Božidar Prosenjak - Divlji konj

Animalistički roman Divlji konj Božidara Prosenjaka nagrađen je dvjema uglednim nagradama - Ivana Brlić Mažuranić i Grigor Vitez. No najveća mu je nagrada i priznanje što je stekao brojne čitatelje, djecu i odrasle. Među kojima ima i onih za koje možemo reći da su postali njegovi prijatelji. U romanu pratimo odrastanje divljeg konja kao njegovo prepoznavanje, odbijanje, analiziranje i prihvaćanje životne filozofije utemeljene na Zakonu.

Kratki sadržaj - Roman započinje djetinjstvom Divljeg konja. Kad je bio malen, najveće mu je zadovoljstvo bilo sisanje majčina mlijeka. Saznao je da i među konjima postoje pravila ponašanja - Zakon - a taj zakon nalagao je da odrasli konji više ne sišu. Budući da je Divlji konj i dalje navaljivao, a majka ga je silno voljela, potajice mu je dopuštala da i dalje siše mlijeko, sve dok ga jednog dana, kad je opet htio sisati, nije javno pred drugim konjima izudarala kopitima. To mu je bila pouka iz koje je naučio da treba poštivati Zakon. Shvatio je da Zakon ponekad brani sebično uživanje u nekim užicima, ali ga valja poštivati jer u zajednici moramo brinuti i o drugima, a ne samo o sebi.

Oca je upoznao kasnije, nakon što je porastao. On ga je uputio kako se treba boriti. Poučio ga je da je borba opravdana ako je cilj borbe ostvarenje ideala. Divlji konj čudio se zašto njegov otac ne svrgne Predvodnika, kad je ionako najjači u krdu, a Predvodnik je zao i podmukao, no otac mu je pokušao objasniti da to nije njegov cilj te da to ne dopušta Zakon. Uputio ga je i da se obrati starom Bijelcu ako se njemu nešto dogodi. Kad su ih jedne večeri napali vukovi, Predvodnik je poslao upravo njegova oca da odmami vukove kako bi se krdo spasilo. Otac se žrtvovao i vukovi su ga rastrgali.

Divlji konj ponovno se razočarao u Zakon koji mu je oduzeo oca i zavadio ga s majkom te se, protivno Zakonu, odvojio od krda i tumarao sam. Kad ga je napala krvoločna zvijer, spasila ga je majka te se nakon toga opet vratio stadu i odlučio bolje proučiti Zakon. Zakon je štitio stado od vanjskih neprijatelja, ali dopuštao je jačima u stadu da tlače slabije. Ta nepravda ga je naročito smetala, a stari Bijelac poučio ga je da je to Zakon jačega.

Jednoga dana stado je odlučilo otići na drugi pašnjak. Dugo su putovali i bili jako žedni. Kad su stigli do vode, najprije su se na njoj naslađivali ždrijepci i Predvodnik, a ostali su skapavali. Tad je Divlji konj, protivno Zakonu, došao do vode, izazvao starog Predvodnika, pobijedio ga i postao novi Predvodnik. Uspostavio je novi Zakon koji je trebao biti pravedan za sve. Međutim, oko njega su se okupile ulizice i na koncu je shvatio da nije uspio uspostaviti pravdu o kojoj je sanjao. Njegov Zakon nisu razumjeli ni jaki ni slabi, a Zakon je bio sazdan od straha i prisile te na taj način opet zakon jačega. Pitao se o smislu života i počeo besciljno i nezadovoljno lutati. Stari Bijelac savjetovao ga je neka zasnuje obitelj i tako se i dalje pridržava Zakona, a konačna svrha života jednog konja jest da služi Gospodaru - jer jedino je Gospodarov zakon jednak za sve konje, jedino se on može pravedno brinuti za sve konjske potrebe. Imati Gospodara ne znači robovati, već imati nekoga tko te voli i brine se o tebi.

