Nada Mihelčić - Bilješke jedne gimnazijalke

Ovaj se roman svojim sadržajem razlikuje od romana kakve smo navikli čitati za lektiru. Opisuje neobičnu, no posve suvremenu radnju, te situacije u kojima smo se barem jednom svi našli. Kroz usta glavne junakinje progovara autorica djela Nada Mihelčić, koju sam zamišljala kao mladu ženu koja je nedavno proživjela tinejdžerske godine glavne junakinje. No istraživanjem sam došla do saznanja da moja uvjerenja nisu ni približno točna (autorica je rođena 1. prosinca 1946.) te me stoga dodatno iznenadila umješnost autorice da razmišlja i progovara kao djevojka srednjoškolske dobi, i čime ne odudara od stvarnih stavova suvremenih tinejdžera (roman je prvi put objavljen 2001. godine).

Također me iznenadila autoričina hrabrost da kritizira aktualne društvene pojave, pritom ne pazeći tko bi se mogao naći uvrijeđen. Roman opisuje život mlade djevojke koja je dovoljno samostalna da živi potpuno sama, no istovremeno ne dozvoljava nezavidnoj životnoj situaciji da joj uskrati mladost. Njezino neshvaćanje ozbiljnosti situacije i pronalaženje pozitivne strane u ljudima te fantazije o budućem ljubavnom životu, ukazuju na to da još uvijek razmišlja kao dijete. Njezina želja da nastavi s normalnim životom nakon tragične sudbine koja ju je zadesila (roditelji su joj poginuli u prometnoj nesreći) trebala bi biti poticaj svima koji se nalaze u sličnoj situaciji. Unatoč tome što joj je od obitelji preostao samo stariji brat, nastojala je održati pozitivan stav prema životu.Smatram da je njezin život, iako manjkav, kvalitetniji od života mladih koji imaju sve jer se ne znaju odnositi s poštovanjem prema osobama koje imaju uza se i stvarima koje posjeduju.

Glavna junakinja opisuje većinu svakodnevnih situacija ironično. Njezin stav prema ljubavi je također ironičan. Trudi se pobjeći od stvarnosti igrajući košarku i sanjareći uz svoga dolutalog psa Konrada. Košarka unosi pozitivnost u njezin život, i to je jedina stvar u njezinom životu koja je konstantna. Tijekom čitanja romana u meni su se izmjenjivale razne emocije. U romanu prevladavaju humoristične situacije, no bilo je i onih potpuno suprotnih. I sama pomisao da sam na mjestu glavne junakinje u meni izaziva tugu i nelagodu. Ipak, bilo mi je teško povjerovati u realističnost njezine životne situacije jer nisam mogla shvatiti kako je moguće da baš nitko ne shvaća da glavna junakinja živi potpuno sama (brat je negdje daleko na moru i rijetko dolazi kući).

Razočaralo me je što u romanu nije opisano dulje razdoblje života mlade djevojke, nego tek kraći period. Naročito mi se svidio stil kojim je roman pisan zbog toga što je pisan rječnikom shvatljivim i prihvatljivim mojoj generaciji pa nisam imala problema pri razumijevanju napisanog. Tema ovog romana bit će uvijek aktualna, i zbog toga mi se sviđa kao lektirni odabir. Voljela bih kada bismo mogli imati više lektirnih djela poput ovoga jer bi nas takve knjige mogle potaknuti na čitanje.

Str. 15

- Mislim da slika govori sama – rekao je moj elokovetni brat. - Tu je beskraj mora čije su dubine u dodiru s nebeskim plavetnilom nad kojim je beskraj svemira. Nazovimo to vertikalom. Kao što vidite nigdje nema kopna. Tako sam pokazao pojednaki beskraj horizontale. Često se pojmovi vežu uz neke boje, pa je tako vrag crn, a ljubav crvena. Ja mislim da je sloboda plava i beskrajna – završio je Luka i okrenuo se kako bi pošao u klupu.
- Ne bi li ta sloboda bila modrija i beskrajnija bez ovog broda?
- Pa to nije zbilja brod! To je bilo tko. Subjekt. Ako nema subjekta, nema ni slobode...

Str. 30

Imala je čitavu teoriju kako je rock zadužio glazbu i nepovratno je promijenio, unijevši barem dvije bitne novosti. Kao prvo, govorila je, ukinuo je elitizam muziciranja. To se podjednako odnosi na autore, izvođače i dvorane. Danas baš svatko ima priliku iskazati svoj talent i postati vrstan glazbenik. I kao drugo, rock neposredno reagira na svijet oko nas, pa je iskren.

