Ephraim Kishon - Kod kuće je najgore lektira

Ephraim Kishon - Kod kuće je najgore

Ephraim Kishon - Kod kuće je najgore

 

Sadržaj - Pripovjedač (Ephraim Kishon) živi u Tel Avivu sa suprugom koju redovito spominje kao "najbolju suprugu na svijetu", sinovima Rafijem i Amirom te kćerkom Renanom. Kishon uzdržava obitelj od honorara koje dobiva kao pisac, a piše kod kuće, dok "najbolja supruga na svijetu" vodi računa o kućanstvu i općenito radi ono što radi svaka majka na svijetu, brine se o odgoju djece.

 

U 34 humoreske nižu se zgode i nezgode kakve doživljavaju roditelji i djeca diljem svijeta, tu su problemi sa školom i učenjem, dječje tvrdoglavosti, koje odrasla čovjeka mogu izludjeti, iščekivanje u rodilištu na novorođenog člana obitelji, nevolje oko uređivanja kuće, nabava namirnica i kućanskih aparata, odnosi s rodbinom i prijateljima, posjeti, izlasci u restorane, ljetovanja u hotelima, svakodnevni događaji na ulici, utjecaj televizije, nezgode s automobilima, znanost, povijest... Sve su te teme obrađene na duhovit i vedar način uz tipično humo - rističko pretjerivanje. Najljepše od svega je što se Kishon šali na vlastiti račun ili na račun "najbolje supruge na svijetu" dovodeći sebe ili nju u situacije u kojima uglavnom on prolazi kao bos po trnju.

 

Tako u humoreski Sretna Nova godina pisac i njegova supruga namjeravaju na doček Nove godine kod prijatelja. Oko pola deset naveče supruga iz sobe govori da je skoro gotova, no pojavljuje se problem: ne zna što bi obukla, a ormari su tako puni njene odjeće da se gotovo ne mogu zatvoriti. Slijedi isprobavanje haljina, bluza, sukanja... Suprug se u međuvremenu obrijao. Ona isprobava čarape, nakit, bluze... i opet nikako da se odluči, a on sjeda i čita novine. Već je jedanaest sati, no ona još nije zadovoljna. On se pokušava poslužiti trikom: viče glasno da ide sam i zalupi izlaznim vratima pa se pritaji u predsoblju. Uzalud. Već je pola dvanaest, no ona još nije našla prikladnu odjeću. On piše scenarij, razrađuje ga do u detalje, uspijeva i malo odspavati. Probudio se u pola dva, a »najbolja supruga na svijetu« upravo dotjeruje frizuru i u dva sata svečano izjavljuje da mogu krenuti. No mogli su krenuti tek u tri sata. Njemu je ponovo narasla brada. I dok se on brije, "najbolja supruga na svijetu" nestrpljivo čeka i ljutito prigovara: Ta dođi već jednom! Uvijek te moram čekati!

 

Kad se radi o odgoju djece, roditelji se često nađu pred neprobojnim zidom dječje tvrdoglavosti. Primjer za to je humoreska Duda Cuci u kojoj mala Renana odbija sve dude osim stare izlizane, izgrižene i poluraspadnute Cuci. Uzaludne su sve nove i moderne, uzaludni su svi trikovi, Renana hoće samo Cuci. A da nevolja bude veća, Cuci se svako malo negdje zagubi a Renana plače i vrišti sve dok joj se omiljena duda ne nađe u ustima. U kući nastaje prava ludnica, strka i zbrka i sve se smiri dok se Cuci ponovo ne izgubi, pa onda opet ispočetka. Premda roditelji s puno brige i ljubavi bdiju nad svojom kćerkicom koja ih izluđuje zahtijevanjem samo svoje Cuci, liječnik "stručno" zaključuje: da je ta pojava česta kod djece njene dobi, čemu je po svoj prilici uzrok nedostatak roditeljske ljubavi.

 

Zanimljiv je i prikaz izraelskog turizma u humoreski Raja iz turističkog raja kad se pisac i "najbolja supruga na svijetu" nađu u hotelu A kategorije na obali Tiberijskog jezera, gdje su kao domaći turisti rezervirali sobu željni da se odmore od nesnosne gradske vlage. No kako to već biva, prednost se daje stranim turistima, što zbog deviza, što zbog službene turističke politike da stranci ne bi dobili lošu sliku o Izraelu, pa se pisac i njegova supruga kao domaći turisti (domoroci) moraju seliti iz sobe u sobu sve lošije kvalitete, da bi na kraju završili u podzemnoj prostoriji ispod kotlovnice i konačno - na splavi:

- Opet su nam dodijelili novo boravište, žali se pisac, ovaj put malu splav na jezeru. Imali smo sreće jer je bila gotovo nova. Domoroci s manje sreće morali su se zadovoljiti s nekoliko dasaka. Troje ih se noću utopilo. Hvala bogu, turisti nisu ništa primijetili...

