, ali mislim da bi on to sve rado probao samo što ne želi priznati jer ga sputavaju njegovi zakoni koje ne želi prekršiti...
- Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi starješine.
- Ne osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata. (cit. 87. str.)

 

- Jonathan je svojom sposobnošću letenja privlačio mnoge galebe iz jata. Svaki galeb ga je želio nešto pitati, ali su, čini se, svi bili prevelike kukavice da prijeđu k njemu.


- Pogledajte Flatchera! Lowella! Charles-Rollanda! Judy Lee! Zar su i oni osobite, obdarene i nadnaravne ptice? Ništa više nego svi vi, ništa više nego ja. Razlika je samo u tome, jedina razlika, što su svi oni shvatili što zaista jesu i počeli to provoditi u djelo. (cit. 94. str.)

 

- Jonathan nikada nije zaboravio na Čjanga jer upravo je sada izgovorio riječi koje ostavlja Flatcheru koji će sada također postati učitelj drugim galebovima kojima je san letjeti slobodno i savršeno.


- Jadni Flatche! Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj pomoću razumjevanja, istraži ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. (cit. 102. str.)

 

- prvo je Jonathan učio od Čjanga, pa Flatcher od Jonathana, a sada Flatcherovi učenici od Flatchera, njihovo znanje neprestano kruži i nastavi li tako zauvijek će ostati.


- Nema granica Jonathane. E, pa onda će uskoro doći vrijeme kad ću se iznenada pojaviti na tvojoj obali i pokazati ti kako se leti!


Iako se trudio da bude strog prema svojim učenicima, u jednom ih trenutku Flatcher ugleda onakvima kakvi su zaista bili - a to što je vidio uistinu je volio.


- Nema granica Jonathane? - pomisli još jednom smješeći se. I tako započne njebova trka za znanjem. (cit. 105. str.)

________________________________

 

Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston - esej


Knjiga mi se jako dopala jer opisuje cjelokupno društvo sa svim dobrim i lošim osobinama. Pisac je želio da, opisujući život galeba Džonatana Livingstona, nama približi slobodu uma, duha i tijela. Ričard Bah nam je na alegoričan način poručio da trebamo iskoristiti život što bolje možemo, i da svako od nas ima u sebi Džonatana Livingstona.

 

Čitajući djelo, uočio sam da je pisac u njemu ostavio mnogo poruka. Pomoću Džonatana Livingstona ostvario je i svoj san o slobodi. Knjiga Galeb Džonatan Livingston me podsjetila na djelo francuskog vojnog pilota i književnika Antoana de Sent Egziperija Mali princ, u kojem iznosi svoje razmišljanje o ljudima i njihovim postupcima. I jedna i druga knjiga nas inspirišu da slavimo život, da nikada ne odustajemo, i da otkrivamo tude i svoje lične skrivene vrijednosti.

 

Knjiga je odlično napisana i nakon njenog čitanja osjećamo se opušteno, zato je vrijedi pročitati. ONAJ KO LETI NAJVIŠE I VIDI NAJDALJE.

 

Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston - verzija 2

Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston - verzija 2 pdf

________________________________

 

Richard Bach, rođen je 23. lipnja 1936. godine u Oak Park, Illinoisu, u Americi. Postao je poznat 70- ih godina prošlog stoljeća zbog nekoliko djela koja su stekla vrlo veliku popularnost.

 

Većina knjiga je autobiografskog karaktera, koristeći stvarne ili fikcionalne likove kako bi ilustrirao svoju filozofiju. Bach je služio vojsku u Američkoj mornarici te zatim u krilima New Jerseya. Imao je nekoliko različitih poslova kao što je bio i tehnički pisač za Douglas Aircraft. Iz tog razloga je većina njegovih knjiga povezana s letenjem.

 

1970. godine izdaje knjigu Galeb Jonathan Livingston koja je u 1972. prodana u više od milijun kopija. Velika uspješnost knjige popraćena je medijima tih godina. 1973. godine knjiga je pretvorena u film u produkciji Paramount Picturesa sa glazbom Neil Diamonda.

 

31. kolovoza 2012. godine imao je zrakoplovnu nesreću, prilikom slijetanja na privatni aerodrom bio je ozlijeđen. Dan nakon nesreće prijavljeno je da ima teške ozlijede, ali da je stabilno te da ima ozljedu glave i slomljeno rame.

 

U prosincu 2012. godine objavljeno je da je knjiga Putovanje s Puffom poslana izdavaču dan prije nesreće.

 

Bach je imao šestero djece sa svojom ženom Bette, koja je također bila pilot. 1970. godine se razveo i oženio s Leslie Parrish, glumicom. Rastali su se 1997. godine. Ponovno se oženio sa Sabrynom Nelson-Alexopoulos 1999. godine.

loading...
69 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u