Zlatko Krilić - Početak plovidbe lektira

Zlatko Krilić - Početak plovidbe

Zlatko Krilić - Početak plovidbe

 

Ova lijepa priča govori o posebnom prijateljstvu jednog gradskog dječaka i Barbe, staroga ribara s mora. Pripovijetka započinje kada se dječak jednoga jutra probudi u kući koja mu se u prvi mah učini nepoznata. Kada se razbudio, prisjetio se da je jučer s roditeljima doputovao na more, u njihovu novu kuću. Odmah se razveselio jer je očekivao da će mama, tata i on zajedno igrati nogomet, tražiti školjke i ploviti čamcem, ali se uskoro razočarao kad je od mame saznao daje otac morao rano ujutro otputovati jer je imao mnogo posla. Postao je ljut i bezvoljan jer je zaista želio da na moru budu svi zajedno. Osjećao se izdanim što je tata otputovao dok je on još spavao.

 

Majka gaje zatim poslala da ode po Barbu koji je živio u trošnoj kućici blizu njihove. Barba je bio stari ribar i dječak gaje zatekao kako krpa pokidanu mrežu. Dječak je Barbi prenio mamin poziv, ali ga je malo zbunio Barbin govor, čak gaje i naljutilo što njegovu mamu zove mater, ali je ipak odlučio šutjeti. On je starca i dalje pristojno oslovljavao s "gospodine", ali kad mu je starac rekao: - E, lipi moj, nisan ja gospodin Barba, samo Barba me zovi, razumiš? i sam je odgovorio "Razumim" i shvatio da se počinje nesvjesno prilagođavati mjesnom čakavskom dijalektu. Gledao je starčeve koščate ruke kako brzo i vješto krpaju mrežu i nije mu bilo jasno zašto starac pokidanu mrežu jednostavno ne baci i kupi novu. Starac mu je objasnio daje to zato jer ribe više vole staru mrežu. Barba je inače tijekom zime pazio na kuću dječakovih roditelja i u znak zahvalnosti dječakova mu je majka poklonila kišnu kabanicu, jer Barba nije htio primiti novac ili bilo što drugo.

 

Dječak je provodio dane na moru sam i to mu je uskoro dosadilo. No sve se promijenilo jednog dana kad se zaputio pecati. Nije ništa upecao pa se naljutio. Dok je, inateći se samome sebi, po tko zna koji put bacio udicu, prišao mu je Barba i objasnio neke stvari. Rekao mu je da su ribe takve da nekoga hoće, a nekoga neće. Onda je starac zabacio udicu i odmah upecao oveću ribu. Barba je dječaka naučio mnogim stvarima, naučio ga je da je riba poput sreće, da za nju treba raditi, naučio ga je čistiti ribu i mnogo o moru. Dječak je od toga dana često pecao, ali ništa nije ulovio, no zbog toga se uopće nije ljutio jer ga je Barba podučio da mora najprije moru nešto dati da bi ono njemu vratilo. Dječak je čak pomislio da moru dade svoj bicikl što je jako nasmijalo Barbu jer to ipak nije ono što more traži. Barba je moru dao svoju mladost, cijeli život, a i djeca mu "navigavaju". Naučio je Barba dječaka tijekom toga ljeta daje more čudan prijatelj i da je poput života, puno ga je naučio o odnosu čovjeka i prirode. Barba je čak i pričao s morem, a ono je njegovom srcu i duši govorilo stvari koje ga zanimaju. I dječak je osluškivao, ali nije razabirao nikakve glasove.

 

Bližio se kraj ljetnih praznika i dječak se morao rastati od svog novog prijatelja, ali obećao je da će doći već za zimske praznike. Škola je počela, dani tjedni i mjeseci brzo su prolazili i zimski praznici su brzo stigli pred vrata. Ovoga puta i tata je uspio pronaći nekoliko slobodnih dana. Dječak je bio presretan što će biti svi zajedno a veselio se i susretu s Barbom. Kad su došli do mora, bilo je veliko nevrijeme, munje su parale nebo. Tada se more prvi put obratilo dječaku, tada su postali prijatelji. "Zdravo, zdravo, prijatelju more", pomislio je u sebi dječak i osjetio kako mu more odgovara, kako se raduje što dolazi. Ali o Barbi je more šutjelo. Sutradan kada se probudio, požurio je do Barbe, ali na prozorima Barbine kuće bile su zakucane daske a na vratima je bio veliki lokot. Barba je umro.