Str. 114

Ne čini li ti se da je obitelj naše malo, privatno pleme u kojem imamo svoj status, naše malo vježbalište uzimanja i davanja, povlastica i ustupaka, gubljenja i probitaka. Premda to na prvi pogled ne izgleda tako, težište svih članova je u istoj točki, nekoj neutralnoj ništici. Savršeni balans. Eto, uzmi tu njezinu obitelj i vidjet ćeš kako nema žrtava. Svi dobivaju ono što žele, a žrtvuju ono što im je manje važno. Samo vanjski promatrači imaju taj privid nesrazmjerja. To što si ti tako poetski nazvala jedenjem govna, samo je hvatanje ravnoteže. Tvoja Ana će se ubrzo zapitati zašto bi ona sudila o ljubakanju ako je mami pravo, a tati dobro. I baš je briga tko se s kim ljubi ako je nju vole i ako će bezbrižno studirati. Razumiješ? Tek na tren je svima izmaklo tlo pod nogama, no sad će težište uskočiti tamo gdje je oduvijek i bilo.i svi će biti sretni sa onim slatkim okusom vlastitog probitka...

Str. 167

Kasnije mi je mama objasnila kako ih je Luka te večeri zadivio. Zahtijevao je objašnjenje o tome kakve je rase bio Noa i koliko je točno imao žena. Priznali su da ne znaju baš točno, ali vjeruju kako je Noa bio Židov jer se u Bibliji stalno spominju Židovi. I misle kako je imao samo jednu ženu, ali nebi baš dali ruku u vatru. Tada im je Luka izložio svoju razrađenu pudl-teoriju. Ako je Noa židov i žena mu je Židovka, rekao je, to znači da su Semiti. Kako su Semiti mogli biti roditelji različitim rasama? To je kao da pudli rode njemačke ovčare. A ako je imao tri žene, pa je s onom tamnijom imao sina Hama, a s bijelom sina koji će postati praotac Jafetita, to znači da su samo Semiti čista rasa, a svi mi ostali smo mješanci, jer nam je praotac Židov, a mama kako kome. Samo, rekao je Luka, ako je već tada osim Židova bilo i crnih i bijelih žena, onda su i njihovi roditelji bili takvi, pa zašto bi, molim lijepo, on morao te rase uvažiti tek nakon Noinih sinova? A sigurno je tih rasa bilo i ranije, jer gdje bi inače Noini sinovi našli te svoje raznobojne cure s kojima su začijali nove rase? I zašto nitko ne spominje kako su iz svega toga nastali Indijanci i oni čudni ljudi iz Australije, koji su se onako super sjetili napraviti bumerang?

Str. 174

- Ne, nisu. Uvijek kad naučim nešto novo, ja te se sjetim i pomislim kako bi možda ipak trebali ponešto mijenjati u Bibliji. Recimo, odakle razne krvne grupe ako je Eva nastala od Adamova rebra? Ona je na neki način klonirani Adam, a onda su im se još i djeca međusobno poženila. Užas!! Mislim, nije ni čudno da je svijet pun kretena kad smo nastali takvim mega incestom.
- Točno! Eto ti dobrog odgovora na sva sranja u životu.

Str. 228

Preplavio me silni osjećaj lojalnosti prema Igoru. Okrenula sam leđa onoj napuhanoj budali, zagrlila Igora i poljubila ga onako filmski, kao da je Mel Gibson iz špigla. U sebi sam molila sve svece da ne naiđe neki profesor, no čim sam mu dotakla usne, zaboravila sam na svaki oprez. Dah mu je mirisao na kaugumu i jabuke. I nije samo to bilo fino. Igor nije kao oni šutljivi dečki iz parka koji te ljube kao da žele da im se sudi zbog davljenja iz nehata. Uzvraćao je meko i polako i činilo mi se kao da idem hodnikom, a preda mnom se otvaraju vrata, pa druga, pa ona iza...

