Lektire.me je internet stranica koja sadrži prepričana književna dela i njihovu analizu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da razumeju lektire, čitaocima da bolje razumeju dela koja čitaju, kao i da saznaju nešto više o piscima.
Antun Gustav Matoš - Notturno
Pjesnik, pripovjedač, kritičar, esejist Antun Gustav Matoš najznačajnija je osoba hrvatske moderne. Poeziju je od svih književnih žanrova počeo najkasnije pisati, tek oko 1906. godine kada je on već zreo pisac. Veliki uzor njegovom poetskom radu bio je Charles Baudelaire, od kojeg je preuzeo sinesteziju (sklad svih osjetila – boje, zvuka, mirisa), formalne elemente - Matoš je u sonetu vidio savršenost muzikalnosti stiha i mogućnost povezivanja osjetila u profinjenom ritmu. Izmjenjuju se pjevne i govorne intonacije, što je u hrvatskoj poeziji na prijelazu stoljeća zbilja bila velika novost.
Notturno je posljednja Matoševa pjesma, antologijske vrijednosti koju je napisao u suton svojega relativno kratkoga života u bolničkom krevetu. U njezinu nastanku značajan je moment što je posljednju korekturu izvršio nekoliko dana prije smrti. Ovo su podatci koji će značajno utjecati na ton i raspoloženje u pjesmi.
Pjesma je napisana u zatvorenoj formi soneta, stihu desetercu i petercu s ukrštenom rimom. Pripada skupini pejzažnih pjesama. Izraz je pjesnikovih književnih opredjeljenja koja su artistička, s puno elemenata impresionizma ( iza svakog se izraza ili stilskog postupka krije neki dojam ili impresija), ali i simbolizma budući da se iza tajnovitih riječi i stilskih izričaja skrivaju slutnje nekih novih dubljih značenja ( Željeznicu guta već daljina...).
Pjesma je pravi pjesnički kolaž noćnih zbivanja: vizualnih, akustičnih, taktilnih, olfaktivnih koji smjenjuju jedni druge u međusobnoj uzajamnosti. Sugestivno smo uhvaćeni u pravo bogatstvo osjetilnih senzacija: od osjeta blage topline (mlačna noć), preko tajnovitih sjena noćnih životinja i građevina (ćuk, netopir, toranj) i diskretne svjetlosti (Blaga svjetlost sipi sa visina), do prave raskoši zvukova različitoga registra i intenziteta: oštrih (lavež, zvuk željeznice), muklih (odbrojavanje crkvenog sata), blagih, ugodnih, (cvrčanja), a tu je i opojan i intenzivan miris cvijeća (miris jak i strastan). I sva se ta simfonija zatamnjenih oblika, sjena, zvukova, mirisa, dodira slijeva u čaroliju jakih impresija i neočekivanih noćnih raspoloženja. S druge strane dojmovi tajnovitosti, slutnji, gašenja, nestanka, prolaznosti i trenutačnosti svega (Broji pospan sat... ili...S neba rosi mir... ili ...Željeznicu guta već daljina) valjaju se kao valovi i struje pjesmom u jednoj skladnoj uzajamnosti i uzročnosti. U skladu sa simbolizmom, koji se snažno osjeća, naročito u zadnjim stihovima, pjesma je dobila svoj tajanstveni, mistični kraj, svoju sumračnu dimenziju, tešku egzistencijalnu prazninu. Iz toga su mnogi u njoj otkrivali osjećaje pesimizma, nespokoja i egzistencijalne izgubljenosti.
Prvi katren donosi mnoštvo motiva, koje promatramo na svim osjetilnim razinama. Vizualni motivi sela, ćuka, netopira, cvijeća stapaju se s akustično-olfaktivnim motivima laveža, mirisa cvijeća i tajnog pira. Pejsaž i u ovoj pjesmi postaje humaniziran i odražava raspoloženja, stanje duše i čovjekov doživljaj svijeta.
Gradacija zvukova ostvarena je pomoću motiva laveža i pjesme s pira, koji se u drugoj strofi pretvaraju u tek jedva čujno cvrčanje cvrčka. Sve se stišava u prirodi, a čovjekove "teške oči sklapaju se na san". Smiraj prirode i njena tišina donosi mir i ravnotežu u duši. "Teške oči" koje se sklapaju na san metafora su za čovjekovo opiranje i životne borbe, koje mu ne dopuštaju da pronađe svoju nirvanu. Trudi se ostati budan i držati sve pod kontrolom, ali duša mu traži utjehu u snu.
Prva tercina narušava takvu sliku mira i tišine motivom "bata" sata, koji s mrkog tornja otkucava sate. Simbolički gledano motiv sata govori o prolaznosti života, na koju nas vizualno curenje vremena podsjeća. No, ni ovakvo narušavanje akustične konstante tišine ne unosi nemirni ugođaj pjesme, naprotiv, "blaga svjetlost sipi sa visina". Zvuk se pretvara u tišinu, tišina ponovno u zvuk, a zvuk u svjetlost. Sinestezija zvukova, mirisa i svjetla sinestezija je čovjekovog uma, tijela i duše.