Zaljubio se, ali jednom je prigodom nespretno pao i postao hrom. Bio je svjestan da je sada slab i nemoćan, bilo koji ždrijebac mogao bi ga svrgnuti s mjesta Predvodnika, mogao bi ostati i bez vlasti i bez voljene kobile. Kako je bio hrom, dogodilo mu se da ga je Gospodar (čovjek) uhvatio. Odveo gaje k sebi i izliječio mu bolesnu nogu. Kad je ozdravio, Gospodar ga je pustio, i da ga nije ošinuo, možda bi bio neodlučan u dvojbi da napusti toplinu i sigurnost staje i zamijeni je sa slobodom divljine. Vratio se stadu, ali oni su sad imali drugog Predvodnika, a njemu su zamjerili što ih je napustio tijekom zime kad im je bilo najteže, kad je umrla njegova majka i stari Bijelac. Divlji konj htio je cijelo stado odvesti Gospodaru, ali ostali su se usprotivili, naročito novi Predvodnik. Vratio se stadu zbog svoje voljene kobile, no ona je već s drugim imala mlado ždrijebe. Bio je tužan, povrijeđen i ponovno se otuđio od krda.

Kad ga je jednom zgodom napala velika zvijer, opet se pojavio Gospodar i spasio ga. Još jednom gaje odveo na svoje imanje. Počelo je pripitomljavanje. Slijedilo je žigosanje i stavljanje potkova. U Divljem konju naizmjence su se javljali instinkti slobodnog konja i želja za skladnim i sigurnim životom s Gospodarom. Instinktivno se odupirao pripitomljavanju i s mukom se prisiljavao da ugodi Gospodaru. Jednom se zgodom prejeo i zato dobio batine od Gospodara, ali je kasnije shvatio daje i to bilo za njegovo dobro, jer bi inače mogao uginuti. Naučio je i vući kola.

Zaljubio se u mladu ždrebicu Neru, ali stara kobila Sivka upozorava ga na njezinu prevrtljivu ćud. Jednom, dok su zajedno vukli kola, Gospodar ju je jako istukao, što je Divljem konju bilo silno žao. Međutim, kad je na Nerino mjesto upregnuo drugog konja, postalo mu je jasno da Nera nije htjela vući kola te ju je Gospodar zato tukao. Nakon što su se Sivka i Nera potukle, Nera je kola vozila sa barcem, a ubrzo zatim donijela je na svijet Sarčevo ždrijebe. Između Divljeg konja i Šarca stvarala se sve veća napetost koju je poticala Nera. Na koncu su se i potukli kada je Šarac napao Sivku. Gospodar je. međutim, upregnuo da zajedno vuku kola i bili su prisiljeni se družiti. Kada su ih jednom napali vukovi, Šarac i Divlji konj pomogli su jedan drugome i postali najbolji prijatelji.

Jednog dana rasplodni su konji odvedeni, više nisu bili potrebni. S njima je odvedena i Nera koja ionako nije bila dobar radnik. Divlji konj je uvidio da je dobro što ga je Gospodar upotrijebio za zapregu jer bi inače i on otišao kamo su otišli ostali konji. Kad ga je jednom Gospodar upregnuo u fijaker, na povratku mu se pridružila kobila Zvijezda. Divlji se konj odmah zaljubio u nju. Iskazivao joj je odanost, ugađao joj je u mnogim stvarima, ali kad je zatražila od njega da se odrekne najboljeg prijatelja Šarca, odlučio je da joj u tome neće popustiti. Riskirao je da je i izgubi. No ipak Zvijezda je popustila i počela iskazivati naklonost Šarcu, iako je istodobno prema njemu bila i sumnjičava. S vremenom je hinjeno prija-teljstvo Zvijezde prema Šarcu u Divljem konju izazvalo ljubomoru; konačno je popustio Zvijezdinu traženju da se više druže sa Zelenkom i Sjenom. Gospodar je izdvojio Zvijezdu i Divljeg konja da zajedno danima vježbaju troker - kas - galop. Zvijezda je bila presretna, a on nesretan zbog toga. Volio je Zvijezdu, ali ipak, ona ga je odvojila od Šarca, tražila da se više ne druži sa Sivkom i prisilila da podnosi psa Garova. Počeo je razmišljati o travi koja je iza ograde izgledala sočnija i ljepša. Što bi se dogodilo kad bi prešao iza ograde? Ponovno ga je počela privlačiti sloboda u divljini.