Str. 248

Ne moraš biti veliki detektiv kako bi vidjela da je broj zapisao neko kome je važan, i strah ga je da ga ne izgubi. Kad imaš komada s kojim si u preintezivnoj vezi, onda njegov broj znaš napamet. I to tako nepogrešivo da ti je utetoviran u mozak. Kužiš? Recimo, giljaš po cesti, posklizneš se, tresneš i dobiješ potres mozga. Probudiš se u Traumi i znaš kaj ti najprije sine? Najprije se sjetiš tko si, tko ti je komad i koji mu je broj telefona. Po tome i znaš kak s tobom sve štima i možeš bez brige zapalit doma. Ako ikada počneš zaboravljati broj, to ti je pouzdan znak da ti više nije stalo. Kužiš?  

Str. 288

Što je popodne više odmicalo, to sam češće pomišljala na Igora. A da telefoniram? Ma kakvi, on je u školi i javit će se starci, a nemam pojma što bi im rekla. Pokušala sam smisliti nešto drugo. Pogledala sam raspored i latila se knjige. I nakon pola sata još sam zurila u isti odlomak teksta. Pročitam dvije riječi pa se sjetim kako smo se poljubili pred školom. Onda opet pročitam nekoliko riječi i već nas vidim kako na maturalnoj zabavi plešemo laganicu. Točno osjetim kako me zagrlio i vidim kako je spustio glavu do moje. Ne možeš ti istovremeno učiti i misliti na takve stvari. Normalno, sklopila sam knjigu i zaplesala, onako strašno polako, držeći ruke gore, oko onog dijela zraka gdje bi bila Igorova ramena. I poljubila bih ga kada mi nebi bilo neugodno sve to raditi dok me cucak gleda. Kad je Konrad u kući, ja imam manje privatnosti nego one šašave ribice u Lukinu akvariju.  

Str. 306

- Ja bih radije išla brodom oko Afrike nego spavala s dečkima – bubnula sam.
- A tko ne bi? – nasmijao se. – Časna riječ, ja bih čak radije i plivao oko Afrike nego spavao s dečkima! Čuj, moramo se maknuti s ove kiše – dodao je i pružio ruke.
Uskočila sam mu u zagrljaj i osjetila kako je sav mokar i kako mu se od te kišurine i hladnoće cijelo tijelo trese. Više nije govorio. Sagnuo je glavu i samo me držao.
Možda još ne znam točno kako se odrasle cure vesele, ali klinka u meni ludovala je od sreće.
- Yessssss! – odzvanjalo mi je u glavi dok sam ljubeći ga osjetila kako se otvaraju vrata, pa ona druga, pa ona iza...

Nada Mihelčić - Bilješke jedne gimnazijalke

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - jesen (početak školske godine)

Mjesto radnje - Zagreb

Bilješke jedne gimnazijalke uvrstio je spisateljicu Nadu Mihelčić među spisatelje navedene u Antologiji hrvatske proze za mlade. Također, roman je uvršten u lektiru za osme razrede. Ujedno, to je i prvi roman spisateljice Nade Mihelčić. Nastavak romana se nalazi u knjizi pod nazivom Napokon brucoš. Roman je napisan u prvom licu, pripovjednom tehnikom. Glavna junakinja Alma vodi čitatelja kroz cijelo djelo. Ona je u knjizi pripovjedač. Djelo obiluje humorom, ironijom i kritičkim stavovima glavne junakinje. Glavna junakinja je petnaestogodišnja djevojka kojoj su roditelji poginuli u saobraćajnoj nesreći. Njen brat Luka je njena velika podrška, ali on je pomorac i zbog toga ona živi sama sa svojim psom Konradom.

Za djevojku njezinih godina ovakav gubitak roditelja je iznimno težak, ali unatoč tome, ona nastavlja sa svojim životom. Čak i pojedine osobe kojima je ona okružena ne znaju za njen veliki gubitak. S jedne strane, čitatelja fascinira njena snaga i njeno zrelo razmišljanje o životu, a s druge strane ona u određenim situacijama ispada jako naivna djevojka i u takvim situacijama se može vidjeti koliko joj fale roditelji. Ona se u tim trenucima pita što bi njeni roditelji mislili ili uradili na njenom mjestu. Jasno se vidi koliko joj nedostaju njihove čvrste ruke koje će je voditi u životu.