Posljednja strofa sadrži snažan kontrast: samoća i muk tišine skrivaju zvuk željeznice koju guta već daljina. "Željeznica" kao simbol prolaznosti i odlaska noći života sadrži dvostruko značenje. Njena zvučna pojavnost unosi nemir u tišinu noći, ali podsjeća i na protočnost vremena i ljudski život koji je svake sekunde sve dalji od sadašnjeg trenutka.
Gradacija kao stilski postupak kojim se intenzitet impresija spušta od onih najjačih u početnim stihovima (lavež pasa) do onih smirenih, stišanih, uspavanih, gotovo nečujnih i jednoličnih na kraju. (Sve je tiši huk).
Eliptične - krnje rečenice (u selu lavež, Kasan ćuk il netopir, Kroz samoću muk). Takve su rečenice efektno stilsko sredstvo za iskazivanje iznenadnih, trenutnih impresija.
Opkoračenja koja svojim nedovršenim stihom i prebacivanjem logičkog težišta na drugi stih, proizvode kolebanje, nedovršenost i nedoumicu (1. stih... u selu lavež, kasan; 2. stih... Ćuk il netopir).
Sinestezija gdje se iz jednog osjetilnog područja izraz prenosi u neko drugo osjetilno područje (S neba rosi mir, ili Blaga svjetlost sipi).
Epiteti stvaraju jedinstvenu atmosferu osebujnih noćnih zbivanja, ugođaja različitih intenziteta... (mlačna noć, miris jak i strastan, tajni pir, teške oči, mrkog tornja). U nekima od ovih epiteta pridjevi se pojavljuju u inverziji čime se pojačava dojam onoga simboličnog, neočekivanog, naglašenog.
Personifikacija - Ljubav cvijeća, miris jak i strasan, ili Željeznicu guta već daljina, ili Broji pospan sat.
Kontrast, tipičan matoševski stilski izričaj. Kontrastom se pjesničke slike slažu u oprečne, često neočekivane sprege koje pjesmi daju posebnu izražajnost i veliki osjećajni intenzitet. Iza izraza: mlačna noć, slijedi prodoran zvuk laveža pasa, ili iza stiha... S mrkog tornja bat, broji pospan sat... - slijedi stih - Blaga svjetlost sipi sa visina).
Usporedba koja se, u svoj toj dinamici noćnih događanja, izvrsno uklapa u fonetiku noćnih suzvučja krijući u sebi i stilsko sredstvo sinesteziju - Sitni cvrčak sjetno cvrči jasan kao srebren vir.
Onomatopeja u kojoj se oponaša cvrčanje, zvuk ugodan uhu i koji se skladno uklapa u tu tajanstvenu orkestraciju zvukova različitog intenziteta. Ovoj zvučnoj kulisi pridružuje se i posebno dojmljiva aliteracija s uporabom glasa S koji svojim sitnim i "prosipajućim" zvukom, zrači nekom posebnom nježnošću - Blaga SvjetloSt Sipi Sa viSina.
Asonanca nas dubokim, muklim i turobnim samoglasnikom U uvodi u poantu pjesme s teškim slutnjama, u tmuran zadnji stih. (Kroz samoćU mUk, Sve je tiši hUk, ŽeljeznicU gUta već daljina.). Sličnu psihološku matricu sugerira i personifikacija (Željeznicu guta već daljina) koja nas ostavlja u nekom posebnom emocionalnom raspoloženju pred ovom jedinstvenom modernističkom pjesmom, prepunom impresionističkih izričaja, ali i simbolističkih slutnji.
Matoš je melodioznost pjesme postigao rimom (katreni abab abab, tercine aab ccb)...
Tema ove pjesme je mir i spokoj, pjesnik nam želi dočarati spokoj koji donosi noć. Mir, tišinu, pomalo i jezu i strah. Kako noć sve više dolazi, tako zvuk sve više odlazi.
Motivi - noć i lavež, sitni cvrčak, miris cijeća, teške oči, mir, bat s tornja, pospan sat, blaga svijetlost, samoća, muk, huk, željeznica... Svim ovim motivima pjesnik želi dočarati atmosferu koju sobom donosi noć. "Kroz samoću, muk, Sve je tiši huk: Željeznicu guta već daljina."
Navedeni motivi prikazuju noć, noćne prizore, noćni krajolik i pejzaž. Pjesnik se oslanja na sluh i vid.
Jezik i stil ove pjesme - Ukrštena rima je vrlo česta u Matoševoj pjesmi. Metaforama dočarava moć noći. "Željeznicu guta već daljina." Ova pjesma je sonet.
Ova pjesma mi se svidjela zbog načina na koji pjesnik dočarava noćni pejzaž i noćno raspoloženje. Najviše su mi se svidjele neke metafore poput: "Željeznicu guta već daljina."
