Dragutin Domjanić - Otmjena dosada

Dragutin Domjanić je prvenstveno prepoznatljiv kao pjesnik kajkavskih stihova, književni put je započeo kao pisac štokavske poezije – to je zbirka Pjesme iz 1909. god. Osnovne karakteristike njegove štokavske lirike su: to je pesimistički nastrojena poezija, prisutni su osjećaji prerane zamorenosti životom, klonulosti i umora pjesnika s jedne strane do neispunjene čežnje za lijepim, nedostupnim i nedoživljenim.

To je poezija gađenja nad svakodnevnim, banalnim životom te bijeg u aristokratizam usamljene duše koja u izmišljenom svijetu plemićkih dvoraca i parkova traži svoj mir i utočište. To je poezija puna bola i čežnje, jedino što povremeno odudara od te turobne atmosfere je pjesnikova sklonost opisu rodnog ( ili izmišljenog ) pejzaža.Iako su i tu često prisutne loše slutnje i sutonsko raspoloženje. Može se reći da je ta poezija odgovarala jednom dijelu građanske inteligencije kojoj nije bilo ni do čega i koja je prezirala vlastitu sredinu. Već u ovoj zbirci postoje pjesme koje nagovještavaju pjesnikovu inspiraciju u kasnijim kajkavskim stihovima.

Dragutin Domjanić utjehu pronalazi u izmišljenome svijetu dvoraca i krajobraza. Upravo pejsažnu liriku mnogi ocjenjuju kao vrhunac njegovog poetskog izražaja. U prirodi i slikovitom krajoliku rodnog zavičaja Domjanić vidi idealni oblik životne harmonije. Ipak, pjesnik je uspio balansirati subjektivnost s ambijentom i jezikom. Pri takvim nastojanjima do izražaja dolazi Domjanićev smisao za povezivanje slike, glazbe, motiva i osjećaja, što ga približava impresionističkoj i simbolističkoj poeziji moderne književnosti.

- pjesma je neka vrsta Domjaničeva pjesničkog i životnog programa
- I vaše staze su bijele diskretne - pjesnik se u životu i umjetnosti rukovodi uzvišenim i
plemenitim ciljevima i idealima.

- pjesnik ne nastupa bučno, agresivno, ne teži dijeliti niti intimu niti svoji umjetnost smasama, želi to činiti suptilno, diskretno s odabranom grupicom privilegiranih znalaca prave umjetnosti (larpurlartizam).

- daleko od svačijeg puta - pjesnik njeguje vlastitu individualnost i originalnost

- šutljivi kut - pjesnik se svjesno osamljuje od društva u kojem živi, nemogućnost komunikacije s društvom

Motivi

- korov - simbolizira društvo koje je iskvareno štovanjem pogrešnih vrednota, aizopačeno, ne razlikuje dobro od zla.

- simbol pseudoumjednika - koji zbog nepodobnosti ili nekih drugih razloga imaju prigodu plasirati svoja djela dok istinski umjetnici koji nisu skloni podčinjenju društva, izostaju s društvene scene.

- mak - simbolizira pjesnika ili bilo kojeg osviještenog pojedinca koji želi pokazati put ljudima istinskih vrijednosti.

- pjesnik bez obzira na svoje umjetničke dosege ne može se afirmirati jer se ne uklapa u društvene standarde, za razliku od onih koje simboliziraju korov.

- pusto stubište, hladne fontane, gredice ruža, grm jasminov - pjesnik naglašava ignorantski odnos ljudi spram ljepote (prirode i umjetnosti) koja ih okružuje

- turobni ribnjak - društvo koje je totalno sterilno, neinventivno koje je otvoreno za prosječne, a neomogućuje afirmaciju mladih, nadarenih - KRITIKA DRUŠTVA.

- dvorac (zadrijemao) - simbol pjesnika koji kao da se pomalo umorio od te borbe da poput suvremena Prometeja ljudima iskru božanske vatre (umjetnost).

- ciklame od dosade ginu - djela, umjetnost, stvaralaštvo koje ne živi ako nitko u njemu ne uživa.

- otmjena dosada - pjesnik mijenja svoj stav spram života i umjetnosti, želi ga promijeniti, cijeli se život borio, ukazivao ljudima na istinske dobrote, a ta ga je borba pomalo iscrpila i volio bi kada bi mogao pokraj svih tih problema osjećati ravnodušje.

Otmjena dosada je pjesma pisana u strofama od po četiri reda sa urednom a b a b rimom. Ugođaj Otmjene dosade pjesnik postiže korištenjem ključnih riječi: staze, park, ruže, dvorac, kojima u kontrast stavlja: sjetu, hladnu fontanu, turobni ribnjak, dosadu. A sve se to događa "daleko od svačijeg puta" i "od seljačkog polja daleko".

Domjanić se zatvorio u "šutljivu" prošlost, gdje "Veliki prozori gledaju nijemo" kako bi stihom spasio svoju ugroženu otmjenost duha, aristokratizam i željeni sklad. Bol i tuga pjesnika za prošlim, otmjenim vremenima, svjesnost prolaznosti svega u životu i nenalaženje sklada u svakodnevnom životu te potreba za tim skladom glavna su obilježja ove poezije. Unutar takvih harmoničnih prostora, ali sa slutnjama njihova raspadanja i nestajanja, odvija se kasnija Domjanićeva poezija pisana kajkavštinom.

________________

Dragutin Domjanić - Otmjena dosada - verzija 2

________________

Dragutin Domjanić - Otmjena dosada

I Vaše staze su bijele, diskretne,

Idu daleko od svačijeg puta

Pokraj rezede i slatke i sjetne

Tamo put parka i šutljivog kuta.

Trava je gusta od baršuna meka,

Obični korov joj saga ne kvari,

Prijeko su seljačka polja daleka,

Tamo sred korova mak se žari.

Gredice ruža i hladne fontane,

Krug oleandra pred stubištem pustim,

Strmogled spušta suhonjave grane

Za onim grmom jasminovim gustim.

Turobni ribnjak sa zelenom mrenom.

Iglice jela se spuštaju tiho,

Padaju vodi po površju snenom,

Daleki brezik je lahor zanjiho.

Dvorac je stari od šutnje zadrijemo,

Sunce se sigra po crnom kaminu,

Veliki prozori gledaju nijemo,

Nad njim ciklame od dosade ginu.

__________________________________

Dragutin Domjanić bio je značajan hrvatski pjesnik, poznat i po svojoj dijalektalnoj, kajkavskoj poeziji. Rođen je u Adamovcu, pokraj Sesveta 1875. godine. Dolazio je iz plemićke obitelji Domjanić. Diplomirao je kao pravnik i postao sudac u Banskim dvorima u Zagrebu. Zbog svog značajnog djelovanja uskoro je postao predsjednik Matice hrvatske i član JAZU-a te predsjednik zagrebačkog odjela PEN-a.

Prva pjesma koju je Domjanić objavio bila je Ljubav ka domovini, tiskana 1892. godine. Objavio ju je pod pseudonimom Milivoj Seljan. Domjanić je tada počeo surađivati s modernističkim časopisima. Tada je započela njegova borba za "mlade" naraštaje koji su se u moderni borili sa "starijim", tradicionalnim pjesnicima.

Domjanić je pisao i crtice, ali sve u duhu ilirizma kojem je i pripadao. 1920. godine uprizoren je njegov igrokaz Petrica Kerempuh i spametni osel, koji je bio prva međuratna lutkarska predstava. U njoj se Domjanić osvrnuo na hrvatske intelektualce.

Prije Prvog svjetskog rata Domjanić je počeo pisati dijalektalnu poeziju. Unatoč tadašnjem mišljenju da dijalektalna poezija, u Domjanićevom slučaju kajkavska, nije dostojan umjetnički izraz, on je ipak do kraja ostao vjeran kajkavšini u svojim pjesmama, dokazavši da takva poezija može stvoriti izuzetno melodiozan, ritmični izraz, umjetnički i idejno ni malo manje vrijedan od bilo kojeg drugog.

Najpoznatija zbirka pjesama mu je Kipci i popevke, a neke njegove pjesme, poput Fala i Popevkesam slagal su i uglazbljene. Ostale zbirke pjesama su mu Vu suncu i senci i Po dragomu kraju.

Domjanić je bio i vrlo značajan prevoditelj. Posebno se ističu njegovi prijevodi slavnih liričara, najčešće modernističkih, poput Goethea, Verlainea, Baudelairea, Mallarméa, Heinea i drugih, ali i prijevodi proze, poput one Lava Tolstoja i Maksima Gorkog. Domjanić je umro u Zagrebu 1933. godine.

Dragutin Domjanić - Bele rože

Dragutin Domjanić - Ciklame krvave ciklame

Dragutin Domjanić - Kaj