Njezin brat Luka se trudi zamijeniti ulogu roditelja i jako se brine za nju, pruža joj dovoljno novaca za pristojan život, kupuje joj poklone koje ona voli kao što su knjige i prije svega, on je njena utjeha, njen prijatelj i njen zaštitnik. Ona uspijeva voditi brigu o kući, svome psu i posvećuje se školi što njene odlične ocjene i pokazuju. Roman predstavlja sliku današnjeg društva i sliku svih opasnosti koje se kriju u stvarnosti, a koje mogu predstavljati velike traume za djecu u pubertetu.

Kako kaže spisateljica da je njen glavni motiv pisanja djela natjerati djecu da misle svojom glavom, to upravo njena glavna junakinja i radi, ona misli svojom glavom, ali su prikazane opasnosti koje su njoj do sada bile nepoznate i nitko ju nije upozorio na takve moguće situacije. Poruka djela jeste da unatoč iznimno teškim situacijama možemo skupiti snagu za daljnji život. Također, poruka bi bila da mladi trebaju biti spremni na opasne situacije koje ih mogu zadesiti i da se takve situacije kriju na svakom koraku i čak od osoba za koje mi mislimo kako su nam prijatelji i kako nam žele dobro.

Kratak sadržaj - Knjiga počinje osobnom ispovijedi uskoro šesnaestogodišnje djevojke. Njeni roditelji su poginuli u prometnoj nesreći kada je ona imala nepunih petnaest godina. Roditelji su bili presretni zbog njenog dolaska na svijet, ali njen pet godina stariji brat Luka nije bio sretan. Luka je zbog njezinog rođenja postao loš učenik s vremenom, što je dovelo do narušavanja skladnog braka njihovih roditelja. U tom periodu, Hrvatska je bila dio Jugoslavije.

Djevojčica kreće u školu u kojoj je jako dosadno, zato što ju je Luka tjerao dok je bila mlađa da zajedno s njim uči sve što je on učio. Sve što je ona željela je ići na igralište. Roditelji su s Lukom imali velikih problema u školi, smatrao je da je jako inteligentan i da je mudriji od učiteljice.  Primjerice, kada bi trebao riješiti zadatak iz matematike, on bi pravio problem oko toga da zadatak nije dobro postavljen i da ne sadrži dovoljno podataka kako bi se mogao riješiti, iako je on znao riješiti taj zadatak. Djevojčica se mučila s drugim problemom, a to je njezin skok u treći razred.

Ona je bila dovoljno pametna da pohađa taj razred. Nju su mučile razlike u visini s ostalom djecom u razredu. Luka je u sedmom razredu počeo crtati brodove, odjednom. Crtao ih je stalno i na bilo kojem predmetu. Čak i na likovnom kada bi učiteljica zadala temu za crtanje, on bi na papir nacrtao brod i svaki put bi imao objašnjenje zašto se baš tu nalazi. Njihova majka je iz Zagreba, a tata iz Makarske. Njihov tata je došao u Zagreb studirati arhitekturu i tako je upoznao njihovu majku. Tata nije branio Luki crtanje brodova, ali njegova majka jeste. I zbog toga su se svađali. Tata je podržavao crtanje brodova, čak mu je i kupovao pribore za slikanje.

Luka je namjerno pravio probleme kako bi dobivao stalno kazne, jer nije želio ostati u Zagreb, već pohađati pomorsku školu u Bakru. Tu tajnu je otkrio samo svojoj sestri. Jedno jutro gospođa Bucek, mesareva žena, koja vrijeme provodi promatrajući što se događa u drugim kućama, pozvoni na vrata njihove kuće. Došla se požaliti na njihovog psa koji krade kobasice njenom mužu. Djevojka je uvela psa Konrada u kuću, okupala ga i nahranila. Pas je dolutao u njeno dvorište neposredno nakon nesreće njenih roditelja. Luka je tada došao dva dana, jer duže nije mogao ostati. Ona nije željela da Luka napusti brod i vrati se živjeti u njihovu kuću. A isto tako nije željela ići u Makarsku, niti u Frankfurt djedu i maminoj sestri.

Luka nije želio ostaviti svoju sestru koja još nije imala ni petnaest godina. Ali Luka je zamolio Damira da štiti njegovu sestru ukoliko bude imala problema i pozvao je Elenu kojoj je dodijelio ulogu mamine najbolje prijateljice, koja bi pomogla njegovoj sestri u kućanskim poslovima i koja bi odlazila u školu na roditeljske sastanke. Elena je umjetnica, slikarica. Ona je odmah pristala pomoći Luki. Lukina sestra se nije u potpunosti sjećala sprovoda njenih roditelja, sjećala se kako su je nepoznati ljudi tješili. I svi su povjerovali da je Elena uistinu bila najbolja prijateljica njene majke. Luka se mora sutradan vratiti na brod. Ostavio je svojoj sestri gomilu novaca i upute kako bi se što bolje snašla kada ostane sama. Obećala je svome bratu da će svaku noć biti kući do deset sati navečer.