________________
Antun Gustav Matoš - Notturno
Mlačna noć; u selu lavež, kasan
Ćuk il' netopir,
Ljubav cvijeća - miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir,
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;
Kroz samoću, muk,
Sve je teži huk:
Željeznicu guta već daljina.
___________________________________
Antun Gustav Matoš rođen je 13. 6. 1873. u Tovarniku, a umro je 17. 3. 1914. u Zagrebu. Ubrzo nakon rođenja, roditelji su mu se preselili u Zagreb gdje je Matoš pohađao pučku školu i gimnaziju. Nakon nezavršene gimnazije, propada mu i pokušaj studija veterine u Beču pa se potpuno posvećuje pisanju i glazbi. U 19-oj godini Vijenac mu objavljuje novelu Moć savjesti. Time je otvoreno novo poglavlje hrvatske književnosti poznato pod imenom moderna. 1893. pozvan je u vojsku, ali je slijedeće godine dezertirao te je morao napustiti Hrvatsku i otići u Beograd, a kasnije u Munchen, Beč i Ženevu i Pariz. U Parizu je ostao pet godina i taj je period bio presudan u formiranju njegovih estetičkih načela; temeljito se upoznao s poezijom Baudelairea, francuskih parnasovaca i simbolista te proznim djelom E. A. Poea, Merimea i de Maupassanta, a tada je nastao i dobar dio njegove fikcionalne proze: Iverje (1899) i Novo iverje (1900).
1904. se vraća u Beograd i tamo će ostati do definitivnog povratka u Zagreb, 1908. Za drugog boravka u Beogradu, u Hrvatskoj su mu objavljeni Ogledi (1905) te Vidici i putovi (1907), a tada počinje pisati i poeziju, koju objavljuje po listovima i časopisima. Taj dio objavljen je tek posthumno (Pjesme, 1923).
U Zagrebu se aktivno uključio u književni i politički život, neprestano ulazeći u sukobe i polemike, a svojim poznavanjem suvremenih književnih pravaca, nametnuo se kao jedan od vodećih kritičara moderne. Oko sebe je okupio stotinu mladih pjesnika "Gričana", u koje se ubrajaju i Ljubo Wiesner, Fran Galović, Tin Ujević i još neki. Živio je boemski, preživljavajući kao profesionalni pisac i novinar, neprestano u oskudici, sve do smrti prouzrokovane rakom grla 1914. Za života su mu izašle još tri knjige: Umorne priče (1909), Naši ljudi i krajevi (1910) i Pečalba (1913), a velik dio neobjavljenih tekstova sakupljen je tek za Sabrana djela, izašla u razdoblju od 1935. do 1940. god.
Suvremenici su najviše cijenili njegove putopise (Oko Lobora, 1907), dok je Matoš osobno najviše držao do svojih pripovijedaka, a do danas je došlo do svojevrsnog uravnoteženja vrijednosti čitavog njegovog opusa, osobito u korist poezije (neke od njegovih pjesama; Mora, Notturno, Jesenje veče, Maćuhica, Utjeha kose - smatraju se ponajboljim ostvarenjima hrvatske moderne).
Europska poezija toga vremena sva je bila u znaku simbolizma, esteticizma i artizma, a Matoš je, slijedeći primjer svojih europskih kolega, insistirao na dotjeranoj formi (pa je sonet postao kanonskim oblikom). U okviru Matoševe škole velika se pažnja posvećivala zvukovnim, "glazbenim" kvalitetama izraza, a osobito se njegovala čista i bogata rima.
Tematski se njegova lirika kreće od simbolizacije krajolika (Notturno, Jesenje veče, Srodnost, Maćuhica), preko estetizacije smrti, starosti ili drugih fenomena koji inače pobuđuju osjećaj odbojnosti i nelagode (Utjeha kose, Prababa). Matoševi poetski tekstovi ipak ne usvajaju tzv. "estetiku ružnoga", tada popularnu u europskoj poeziji (Baudelaire, Rimbaud). Drugi dio Matoševa opusa blizak je njegovom kritičkom i polemičkom temperamentu. Te pjesme su satirički ili humoristični pogledi na moralne kvalitete suvremenika (Stara pjesma, Mora) ili političke okolnosti (Grički dijalog, Basna), a u najpoznatijim patriotskim pjesmama (1909. Pri svetom kralju, Gospa Marija, Iseljenik) satira uzmiče pred domoljubnom tužaljkom ili alegorijskim prikazima tragičnog položaja domovine.
Antun Gustav Matoš - Cvijet sa raskršća
Antun Gustav Matoš - Gnijezdo bez sokola
Antun Gustav Matoš - Jesenje veče
Antun Gustav Matoš - Jesenje veče - interpretacija
Antun Gustav Matoš - Jesenje veče - sonet
Antun Gustav Matoš - Oko Lobora
William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >
Ivo Andrić - Prokleta avlija Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >
Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >
Meša Selimović - Derviš i smrt Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >
Dobrica Ćosić - Koreni Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >