Marko Marulić - Davidijada lektira

Marko Marulić - Davidijada

Marko Marulić - Davidijada

 

Ep Davidijada vrhunac je rada Marka Marulića. Zbog toga što je njegov latinski ep prepoznat kao vrlo kvalitetan, često su ga izjednačavali s rimskim pjesnicima, Stacijem i Vergilijem.

 

Davidijada nije tiskana za vrijeme života Marka Marulića, štoviše, nije tiskana još narednih 500 godina. Vjerojatno je razlog tomu taj što je nastala u doba napetosti koje su se događale u Rimskoj crkvi, a njezin sadržaj smetao je dogmaticima. Naime, cenzori su je zabranili vjerojatno iz razloga što se Marulić u "Davidijadi" preslobodno izražavao, odnosno izjednačio je Krista i Davida.

Prvo izdanje ovog epa dogodilo se tek 1954. godine u biblioteci u Torinu nakon što je rukopis otkriven. Davidijada spada pod biblijsku epiku, a kao takva, u doba humanizma, postigla je svoj estetski vrhunac. Sastoji se od 14 pjevanja, odnosno 6765 heksametara. Sadržaj epa bavi se slavljenjem djela koje je postigao židovski kralj David.

 

Iako je ep pisan prema Bibliji, u stihu, jeziku i stilu njeguje tradiciju kršćanske i rimske epike pa se ep naziva i vergilijansko-kršćanskim pjevanjem.

 

Kratak sadržaj - U 14 knjiga ovoga epa prikazani su događaji iz povijesnih knjiga Staroga zavjeta. Oni čine Prvu i Drugu knjigu o Kraljevima. Prikazani događaji iz epa mogu se podijeliti u dva dijela, od 1. do 6. pjevanja te od 7. do 14. pjevanja.

 

Prvi dio sadržajno možemo podijeliti u još dvije cjeline. Prvu cjelinu čine 1. i 2. knjiga, dok se druga cjelina sastoji od 3. do 6. knjige.

 

Na početku epa, pjesnik se obraća kršćanskom Bogu koji zamjenjuje antičke muze. Pripovijedanje prati događaje u Bibliji i teče ravnomjernim tijekom.

 

U prvom djelu prikazani su Davidov javni i tajni uspon i veza sa Šaulovim dvorom. Isto tako on sadrži i događaje u kojima možemo vidjeti da je David sve dalje od toga da postane kraljem Izraela. U tom njegovom teškom razdoblju života, Bog ga prati i pomaže mu da nadvlada sve nedaće koje bi ga mogle voditi do fizičke propasti. Bog mu pomaže da ne odustane od poslanja.

 

Konačno Davidovo pomazanje za kralja dogodit će se na kraju prvog djela, u 6. pjevanju, poslije Šaulove smrti.

 

U drugom dijelu epa, kada je Marulić postao kraljem prikazano je kako je Davidova vladavina proširena i učvršćena. Od 7. do 9. pjevanja možemo vidjeti kako David odlučuje učvrstiti svoje kraljevstvo iznutra i proširiti ga.

 

Već od 9. pjevanja, kada je David pokušao zavesti Bat-Šebu nastaje doba nemira za Davida. Tim pogrešnim potezima sve više će se udaljiti od Boga što će za njega na kraju biti kobno. David će od tada izgubiti mir u svome domu.

 

Od 10. do 12. knjige Marulić nam je prikazao zašto je Davidova vladavina ugrožena. Naime, to se dogodilo zbog njegovih sinova Amnona i Abšaloma. Oni su drski, nerazumni i pohlepni.

 

U isto vrijeme dolazi i do pogoršanja odnosa između sjevernog i južnog kraljevstva.

 

Na kraju epa, od 12. do 14. pjevanja, Marulić je sabrao sve Davidove osobine i aktivnosti. Tako je spomenuo Davidov uspon, njegove vojne pohode, pjevačku nadarenost te sklonost grijehu.

Marko Marulić je cijeli ep sa svojih 14 pjevanja napisao u razmjernoj duljini. Nakon završetka teksta epa, na kraju se nalazi još teološki dodatak. Teološki dodatak sastoji se od tumačenja samog epa, a naziva se "Alegorijsko tumačenje Davidijade". U dodatku su tumačenja kralja Davida po Starom zavjetu i tumačenje Isusa Krista po Novom zavjetu.

 

Marko Marulić je vjernik i kršćanski pjesnik pa iz tog razloga on sve događaje prikazuje onako kako su se dogodili i Starom zavjetu, ne dodajući ništa osim ponekog mijenjanja redoslijeda događaja.

 

Ep je napravljen po uzoru na vergilijansku tradiciju, a možemo primijetiti i upletanje elemenata biblijske epike Srednjeg vijeka. Pjesnik je slobodu pronašao u epskim obradama teme te u renesansnoj i humanističkoj epici kojom je osvježio biblijsku tematiku. Tako ovdje možemo vidjeti različite opise i usporedbe iz antičke epike.

 

Marulić je svoj ep posvetio kardinalu Grimaldiju te je uz tu natuknicu nadodao kako je sve priče napisao onako kako su se i dogodile.

 

Marulićev uzor bio je Vergilije, a to se jasno i vidi u ponekim dijelovima epa. Naime, ponegdje su dijelovi ili čak i cijeli stihovi preuzeti od Vergilija, a glavni junak David stalno se povezuje s epitetom "pobožan" kao što je i Eneja "pius".

 

Da bi razumjeli ovaj ep, važno je razumjeti njegovo alegorijsko značenje. Lik kralja Davida trebao bi svima biti uzor jer je on ideal kršćanstva. Iz tog razloga, pjesnik je puno stihova posvetio opisu Davidovih vrlina kroz događaje koji slijede. Na poučan način pokušava nam predočiti sve Davidove zgode.

 

U Davidijadi, David simbolizira Isusa Krista, a njegov glavni neprijatelj Šaul poistovjećen je sa Židovima. U sceni borbe Davida i Golijata, Golijat je simbol zla i đavolje sile.

 

U zadnjim stihovima epa, u predsmrtnom psalamu David je nagovijestio dolazak Isusa te je dao upute kako bi se trebao izgraditi veliki hram.

 

David – glavni junak herojskih obilježja i izraelski kralj. Pjesnik ga je pokušao iz biblijskog predočiti u antičkog junaka. Njegov lik se cijelo vrijeme tijekom epa mijenja pa možemo primijetiti da je on pozitivna ličnost koja svakome može biti uzor. On je hrabar, pobožan i idealan vladar. Pjesnik ga poistovjećuje s Isusom Kristom. S druge strane upoznajemo i Davida koji je grešan, sklon se prepustiti zlu, a to ponajviše dolazi do izražaja kada vidimo da je zaslijepljen i zaveden, sklon bračnoj nevjeri i preljubu.

___________________________________

 

Marko Marulić koji se obično nazivao Marulom, a kako su ga zvali i drugi pjesnici njegova razdoblja, sin splitskog patricija, gradskog odvijetnika Nikole Pečenića (De Marulis) i Dobrice de Albertis, udara pečat poeziji čitavog stoljeća, koje će i po njemu postati zlatnim. Marulić je već za svoje suvremenike bio nedostižni Marul, bard pjesništva hrvatskoga koga će jednako slaviti i iduća stoljeća sve do Vladimira Nazora i Tina Ujevića, sve do naših dana.

Marulić je latinski pjesnik koji je još za života doživio mnoga izdanja svojih djela. Ali ta su djela, uključivši čak i Davidijadu, kojoj se bio zametnuo trag, poetski već odavno mrtva. Ovaj učitelj morala čije se pouke, kojih se ni sam strogo ne drži, uskoro postati papirnate, propovjednik kojega više ne slušaju niti istomišljenici, povjesničar koji će se izgubiti u tmiini stoljeća, postat će, naime, ono što je ostao dan danas: pisac Judite i Molitve suprotiva Turkom, satiričar kojega se iskre još nisu ugasile, nadareni pisac nedočitane poslanice Hadrijanu VI i njegovim prelatima, pjesnik koji se javio u pravo vrijeme i progovorio pravim glasom. Marulovo humanističko obrazovanje, poznavanje klasika i talijanskih renesansnih pjesnika koje potvrđuje i sadržaj njegove biblioteke, u prvom redu zbog ukliještenosti između Venecije i Turaka i trajne opasnosti u kojoj živi njegov narod i posebno grad Split, moglo se samo djelomično otkriti u Juditi i u ostalim djelima namijenjenim čitaocima našega jezika. Borbe pučana protiv plemića počele su i u Splitu davno. Pučani su 1398. bili čak preuzeli i vlast i uveli 50 svojih ljudi u Veliko vijeće, ali su ih plemići, potpomognuti od hrvatskog bana i dubrovačke vlastele, uskoro svrgli. Marulić u jednoj latinskoj pjesmi upućenoj plemićima splitskim samo ih blago opominje.