To joj nije bilo teško obećati, jer ona ionako nije voljela izlaske. Ona je voljela igrati košarku, a ni dečki je nisu naročito zanimali, jer je smatrala da nema nikakve šanse kod njih. Luka je tog dana dok nije otišao nazad na brod, još neko vrijeme proveo sa sestrom. Zamolio ju je da ode do sobe njihovih roditelja i donese jednu kravatu koju je nosio njihov tata. Nije ju mogla naći. Kada se vratila, Luke više nije bilo. Pronašla je poruku pored telefona: Oprosti što sam lagao za kravatu. Mrzim rastanke i bojim se da te neću moći ostaviti. Telefonirat ću ti iz Genove. Pusa. Luka.

Bila je užasno ljuta i razočarana zbog Luke. Sljedeće dane je provodila zadnje dane u gimnaziji. Sama je sebi kuhala i pospremala. Tog dana u školi ona je razmišljala o dečkima. Shvatila je kako Nives koja i nije neka ljepotica može osvojiti Roberta, koji je najzgodniji dečko u cijeloj školi, svojim pogledima i ponašanjem. Tako je i ona pokušala s Tonijem. Ali nije uspjelo, posudio joj je svoju gumicu i nastavio se baviti koordinatnim sustavom. Nije se previše opterećivala Tonijem. Njen najbolji spoj je bio s Igorom. Slučajno se s njim sudarila i on ju je dopratio kući.

Jednog dana ona je kupovala u supermarketu i nakon kupovine, sjela u obližnji kafić slažući kupljene namirnice kako joj ne bi smetale dok popije frape. Niotkuda, pojavio se zgodni momak koji je bacio ključeve svog automobila na njen stol i sjeo kraj nje. On je pričao neprestano o svom automobilu i njegovim rođacima. Ona je opazila Nives kako stoji s mamom i gleda neprestano u nju i nepoznatog momka. Nives im je prišla i počela razgovor s nepoznatim momkom. Nju je to strašno živciralo i ona je otišla do njene majke koja joj je predložila da je povezu kući, na što je ona i pristala, jer je željela što prije izaći iz tog kafića. Na jednoj utakmici, izbila je tučnjava između nje i jedne djevojke, koju je ona udarila loptom posred lica i u svlačionici su se potukle. Morala je pozvati Elenu da joj dođe u školu zbog ovog incidenta.

Dan poslije Elena se nije pojavila i ona je morala sama otići ravnatelju, gdje se nalazio Jasnin otac, djevojčice kojoj je ona razbila nos. On ju je optužio da mu je ona, osim što mu je udarila kćer, uništila gume njegovog automobila. Ona se pravdala da ju nije udarila ona, već lopta koju je bacila na utakmici, a Jasna se nije obranila rukama. Izlazeći iz ravnateljevog ureda, srela je Nives koja joj je priznala kako su određeni dečki izbušili gumu Jasninom tati. Zbog toga ona će dobiti ukor, iako nije ništa znala o toj gumi.

Ona je oko sebe bila okružena djecom koja imaju roditelje, ali je svakodnevno slušala svoje vršnjake i njihove probleme koje imaju s roditeljima. Posebno joj je bilo žao Ane, koja je popustila u školi, jer je bila zabrinuta zbog svojih roditelja koji su se trebali rastati. Zbog svih problema, Anina mama se pokušala ubiti, a ona je željela pozvati Anu k sebi, jer joj je bilo jako žao Ane. Nakon par dana je vidjela Anu s roditeljima u kinu, izgledali su sretno. Jednog dana ona je srela stričeka Ivu kojeg njeni roditelji nisu voljeli, navodno zbog nekih novaca koje im on nikada nije vratio.

Njezin striček ju je tek prepoznao kada mu je ona napomenula da je Zlatanova kći i da ju je on zvao Muha kada je bila mala. On joj je priznao da nije bio na sprovodu i ponudio joj je svoju pomoć. Ona je samo rekla kako joj može pomoći kada bi joj vratio novac kojeg duguje njenim roditeljima. Ni sama nije znala zašto je to rekla. Ivo ju je pozvao na večeru kako bi joj vratio novac. Iste večeri ona je otišla kod stričeka Ive, ali nije bilo Maje, njegove supruge i kćerke Jasne.