Pobjegao je preplivavši rijeku. Uživajući u slobodi, najeo se kukuruza pa nije mogao uteći konjokradici. Odveli su ga u rudnik gdje je sreo i Neru. Divlji konj je očajan: tražio je slobodu, a tek je sada bio neslobodan. Susret s Nerom u početku ga je obradovao, ali kasnije je uvidio da se ne slaže s Nerinim karakterom. Nera je bila uvjerena da je Gospodar isto što i zvijer te da svaki konj mora težiti slobodi, premda je sloboda nosila i niz opasnosti, što ona nije htjela uvidjeti. Divlji konj nije mogao podnijeti život u rudniku i grčevito je razmišljao kako bi se ponovno vratio Gospodaru. Proživljava pročišćenje i u snu doživljava poziv Gospodara. Sumnje se izmjenjuju s nadama. Budući da je glasno razmišljao o slobodi, ostali su konji zaključili da je preopasan te ga osudiše na smrt. Našao se u velikoj opasnosti. Pomislio je da bi ga možda troker - kas - galop mogao spasiti. Spas je bio djelomičan - konji su opozvali smrtnu presudu zaključivši da je lud. San koji je usnuo o vatrenoj kobili ulio mu je novu nadu. Trebao je biti strpljiv i čekati na pravi trenutak. Usnuo je i treći san - i spoznao da je njegov život gasio strah.

Jedne noći sve su konje doveli na površinu i poveli ih na put. Prošli su pokraj Gospodarova imanja, prepoznao je Garova, ali morao je s ostalima produžiti dalje. Došli su do mjesta gdje konji završavaju život. Nera se progurala i ušla prva, a on je nije uspio zaustaviti. Shvatio je da gaje ipak voljela. Garov je uspio dovesti Gospodara i time mu spasio život. Ipak, vlasnik rudnika nije ga htio prepustiti tek tako iako je Gospodar pokazivao na mjesto gdje je bio žigosan njegovim žigom. Morao gaje otkupiti novcem. Bio je sretan kad je ugledao Zvijezdu, ali tek će kasnije saznati da je baš on otac ždrijebetu Cezi. Sada je bio uvjeren da se Zvijezda u međuvremenu parila s nekim drugim konjem te joj je odmah priznao kako je i on njoj bio nevjeran. Zvijezda se silno naljutila, nikako mu nije htjela oprostiti. Ni Sivka mu nije mogla pomoći savjetom. Zvijezda je prestala jesti, a jednog dana Ceza mu je donijela poruku da je mama Zvijezda preplivala rijeku i navaljivala neka je ide tražiti.

Divlji je konj znao da preko rijeke čeka konjokradica i bio je svjestan daje time krug završen, da ništa ne može učiniti. Jednom je on otišao preplivavši rijeku, a ovaj put je to učinila Zvijezda. Ostao je i zato jer netko treba čuvati Cezu. On sam ne može spasiti Zvijezdu, ali možda može uz Gospodarovu pomoć. Gospodar je ipak organizirao potjeru za odbjeglom Zvijezdom. U toj su potrazi naišli na jedan grozan prizor: na mnoštvo poubijanih konja, čijim mesom su se hranili strvinari. Silno se trudio pronaći Zvijezdu, ali nije uspijevao. Sjetio se očevih riječi da treba pobijediti unutarnje neprijatelje. Unutarnji očev glas govorio mu je da na putu do konačnog cilja mora biti spreman žrtvovati i ono što mu je najmilije - a najmilija mu je bila Zvijezda.

Tragajući naišao je na Vihora, konja kojeg je poslao Sokol, pomoćnik u stadu kojemu je nekad Divlji konj bio Predvodnik. Prijetila im je svima opasnost od konjoubojica koji ubijaju cijela stada bez nekog razloga. Divlji konj nerado je pristao pomoći stadu jer mu je sad bila najvažnija Zvijezda. Ipak, na kraju je shvatio da se ne smije opirati žrtvi. Spasili su desetkovano stado, koje je na kraju potražilo zaštitu kod Gospodara, a u potragu za Zvijezdom krenuli su sutradan. Kad su se već pomirili s mišlju da je više neće naći, Zvijezda se sama vratila: - Dobro sam razmislila..., rekla je. - Gospodar je zaboravio što si mu učinio pa zašto ne bih i ja? Konačno su nastavili živjeti skladno.