 

Malo znamo o Marulićevu boravku u Padovi, ali znamo da se brzo vratio u Split gdje je živeći kao posjednik, odvjetnik, sudac i egzaminator notarskih spisa, ušao u krug splitskih humanista u kojemu je po onome što znamo ne samo najmarljiiviji pisac nego i najnadareniji pjesnik. On je i u mlaadosti i u starosti uglavno živio životom splitskog građanina, upravljajući svojim imanjem i zastupajući svoje sugrađane u pravdama i ostavinskim raspravama, često upisivan kao izvršilac oporuka, svjedok pri nagodbama i ugovorima, parničeći se više puta, ponekad i za svoj račun. Njegov brat Šimun umro je kad je Marko bio već u zrelim godinama. I nikada Marulić nije provodio bezmalo monaški život. I nije se zatvorio u samostan nečujanski da se posve ukloni svijetu i da provodi sveti pustinjački život, a to zapravo nije ni mogao, jer samostana u Nečujmu nije nikad ni bilo. Marulić iz ovih ili onih raloga otišao je u pustinjački stan svoga kuma i prijatelja, splitskog prepošta Dujma Balistrića, kojemu je posvetio Juditu, i tamo ostao 2 godine. Bit će da je općenito najbliže istini Božičević kada kaže da je Marulić bio prijazan i veseo u društvu, ali već od mladih dana ozbiljan, pobožan i marljiv. Marulić se bavio arheologijom i sakupljao natpise po Splitu i Solinu i proučavao jednako spise crkvenih otaca i pobožnih pisaca kao i stihove Vergilija ili Horacija. Da se bavio i slikarstvom potvrđuje i oporuka u kojoj svojoj sestri Biri ostavlja knjigu "vlastitom rukom složenu i islikanu".

 

Okolnosti u Marulićevom Splitu - Kad se Marko Marulić rodio, Split je već 30 godina pod vlašću Venecije. Prosperitet ekonomski i napredak društveni koji je nastao poslije zadarskog mira (1358.), kada je Split sa čitavom obalom vraćen Hrvatskoj i tako vezan sa svojim prirodnim zaleđem - već je počeo splašnjavati. Venecija je zabranom slobodnoga uvoza i izvoza prigušivala trgovinu, a preko nje i brodogradnju i manufakturu. Novi uspon pod kraj stoljeća, kada Venecija, želeći uništiti Dubrovnik, pokušava otvorenim stovarištem, lazaretom i osnivanjem prve banke stvoriti bazu za trgovinu s Turcima, bio je još kratkotrajniji. Za dva desetljeća Turci su pod Klisom, oni pljačkaju i harače po najbližoj okolici, ubijaju i odvode u ropstvo, a njihove se predstraže često vide sa zidova Splita. Marulić je imao tek godinu dana kada je na tursko prijestolje došao Mehmed II Osvajač, i kada su Turci zauzeli Bosnu. Od 1468. oni sve češće prodiru i u Hrvatsku. Marulić je imao 32 godine kada je pala Hercegovina a 43 kada je ban Derenčin poražen na Krbavskom polju. Marulić je doživio provale Skender-paše i mnogobrojne pohode većih i manjih turskih vojnih i pljačkaških grupacija. Obruč se stezao sve jače. Krajem stoljeća Turci su pred Šibenikom i Zadrom, da bi uskoro stigli na more kraj Makarske i Trogira. Vode se borbe za Klis. Turci pljačkaju po Kaštelanskom i Splitskom polju. Nikakvo dakle, čudo da je Marulić čitava života bio opsjednut turskom opasnošću. Ta je opasnost bila suviše stvarna i krvava, a da bi njegova zabrinutost mogla biti hinjena.

 

Marko Marulić - Judita

Marko Marulić - Molitva suprotiva Turkom

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Marko Marulić - Davidijada

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u