Đavo i njegov sluga - bajka lektira

Đavo i njegov sluga - bajka

Đavo i njegov sluga - bajka

 

Đavo je jedno od vanprirodnih bića koje je stvorila ljudska mašta još u epohi paganstva, ali je vremenom njegova ličnost dobijala osobine koje su u skladu sa vladajućim shvatanjem. U epohi paganstva on je inkarnacija vrhovnog boga. Sa hrišćanstvom postaje simbol greha i zla, a još kasnije božji protivnik, Satana. Obično obitava u donjem svetu, crne je boje, sposoban je da se preobražava, vidovit je i bogat. Javlja se u mnogim narodnim pripovetkama, ali se uočava da đavo u jednoj istoj pripoveci (kao ovde) poseduje osobine koje potiču iz paganskih i hrišćanskih vremena. To je dokaz da su pripovetke stalno upijale u sebe shvatanja vremena kroz koje su prenošene usmenim putem. Ova bajka je zadržala osnovnu priču, ali su u nju ulazili elementi karakteristični za vreme u kome se kazuje.

 

U sadržini bajke je priča o detetu iz težačke porodice koje je rešilo da ode u svet da bi naučilo kakav zanat. Na putu se nameri na čoveka u zelenim haljinama koji ga povede sa sobom u vodu i kad stigne u svoje dvore na dnu vode, preda ga jednoj starici da ga uči zanatu. Taj čovek je bio đavo. Po staričinom savetu dečak je đavolu stalno govorio da ništa nije naučno mada je dobro učio đavolov zanat. Kada i posle tri godine reče đavolu da nije ništa naučio, ovaj ga otera i dete se vrati svome ocu. U nekoliko situacija dete nadmudri đavola i na kraju mu dođe glave.

 

Pripovedanje teče sporo dok se opisuje dečakov razgovor sa ocem, dok uči zanat i dok nadmudruje đavola. Pri kraju bajke ritam postaje ubrzaniji: samo jednom rečenicom se kazuje o velikim vremenskim intervalima. Po tome je ona slična bajci Aždaja i carev sin: u obe ritam postaje ubrzaniji kako se ide kraju, u obe se priča završava srećno po junake i pobedom nad zlom koje oličavaju aždaja i đavo. Pripovedač je pošao od realnih činjenica (seoski život, vašari), koje je protkao fantastičnim elementima (đavo i njegovi dvori, preobražavanje) da bi kroz taj splet realnog i fantastičnog izrazio svoju vekovnu težnju za boljim životom.

 

Čovekovo sukobljavanje sa prirodnim silama i društvenim nepravdama uvek je praćeno verom da se sve te sile mogu savladati i da čovek svojim razumom može da savlada sve teškoće u životu. Đavo kao oličenje zla sa svim onim atributima koji idu uz njegovu ličnost: izvor zla ("crn kao đavo", "ušao đavo u njega", "đavolu prodao svoju dušu" - kazuje se u narodu kada se govori o čoveku koji čini nešto što se kosi sa normama društvenog ponašanja), natprirodne moći, moć preobražavanja koja mu omogućava da nadmudri čoveka i nanese mu zlo - ipak biva pobeđen od čoveka.

 

Time je čoveku priznato istaknuto mesto u hijerarhiji vrednosti: njemu ne mogu da izmaknu tajne, svojim razumom pobeđuje i nečastive sile. U tome je i osnovni smisao i poruka bajke Đavo i njegov šegrt.

 

Pitanja, zadaci i vežbe

 

1. U bajci ni jedan junak priče (otac, sin, car, devojka) nije određen svojim imenom. Tako je i u drugim bajkama.

- Pokušajte da odgovorite zašto je to tako!

2. Pročitajte narodnu novelu Devojka cara nadmudrila.

- U čemu je razlika između te novele i pripovetke / bajke Đavo i njegov šegrt?

__________________________________

 

Đavo i njegov sluga

 

Bio nekada davno siromasan covek koji je imao sina jedinca. Jednoga dana decak dodje i rece ocu da ide u svet da uci neki zanat. Otac je dugo vremena bio protiv te odluke jer je decak jos bio mlad, a i da bi se naucio zanat treba dosta vremena i truda... Takodje se otac plasio da ostane sam kod kuce jer je vec bio star. Medjutim nakon dugo ubedjivanja otac popusti i dade blagoslov sinu da podje na put.

 

Putujuci tako naidje mladic na neku reku... Dok je setao uz reku naidje na nekog coveka u zelenoj odeci pa ga ovaj zaita kuda ide a mladic mu odgovori:
- Idem u svet da trazim kakvog valjanog majstora od koga cu nauciti neki dobar zanat.
- Vidim da si valjan decko i pristojan... Ja sam majstor, ako zelis mozes poci sa mnom a ja cu te nauciti mom zanatu.