Stol je bio postavljen za dvoje i to ju je začudilo, kao da striček nije namjeravao da s njima večeraju njegova supruga i kćerka. No, Ivo je imao druge namjere, pokušao ju je silovati, ali je ona pobjegla kući i nazvala Luku. Prestrašena, ispričala mu je detaljno što se dogodilo. Luka je bio jako ljut i cijelo vrijeme je psovao, ali je umirio svoju sestru. U romanu se djevojka stalno prisjeća prošlosti i svojih i Lukinih dogodovština. Prisjeća se u svakom trenutku i svojih roditelja, što bi oni rekli ili učinili na nastalu situaciju. Također, ona govori o svom stavu prema Crkvi. Ona nije izgubila vjeru u Boga, ali je izgubila poštovanje prema Crkvi.

Primjerice, ne može shvatiti zašto svećenici nemaju poštovanje prema časnim sestrama i zašto se oni ponašaju kao da su bolji od njih. Renata joj je rekla kako neki zgodan dečko stalno dolazi na utakmice i uvijek upadljivo gleda baš nju. Njoj nije bilo jasno tko bi to mogao biti, ali znala je da Renata govori istinu. Uostalom, Renata nije bila poput Nives. Ali što je i vrijedilo to što on dolazi, kada se odmah poslije utakmice izgubi ili jednostavno priča s dečkima kao da ona i ne postoji.

Uzalud je pokušavala smisliti plan kako bi mogla doći do njega i početi razgovor. Renata je osmislila odličnu ideju. Na utakmicu je došla s Alanom i oboje su sjeli do Igora. Alan je glasno rekao kako ta mala odlično igra i pitao Igora poznaje li ju i koji je razred. Igor je rekao da zna koji je razred i potvrdio je da odlično igra. Ali kada je Alan rekao kako ona odlično izgleda, bilo je tako očito da se Igor naljutio. Narednog dana, ona je vraćajući se s kave na kojoj je bila s Renatom i Alanom ugledala Igora ispred Bucekove mesnice. Igor je već bio spreman pitati ju bi li mogla s njim večeras izaći van, ali ona je imala utakmicu. Zato je bio uporan da s njom prošeta u parku dok ona izvede Konrada. Rekao joj je da mu se ona sviđa, ali je ona glumila nedodirljivu djevojku. Konradu se zabilo razbijeno staklo od pivske flaše u stražnju nogu.

Ona i Igor su ga odnijeli do njene kuće. Igor nije znao da ona nema roditelje. A ona nije željela ulaziti dublje u tužnu priču, stoga mu nije ni rekla pravu istinu. Neko su vrijeme igrali košarku, a Konrada su poslali po kolače. Ona mu zakači papirić za ogrlicu i on zna otići po kolače. Igor je još neko vrijeme bio kod njene kuće, a potom je otišao. Argus, njen trener i Elena su izašli na spoj. Ona je bila sretna, jer ni on nije imao djevojku, a i Elena je bila sama. Elena joj nije mogla doći na roditeljski sastanak koji je bio obvezan jer je otputovala. Ona je ispričala Renati sve o Igoru, Renata je bila presretna zbog nje. Umiješala se Nives u razgovor koja se pita o kojem se Igoru radi, jer ona poznaje sve dečke kao vlastiti džep. Nives je kratko prokomentirala kako je Igor pravi štreber, jer joj je zapravo krivo što je on jedan od rijetkih koji ne obraćaju pažnju na nju.

Ona je bila presretna što je Nives to rekla, barem je znala da on nije bio s njom. Ona je pokušala pisati poeziju, ali je ipak shvatila da to nije za nju. Ionako ne bi nitko mogao shvatiti smisao njenih riječi. Pisanje romana joj se čini mnogo boljom idejom. Tog dana ona se našla s Igorom na spoju. Shvatila je kako i Igor ima svoju Nives za vratom,a to je bio Boris kojeg se nije mogao riješiti.

