Alojz Majetić - Omiški gusari lektira

Alojz Majetić - Omiški gusari

Alojz Majetić - Omiški gusari

 

Roman pripada dječjemu povijesnom romanu s temom iz druge polovice 12. i početka 13. st. u Dalmaciji. Premda je posrijedi ozbiljna povijesna tema, autor je ne prikazuje patetično i ne idealizira hrvatske junake, nego ih oslikava u njihovoj sredini, objašnjava motive njihova djelovanja i tak o pomaže mladom čitatelju da stvori vlastitu sliku o prikazanome povijesnom razdoblju. Čitajući OMIŠKE GUSARE, vidimo kako zamršena i nerazumljiva povijest postaje priča o pohlepi, ljubavi, borbi za slobodu, upornosti i pravdi...

 

Tema - Opis jednog dijela stogodišnje borbe za očuvanje djedovine, samostalnosti, časti i prava na vlastiti način života koju su vodili hrvatsko pleme Kačići protiv Bizanta i Mlečana. Kroz povijesne događaje pisac nam opisuje veliku i zabranjenu ljubav Malduha Kačića i Marije Plusnikov.

 

Pažljivo pročitaj riječi koje knez Nikola na samrti upućuje Malduhu. Pronađi u njima osnovnu misao (ideju) romana:

- Bez obzira što su Mlečani jači i nadmoćniji, knez Nikola i na samrti misli na samostalnost i domovinu. Osnovna misao romana je neuništiva težnja za slobodom i samostalnošću.

 

Sažeto prepričaj fabulu upotpunjujući svoje pričanje odabranim citatima iz djela:

 

- Split je 1180. godine bio pod kratkotrajnom vlašću Bizanta protiv kojeg se borilo buntovno hrvatsko pleme Kačića. Nadbiskup Rajnerije je spletkama uz pomoć carskog namjesnika Rogerija dobio pravo na Kačićevu zemlju podno Mosora. Pravo na tu zemlju Rajnerije je platio životom jer su ga Kačići na čelu s knezom Nikolom kamenovali čim je kročio na nju. Kačići nadbiskupa nisu ubili sa slašću u srcu jer nisu zli ljudi nego domoljubi:

 

- Djeco moja, ubili smo čovjeka. Nismo uzeli život nadbiskupu, nismo ubili duhovnog oca. Ubili smo čovjeka koji je posegnuo za našom zemljom, za zemljom naših djedova. Neka nitko nikada ne pomisli da smo ubili sa slašću u srcu.

 

Taj događaj je uzbudio cijeli Split. Omiški knez Nikola je puno nade polagao u maloga Malduha kojeg su sklonili u Split kod svojih saveznika, ribara Jakova i ženu mu Murvu. Malduh se u Splitu očarao likom djevojke koju je ugledao na prozoru, a to je bila kći uglednog plemića Petra Plusnika, probizantinca i neprijatelja Kačićeva roda. Marija je bila dobra i grozila se svakog nasilja:

- Oče, recite, vi to zacijelo znate: zašto ljudi ubijaju jedni druge?

 

I zar nije veća slast promatrati noću vatre na ribarskim lađicama? I zar nije veća i ljepša slast slušati mladiće kako pjevaju u sumrak na ulicama?

 

Za života je nadbiskup Rajnerije opljačkao i sakupio bogatstvo koje je pohranio u Ravenni. Njegov pohlepni sluga Mačica je u dogovoru s Petrom Plusnikovim tim bogatstvom sebi kupio plemićki naslov. Malduh se u luci uspio približiti Mariji, uzeo ju je za ruku i šapnuo joj riječi od kojih su oboje zadrhtali:

- Uzet ću te za ženu!

 

To je vidjela Jurislava, Petrova sestra koja se brinula o Mariji nakon majčine smrti. Izdala ih je Petru i Malduh je poslije toga uhvaćen i bačen u tamnicu. Knez Nikola koji je jako volio Malduha, i on i njegov sin Šimun smislili su plan kako da ga oslobode. Mletačkom galijom, koju su davno prije zarobili, otplovili su na pučinu i zarobili Plusnikova sina Dominika koji je sa pohlepnim Mačicom plovio za Ravennu. Plusnikovu su nudili Dominika u zamjenu za Malduha na što je on pristao.