 

Nevolje u kućanstvu česta su tema u ovoj knjizi, u humoreski i stroj je samo čovjek nevolje su to sa strojem za pranje rublja koji je Kishonu i "najboljoj supruzi na svijetu" zadao silne muke. Čak su mu dali i ime - Jonathan. A Jonathan je volio skakutati i šetati po cijeloj kući pa i izlaziti izvan kuće kad bi stavili premalo rublja u bubanj. Na kraju se zaljubio u novi stroj za pranje rublja proizveden u Italiji, prekrasnu malu Talijanku, pa je često izlazio iz kuće i na koncu netragom nestao.

 

Ređaju se tako zgode i nezgode i u svakoj od njih "pecne" se poneka društvena, državna ili obiteljska pojava, ali nikada na grub ili uvredljiv način. Pisac ih jednostavno prikaže kao doživljaj u kojem je on glavni sudionik pa o tome daje i svoj tobože ozbiljan komentar, koji zapravo predstavlja ironiju i kritiku društvenih i drugih prilika u suvremenom Izraelu. Ta se kritika mirne duše može primijeniti i na prilike u Hrvatskoj ili u bilo kojoj drugoj državi zapadnoga civilizacijskog kruga.

 

Na sliku i priliku

Tema - Dolazak obitelji u prvi posjet novorođenčetu

 

Zabilješke tjekom čitanja (duhovit ulomak):
Molim vas - upitah je (sestru) - a gdje je gospođa Kishon? - Koja gospođa Kishon? - Pa majka. Zar ovo nije sin gospođe Kishon? - Ovo? Ni govora. Ovo ovdje pripada gospođi Mizrahi. Osim toga to je djevojčica - reče sestra i odveze malo čudovište.

 

Ovaj mi je ulomak duhovitiji zato što je rodbina prije toga raspravljala kome je djete najviše nalik. A sad im je sestra dala do znanja da to djete uopće nije u rodu s nikime od njih.

 

Kratki sadržaj - Autoru se rodio sin. Kad je dolazio prvi puta u posjet ženi i sinu doktor mu je rekao da dođe sam. On je poveo sve žive i ne žive koje je našao u blizini. Kad su došli u rodilište na hodniku su zatekli neko djete kako leži u kolicima. Odma su mu prišli i počeli raspravljati na koga je nalik. Nakon par minuta došla je sestra i rekla im da to uopće nije autorovo djete.

 

Opis lika - Autorova majka – baka kao i svaka druga. Čim je ugledala djete odmah se raznježila i počela mu tepati. Započela je raspravu kome je djete nalik. Opominjala ih je da nesmiju prilazti djetetu da ga ne bi zarazili, ali kad je ugledala «svog» (nečijeg drugog) unuka prva ga je podigla.

 

Šuti i plivaj

Tema - Otac pokušava naučiti sina plivati

 

Zabilješke tjekom čitanja (duhovit ulomak):
Kažite, molim vas, ovom mom sinu da li se tko može utopiti u ovom dječijem bazenu? - Kako da ne - odvrati mu čuvar ispod slamnata šešira - Još kako da može!

 

Ovaj mi je ulomak duhovit jer je čuvar dao antiohrabrujući odgovor. Uobičajeno je da djelatnici neke ustanove pomognu roditeljima kod uvjeravanja djece. Ovaj čuvar je sasvim kontra djelovao.

 

Kratki sadržaj - U nekom bazenu otac je učio sina plivati. Uporno ga je uvjeravao da mu se u bazenu ništa ne može dogoditi. Pokušao je sve moguće načine kao što su ucjene, bezuspješni razgovor s čuvarom... Na kraju je rekao sinu da uđe u vodu ili večeras nema gledanja televizije. Ovaj je i dalje samo stajao kraj bazena i plakao. Otac mu je i dalje, zaboravivši na prjetnju, pokazivao kako je to jednostavno. Mašeš rukama i broji jedan, dva, tri. Kad je shvatio da od toga nema koristi uzeo je sina i držeći ga iznad vode govorio mu neka maše rukama. Na kraju je neki čovjek dovikunuo ocu da pusti dijete na miru. Ovaj je ostavio dijete na suhome i pokušao otplivati do toga koji mu je to viknuo. Nije uspio i počeo se topti. Čuvar je na kraju rekao - kako takav čovijek može naučiti djete plivati kad to ni sam ne zna.