Zato je ona poljubila Igora pred Borisom. Boris je ostao zaprepašten, jer to nije očekivao. A Igor joj je bio zahvalan zbog toga, makar da je to bio i odglumljeni poljubac. Igor joj je priznao kako je svojim roditeljima rekao za nju, njoj to nije bilo naročito drago, ali on je bio sretan, a tu sreću nije mogao ne podijeliti sa svojim roditeljima. Luka je konačno stigao u Zagreb. Imao je ogrebotinu na ruci i nije joj htio reći otkud je ta ogrebotina nastala. Zatim joj je Luka počeo pričati o tome sjeća li se ona kad je njihovom ocu ruka bila u gipsu. Luka joj je priznao kako je tata uhvatio stričeka Ivu kako pokušava silovati i kako vrijeđa njihovu mamu.

Tada ga je on istukao i poslije se ni sam nije mogao sjetiti na koji način je slomio ruku. Luka je također rekao kako je prije dva dana došao u Zagreb, iznajmio auto i kupio pištolj i otišao Ivi. Ivo ga je molio za život, Luka ga je naposljetku pustio. Ona mu je ispričala za sve protekle događaje u školi i za Igora, također. Luka je obećao da će ujutru otići u školu. I sve je sredio u školi, ravnatelju je objasnio kako njegova sestra živi sama.

Luka joj je kupio punu torbu knjiga i prekrasnu crnu haljinu koja joj je savršeno stajala. Vrijeme je tako brzo proteklo, a on se već morao vratiti na brod. Dan poslije u školi, Renata joj je priznala kako su sve djevojke gledale u Luku dok je razgovarao sa sestrinim razrednikom. Na veliko čuđenje, Nives nije znala tko je. Mnoge su se djevojke raspitivale za Luku, ona im je samo odgovorila da je jedina Renata mogla biti s njim da je htjela. Taj dan su sve djevojke na tjelesnom mjerile visinu i kilažu. Ona je bila presretna jer je konačno bila viša od Nives.

Zvala je Igora, tog telefonskog poziva se plašila više nego ičega u životu. Znala je da će se javiti njegova mama i da, javila se. Pomislila je kako se nije mogla više osramotiti. Njegova mama se samo nasmijala i rekla prenijeti Igoru njenu poruku. Ona je čekala Igora da završi sa školom i vidjela ga je s nekom djevojkom. To je bila Renata. Poslije se vidjela s Igorom, on je želio s njom razgovarati. Ona je bila jako ljuta i razočarana. Igor joj je priznao da je razgovarao s Renatom i ona mu je ispričala sve o njoj. Ispričala mu je da ona nema roditelje, da živi sama i njemu je bilo jako krivo zbog njegovih izgovorenih riječi. On ju je čvrsto zagrlio i zajedno su otišli njenoj kući. Bila je presretna jer je konačno shvatila koliko je Igor voli.

Likovi - Alma, Luka, Igor

Alma – petnaestogodišnja djevojka koja vrlo zrelo razmišlja za svoje godine, mada u nekim situacijama ispada naivna. Jako joj nedostaju roditelji i jedina utjeha joj je njen brat Luka za kojeg je jako vezana. Sebe ne smatra ljepoticom i željela bi biti lijepa kao ostale djevojke u razredu jer njima prilaze dečki. Jako je ironična i ima smisla za humor. Iako se nalazi u teškoj situaciji zbog gubitka, ona je dovoljno snažna da nastavi sa svojim životom i sve situacije opisiva vrlo zrelo i duhovito, s dozom ironije.

Košarka je njena najveća ljubav i ona nesumnjivo najbolje igra košarku. Zbog toga su je nazvali Majkla dok je bila mlađa. Jako je odgovorna, poslije smrti njenih roditelja ona se brine o kući, svome psu i ima odlične ocjene u školi. Svome izgledu ne posvećuje mnogo pažnje, najbolje se osjeća u trapericama, običnoj majici i dukserici. Njen stav prema Crkvi je veoma kritički nastrojen. Ona nije izgubila vjeru u Boga, ali joj se ne sviđa način na koji se svećenici odnose prema časnim sestrama, kao da su oni bolji jer imaju tu privilegiju voditi svetu misu. Igor je njena prva ljubav. On ju je osvojio svojom upornošću i time što je štreber.