 

Prije razmjene Marija se uspjela sastati sa svojim Malduhom u čemu joj je pomogla Jurislava koju je Marija ucijenila jer je doznala da je Jurislava ljubavnica njezina oca, a ne sestra. 1194. godine Malduh je odrastao čovjek, knez od Jadrana ili Morski knez. Mlečani vladaju gotovo cijelom Dalmacijom osim Zadra i otoka. Mariju je otac zatvorio u samostan, a Malduh ju je tražio. U toj potrazi došao je preblizu Veneciji i tu su ga zarobili. Četrnaest mjeseci je bio okovan i okrutno mučen na Mletačkoj galiji. Najviše ga je mučio Marijin brat koji mu se osvećivao:

- Među goničima bilo je i takvih koji su bili zvijeri u ljudskoj spodobi.  No najzvjerskiji od sviju što su se izredali na toj galiji bio je gonič Domenico, nježna, dječačka lica, a vučje duše.

 

Omišani su uspjeli osloboditi Malduha i zarobiti Marijinog brata kojemu Malduh nudi slobodu ako mu reče gdje je Marija. Dominik je oslobođen, a Malduh je našao svoju Mariju sa kojom je dobio sina Osora. Malduh je planirao stvoriti lanac slobodne obale koji je onda mogao biti ravnopravan protivnik Venecije. Ideja o okupljanju dalmatinskih gradova je propala iako je Dubrovnik bio na Malduhovoj strani.

- I vi i ja, dakle, dobro znamo da će gradovi redom pokleknuti pred krilatim lavom. Nemojte mi uzeti za zlo ovo što ću vam sada reći: vi nećete ostvariti svoj naum i jedino što će vam preostati bit će da se i dalje borite kao gusari.

 

Sljedećih godina omišani su redom spaljivali Mletačke brodove. U jednom okršaju su opet zarobili Dominika koji je, da bi dobio slobodu, sam palio Mletačke brodove. 1203. godine Mlečani su prisilili križare da za cijenu prijevoza do Svete Zemlje osvoje Zadar. Osvajanje Zadra Malduha je jako pogodilo i zato se zavjetovao da će se osvetiti Mlečanima, što je sa svojom flotom i napravio 1221. godine. Te iste godine flota na čelu s papinskim poslanikom Akoncijem odlučila je uništiti omišane ali omišani su lukavom ratnom taktikom, preobučeni u križare, uništili papinsku flotu podno zidina Omiša. Od tada se Malduh Kačić više ne spominje.

- Poslije Akoncijeva poraza izgubljen mu je svaki trag. Neki misle da je knez možda poginuo baš u toj bitki. No to je jedna od bezbrojnih pretpostavki.

 

1226. godine omišani su potpisali mir s papom i spalili svoje brodove.

- I još možemo pročitati da su omišani, prihvaćajući mir što im ga je ponudio papa 1226.godine, pet godina poslije Akoncijeva poraza, dali čvrsto obećanje da će mir poštovati. A da bi obećanje održali, znali su da im ne preostaje drugo nego da spale vlastite lađe.

 

Likovi - Kako se na stranicama romana isprepliću povijesni događaji s piščevom fikcijom, isto se tako miješaju stvarne povijesne osobe s izmišljenima. Povijesne su osobe: nadbiskup Rajnerije, carski namjesnik Rogerije, omiški knez Nikola Kačić, njegovi sinovi Šimun i Bogdan, te Malduh Kačić. Kako bi od suhih povijesnih podataka mogao izgraditi živu i uzbudljivu priču, pisac je u radnju uključio i nepovijesne likove: Mariju Plusnikovu, njezina oca i brata, ribara Jakova i ženu mu Murvu, pohlepnog slugu Mačiću i niz sporednih likova. Slijedeći načela tradicionalnog povijesnog romana, pisac se poslužio crnobijelom tehnikom u karakterizaciji likova, tj. svrstavajući ih nedvosmisleno u dobre ili loše. Naglašujući moralne odlike pozitivaca (osjećaj pripadnosti plemenu i narodu), suprotstavlja im negativne likove (Mlečane i odrođene Hrvate).