 

Opis lika - Sin, neko razmaženo derište koje se boji ući u vodu. Valjda bi se rastopio. Bez obzira na očeve prijetnje on ustraje u tome da ne uđe u vodu. To mi je malo bezveze, ali vjerojatno nije naučio da mu roditelji žele samo sve najbolje.

 

Kako je Napoleon izgubio bitku kod Waterlooa

Tema - Kako je Napoleon odbijao doručkovati

 

Zabilješke tjekom čitanja (duhovit ulomak):
Toga časa su Blucher i Wellington udružili svoje armije i tako su bitku kod Waterlooa dobila dva čovjeka koji su pošli u rat sami, ostavivši svoje odane žene daleko, daleko kod kuće.

 

To mi je fora ulomak zato što govori kao da je Napoleonova žena kriva za gubitak bitke.

 

Kratki sadržaj - Napoleon je bio u svome ratnom prebivalištu s nekoliko generala i časnika. Raspravljali su o taktici bitke. Napoleonova žena ga je stalno napadala za doručak. Stalno je gunđala kako nema sluškinju, a stalno treba čistiti palaču. Kad je došao neki general ona ga nije htjela pustiti unutra bez da je on izuo čizme. I svi već prisutni generali bili su bosi. Kad je konačno Napoleon završio taktiku, otišao je u bitku. Izgubio je. Na kraju piše kako su ovi što su pobjedili bitku ostavili svoje žene daleko, daleko kod kuće. Kao da je Napoleon bitku izgubio zbog ženinog zanovijetanja.

 

Opis lika - Napoleon - razmišlja samo o bitci, a ženi odgovara bez da uopće promisli. Sav je napet i baš ga briga kakvo će jaje žena ispeći. Naravno, kad ga ne kani pojesti.

 

Ulijepi bližnjega svoga

Likovi koje sam upoznala - Pisac, Amir, Amirova učiteljica, gosp. Frisch

 

Nasmijalo me:
Naše se dijete čak i izgledom izmijenilo: oči mu se smanjile a obrazi naduli. Najbolja supruga na svijetu tvrdi da se on pretvara u hrčka. O hrčku u leksikonu piše: "Glodavac izgledom sličan štakoru, u obrazima ima džepove u koje sprema zrna žitarica, te tako stvara zalihu za zimu. Prava slika i prilika Amirova! (str. 123)

 

Kratki sadržaj - Djeca su dobila novu zabavu. Album sa tekstom i praznim mjestima za kustraciju i vrećice sa sličicama, koje se lijepe u taj album. Pisac zaključuje da izdavači zarade ogroman novac prodajući sličice u paketićima. Da bi se popunio album, potrebno je skupiti hrpu sličica, od kojih su većina njih duplići. Ta hrpa duplih sličica razvija kod djece duh razmjene, ali istovremeno i prazni fond džeparca i roditeljskih prihoda. Neka djeca počnu i krasti od roditelja. Uplašeni roditelji sazovu sastanak, želeći riješiti problem sličica. Prihvaćen je prijedlog da se djecu zatrpa sličicama, pa će im one ubrzo dosaditi. Međutim, djecu nisu uspjeli zbuniti. Oni sa još većim žarom trpaju i spremaju nove sličice, tako da sve više liče na hrčke. Amirov otac, umoran od albuma "Čuda svijeta", doživi novi šok. Izašao je novi album: "Svijet sporta".

 

Moje zlato spava

Likovi koje sam upoznala - pisac, Amir, supruga, Gideon, Avital

 

Nasmijalo me:
Obratili smo se psihoterapeutu, koji nas je odmah upozorio da ništa ne pokušavamo silom, jer bi to moglo ostaviti traga u njegovu društvenom životu. - Priroda će se sama pobrinuti ako joj za to damo priliku – reče nam. Dali smo prirodi priliku ali ona je nije iskoristila. Kad sam jednom u pola četiri izjutra zatekao Amira gdje kredom u boji crta avione po zidovima, toliko sam se razbjesnio da sam smjesta nazvao popustljivoga psihoterapeuta. Na drugom kraju javio mi se umilni dječji glasić: - Tata spava. (str. 112)

 