Na imanju se spremala trka. Najbolji konj u nedjelju će na hipodrom. Ceza i Zvijezda vjeruju da će to biti Divlji konj i silno se vesele odlasku na hipodrom. Ali, dogodilo se nešto vrlo neobično. Šarac ga je došao moliti za veliku uslugu: rekao mu je da će ga njegovo stado rado pustiti da pobijedi u znak zahvalnosti što ih je spasio, ali ga ipak moli neka prepusti pobjedu njegovu sinu Vulkanu kojeg je silno potresao odlazak majke Nere. Divlji konj je na velikoj kušnji. Sivka ga moli neka postupi pošteno. Konji su se podijelili na starosjedioce i došljake. Starosjedioci smatraju da su oni čistokrvni, a došljaci ističu svoju junačku prošlost i temeljem toga traže povlastice. Pred kraj napete utrke ipak je dopustio Vihoru da pobijedi. Godine su prošle i Divlji konj je ostario i ždrjebad se često okupljala oko njega da sluša kako mudro govori. Opet su vježbali troker - kas - galop. Gospodarovo uzgajalište rasnih i trkaćih konja postalo je nadaleko poznato. Divlji konj je imao još potomaka koji su preuzeli njegov posao.

Kad je potpuno onemoćao, Gospodar mu je pomogao da se više ne muči. Gledao je kako Gospodar kopa jamu za njega i vidio suze u Gospodarevim očima. U trenutku kad je bljesnuo plamen iz Gospodareve puške, osjetio je kako se njegov duh odvaja od tijela i diže u nebo. Tamo ga je dočekao stari Bijelac. Dobio je krila kakva je imao i Bijelac, krila koja pripadaju onima koji su vjerovali u život. Lebdeći iznad zemlje posvuda je vidio Gospodarove tragove i shvatio je kome je služio.

Vrsta djela - Dječji roman

Mjesto i vrijeme - Roman nam u prvoj osobi (licu) pripovijeda sam Divlji konj, čije doživljaje pratimo od rane mladosti pa do smrti. Vremenski je glavnina radnje vezana uz rano zrelo doba njegova života, kad je sa ždrebi-com htio zasnovati obitelj.

U romanu se ne spominju stvarna zemljopisna imena, pa radnja može biti smještena na bilo koje mjesto na zemlji gdje ima trave za pašu, rudnika i hipodroma. Ni za vremensko određenje nema točnih naznaka, osim što se najednom mjestu kaže da su se zaprežni konji prestali koristiti jer su njihov posao počeli preuzimati traktori. Ovako neodređeno vrijeme i neodređeni prostor radnje u skladu su s alegorijskom naravi čitavog romana: i likovi i prostor i vrijeme višeznačni su pa nam djelo pruža različite mogućnosti tumačenja.

Tema i ideja - Cijeli roman je alegorija. Znamo da životinje ne komuniciraju govorom niti da ijedna životinja može razmišljati kvalitetno kao ljudi. Stoga nam vrlo brzo postaje jasno da pisac, pričajući priču o životinjama i prikazujući nam njihov unutarnji svijet, zapravo u prenesenom značenju govori o ljudima i njihovim odnosima. Budući da to preneseno značenje nije jednoznačno, možemo ga tumačiti na više različitih načina. Temu romana na razini priče možemo najjednostavnije odrediti kao život Divljega konja. Život Divljega konja nije običan život jer ni Divlji konj nije običan: on je tjelesno snažan i privlačan, čvrsta je karaktera, velikih misaonih sposobnosti i visokih moralnih načela. Uspio je postati i predvodnikom svoga stada, nametnuo se snagom, hrabrošću i odlučnošću, ali nije uspio u namjeri da uspostavi pravdu za sve. Život mu se sastojao od uspona i padova, ali uvijek u traganju za pravdom i nekim višim smislom života.

Idejnu stranu ovoga romana teško je odrediti jednoznačno, no ona je svakako njegov najvredniji dio. Mogli bismo reći daje piščeva misao vodilja bila pokušaj rasvjetljavanja odnosa čovjeka i Boga, personificiranih u likovima Divljeg konja i Gospodara, odnosno vrednovanje čovjekova ponašanja u različitim životnim situacijama sa stajališta moralnih (etičkih) normi. Tako ćemo u romanu naći motive ljubavi, ljubomore, prijateljstva, suparništva i mnoge druge. Roman raščlanjuje pitanja smisla života, pravde i nepravde, vladanja i potčinjavanja, oholosti i samozatajna žrtvovanja za druge.

U razgovoru Divljeg konja s ocem u kojem mu otac pokušava prenijeti neke životne mudrosti do izražaja dolaze različiti moralni životni stavovi, prije svega pitanje usmjerenosti djelovanja i života općenito ka nekom cilju: Sve ovisi o tome za što se boriš. Borba nije sama sebi svrhom, ona je samo put da se ostvari postavljeni cilj. Gdje nema cilja, nema ni borbe, to je onda tučnjava. Samo se glupan tuče nizašto. Konj bez cilja srlja u prazno kao da je slijep. Dijelove romana u kojima se razrađuje odnos prema Gospodaru, mogli bismo tumačiti kao odnos čovjeka prema Bogu. Na taj nas odnos podsjećaju i ovakve misli: - Znaš, mnogi ovdje prihvaćaju da ih Gospodar poji, hrani i njeguje, ali da on ima i neke planove s njima, da trebaju i oni za njega nešto uraditi - e, to im nije ni na kraj pameti.

Najvredniji su upravo oni dijelovi romana u kojima nam Prosenjak iznosi različita razmišljanja o životu. Više puta postavlja se pitanje o cilju života i životne borbe: - Uporno sam i marljivo težio savršenstvu, ali nisam postao savršen, nego prazan. A kad se to dogodilo, u srcu sam osjetio lom. Polako sam postao svjestan da cilj života nije u nečemu postati najbolji, nego naći svoje pravo mjesto pod suncem. Manje je, naime, učinio onaj tko je razvio do savršenstva samo jednu svoju sposobnost, od onoga tko je doveo u sklad sve svoje osobine, ma kako skromne one bile. O neprijateljima i mržnji pronaći ćemo sljedeće misli:

- Neprijatelji su: strah, osjećaj manje vrijednosti, krivnja, mržnja. Ne smiješ mrziti. Mržnja je ograda. Dižeš je radi neprijatelja, ali i tebi priječi da dođeš do cilja. Tko mrzi, ide stazom punom prepreka. Osvetu prepusti Gospodaru. Odluči li on da se treba svetiti, i bez tvoje će te volje uvući u tu borbu.

O potrebi pomirenja, pokajanja i žrtvovanja te pojmu vjere govore nam sljedeće misli:
- Potrebno je uzeti na sebe svoju uzdu, ma kakva ona bila. Baš to dosad nisam činio. Mislio sam da se ponašam dobro dok sam se bunio. To je pogrešno polazište svih konja. Prihvaćanje je prvi korak prema izlasku iz tame.
- Kad sam seja osjećao najbliži Gospodaru?... Bio sam mu najbliži kad mije njegov teret bio na leđima, kad sam ga nosio, kad smo zajedno jezdili... Radio sam za njega. To je imalo smisla. U mislima sam prešao presudnu liniju, vratio se unutar ograde. Opet smo bili na istoj strani, opet zajedno, O, kako je to godilo!

Kompozicija djela

Uvod - Ždrijebe Divlji konj živi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro pogine u borbi s vukovima.

Zaplet - Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na gospodarevo imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije ždrijebe sa Šarcem. Kasnije se zaljubi u Zvijezdu.

Vrhunac - Divlji konj bježi s imanja, konjokradice ga uhvate i on završi u rudniku. Tamo sreće Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeći.

Rasplet - Na imanju ga dočeka Nera s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuče i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Počeli su vježbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.

Završetak - To su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doživio duboku starost i, konačno, umro.