 

Podijeli likove na negativne i pozitivne

Negativni - Petar Plusnikov, njegov sin Dominik, Jurislava, nadbiskup Rajnerije i njegov sluga Mačica i goniči na mletačkim brodovima.

 

Pozitivni - Marija Plusnikov, Malduh Kačić, knez Nikola Kačić, ribar Jakov, Murva i ostali omiški domoljubi.

 

Okarakteriziraj lik Malduha Kačića, Dominika i Marije

 

Malduh Kačić - glavni je lik romana. Povijesni dokumenti spominju ga kao Kneza Jadrana. Na temelju tih malobrojnih i oskudnih povijesnih izvora pisac je za nas pokušao oživjeti lik hrabrog, mudrog i plemenitog Omišanina. U prvom dijelu romana upoznajemo Malduha kao trinaestogodišnjaka. Već tada ga rese njegove glavne osobine: srčanost (sukob s biskupom Rajnerijem), strastvenost (ljubav prema Mariji) i odlučnost (čvrsta odluka da mu Marija postane ženom).

 

Pisca Malduh zanima prvenstveno u akciji, pa će tek na dva mjesta u romanu dati njegov skroman portret. Kao sedamnaestogodi-šnjaka pisac ga opisuje ovako:
- Stasao je u te tri godine u snažnog i naočitog mladića. Bio je obdaren, među ostalim, neviđenom snagom mišica. Kao od šale mogao je iščupati okove za koje su vezali galijote na mletačkim lađama: Teškim mačem vitlao je kao da drži u ruci mali gospodski bodež.

 

Njegovo izvrsno pamćenje omogućilo mu je da u te tri godine upozna obje obale Jadrana tako dobro da se snalazio na moru, posebno među tisućama otoka i bezbrojnim zaljevima i rtovima istočne obale, kao u rodnom Omišu. Od Istre do Kotora, od Barija do Venecije kretao se kao po vlastitom dvorištu. Bio je živa pomorska karta.

 

Njegov portret u muževnoj dobi također sadrži vrlo malo pojedinosti, tek ističe osobine vođe - fizičku i duhovnu snagu:
- Palubom "Nikole" koračao je neobično visok i snažan muškarac. Moglo mu je biti negdje između dvadeset pet i trideset godina. Plemeniti izraz lica bio je neznatno nagrđen brazgotinom što se protegla od jagodice do iza desnog uha. Čelična prodornost njegova pogleda kao da je mogla - činilo se - zdrobiti, ili potopiti, otočić Jidulu, kamo je muškarac od vremena do vremena usmjeravao pažnju.

 

Tek će ljubav Malduha i Marije dati piscu nešto prostora za njihovu psihološku karakterizaciju. Malduh je srčan, neustrašiv i mudar, nadasve odan ideji borbe protiv Mlečana i ponovnom uspostavljanju jake pomorske sile na istočnoj obali Jadrana, ideji koju nije uspio ostvariti.

 

Marija Plusnikova - lik je koji ne utječe na povijesne događaje, ali je njezina uloga u romanu značajna. Njoj je nedokučiv zakon mača, ne pristaje na ubijanje i uviđa očevu i bratovu surovost. Vodi je jedino ljubav te, unatoč zaprekama, godinama strpljivo čeka voljenog Malduha. Možda je najbolje prikazana njezina unutarnja snaga i odlučnost kada Jurislavi otkrije da zna tajnu njezina odnosa sa svojim ocem Petrom: - Marija podigne glavu, pogledom joj prodre do u samu dušu. - Budite na mojoj strani, na strani moje ljubavi, i ja ću biti na vašoj - šapne opet Marija.

 

U drugom dijelu romana Marija nije djelatan lik, ona je samo vjerna žena i dobra majka i potpuno je u sjeni kneza Malduha. Ovaj lik najtoplije je ocrtan i utoliko blizak čitatelju. Nasuprot ovim likovima su likovi Hrvata koji su izgubili osjećaj pripadnosti svome rodu: Petar Pulsnikov, probizantinac, njegov sin Dominik koji će završiti u mletačkoj službi i pohlepni i častohlepni Rajnerijev sluga Mačića. Sva su trojica spremna na nečasne spletke i krvoprolića.

