Hugh Lofting - Pripovijest o doktoru Dilittleu

Lik doktora Dolittlea ulazi u područje znanstvene fantastike. Sposobnost Loftingova pripovijedanja odražava se u napetoj pustolovnoj fabuli, ali i u piščevom umijeću da nevjerojatne događaje prikaže s uvjerljivošću. Privlačnost romana proizlazi iz odnosa kako dobroćudni doktor Dolittle prolazi kroz razne opasne, realno moguće i gotovo nemoguće pustolovine sa zadivljujućom hladnokrvnošću. Ispravnost njegovih stavova o životu i pokretačka želja da pomogne ljudima i životinjama, čini ga uvijek mirnim i nepokolebljivim optimistom...

Kratak sadržaj - Doktor Dolittle bio je omiljen liječnik u svom gradiću Puddlebyu. Živio je u malenoj kućici s velikim vrtom, zajedno sa sestrom Sarahom. Doktor je bio veliki ljubitelj životinja, no zbog velikog broja ljubimaca imao je sve manje pacijenata. Trgovac životinjskom hranom mu je bio jedini preostao pacijent, i on mu je predložio da postane doktor za životinje.

Papiga Polinezija, odlučila je naučiti doktora jeziku životinja. Cijelo jedno poslijepodne doktor je zapisivao značenja riječi životinja. Malo pomalo, doktor je ušao u životinjski svijet i postao doktor za životinje. Prvi pacijent mu je bio konj kojemu je nabavio zelene naočale kako ne bi oslijepio dok radi u polju na suncu. Što ih je više liječio to je više životinja bilo u njegovoj kući. Nabavio je i majmuna pod imenom Či - Či.

Jednoga je dana iz Afrike stigla poruka da se strašna bolest širi među majmunima. Dolittle odluči otputovati u Afriku kako bi ih izlječio. Sve su se životinje ukrcale na brod i putovale morem punih šest tjedana slijedeći lastavicu koja je donijela poruku iz Afrike. Kada su stigli, morali su podjetiti kralja Džolidžikija, njemu je pripadala cijela zemlja. Njemu se nije sviđalo da doktor liječi po njegovoj zemlji te je njega i sve životinje zarobio u tamnicu. Oni tamo nisu dugo ostali, uz pomoć papige Polinezije pobjegli su već prve noći.

Doktor je počeo liječiti oboljele majmune, za uzvrat su mu majmuni poklonili rijetku životinju koju bjelci još nisu vidjeli Gurnime - Povuciga. No nije prošlo dugo vremena kad ga je kralj opet zarobio. Ovog puta u bijegu im je pomogao kraljević Bumpo, kojeg je zauzvrat doktor pretvorio u bijelca. Krenuvši natrag brodom kući, doktor nailazi na još jednu prepreku. Bili su to gusari. Iz gusarskog zarobljeništva su uspijeli izaći uz pomoć morskih pasa. Kako su na Kanarskim otocima, gdje su ih gusari zarobili, zamijenili brod, naišli su naočekivanog gosta.

Bio je to maleni uplakani dječak koji je tražio svog ujaka. Ujaka, ribara crvene kose sa tetoviranim sidrom na nadlaktici nisu našli ni orlovi koje je Dolittle zamolio za pomoć. Konačno, ujaka je pronašao pas Đip uz pomoć svog njuha.

Vrativši se napokon kući, doktor Dolittle se našao u standardnim problemima, nije imao novca. Došao je na brilijantnu ideju - osnovao je cirkus, u kojem je ljudima naplaćivao da vide čudesnu dvoglavu životinju iz afričke džungle - Gurnime - Povuciga.

Vrsta djela - roman za djecu i mlade
Vrijeme radnje - početak 20. stoljeća
Mjesto radnje - Puddleby-on-the-Marsh (Blato na močvari) mjesto u Engleskoj, Afrika
Tema djela - fantastične pustolovine doktora Dolittlea i njegovih ljubimaca u Engleskoj i Africi
Ideja djela - Treba poštovati sva živa bića i živjeti s njima u miru i skladu.

Likovi - doktor John Dolittle, sestra Sarah Dolittle, trgovac životinjskom hranom, patkica Pat-Pat, pas Đip, prase Gic - Gic, papiga Polinezija, sova Tu - Tu...

Karakterizacija likova
Đip - Dobar, pametan, ima super njuh
Papiga - Dobra, pametna, pričljiva
Prase - Dobro
Patka - Dobra i pomaže
Či-Či - Pametan, dobar

John Dolittle - John je engleski liječnik koji živi u malom mjestu u Engleskoj sa sestrom Sarah. Njihova kuća je na kraju sela, ima veliki vrt i uglavnom žive od onoga što sami uzgoje. Dr. Dolittle bio je liječnik za ljude, ali je obožavao životinje jer su neiskvarene. Budući da je gomilao životinje u svojoj kući, ljudi su mu prestali dolaziti. Doktora to ipak nije poljuljalo i zadržao je svoj optimistični stav i nastavio raditi ono što voli.

Čak ga ni situacija na rubu siromaštva nije bacila u očaj i pronašao je rješenje uz pomoć vjerne ljubimice, papige Polinezije. Nakon što je naučio životinjski jezik, svijet mu se okrenuo naglavačke, konačno je počeo uživati i raditi ono što obožava – životinje. Ponekad se u svojim odlukama čini nepromišljen jer razmišlja srcem. Zbog toga nije ni dvojio treba li poći u Afriku liječiti bolesne majmune. Glavni i jedini problem mu je uvijek predstavljao novac, ali ni po tom pitanju nikada nije ostao bespomoćan. Lik dr. Dolittlea čini se kao lik svemogućeg čovjeka, vječnog optimista, koji je vođen srcem i zbog toga neiskvareno djeluje u svim aspektima svoga života. Najveća motivacija mu je da pomogne ljudima i životinjama i to ga i gura naprijed i ruši barijere nemogućeg.

Poruka - Treba cijeniti svako živo biće i prava svih koji dijele zajedničku sudbinu našeg svijeta.

________________________________

Hugh Lofting, bio je poznati britanski književnik rođen 1886. godine u malom mjestu Maidenheadu u Engleskoj. Već je kao dijete počeo pokazivati ljubav prema životinjama, a kao dijete je imao životinjski vrt i navodno je životinje držao i u majčinu ormaru za rublje.

Kada je završio tehničke studije u Americi i Engleskoj, neko je vrijeme raduo kao inženjer u Južnoj Americi i Africi. Nakon nekoliko godina lutanja vratio su u SAD i oženio djevojkom iz New Yorka, a kako je oduvijek imao sklonost prema pisanju, odlučio je okušati se kao pisac. Počeo je pisati kratke priče i smiješne kazališne komade, a nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, priključio se vojsci na fronti u Belgiji i primijetio kako životinje imaju veliku ulogu, a najviše konji te da u slučaju ranjavanja nemaju pravo na nikakvu njegu.

Počeo je prvo s pismima u kojima se javljao kao dr. Dolittle, a koja je pisao svojoj djeci Colinu i Elizabeth. Kasnije je na nagovor žene odlučio ujedniti sva pisma u poznatu priču o doktoru koji zna pričati sa životinjama. Priča se pojavila 1922. godine i doživjela veliki uspjeh.

Hugh Lofting je umro 1947. godine.