Karel Čapek - Poštarska bajka

Poštarska bajka, jedna od najljepših, prava je himna ljubavi, i to u dvostrukom smislu: tu se veliča ljubav čovjeka prema čovjeku i ljubav dvoje mladih.

Posve zanimljiva priča o poštaru Kolbabi i njegovoj poštanskoj pustolovini. Kako i svakom čovjeku ponekad dosadi dnevna rutina tako je i našem poštaru Kolbabi dosadilo biti poštar. Dosadilo mu je svo to raznošenje pisama, trčanje, hodanje razvrstavanje pošte i jurenje s telegramima. Tako je jednog dana sav jadan zaspao u svom poštanskom uredu i ostao tako spavati tamo preko noći. Najednom ga je iz mirnog sna probudila neka buka. Vidjeo je malene čovječuljke kako razvrstavaju poštu. Bili su to poštanski patuljci. Razvrstavali su poštu brižno i detaljno već prema adresama koja ide u koje mjesto. Zatim su započeli neobičnu igru. Kartanje pismima. Bilo je to vrlo zanimljivo. Pisma, odnosno pošiljke razvrstali su tako da imaju najjaču i najslabiju kartu. Najmanja karta bila su pisma u kojima ljudi jedni drugima podmeću ili se pretvaraju. Zatim je slijedila druga najniža karta - pisma koja se pišu iz obaveze ili nužde. Za njom slijedi karta pisama koja ljudi pišu iz pristojnosti. Prva jača karta bila je desetka odnosno pisma u kojima ljudi pišu jedni drugima zanimljivosti. Za njom slijedi karta pisama u kojima pišu pisma kad žele nekog obradovati.

Četvrta jaka karta su pisma koja se pišu iz ljubavi a najjača karta bila su pisma u kojima čovjek daruje cijelo srce.Također su ljubazni patuljci objasnili gospodinu Kolbabi kako ako oni stave pismo na svoje  čelo jasno mogu pročitati sav sadržaj. Nadalje objašnjavali su kako se hrane poštanskim ljepilom i vole lizati poštanske marke. Šaleći se tako s njima proveo je naš poštar u pošti čitavu noć i naravno o tome nije nikom pričao.

Slijedećeg dana kad je razvrstavo pisma našao je jedno bez adrese. Učinilo mu se kako to pismo zapravo svakako treba isporučiti jer u njemu piše nešto važno. Tada je potražio pomoć poštanskog patuljka da mu pročita što u njemu piše bez da ga otvore kako bi saznao kome pismo pripada. U njemu je pisalo: "Najdraža Marženko, Pisam ti dasam dobio posao šofera ako očeš možemo imati svatove piši meni ako me još voliš piši meni brzo tvoj vjerni Francek". Iako je prvo pomislio kako je pošiljatelj nepismen zbog silnih grešaka, pročitavši sadržaj znao je da svakako mora dostaviti to pismo. Odlučio je potražiti gospodičnu Marženku pa makar morao proputovati cijeli svijet. Tako je propješačio cijelu zemlju  raspitivao se o Marženki i Franceku. Hodao je godinu dana no nije ih pronašao.

Tako je jadan sjeo kraj ceste silno tužan što nije uspio isporučiti pismo. Odjednom odnekud stvori se kraj njega automobil i čovjek iz njega vikne: dođite da vas malo povezemo. Vozeći se tako poštar primjeti kako auto ide izuzetno sporo pa upita u čemu je problem. Šofer mu tada objasni kako je tužan jer je još pred godinu dana svojoj dragoj pisao pismo na kojeg nikada nije dobio odgovor. Nije puno trebalo poštaru da shvati da je to njegov izgubljeni Francek a pismo koje je slao je upravo ovo koje on nikako da isporuči Marženki. Brzo je ispričao kako upravo traži Marženk uda joj isporuči ovo pismo i automobil je odjednom jako ubrzao i poletjeo. Leteći tako automobilom došli su do Marženkine kuće.  Kada je poštar pozvonio ugledao je Marženku tužnu i bezvoljnu kako šiva košulju. Rekla je da to nije svadbena haljina nego mrtvačka košulja jer je tužna i već jednu godinu očekuje pismo od svog dragog koje nikad nije stiglo. Poštar sav sretan uruči joj pismo a na vratima se pojavi i Francek. Od toga dana Francekov automobil stalno je jurio jer ga je vozio sretan vozač.

Vrsta djela - Bajka

Mjesto radnje - Češka

Vrijeme radnje - Godina i jedan dan

Likovi - poštar Kolbaba, gospodin, vozač Francek i gospođica Marica

Gospodin Kolbaba - listonoša, vrijedan, pametan, veseo, ponekad tužan, znatiželjan, uporan, odgovoran, volio je biti u društvu patuljaka, zabrinut, brižan, umoran od dosadnog poštarskog posla, umoran od hodanja, proputovao je cijelu Češku da bi ponovno zbližio dvoje zaljubljenih.

