Marko Marulić - Molitva suprotiva Turkom lektira

Marko Marulić - Molitva suprotiva Turkom

Marko Marulić - Molitva suprotiva Turkom

 

Doba renesanse mnogi nazivaju prvim modernim razdobljem hrvatske književnosti. Iako su temeljna estetska i poetska načela ovog doba bila oponašanje vrijednih uzora i oblikovanje harmonične forme, protuturska književnost novitet je u europskoj književnosti. Ono što su hrvatski knezovi i banovi radili na političkom planu, to su Marulić i njegovi suvremenici pokušavali postići u književnosti.

 

Marko Marulić pisao je i na latinskom i na hrvatskom. Najznačajnije hrvatsko djelo mu je biblijsko - vergilijanski ep Judita, ali ni lirski opus na hrvatskom nije zanemariv. Marulić je pisao religiozne teme, u kojima obiluju himne Bogu, pohvale Gospi, moralno - didaktičke pjesme koje su upute kršćanima za dobar i čestit život. Trend renesansnih pisaca je akrostih, koji pjesmama daje i naoko nevidljivo simboličko značenje i poruku, koja je vrlo često označava i poantu. Ono što je Džori Držiću bilo ispisivanje inačice njegovog imena (Gioretto), za Marulića je u ovoj pjesmi snažna poruka svim kršćanima. U 172 stiha krije se akrostih: - Solus Deus potest nos liberare de tribulatione inimicorum nostrorum Turcorum sua potentia infinita - Samo nas Bog može osloboditi od nevolje naših neprijatelja Turaka svojom bezgraničnom moći. Ovaj akrostih otkrio je Luko Paljetak 70-ih godina 20. stoljeća.

 

Molitva suprotiva Turkom - pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500... Pretpostavlja se da su na nj utjecali Juraj Šižgorić svojom Elegijom o pustošenju Šibenskog polja te srednjovjekovna pjesma Spasi, Marije, tvojih vjernih iz Tkonskog zbornika. Marulić je ovim djelom utjecao na Zoranićeve Planine u kojima pjeva ganku pastira Marula aludirajući na Turke, zatim na Petra Lučića i djelo Molitva Bogu protiv Turkom te na Primoža Trubara i djelo Pjesni zuper Turke.

_________________

 

Marko Marulić - Molitva suprotiva Turkom - verzija 2

_________________

 

Marko Marulić - Molitva suprotiva Turkom

 

Svemogući Bože moj, kim svaka postaju,
Odvrati jur gnjiv tvoj, ter pomiluj naju.
Ostavi zlu volju, pozri na virni puk,
Gdi tarpi nevolju svak´ čas od turskih ruk.
Luge, sela, grade popliniv s´žegoše,
Muže, žene, mlade svezav povedoše.
Ubiše junake koji se arvihu,
A ine nejake u sinžir vedihu.
Sinke porobiše od krila materam,
I jošće činiše njih vašćine kćeram.
Daleč rastavljaju od draga miloga,
Tih tamo prodaju, a simo inoga.
Evo još oltari tvoji raskidaju,
I sve svete stvari tlačiti ne haju.
U temple se svete konje uvajaju,
Prilike propete pod noge metaju.
Svite, u kih tebi služba se činjaše,
Raskrajati sebi u kovadih jaše.


Pehare kovaše od kaležev tvojih,
I još pokovaše pase sabalj svojih.
Oto, ča je gore, divstvo oskvarniše
Divic, ke pokore čineći, služiše;
Ter dicu neumiću obrizav, tiskoše
U veću nesriću ner kih posikoše!
Eto jur potarvši mnoge gospode stan,
Hite ne ustarpši ostalih dati van.
Sve dni ter sve noći nigdir ne sustaju,
Nastojeć primoći karstjan ki ostaju.
Tako je sila njih jure objačala,
Da moći ni u svih ka bi jim pram stala.
Nastupaju na nas, a nas je strah ubil;
Jur puk tvoj gine vas, a ti si odstupil.
Oni nas tiraju, vežu, biju, deru,
Za te se ne haju, ni za tvoju veru,
Složiti pod noge ku su odlučili;
Moćju sile mnoge svih su jur sključili.
Li kakono plami kad pada u gori,
Ostane carn kami i brez listja bori,
Inako t´ ne ostaju gradi tere mista,
Kano opušćaju, plinujuć sva lita.
Boj su bili š njimi Harvati, Bošnjaci,
Garci ter Latini, Sarbli ter Poljaci.
Eto još boj biju nici, a nikih ni,
A druzi ne smiju, jer jim si gnjivan ti;
Rit se ča bo prudi, al vojske kupiti,
Ako, ki svih sudi, neće se smiliti.
A ti, Gospodine, grihe jur otpusti,
Da puk tvoj ne zgine, jur milost na nj spusti.
Rači se smiliti, slomi mač poganski,
Ne daj pogubiti ostatak karstjanski.
Eve smo rojen´je, da ti s´ naš spasitelj;
Proda nas zgrišen´je, da ti s´ otkupitelj.
Dostojno jest da mi za grih zla patimo,
Da milosrdan si ti, za to te molimo:
"E Bože, odnesi jur taj bič od naju,
A na njih nadnesi kino te ne znaju."
Tebi vapijemo, tužeći u plaču:
"Tvoji smo, a ginemo, pogani nas tlaču."
Radi su svih požrit, nigdar karvi siti;
Sve će, diju, podrit, a puk tvoj pobiti.
Ispunit toj hteći, nigdar ne pristaju,
Jednih zavodeći, druzih pobijaju.

 

Bijući primaju kašteli, gradove,
Tako t´ sve obladaju priljuti lavove.
Uteći prid njih zlom jur nimamo kuda,
Ner pod tvojim krilom ki kraljuješ svuda.
Lahko sve njih sile ti moreš ustavit,
Ke su odlučile s tobom nas rastavit.
Ako s nami stati budeš, Gospodine,
Hoće se odarvati narod ki sad gine;
Ter će vazet smionost, udrivši potirat,
Ako tvoja kripost bude nas podpirat.
Jur dovolje budi, jur budi dovolje,
Slobodi tve ljudi od toke nevolje.
Oto vidimo mi da svih karstjani moć
Biti se uzmožna ni, nimajuć tvu pomoć.
Narodi prijaki izgubiše jakost,
Jere u boj taki nimaše tvu milost.

Eto bile polja od kosti vitezov,
Kimno nije broja, i vojvod i knezov;
I ki s malo ljudih razbijahu mnoštvo
Buslomansko svudi, zgubiše hrabarstvo;
Ne mogoše branit listo daržavu svu,
Ni sebe još shranit, uzmak ti ruku tvu.
Jer ti buduć sardit za grihe naše nam,
Tko će moć osidit u grad, ter stati pram?

Mači ne valjaju, ni šćit s oklopljami,
Ni ki upravljaju strilom, ter puškami;
Jake konje ter kopja napravit
Na nas buduć gnjiv tvoj, ča ćemo opravit?
Kako poni za grih puk tvoj je za zginut,
Tako ne zgubi svih milosardjem prignut;
Ostavi sarditost tere se jur smili,
Učini nam milost, k tebi smo pribigli.
Rasarjen činjaše da tvojega puka
Pod oblast stavljaše patarinska ruka;
Umiljen puk paka tebe uzmoljaše,
I tva desna jaka njih oslobojaše.
Molimo se sad mi, bijeni turskom silom,
Da nas jur otmeš ti jakosti tve dilom.
Ne htij već odiljat; čini da poznaju,
Da grih naš pobijat ja, ne oni naju.
Onako ukaž´ njim moć i jakost tvoju,
Kakono i onim ki skupiv moć svoju,
S koli ter s vojskami za pukom udriše
Putem med vodami, ter se potopiše.
Tako, kako ukaza sionikom onim,
Kih oganj nakaza i da jim smart sasvim;
Rasarjen ti, platit hoti njih s uzroka,
Jer htihu uhvatit Iliju proroka.