Kratki sadržaj - Pisac je sretan što ima sina Amira koji točno u pola devet ide u krevet, a ustaje u sedam u jutro. Naravno, uskoro pisac priznaje da laže. Amir oblači pidžamu u pola devet, ali tada počinje njegova šetnja po stanu, a ne spavanje, prvo je žedan, onda provjerava torbu, tada gleda televiziju, malo se igra sa psom i tako sve do dva sata ujutro. Dakako, to izaziva pospanost i nepažnju u školi. Amir često i zaspi na satu. Dugo su Amirovi roditelji mislili da samo njihov sin luta noću, dok kod susjeda Gideona, koji je strog, nisu otkrili da mala Avital također legne u 20 sati i 45 minuta, ali također luta do dva u noći. Školske praznike je supruga iskoristila da Amira vrati u normalne sate sna. Umjesto da ga tjeraju ranije na spavanje, roditelji su poticali Amira u nespavanju. Kroz dvadeset dana praznika, postigli su da Amir preskoči jedan dan i sada opet redovno odlazi u pola devet na spavanje. Naravno, osim ako pisac ne laže.

 

Dojam o djelu - Knjiga je izvrsna. Obični događaji jedne obitelji opisani su s puno humora. Svi se mi možemo pronaći u tim pričama, jer se opisani događaji svima nama ponekad dogode, a i lijepo je vidjeti ih kroz humorističan pogled jednog pisca.

 

Vrsta djela - Kod kuće je najgore zbirka je humoreski - kraćih priča ispričanih u šaljivom, humorističnom tonu i s naglašenom simpatijom za likove i njihove nespretnosti. Humoreske iz ove zbirke imaju nešto zajedničko, kod svih se radi o prepoznatljivim situacijama i zgodama iz obiteljskog života. Pripovjedač (Kishon) živi sa ženom (najbolja supruga na svijetu) i troje djece u Tel Avivu i nastoji svojoj obitelji osigurati udoban i normalan život, no to baš i nije uvijek tako lako i jednostavno.

 

Tema i ideja - Teme koje Kishon uzima za osnovu svojih humoreski vrlo su različite. Najčešće su to problemi s djecom, dadiljama, rodbinom, a dotiče se i tema iz kulturnog i političkog života Izraela, te međuljudskih odnosa ili svakodnevnog života u gradu, gdje se običan čovjek s brojnom obitelji koprca kao riba u plićaku nastojeći da sačuva pošten obraz i status ugledna građanina.

 

Kishonova namjera je zabaviti čitatelje na taj način što šaljivo i vedro pripovijeda o svojoj peteročlanoj obitelji, imajući na umu da se iste stvari događaju u sličnim obiteljima u bilo kojem gradu na bilo kojem kraju svijeta. Kroz blagi humor on zapravo usmjerava ironiju prema ljudskim slabostima, ali i prema društvu i društvenim institucijama općenito: državnoj administraciji, školstvu, turizmu, trgovačkim institucijama, gradskim upravama, znanstvenim institucijama i nacionalnom egoizmu.

 

Kompozicija - Kompozicija Kishonovih humoresaka tipična je za ovu vrstu proze. U uvodnom dijelu se nešto opširnije govori o osnovnom problemu, a dalje se taj problem razrađuje uvođenjem više likova koji nastoje riješiti naoko jednostavnu situaciju, a zapravo je sve više kompliciraju. Na kraju slijedi nagli obrat - u pravilu katastrofalan za glavnog junaka, a ta "katastrofa" ujedno je i šaljiva, humoristička poanta koja se može tumačiti na više načina.

 

Mjesto i vrijeme - Radnja se najčešće odvija u obiteljskoj kući Ephraima Kishona u Tel Avivu, glavnom gradu Izraela. U nekim humoreskama radnja se pre nosi na gradske ulice, na šire područje grada ili u neko turističko odredište. Kako Kishon ne piše o velikim događajima niti o povijesnim temama, u njegovim ćemo humoreskama prepoznati suvremeni život po onim mnogim sitnim detaljima koji su dio i naše svakodnevnice.

 

Likovi - Od likova koji se najčešće javljaju u ovim humoreskama najznačajniji je sam Pripovjedač (Ephraim Kishon), zatim "najbolja supruga na svijetu" i njihovo troje djece: Rafi, Amir i Renana. Javljaju se tu još i znanci, rođaci pa razni majstori, službenici, znanstvenici... uglavnom ljudi s kakvima obična obitelj često dolazi u kontakt u svakidašnjem životu.