 

Decak se veoma obradova i podje sa covekom... Nakon kratkog hodanja covek stade i rece decaku da udje u reku da pliva. Medjutim decak nije znao da pliva pa se uplasio ali mu je covek rekao da se nema cega plasiti, da je on tu da mu pomogne da nauci. Dete ga poslusa i skoci u vodu, covek takodje... Kada su bili na sredini reke ovaj covek uhvati decaka za vrat i odvuce ga na dno reke. Taj covek je u stvari bio djavo prerusen u zanatliju... On odvede decaka u svoje dvore i predade ga nekoj babi da ga uci pa se vrati na onaj svet. Baba ostade sama sa decakom pa poce da mu prica:


- Moj sinko, ti mislis da je ovaj covek sto te je doveo neki zanatlija ali nije - on je u stvari djavo... I mene je tako prevario jos davno, kada sam bila mlada, i dovukao me je ovde kao sada tebe. Nego poslusaj ti mene sada. Ja cu tebe uciti svemu sto djavo zna a on kada se vrati sa onog sveta i kad te pita sta si naucio ti mu uvek govori da nisi nista novo naucio. Tako cemo raditi dok ne budes mogao da se vratis na onaj svet kod svog oca.

 

Posle nekog vremena dodje djavo i upita decaka sta je naucio a ovaj mu rece da nije nista. I tako je proslo tri godine... Nakon te tri godine djavo jednog dana opet upita decka sta je novo nauio a ovaj mu rece da nije nista novo naucio i da je cak zaboravio i ono sto je od ranije znao. Djavo se razljuti kad to cu, povika da ako nije za tri godine nista naucio da nece nikada ni nauciti i odvuce ga na reku da ide kud god zeli. Decak je za te tri godine vec dobro naucio djavolji zanat pa je brzo preplivao reku, popeo se preko brda i otisao kuci kod svoga oca. Kada je stigao kuci otac mu se obradova i zapita ga gde je bio i sta je radio tri godine a decak mu odgovori da je bio u svetu i ucio zanat.

 

Nedugo nakon njegovog povratka kuci u susedno selo dodje vasar a decak rece:
- Oce hajdemo na vasar.
- Kako cemo na vasar sine, kada nemamo para?
- Nemoj se brinuti za to oce, to prepusti meni...

 

Iduci tako putem cin rece ocu:
- Slusaj me dobro, kada budemo blizu vasara ja cu se pretvoriti u konja kakvog niko u selu nikada nije video. Svi ce se diviti i gleadati a doci ce jedan majstor da me kupi i koliko god da zatrazis on ce ti dati... Ali nemoj da mu dajes uzde, vec cim ti da pare ti uzdama udari u zemlju.

 

Kad dodjose blizu vasara decak se pretvori u konja kakvog nigde nema. Starac povede konja kroz vasar i svi su ga gleadali ali niko nije smeo da pita za cenu. Sve dok ne dodje neki bogati Turcin. On odmah rece da nije nigde video takvog konja i da hoce da ga kupi i rece starcu da kaze cenu. Koliko god je starac trazio Turcin dade... A kada je starac uzeo novce on skide uzde sa konja, udari njima o zemlju i u tom trenu nestadose i i konj i Turcin. Starac ode sa novcima kuci gde ga je vec cekao sin...

 

Nakon nekog vremena dodje drugi vasar u drugo selo blizu njihove kuce pa decak opet rece ocu da treba da odu... Starac ga poslusa a kad su setali ka vasaru decak mu rece:


- Slusaj oce, kada budemo na vasaru ja cu se pretvoriti u sator prepun raskosne robe kakvu jos niko nikad nije video. Niko nece smeti da pita za cenu ali ce opet doci onaj Turcin i dace ti koliko god da zatrazis... Ti mu prodaj ceo sator sa robom ali mu ne daj kljuceve nikako vec kada ti da pare udari njima o zemlju. Tako i bi, decak se pretvori u raskosan trgovinski sator, malo posle je dosao bogati Turcin koji je platio a starac cim uze pare udari kljucevima o zemlju... U tom trenutku se sator pretvori u goluba a Turcin u jastreba pa pocese da se jure po nebu. Njihovu jurnjavu je sa prozora gledala princeza koju je golub video pa se obrusi ka njoj i malo pre nego sto je bio kod nje se pretvori u prsten i pade devojci na ruku. Njoj se svide prsten i stavi ga na ruku... Kad je to video jastreb on se pretvori u nekog coveka pa ode kod cara i ponudi mu da ga sluzi tri godine bez ikakve plate, hrane ili pica, samo da mu nakon te tri godine da prsten koji nosi princeza na ruci. Kralj pristade...

 

Tako su prosle tri godine, princezi je prsten postao veoma drag jer je preko dana bio prsten a uvece se pretvarao u lepog mladica. Jedne veceri mladic rece princezi da kada dodje dan da ce joj uzeti prsten da im ga ne da vec da ga baci jako u zemlju. Kada dodje taj dan kralj zatrazi svojoj cerci prsten a ona kad to cu ljutito baci prsten o zemlju... Prsten se raspade, i iz njega izletese mrcive proje svuda po sobi, a jedna mrvica se otkotrlja ispod kraljeve noge. Onaj sluga se tad odmah pretvori u vrapca pa poce da jede mrvice sa poda kako bi unistio decaka a kad dodje do ona zadnje ispod zareve noge iz te mrvice se stvori macak pa pojede vrapca. Onda se macak pretvori nazad u decaka, objasni princezi da je taj sluga u stvari bio djavo i da ga je on pobedio a kralj mu za takvo herojstvo dade puno blaga i princezu za zenu...

loading...
3 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Đavo i njegov sluga - bajka

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u