Onako još kako ukazal jes´ onim,
Ki sedoše jako pod gradom Dotajim,
Radi tu uhvatit Elizeju tvoga,
I ne jaše vidit s uzroka takoga.
Ukaž´, Gospodine, kako s´ ukazao
Asirske jačine kada s´ nakazao;
Mnoštvo kad veliko s vojvodom oholim
Došad, svekoliko sta pod Jerozolim.
Tej sile i tu moć razbil tada tko bi,
Ner on ki jednu noć toko tisuć pobi?
Ukaž´ još, Bože moj, kakono i tada,
Kad Ksara kralj u boj vojask vodi stada,
Rat čineć puku tvom, puku Izraila,
S oružjem i s mnoštvom sminim u taj dila.
Kih desetsto tisuć, trista koles biše,
Posla ti strah moguć i pleći obratiše.
Ozrit se ne smiše, a sam kralj za njimi,
S kim jih malo biše, sikuć proti svimi.
Ruke tve još kripost nevirnu narodu
Ukaži tva milost, ki nam čini škodu:
Ukazao s´ kako kad sile prez broja
Ročiše se tako vazet mista tvoja;
Mista izraelska pred sobom podbiti,
Vojska idumejska i s njom Moabiti.
S njom još Amoniti, ki totu skupiv se,
Ne jaše grad riti, mev sobom svadiv se.
Ubijeni legoše, svojih svoji bijući,
I tad izlizoše grajani tekući;
Arvanje ne činiv, okol razgrabiše,
I blago popliniv, hiše napuniše.
Pokaž, Gospodine, da kako saržba tva
Za naše krivine nas u nevolju da,
Onako smiljen´jem da nas mož´ obranit,
Tere s utišen´jem slobod nam povratit;
Turke sve podvratit za blud njih nevere,
Njih silu pokratit ka nas koljuć dere.
Evo plačne k tebi majke tužne hode,
Da ne plode sebi, jer njih plod odvode.


Niki su prognani iz bašćine svoje,
A niki pogani u sužanstvo stoje.
Taj plače dičicu, taj muža, taj žene,
Plače brat sestricu, a sestra bratca nje.
Jur dopre do tebe vapaj i suze njih,
Ne daj da povede nemiran Turak svih.
A ti, ki s´ propeti Bog, Gospodin naju,
Nam si dal Karst Sveti, ne ki te ne znaju:
Iznesi od bluda nas, tere od djavljih ruk,
Na križ pridav uda, otkupi viran puk.
Ne daj da nas dave pogani nogami,
Ali da nas strave, sikući sabljami.
Fruštan´ja taj i boj od nas jur odvrati,
Ter silu, koj ni broj, nevirnikom skrati.
I ti, Gospo mila, moli sinka za nas,
Koga si rodila, ne zgubiv divstva glas;
Ne pristan moleći za sve Duhe Svete,
Da Bog nas mileći odbije proklete,
i tvardost pribije priljutih sardac njih,
Ali jih pobije da ne ginemo s njih.
Ti nas, Gospe, brani pridav sinku tvomu,
U vas smo ufani, a ne u inomu;
A paka odbivši od nas nevirnike,
Gori nas primivši, spasite u vike. Amen.     

__________________________________

 

Marko Marulić koji se obično nazivao Marulom, a kako su ga zvali i drugi pjesnici njegova razdoblja, sin splitskog patricija, gradskog odvijetnika Nikole Pečenića (De Marulis) i Dobrice de Albertis, udara pečat poeziji čitavog stoljeća, koje će i po njemu postati zlatnim. Marulić je već za svoje suvremenike bio nedostižni Marul, bard pjesništva hrvatskoga koga će jednako slaviti i iduća stoljeća sve do Vladimira Nazora i Tina Ujevića, sve do naših dana.

Marulić je latinski pjesnik koji je još za života doživio mnoga izdanja svojih djela. Ali ta su djela, uključivši čak i Davidijadu, kojoj se bio zametnuo trag, poetski već odavno mrtva. Ovaj učitelj morala čije se pouke, kojih se ni sam strogo ne drži, uskoro postati papirnate, propovjednik kojega više ne slušaju niti istomišljenici, povjesničar koji će se izgubiti u tmiini stoljeća, postat će, naime, ono što je ostao dan danas: pisac Judite i Molitve suprotiva Turkom, satiričar kojega se iskre još nisu ugasile, nadareni pisac nedočitane poslanice Hadrijanu VI i njegovim prelatima, pjesnik koji se javio u pravo vrijeme i progovorio pravim glasom. Marulovo humanističko obrazovanje, poznavanje klasika i talijanskih renesansnih pjesnika koje potvrđuje i sadržaj njegove biblioteke, u prvom redu zbog ukliještenosti između Venecije i Turaka i trajne opasnosti u kojoj živi njegov narod i posebno grad Split, moglo se samo djelomično otkriti u Juditi i u ostalim djelima namijenjenim čitaocima našega jezika. Borbe pučana protiv plemića počele su i u Splitu davno. Pučani su 1398. bili čak preuzeli i vlast i uveli 50 svojih ljudi u Veliko vijeće, ali su ih plemići, potpomognuti od hrvatskog bana i dubrovačke vlastele, uskoro svrgli. Marulić u jednoj latinskoj pjesmi upućenoj plemićima splitskim samo ih blago opominje.