 

Dječak se rastužio, osjećao je kao da se ona sinoćnja oluja kojom ga je dočekalo more valja sada u njegovoj duši, ali nije plakao. Umjesto da plače pozvao je oca na pecanje. Tada je upecao svoju prvu ribu. Otac je primijetio da se dječak promijenio i da bi mnogo toga o moru mogao naučiti od svoga sina.

 

Vrsta djela - Početak plovidbe je pripovijetka ispričana u autobiografskom obliku, dakle u prvom licu. Riječ je o realističnoj pripovijetki (ispripovijedani događaji mogući su u stvarnosti) s težnjom ka simbolizaciji likova i nekim fantastičnim elementima (dijalog dječaka s olujnim morem).

 

Kompozicija - Ova lirski i filozofski intonirana pripovijetka teče isprva u sporom ritmu, bez nekih značajnijih zbivanja u kojima bismo lako prepoznali kompozicijske elemente pripovjednog djela i razvija se uglavnom kroz dijaloge dječaka i Barbe. Dinamična, dramatikom nabijena oluja u završnom dijelu pripovijetke nagovještaj je Barbine smrti, a cijela se pripovijetka na kraju, nakon tog dramatičnog intervala, ponovno smiruje.

 

Tematsko - idejni sloj - Pripovijetka Početak plovidbe tematski i idejno vrlo je slojevita. Onaj primarni sloj lako možemo tematski odrediti kao priču o prijateljstvu gradskog dječaka i starog ribara. No to je istodobno i priča o odrastanju, bolje rečeno o duhovnom sazrijevanju glavnog junaka koji posredovanjem Barbe dolazi do prvih ozbiljnih spoznaja o životu i svijetu. Dječak dolazi iz grada, potječe iz materijalno osigurane obitelji, i nađe se negdje na Jadranu u potpuno drukčijoj sredini, u kojoj kao da je vrijeme stalo i gdje je odnos prema stvarima, novcu i prirodi potpuno drugačiji. Tu čovjek živi od prirode i mora, skromno, ali sretno i sve što priroda daje cijeni se i čuva. Shvativši kako život može biti potpuno drugačiji od onoga koji je poznavao u gradu, dječak se mijenja, a njegovo razumijevanje prirode, života i međuljudskih odnosa postaje dublje i ozbiljnije.

 

Početak plovidbe također je snažna i ekološkim duhom prožeta priča o mogućem životu u skladu s prirodom. Barbino življenje ravna se prema prirodnom ritmu mora i sa svim je njegovim bićima on u prijateljskoj simbiozi. Davati da bi se dobilo, čuvati i voljeti more da bi se od njega moglo uzimati, što zapravo znači: davati u životu da bi se moglo primati, jedna je od važnih pouka koje je dječak dobio od Barbe:

 

- Barba, zašto mene riba neće, a tebe hoće? pitao sam ga jednom dok smo sjedili u čamcu na pučini. - E to ti je zato ča ti ništa nisi dao moru, pa ne da ni ono tebi, odgovori on. Razumiš?

 

Na završnoj točki interpretacije more sve više dobiva simbolično značenje, ono postaje metafora samoga života, a Barbina razmišljanja o moru otkrivaju nam se kao zaokružena životna filozofija, tako jasno i lijepo iskazana u ovim Barbinim riječima:

 

- Čudan je prijatelj more... nikad ne prima ono ča mu oš dat, a otima ono ča ti je najdraže... najmilije. Moraš se borit s njim, ne smiješ dati da te baca po svojim valovima kako ono hoće. Moraš kormilo čvrsto držat u ruci i plovit svojim smjerom.

 

Prostor i vrijeme - Radnja se događa na hrvatskom Jadranu, ali nije precizirano gdje, što i nije potrebno jer i more i Barbin lik u ovoj pripovijetki imaju više simboličnu vrijednost, pa bi preciznije određivanje mjesta radnje zapravo bilo suvišno. Isto tako nije imenovan ni veliki grad iz kojeg dječak dolazi na obalu. Sto se tiče vremena radnje, ono je ograničeno na školske raspuste, ljetne i zimske, ali zanimljivo je da zapravo ne znamo koliko dječak ima godina. Izbjegavajući precizno određenje prostora i vremena autor je još više želio istaknuti univerzalnost poruke djela.

 

Likovi
Dječak je glavni lik pripovijetke i ujedno pripovjedač. Upoznajemo ga kao osjećajnog dječaka privrženog obitelji i u onim osjetljivim godinama kada mu posebno važan postaje otac. U njegovim planovima uvijek su na prvom mjestu tata i on, a tek onda mama: - Ju huuuj! - veselio sam se - tata i ja, a i mama, ići ćemo na kupanje! Tražit ćemo školjke, plovit ćemo čamcem, igrati nogomet. Tata i ja, a i mama. Ovo isticanje oca u prvi plan znak je daje dječaku osim nježnosti koju mu pruža majka potrebna i osoba s kojom će se moći identificirati. Tatin odlazak zato je ravan izdaji: Tata je otputovao. Izdao me. Provesti praznike na moru bez oca, na osami daleko od plaža koje vrve ljudima i djecom za ovog gradskog dječaka postaje prava muka: Ovdje smo bili samo mama i ja i more.

 

A onda je upoznao Barbu. Postali su prijatelji, a Barba ga je naučio mnogim stvarima. Osim što je promijenio njegov odnos prema prirodi, Barba gaje učio i životu pričajući mu priče o moru, koje je u tim pričama bilo najčešće metafora života samoga. Barba ga je naučio da je more prijatelj i daje poput života jer nas iznenađuje i ponekad uzima ono što nam je najdraže. I dječak je zaista zavolio Barbu. Bio je poput spužve koja je upijala njegove riječi. Druženje s Barbom bilo je za dječaka velika "životna škola". Toliko stvari još nisam znao, još nisam shvaćao. Nisam shvaćao da Barba nema novaca za nove mreže, da nema novaca kao moj tata. Nisam znao da postoje siromašni ljudi. Mnogo toga nisam znao.

 

Dječak je shvatio kako postoji i drukčiji život osim njegova lagodna, gradskog života, da možemo birati između "imati i biti" i da u životu postoji nekakva osjetljiva ravnoteža davanja i primanja. Družeći se s Barbom dječak je naglo zakoračio iz djetinjstva u neku "duhovnu zrelost" i stekao sposobnost da se suoči sa životnim činjenicama, pa čak i sa smrću:

 

- Možda je Barba nekamo otputovao - rekao je otac. - Barba je umro - rekao sam. Otac me zbunjeno gledao. (...) Tata je još uvijek zbunjeno stajao pokraj mene i pričao neke stvari koje nisam slušao. Znao sam da mu je teško jer vidi kako mi je teško. Čekao je kada ću se rasplakati. Nisam plakao.

 

Dječak je toliko sazrio da je njegov otac primijetio koliko se promijenio i kako će sada neke stvari morati naučiti od njega: - Mnogo stvari o moru još ne znam... Sine, hoćeš li me naučiti, molim te.

 

Barba je stari ribar koji postaje dječakovim prijateljem. Ni on, kao ni drugi likovi u pripovijetki nije označen vlastitim imenom, ali riječ »barba« na našem jugu ima specifičan prizvuk, osim ujaka ili strica barba je svaki muškarac čijim se godinama i životnom iskustvu iskazuje poštovanje. Barba iz ove priče cijeli život živi od mora, skromno i siromaški, ali je unatoč tomu vitalan, pun života, duha i dobre volje. Živi u nekom čudesnom, starinskom, gotovo magijskom suglasju s prirodom u kojem nema mjesta za novotarije i luksuz. Kada dječaku objašnjava zašto krpa staru mrežu umjesto da kupi novu, on mu iznosi svoju filozofiju prirode, onaj drevni poredak stvari u kojem nema suprotnosti između ribara i ribe, lovca i lovine, nego odnos poštovanja i njihova gotovo magijska povezanost:

 

- Zna riba ako je mriža krpana da je ribar triba i voli, pa se radije da uhvatiti nekom ki je triba nego onom ko je ne triba. Zna riba, ako je mriža krpana, da je ribar cili dan sidija na suncu i krpa je, a to riba cini i poštuje pa se onda i da ulovit.

 

Poput nekakvog indijanskog vrača Barba osjeća bilo mora i može čitati njegove znakove:

- Slušaš more? - pitao sam.
- Da, znaš, more mi priča o mnogim stvarima koje me zanimaju. Naćulio sam uši, ali nisam ništa posebno čuo.
- O čemu ti je more pričalo?
- E, o svemu - nasmije se starac.

 

Barba u dječaku prepoznaje osobu spremnu slušati i učiti, pa mu, poput nekog drevnog mudraca koji odabire učenika i nasljednika, prenosi svoju životnu filozofiju. Zapravo bismo za Barbu jedva i mogli reći daje stvaran, realističan lik; u jednom osjetljivom trenutku ulazi u dječakov život, prenese mu mudrosti dovoljno za cijeli život, a onda, kao da je izvršio svoju misiju, nestaje.

 

Otac je sporedan lik, ali vrlo važan za dječaka. O njemu mnogo toga ne saznajemo, osim da je jako zaposlen, da živi užurbano i ima malo slobodnog vremena. Ne uspijeva posvetiti sinu vremena i pažnje koliko bi ovaj želio i zbog toga obojica pate. Tim je veće bilo njegovo čuđenje kad je vidio koliko mu je sin "preko noći" sazrio. Čini mi se, sine, da si se promijenio, rekao je tužno. Premalo o tebi znam.

 

Jezik i stil - Ova je pripovijetka vrlo zanimljiva i u jezičnom pogledu. Prepletanje hrvatskog standardnog jezika kojim govori dječak, koji je ujedno i pripovjedač, te čakavština kojom govori stari Barba predstavlja zanimljiv jezični spoj. Barbina čakavština daje tom liku uvjerljivost, riječ je o uspjelom postupku jezične, tj. govorne karakterizacije lika. Ali ovdje nije riječ samo o tome - nasuprot umivenom književnom jeziku kojim govori dječak i svi ostali likovi Barbinu čakavštinu, kao stariji jezični sloj, doživljavamo kao jezičnog čuvara drevne mudrosti.

 

Na čakavštini su napisani i najljepši dijelovi ove pripovijetke, oni u kojima se Barba upušta u poetsko - filozofska razmišljanja i meditacije o moru i životu.

__________________________________

 

Zlatko Krilić je rođen 1955. godine u Osijeku. Djetinjstvo je proveo u Čepinu, a danas živi i radi u Zagrebu. Za djecu i omladinu objavio je više knjiga, a među značajnijim su: Prvi sudar, Čudnovata istina, Početak plovidbe, Veliki zavodnikZabranjena vrataZagonetno pismo a od knjiga za odrasle važno je napomenuti Živi pijesak. Za svoje literarno stvaralaštvo dobio je više priznanja i nagrada od kojih valja spomenuti nagrade: "Ivana Brlić Mažuranić", "Grigor Vitez" i "Sedam sekretara SKOJ-a". Ističe se i pisanjem kazališnih igrokaza: Uskočka kapa, Jaje, Gozba u ponoć i dr. Dosta piše za radio i televiziju, kao i scenarije za crtane filmove.

 

Zlatko Krilić - Čudnovata istina 

Zlatko Krilić - Krik

Zlatko Krilić - Prvi sudar

Zlatko Krilić - Zabranjena vrata

Zlatko Krilić - Zagonetno pismo

loading...
8 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Zlatko Krilić - Početak plovidbe

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u