 

Dominik Plusnikov - Marijin brat, u većem je dijelu roman prikazan kao izrazito negativan lik. Nakon što su ga Omišani zarobili i zamijenili za mladog Malduha, Dominik, smatrajući da je osramoćen pred sugrađanima, stupa u mletačku službu i postaje gonič veslača robova na galiji. Složen je odnos između Malduha Kačića i Dominika, stalnih neprijatelja vezanih tazbinskom vezom preko Marije. Malduh dvaput poklanja Dominiku život, a sve zbog ljubavi prema Mariji, što na koncu utječe na preobrazbu Dominikova opakog i osvetoljubivog karaktera. Dominik je jedini lik u romanu koji se mijenja, bolje rečeno doživljava pravu moralnu preobrazbu. Između Malduha i njega, dvojice krvnih neprijatelja, razvije se s vemenom prijateljstvo, koje doduše nijedan od njih otvoreno ne priznaje.

 

Negativan lik u romanu je i splitski nadbiskup Rajnerije, povijesna osoba, čija je pogibija pokrenula sukobe s Kačićima. Iako uman čovjek, razdire ga pohlepna strast prema posjedovanju te ne shvaća dubinu rodoljublja plemena Kačića:
- Kačići! Divlje pleme! Hrvati! Potomci neretljanskih gusara! Žele gospodariti kopnom i morem! Ako ne i nebesima! Samo, što su oni prema bizantskom caru? Što prema moći Svete stolice? Šaka barbara!

 

Vrsta djela - Omiški gusari povijesni je roman. Inspiriran jednim odsječkom srednjovjekovnih borbi za hrvatski Jadran, Majetić ipak nije stvarao povijesnu kroniku opterećenu potrebom da se do u detalje i što vjernije oslika jedno povijesno razdoblje. Za jedan povijesni roman u njemu se pojavljuje relativno malo povijesnih osoba. U središtu romana lik je kneza Malduha Kačića, ali Majetića Malduh ne zanima kao povijesni spomenik, već kao čovjek od krvi i mesa kojeg pratimo u razvoju od dječačke dobi do zrelosti. Po tome bismo ovaj roman mogli odrediti i kao roman lika. Nasljedujući najpoznatije hrvatske pisce povijesnih romana, Majetić je stvorio zanimljivo djelo u kojem, poput Senoe ili Kumičića, u stvarni povijesni okvir ugrađuje i sentimentalnu ljubavnu priču o zabranjenoj ljubavi koja postaje uzrokom mnogih zapleta i akcija.

 

Kompozicija - Roman obuhvaća vremensko razdoblje od četrdeset jedne godine, ali pisac svoje pripovijedanje nije organizirao kronološki, na način da slijedeći tijek vremena pratimo postupan razvoj Malduhova lika, već se opredijelio za skokovitu fabulu. Tako je u prvom dijelu romana Malduh predstavljen kao dječak u dobi od trinaest godina, međutim pripovijedanje se na jednom od najuzbudljivijih mjesta iznenada pre kida i već u sljedećem poglavlju susrećemo se sa zrelim Malduhom kojemu je negdje između dvadeset pet i trideset godina, a preskočeno razdoblje pisac će nam ispripovijedati u kratkom retrospektivnom sažetku otkrivajući usput jasno svoju ulogu pripovjedača:

- Pažljiv čitatelj zamijetio je da smo priču o Malduhu Kačiću prekinuli prije više od desetak godina, kad je još knez Nikola uz domišljatost Simunovu zarobio Dominika, sina Petra Plusnikova, kako bi razmjenom vratio u Omiš tada trinaestogodišnjeg dječaka. Otada je prohujalo mnogo godina, zbilo se mnogo uzbudljivih, pa čak i nevjerojatnih događaja. Pokušat ćemo sada ukratko opisati one događaje koji su bili najodsudniji...

 

Novi rez i vremenski skok imamo nakon što je 1203. po naredbi mletačkog dužda Zadar sravnjen sa zemljom. Malduh se zavjetuje na osvetu Mlečanima. Posljednje poglavlje romana opis je dviju bitaka koje su se odigrale dvadesetak godina kasnije, točnije 1221. godine.

 

Roman završava svojevrsnim epilogom pisanim iz očite suvremene perspektive, u kojemu se miješaju povijesni izvori i piščevi komentari:
- U starim, požutjelim listinama, ako nađemo vremena i strpljenja, možemo pročitati epilog događaja što smo ih upravo pratili.
- Tamo stoji zapisano da će se Omišani, odsada dalje kaniti gusarske silovitosti kako bi mogli steći milost Rimske crkve i preko nje od kralja primiti svoja očinska dobra, za koja kažu da ih je on njima oduzeo.

- I još možemo pročitati da su Omišani, prihvaćajući mir što im ga je 1266. godine, pet godina poslije Akoncijeva poraza, papa ponudio, dali čvrsto obećanje da će mir poštovati.

- Jedino što ni uza sve strpljenje i marljivost i preobilje vremena nećemo moći ni pronaći ni pročitati jest zapis o knezu Malduhu Kačiću. Poslije Akoncijeva poraza izgubljen mu je svaki trag. Neki misle da je knez možda poginuo baš u toj bitki. No to je samo jedna od bezbrojnih pretpostavki. Jedino sa sigurnošću možemo tvrditi da se hrabri knez Malduh Kačić tako umiješno sakrio u tami prohujalih stoljeća da je veliko pitanje hoće li ga ikad itko od nas pronaći.

 

Tema i ideja - Tema ovog povijesnog romana prikaz je jednog odsječka u višestoljetnoj borbi što ju je buntovno hrvatsko pleme Kačića, pritisnuto moćnim povijesnim silama (Bizant, Mlečani, volja ugarsko-hrvatskih kraljeva), moralo voditi za očuvanje svoje djedovine, svoje samostalnosti, časti i prava na vlastiti načina života. Povijesni romani uvijek se pišu s namjerom da nam se iz povijesti u sadašnjost prenese neka poruka, tako i Majetić u nevelikom plemenu Kačića, u njihovoj tvrdoglavoj i pomalo romantičnoj borbi protiv snažnijih od sebe prepoznaje jednu od bitnih osobina hrvatskoga naroda i nit vodilju čitave njegove povijesti - neuništivu težnju za slobodom.

 

Iako su u prvom planu borbe Omišana, isprva protiv bizantskih podanika u Splitu, a kasnije protiv Mlečana, pisac je u povijesna zbivanja vješto upleo priču o ljubavi omiškoga kneza Malduha Kačića i splitske plemkinje Marije Plusnikove. Kroz Marijin lik otkriva nam se i jedna druga ideja romana, osim već spomenute slobodarske - to je ideja čistog i prostodušnog čovjekoljublja koje se grozi svakog nasilja:

- Oče, recite, vi to zacijelo znate: Zašto ljudi ubijaju jedni druge? Kakva je to slast? I zar nije veća i ljepša slast promatrati noću vatre na ribarskim lađicama? I zar nije veća i ljepša slast slušati mladiće kako istiha pjevaju u sumrak na ulicama?

 

Mjesto i vrijeme - Radnja djela obuhvaća vremenski odsječak povijesti između 1180. i 1226. godine. Roman počinje događajem iz godine 1180. kada splitski nadbiskup Rajnerije poseže za posjedima Kačića u Srinjinama u podnožju Mosora, a završava pomorskom bitkom podno Omiša 1221. kada Kačići pobjeđuju flotu papina legata Akoncija, kojeg je papa Honorije III. poslao u Split da organizira borbu protiv Omišana.

 

Neće biti na odmet da dodamo i nekoliko informacija o Kačićima kako bismo bolje razumjeli povijest tih slavnih "gusara":

- Bezbožni Kačići, kako su u latinskim izvorima nazivali Poljičane i Omišane, pokazali su ne samo Splitu nego i svim jadranskim gradovima, uključujući i Veneciju, svoju veliku udarnu snagu na moru. Bili su to potomci Neretljana, nastanjeni na obalnom pojasu između Neretve i Cetine, te su na obroncima Mosora njihovi posjedi dopirali do blizine Splita. Nazvani su Račićima po najistaknutijem rodu koji je tim ratnicima davao nasljedne knezove, a u sukob s civilizacijom na Jadranu došli su jer nisu htjeli da prihvate njen jaram.

- Sveti Rajnerij, kao što smo vidjeli, platio je životom otimanje zemlje na Mosoru, ali su njegov grijeh osjetili čak i križari, koje su Omišani sačekivali u jadranskim vodama te ih nemilosrdno napadali. Na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće Kačići su bili strah i trepet obje obale Jadrana...

- Zadivljujuća je pomorska ratna vještina i borbena vitalnost Kačića. U jednom ratnom naletu Mlečani su uspjeli osvojiti i sam Omiš, ali je omiška mornarica izbjegla neprijatelju i nastavila borbu. Nanosili su velike gubitke svim primorskim gradovima i zemljama te su se kao udarna sila na Jadranskom moru, sad slabija a sad jača, održali sve do početka 15. stoljeća, kada ih je definitivno skršila pomorska moć Venecije. Tada je taj borbeni element potisnut s mora u brdska sela, gdje je slobodnim poljičkim općinama zadržao svoju stvarnu nezavisnost sve do 19. stoljeća, kada je i taj kraj pokorila Napoleonova vojska.

- Omišani, odnosno Kačići, ušli su u europsku historiju s nazivom gusara, premda su se ratnim pravom služili na isti način kao i svi drugi u ono doba. Oni su na otimanje odgovarali otimanjem... (Zvane Crnja, Kulturna povijest Hrvatske)

 

Jezik i stil - Pisac je u ovom kratkom romanu znao iz niza povijesnih događaja izdvojiti najzanimljivije i napeto ih ispripovijedati. On se koncentrira na sam događaj te mu je temeljna tehnika pripovijedanje s vrlo malo opisa, škrtari čak i na vanjskom opisu likova, a rečenica mu je jednostavna, pa njegovo pripovijedanje lako prate i najmlađi čitatelji.

 

Opisi pomorskih bitaka opisani su posebno uvjerljivo i s dramatskim nabojem, dok su stranice o ljubavi Malduha i Marije obojene lirski. Osim već ranije spomenutih velikih vremenskih rezova u razvoju radnje, primjetni su česti rezovi kojima nas pisac prenosi s jednog mjesta radnje na drugo. Takav postupak omogućuje piscu da paralelno prati dvije ili više radnji.

 

Iako je roman pisan suvremenim jezikom i svi likovi govore jednako, povremeno će se, posebno u oslovljavanju, pojaviti poneki latinizam određujući socijalni status lika (illustrissime, amice, veneran-dissime). U dobru piščevu pripremu za pisanje povijesnog romana uvjerit će nas i dosta brojne zastarjelice koje označuju vrste oružja (balestra, dar da) ili tipove hrvatskih srednjovjekovnih brodova (sagita, kondura).

 

Povijesni roman je prozno književno djelo vezano uz povijesne događaje, povijesne ličnosti, sukobe i ideje. Dokaži da je ovo povijesni roman:

- Da je ovo povijesni roman govore nam povijesni likovi i povijesne činjenice kojima se pisac koristio dok je pisao roman. Povijesne osobe u romanu su: nadbiskup Rajnerije, carski namjesnik Rogerije, omiški knez Nikola Kačić, njegovi sinovi Šimun i Bogdan, te Malduh Kačić. Roman obuhvaća povijesno razdoblje od 1180-1226. god.

 

Pouka - Treba biti hrabar, pravedan, odlučan i ustrajan u borbi za slobodu i
očuvanje svog ognjišta.

________________________________

 

Alojz Majetić rođen je u Rijeci 1938. godine. U Delnicama je završio srednju školu, a studirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Radio je kao korektor, novinar, samostalni književnik i urednik humorističnih listova Paradoks i Kerempuh. Književni rad je započeo poezijom. Objavio je šest knjiga pjesama. Za povijesni roman Omiški gusari dobio je 1981. godine nagradu "Grigor Vitez". Majetić piše radijske i televizijske drame i filmske scenarije.

 

 

 

loading...
26 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Alojz Majetić - Omiški gusari

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u