 

Malo znamo o Marulićevu boravku u Padovi, ali znamo da se brzo vratio u Split gdje je živeći kao posjednik, odvjetnik, sudac i egzaminator notarskih spisa, ušao u krug splitskih humanista u kojemu je po onome što znamo ne samo najmarljiiviji pisac nego i najnadareniji pjesnik. On je i u mlaadosti i u starosti uglavno živio životom splitskog građanina, upravljajući svojim imanjem i zastupajući svoje sugrađane u pravdama i ostavinskim raspravama, često upisivan kao izvršilac oporuka, svjedok pri nagodbama i ugovorima, parničeći se više puta, ponekad i za svoj račun. Njegov brat Šimun umro je kad je Marko bio već u zrelim godinama. I nikada Marulić nije provodio bezmalo monaški život. I nije se zatvorio u samostan nečujanski da se posve ukloni svijetu i da provodi sveti pustinjački život, a to zapravo nije ni mogao, jer samostana u Nečujmu nije nikad ni bilo. Marulić iz ovih ili onih raloga otišao je u pustinjački stan svoga kuma i prijatelja, splitskog prepošta Dujma Balistrića, kojemu je posvetio Juditu, i tamo ostao 2 godine. Bit će da je općenito najbliže istini Božičević kada kaže da je Marulić bio prijazan i veseo u društvu, ali već od mladih dana ozbiljan, pobožan i marljiv. Marulić se bavio arheologijom i sakupljao natpise po Splitu i Solinu i proučavao jednako spise crkvenih otaca i pobožnih pisaca kao i stihove Vergilija ili Horacija. Da se bavio i slikarstvom potvrđuje i oporuka u kojoj svojoj sestri Biri ostavlja knjigu "vlastitom rukom složenu i islikanu".

 

Okolnosti u Marulićevom Splitu - Kad se Marko Marulić rodio, Split je već 30 godina pod vlašću Venecije. Prosperitet ekonomski i napredak društveni koji je nastao poslije zadarskog mira (1358.), kada je Split sa čitavom obalom vraćen Hrvatskoj i tako vezan sa svojim prirodnim zaleđem - već je počeo splašnjavati. Venecija je zabranom slobodnoga uvoza i izvoza prigušivala trgovinu, a preko nje i brodogradnju i manufakturu. Novi uspon pod kraj stoljeća, kada Venecija, želeći uništiti Dubrovnik, pokušava otvorenim stovarištem, lazaretom i osnivanjem prve banke stvoriti bazu za trgovinu s Turcima, bio je još kratkotrajniji. Za dva desetljeća Turci su pod Klisom, oni pljačkaju i harače po najbližoj okolici, ubijaju i odvode u ropstvo, a njihove se predstraže često vide sa zidova Splita. Marulić je imao tek godinu dana kada je na tursko prijestolje došao Mehmed II Osvajač, i kada su Turci zauzeli Bosnu. Od 1468. oni sve češće prodiru i u Hrvatsku. Marulić je imao 32 godine kada je pala Hercegovina a 43 kada je ban Derenčin poražen na Krbavskom polju. Marulić je doživio provale Skender-paše i mnogobrojne pohode većih i manjih turskih vojnih i pljačkaških grupacija. Obruč se stezao sve jače. Krajem stoljeća Turci su pred Šibenikom i Zadrom, da bi uskoro stigli na more kraj Makarske i Trogira. Vode se borbe za Klis. Turci pljačkaju po Kaštelanskom i Splitskom polju. Nikakvo dakle, čudo da je Marulić čitava života bio opsjednut turskom opasnošću. Ta je opasnost bila suviše stvarna i krvava, a da bi njegova zabrinutost mogla biti hinjena.

 

Marko Marulić - Davidijada

Marko Marulić - Judita

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Marko Marulić - Molitva suprotiva Turkom

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u