Poštanski patuljci - Bilo ih je osam. Mali, bradati i brkati čovječuljci s poštarskim kapama na glavi. Oni su živjeli u pošti i razvrstavali su poštu. Mogli su pročitati zatvorena pisma. Marljivi su (radišni), dobri, spretni, domišljati, zaigrani. Bili su radoznali. Ispravljaju tuđe pogreške, dovršavaju tuđe zadatke.

- To su vam majušni i brkati čovječuljci, otprilike kao omanji primjerak kokoši, ili kao vjeverica ili zec, tako nekako; a na glavama imaju kape kao pravi poštari i nose pelerine kao pravi listonoše.

Upravitelj pošte - Bio je pošten i nije dao otvoriti pismo, strog i odlučan. Pustio je Kolbabu da ide tražiti Marženku.

Frantik - Francek - Franjo - František Svoboda, zvani Francek. Vozač limuzine, jako je tužan jer nije dobio Marženkin odgovor. Zaljubljen je i jako zbunjen. Zaboravan je, strpljiv, u školi nije naučio puno o pisanju.

Gospođica Marženka - Marica - Marija - Tužna je jer nije dobila Frantikovo pismo pa je mislila da ju je zaboravio. Na početku bajke bila je tužna i uplakana, na kraju vesela i sretna. Zaljubljena.

Nepoznati gospodin - Vrijeđa ljude, radoznao, ne poštuje zakone.

Gospodin u crnom - Dobar je i pomaže ljudima.

Poruka

- Moramo biti strpljivi i uporni ako nešto želimo postići.

- Treba razgovarati s drugom osobom. (važnost komunikacije)

- Pismo bez adrese ne može stići do onoga kome ga šaljemo.

- Svaki se trud na kraju isplati.

- Upornost pobjeđuje.

- Kada je čovjek uporan sve se može učiniti.

- Prava ljubav uvijek nađe svoj put.

- Treba tražiti i naći ćeš to što tražiš.

Stvaran dio priče

- Frantikovo pismo bez adrese i put gospodina Kolbabe u potrazi za Marženkom.

- Gospodin Kolbaba bio je jako tužan što nije mogao pronaći gospođicu Marženku.

- Kako je Frantik zaboravio napisati adresu na pismo.

Nestvaran dio priče

- Poštanski patuljci koji rade u pošti te korištenje pisama umjesto igraćih karata. Mogu čitati neotvorena pisma.

- Traženje gospođice Marženke godinu i jedan dan.

- Gospodin Frantik rekao je da više ne voze već lebde zrakom, da su dobili krila.

Dio koji mi se najviše svidio

- Najviše mi se sviđa dio kada patuljci čitaju Frantikovo pismo. Taj mi se dio sviđa zato što je Frantik u pismu napravio osam pravopisnih pogrešaka. (Stjepan)

- Najviše mi se svidjelo kad je gospodin Kolbaba našao Marženku i dao joj pismo jer se ona pismu jako razveselila i više nije bila tužna. (Lea)

________________________________

Karel Čapek roden 9. januara 1890. u Malim Svatoňovicama u sjevernoj Češkoj, umro 25. decembra 1938. u Pragu. Školovao se u Brnu, Pragu, Berlinu i Parizu. Bio je doktor filozofije, novinar i pisac. Najznačajniji je prozaik izmedu dva svjetska rata i najpoznatiji češki pisac izvan granica Češke. Prve književne radove pisao je i objavljivao zajedno s bratom Josefom. Samostalno je pisao priče, romane, drame, putopise, eseje, kozerije i feljtone. Svjetsku slavu postigao je dramom R. U. R. (Rossums Universal Robots, 1920.) kojom je uveo riječ robot i započeo niz utopističkih djela posvećenih problemu opasnosti od naglog razvitka tehničke civilizacije: Tvornica Apsolutnoga, Krakatit i Rat daždevnjaka. Tim djelima nametnuo se kao tvorac moderne naučno - fantastične književnosti.

Uoči hitlerovske invazije upozoravao je na opasnost koja svijetu prijeti od fašizma, opravdavajući obrambeni rat. Bajke je počeo pisati za vrijeme Prvoga svjetskog rata, crpeći građu za njih iz narodnih predanja svoga rodnog kraja. Napisao je jedanaest priča kojima se svrstao u osnivače moderne bajke. Za djecu je još napisao i knjigu Dašenjka ili Život šteneta, a s bratom Josefom dvije knjige: Pripovjetke o psiću i mačkici i Dobro se svršilo ili debeli djedica, Razbojnici i detektiv. Poštarska bajka je poznato djelo za djecu.