Analiza glavnog lika

Divlji konj - je Gospodarev ljubimac, znatiželjan i sebeljubiv ždrijebao, bivši predvodnik divljeg stada. Divlji konj primjer je izuzetne ličnosti; osjetljiv je na nepravdu, snažan i odlučan, pravedan i pošten. Cijeli život proveo je razapet između suprotnih sila. S jedne strane želja za slobodom, samopotvrđivanjem, pobjedama, nesputa-nošću i stvaranjem tjera ga u divljinu; s druge strane želja da se kroz ljubav daje drugima, potreba za obitelji, razumno promišljanje o smislu života i kvaliteti življenja tjera ga na suživot s drugim konjima pod okriljem Gospodara.

Cijeli život morao se je boriti između svojih nagona i razumnog promišljanja. Želja za slobodom u divljini dovodila ga je do nevolja, a povjerenje u Gospodara spašavalo ga je iz nevolja. Kao snažna ličnost, imao je veliku potrebu da se potvrdi u zajednici. Kao visoko moralna ličnost, nije se smio potvrđivati na nepošten način. Za razliku od oca, koji je svoj život mogao ispuniti žrtvovanjem za zajednicu, Divlji konj želio je postati predvodnikom, no ne radi čistog samopotvrđivanja, da bi nekog smijenio na tom mjestu i ponašao se kao on, već da bi uspostavio novi Zakon koji će biti pravedan za sve.

Otac gaje naučio kako se boriti, kako naći svrhu borbe i mnoge druge korisne stvari: Ne boj se nepovoljnih okolnosti, nemoj na njih misliti, nemoj ih gledati, one donose neuspjeh. Nije važno kako protivnik tebi izgleda. Upri oči u svoj cilj, čvrsto se drži uza nj i uporno misli što ti je još potrebno da bi ga dosegao. Radije vjeruj, privuci uspjeh kao što se privlači zalogaj trave. Uspjeh nije za lijenčine. Trava ti neće sama uletjeti u usta. Moraš joj poći u sustret. Tko odustane, taj je unaprijed izgubio bitku. Očevih riječi Divlji se konj često sjećao kad mu je bilo teško i kad nije pronalazio izlaza iz teških životnih situacija. Otac je bio snažan i mudar. Premda je mogao biti predvodnikom, cijenio je Zakon, makar on bio i nesavršen, te je i vlastiti život žrtvovao za dobrobit zajednice. Tako je herojski i plemenit očev lik onaj koji Divljem konju služi kao uzor i nadahnuće.

Psihološka karakterizacija - Čvrsta volja, ponosan, borac, razdragan, iskren, spontan. Volja mi je postala čvrsta kao da je od kamena. Osjećao sam se ponosnim i bogatim. Da, ja jesam borac. Bio sam razdragan, iskren, spontan.

Sociološka karakterizacija - Slobodan konj, zarobljen u rudniku, kasnije dresiran.

Etička karakterizacija - Tužan, pokunjen, posramljen. Silno sam se rastužio zbog oca. Pokunjio sam se od sramote.

Sporedni likovi - Zvijezda, Gospodar, Ceza, Šarac, Bijelac, Nera, Vihor, Vulkan...

Nera - je lijena i pokvarena mlada kobila u koju se Divlji konj bio zaljubio i koja je postala uzrokom svađe između Divljeg konja i Šarca. Moja je nesreća bila u tome što sam ipak najviše voljela sebe. To sam skupo platila. Izgubila sam sve, svoju slobodu, svoje ždrijebe i sebe, kaže ona sama za sebe. Nera je primjer nezadovoljne osobe koja je zbog toga bila nesretna u životu. Nije vjerovala da se u životu može osloniti na Gospodara. Prihvatila je stajalište da je sloboda konja isključivi cilj kojemu se mora težiti, ali nije uvidjela da sloboda u divljini ima i nedostataka: nema sigurnosti, život je neizvjestan, mnoštvo neprijatelja vreba na svakom koraku. Njezina ju je malodušnost odvela u smrt.

Šarac - je snažan i žestok, u duši čist, u srcu nepokvaren. Naprosto si gc morao voljeti. Karakterom je vrlo sličan Divljem konju. Bili su suparnici, ali budući da su obojica bili pošteni, postali su na koncu prijatelji.