Igor – Almina prva ljubav. Osvojio ju je svojom upornošću. Ma koliko god puta ona njega odbijala i bila bezobrazna prema njemu, on joj se stalno vraćao. On je jako pametan, štreber, stoga mu djevojke nisu mnogo prilazile, ali ni njega nisu zanimale savršene djevojke savršenih proporcija. Njega je zanimala djevojka koja odlično igra košarku i ne mari mnogo za svoj izgled. Ima jako dobar odnos s roditeljima, govori im sve o svojoj ljubavi. Veoma je kulturan i dobro odgojen mladić.

Luka – Luka je brat petnaestogodišnje djevojke. On je uzor mlađoj sestri i brine se o njoj. Pomaže joj financijski i svojim savjetima. On je pomorac i čitavo vrijeme provodi na moru, u godini dana on tek uspije doći par dana u Zagreb. Luka je u sedmom razredu počeo odjednom crtati brodove, ljubav prema brodovima je s vremenom rasla. Zato je pravio probleme u školi kako bi ga izbacili iz škole, jer nije želio ostati u Zagrebu, već pohađati pomorsku školu u Bakru.

On je oduvijek bio sinonim za savršenog dečka, mnoge djevojke su željele biti s njim. Luka je visok dva metra i ima sto deset kila. Kao mlađi momak, on je smatrao da je inteligentniji i mudriji od svoje učiteljice. Na sve što su učili, on bi davao primjedbe zašto nešto nije dobro objašnjeno. Oduvijek je bio samostalan i veoma je zrelo razmišljao za svoje godine.

__________________________________

Hrvatska književnica za djecu i mlade Nada Mihelčić rođena je 1946 u Zagrebu gdje je završila gimnaziju, apsolvirala na FPN, paralelno upisala studij filozofije i indologije na FF i pohađala predavanja na pravnom fakultetu, trudeći se dobiti što šire obrazovanje, a onda je sve napustila i odlučila putovati. Dugo godina se bavila astronomijom, alpinizmom, te prodavala američke građevinsku i brodograđevnu opremu diljem Europe. Počinje pisati tek u zreloj dobi. Njezin prvi roman Bilješke jedne gimnazijalke je nedugo po objavljivanju uvršten u lektiru za osme razrede osmogodišnjih škola. Nakon toga joj Hrvatski radio izvodi i počesto reprizira dječju radiodramu Arno i zlatna ribica.

Autoričin drugi roman objavljen pod nazivom Zeleni pas pokazao je kako uspjeh njezine prve knjige nije bio slučajnost. Zeleni pas, napisan i objavljen 2009. godine postigao je svojevrstan rekord osvojivši u istoj godini sve četiri prestižne nagrade za koje je bio nominiran, a to su Nagrada Grigor Vitez, Nagrada Anto Gardoš, Nagrada Mato Lovrak i naposlijetku, ali ne manje važnu godišnju nagradu Mali Princ koja se dodjeljuje najboljoj knjizi za djecu i mlade na teritoriju Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Nije suvišno spomenuti kako se Zeleni pas našao i u polufinalu t-portalovog natječaja za roman godine, a to je za knjigu namijenjenu djeci posve neuobičajen i lijep uspjeh. Spomenuti roman je otkupljen i kao predložak za snimanje cjelovečernjeg igranog filma, pa nije čudno što je nakon svih priznanja upravo taj roman u velikoj mjeri pripomogao Nadi Mihelčić da je nacionalni žiri predloži za uvrštavanje na međunarodnu Časnu listu pisaca za djecu i mlade za 2012. godinu.

Godine 2011. autoričin roman Pustolovine Arna i Điđija dijeli nagradu Grigor Vitez s knjigom Noina mačka i drugi igrokazi autorice Sanje Lovrenčić za najbolju dječju knjigu napisanu tijekom 2010. godine.

Tijekom 2012. godine je nakladnička kuća Izvori objavila dvije nove knjige Nade Mihelčić. To je knjiga pod naslovom Pričice i pjesmice iz daleke Afrike namijenjena djeci uzrasta do deset godina i roman Napokon brucošica namijenjena srednjoškolcima. Kako su se obje knjige pojavile tek prije nekoliko mjeseci za njih još nemamo stručne valorizacije književnih kritičara (postoji samo u stručnom časopisu Književnost i dijete br. 3-4 vrlo pozitivan kritički osvrt Dubravke Zime na knjigu Napokon brucošica), no nemamo razloga sumnjati da neće biti jednako kvalitetne i dobro primljene od čitalačke publike.

Nada Mihelčić živi i radi u Zagrebu.

Nada Mihelčić - Zeleni pas