 

Kishon - glava je obitelji i pripovjedač koji pripovijeda u 1. licu (ja-ob-lik). On je pisac i obitelj prehranjuje novcem od honorara koje dobiva za svoje knjige. On i "najbolja supruga na svijetu" vode brigu o svom ugledu, o odgoju svoje djece i nastoje da obitelj ne oskudijeva ni u čemu. Ponekad među njima dolazi do prepirke, ali kako je on popustljiv, obično bude onako kako ona kaže. Premda je već slavan i popularan pisac, junak naših humoreski ponaša se jednostavno a njegov je svakodnevni obiteljski život ispunjen sasvim običnim zgodama i nezgodama u kojima svatko može prepoznati sebe, s tom razlikom što Kishon u tim beznačajnim događajima pronalazi neiscrpno vrelo zdravog i vedrog humora. Kishon je tolerantan i vedro naivan, pa će rado poslušati tuđi savjet, iako ti savjeti u pravilu ništa ne koriste, a često izazivaju upravo suprotan učinak od očekivanog. Kishon se uglavnom šali na vlastiti račun, a ako se šali na tuđi račun, te šale ne djeluju uvredljivo.

 

Najbolja supruga na svijetu - dobra je majka i pažljiva supruga. Kad iskrsne nerješiv problem, obvezno se obraća suprugu i redovito ga krivi ako problem ne riješi, jer je on glava obitelji. Cesto pretjeruje na ženski način pa "od buhe pravi slona" ili paničari kada panici nema mjesta.

 

Rafi, Amir i Renana - djeca su kakva se susreću u svakoj obitelji. Njihove nestašluke pisac prikazuje uobičajenim humorističkim pretjerivanjem, tako da ti nestašluci ponekad poprimaju nevjerojatne razmjere. Na primjer, kao kad mala Renana baca kroz prozor sve što joj dođe pod ruku pa cijela obitelj ima posla premještajući pokretne stvari visoko iznad njenog dosega i pisac na kraju piše svoju priču na visini 1,80 m iznad poda. Simpatična je zgoda kad Amir skuplja sličice za album a to skupljanje pretvori se u pravu pošast koja se nezaustavljivo širi gradom.

 

Jezik i stil - Humoreske iz zbirke Kod kuće je najgore prevedene su s engleskoga i njemačkoga jezika, a prevela ih je prevoditeljica Saša Novak. Same Kishonove humoreske karakterizira kratkoća, jednostavan rječnik, česta upotreba hiperbola i izražena poanta na kraju. Humor se gradi na suprotnosti između jednostavnosti postavljenog problema i silnih komplikacija dok se problem ne riješi. U pravilu sve završava suprotno od očekivanog, ponekad i katastrofalno, no ti porazi i katastrofe uvijek djeluju smiješno, a oni koji uzrokuju probleme nisu prikazani kao negativci, nego kao simpatični pojedinci, zapravo nesvjesni pokretači humorističnih situacija - a zdravi nam humor ipak život čini lakšim.

________________________________

 

Ephraim Kishon rođenje 1924. u Budimpešti, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na fakultet se trebao upisati 1941., no kako su te godine u okupiranoj Mađarskoj vladali nacistički zakoni, Kishon kao Židov nije mogao studirati, već je izučio zlatarski zanat. Godine 1944. odveden je u radni logor u Slovačkoj, a nešto prije nego što je trebao biti prebačen u jedan od logora za istrebljenje, uspio je pobjeći natrag u Budimpeštu, gdje se skrivao do kraja rata.

 

Poslije njemačke okupacije Mađarske slijedi sovjetska, i Kishon je opet bio na putu za logor, ovaj put u Sovjetski Savez, još jednom je uspio pobjeći i vratiti se kući. Završava studij kiparstva, a dobio je i posao u uredništvu mađarskog humorističkog lista "Ludas Matyi" te počeo pisati komedije za radio i kazalište, a objavljivati humoreske.

 

Godine 1949. pobjegao je iz komunističke Mađarske i preko Austrije i Italije došao u Izrael. Tamo mu je službenik imigracijskog ureda promijenio mađarsko ime Ferenc Hoffman u židovsko Ephraim Kishon, i na to je ime dobio službene dokumente. Nastavio je objavljivati svoja djela i postao poznat diljem svijeta kao Ephraim Kishon. Osim književnim i novinarskim radom bavio se i filmom, pa je snimio i pet vrlo uspjelih filmova.

 

Kod nas su prevedena sljedeća Kishonova djela: Nije fer, Davide, Kita boli more, Nema nafte, Mojsije, Lisac u kokošinjcu, Raj u najam, Još malo pa istina, Deva kroz ušice igle, Kućna apoteka za zdrave, Pomozi sirotu na svoju sramotu, Knjiga za porezne obveznike, Šalu na stranu, Kod kuće je najgore i Mein Kamm. Ephraim Kishon umro je 2005. godine.

loading...
33 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ephraim Kishon - Kod kuće je najgore

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u