Sivka - je stara kobila, primjer starice koja može biti od neizmjerne koristi jer zahvaljujući svojem životnom iskustvu i mudrosti može dati neprocjenjivo vrijedan savjet:

- Jedino mi je ona dala sve što je imala, a nije tražila ništa zauzvrat. Na svoj čudan način stara me kobila tješila i smirivala. Od nje sam odlazio ohrabren i jači. Išao sam za njom kao za drugom majkom. Sivka je bila moja dobra duša. K njoj sam dolazio lizati rane. Brže su zacjeljivale kad bi ih kupala svojim toplim pogledom.

Zvijezda - je ponikla u uzgajalištu gdje je uobičajena dresura konja. Potpuno je suglasna s Gospodarovim željama te očekuje od drugih odanost do srži. Čvrstog je karaktera, ustrajna u izvršavanju svojih nauma. Lukavo je kod Divljeg konja izazvala ljubomoru hineći veliko prijateljstvo sa Šarcem. Poslije je prijateljevanje sa Zelenkom i Sjenom iskoristila kako bi Divljeg konja navela na uvježbavanje paradnog koraka. Ponos i odlučnost mogli su je stajati života kada nije htjela oprostiti nevjeru Divljem konju. Ipak je na kraju popustila i omogućila sreću Divljem konju i djetetu Cezi. Njezino žensko načelo: naizgled krhka i slaba, no inteligentna i snažna duhom - u suprotnosti je s muškim načelom Divljeg konja, koji je tjelesno i duhovno snažan, pa ponekad i nasilan. Divlji konj vlada na području tijela i uma, a Zvijezda na području osjećaja.

Garov - Pas koji je čuvao konje kod Gospodara, na kraju se ispostavilo da je to ženka koja je rodila nekoliko mladih.

Jezik i stil - Jezik romana jednostavan je, pripovijedanje teče glatko i roman čitamo s lakoćom. U suprotnosti prema jednostavnosti stila, nalazimo mogućnosti višeznačnih tumačenja ideja i poruka u romanu. Vjerojatno je pisac svjesno odabrao tako jednostavan stil pisanja kako bi čitatelja potaknuo na istraživanje bogatstva misli, stavova i poruka koji nam se nude u pozadini priče.

Upravo na tom području - određivanju doslovnog i prenesenog značenja - mogu nastati poteškoće. Neke slike i misli, naime, možemo vrlo lako prenijeti u ljudski svijet i tako tumačiti njihovo preneseno i slikovito značenje. Kod nekih drugih tumačenje može naići na neke nedosljednosti. Uz jednostavnost, jezik ovog romana krasi i slikovitost. Mnogo je lijepih misli izrečeno biranim jezikom, tako da jezik romana mjestimice poprima oznake poetičnosti.

Budući da roman prati sazrijevanje lika koji je neprekidno zapitan nad pitanjima dobra i zla i koji je u stalnoj potrazi za smislom života, tekst obiluje kratkim, poslovičnim (gnomičnim) rečenicama u kojima je sažeto životno iskustvo. Neke su od njih tako dobro oblikovane da ih doživljavamo kao poslovice:

- Ne idi nikada dva puta po istom tragu!
- Ono što je konju najslađe, najviše mu škodi!
- Borba nije sama sebi svrhom, ona je samo put da se ostvari postavljeni cilj.
- Tvoj protivnik si ti sam.
- Konj bez cilja srlja u prazno kao da je slijep.

________________________________

Božidar Prosenjak rođen je 1948. godine u Koprivnici. Sretno djetinjstvo proveo je u Podravskom selu Kuzmincu. Tamo je započeo svoje školovanje, a nastavio ga zatim u Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Radio je kao novinar u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici, te pokrenuo i uređivao biblioteku "Albatros" velikogoričkom Centru za kulturu. Od godine 1984. djeluje kao slobodni stvaralac. Član je DHK. Prozne, pjesničke i dramske priloge objavljuje u dnevnom i periodičnom tisku, na radiju i televiziji. Surađuje u časopisima za djecu. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije i školske udžbenike. Godine 1980. objavio je zbirku pjesama i kratkih proza za djecu pod nazivom "A". Zapažen književni uspjeh zabilježio je romanom Divlji konj za koji je 1989. godine primio nagrade Ivana Brlić Mažuranić i Grigor vitez.

Božidar Prosenjak - Miš