Jean Baptiste Poquelin Moliere - Versailleska improvizacija

Jean Baptiste Poquelin Moliere - Versailleska ishitrica

Vrsta djela - društvena komedija

Rod - drama

Mjesto radnje - dvorac Versailles u Parizu, u dvorani Komedije

Vrijeme radnje - 17. stoljeće, vrijeme francuskog apsolutizma

Radnja se događa u najraskošnijem francuskom dvoru Versaillesu, gdje prevladava mnoge intrige, tračeva, spletki, događanja.

Versailleska improvizacija ili Versailleska ishitrica je komedija Jeana Baptista Moliera, koja datira iz razdoblja klasicizma, koje je bilo posebno razvijeno u Francuskoj. Djelo je objavljeno 1682. godine nakon autorove smrti. Komedija na humorističan i satiričan način oslikava ondašnje francusko društvo, tj. njome se Moliere suprotstavlja svojim neprijateljima, kritičarima njegovih djela.

Inspiracija mu je dakle stvarnost, svakodnevni građanski život, ono obično i prosječno u ljudima te njihovi poroci i mane, u ovom djelu su to zavist i zloba, podmetanje i konkuriranje. Aludira na svoje ljubomorne kolege i neprijatelje, kritičare. Ritam je veoma dinamičan, događa se brzo smjenjivanje prizora, kraći prizori, ne predugi monolozi, mnoštvo likova od kojih se, izuzev Moliera, niti jedan pretjerano ne ističe. Cilj ovog djela je zabaviti publiku na jednostavan, jasan, racionalan, sažet način. Prenijeti im određenu poruku kroz humor i ironiju. Djelo pripada niskom stilu pisanja. Odlikuje ga svakodnevni, govorni jezik koji je ujedno i izvor smijeha. Stil pisanja je jednostavan te veoma čitljiv i razumljiv. Ovo djelo je svojevrsna komedija u komediji, tj, predstava u predstavi.

Radnja se vrti oko Moliera te njegove glumačke skupine koji u zadnji tren imaju probu predstave koju trebaju za par sati odigrati za kralja. Glavna tematike i lik te njihove predstave je također Moliere i njegovi kritičari. Unutar te predstave iskritizirani su Molierovi kritičari, kolege glumci i pisci. Oni se njemu osvećuju tako da su napisali predstavu u kojoj je kritiziran sam Moliere. Također, glumci unutar te predstave vode razne rasprave oko toga tko je od dvojice njih glumio Markiza u Molierovoj kritici. Vremena je sve manje, te su glumci veoma nervozni s obzirom na to da ne znaju tekst, a i uloge su im dodijeljene u posljednji tren.

Moliere odbija zatražiti odgodu predstave jer smatra da se ne treba suprotstavljati i prkositi kralju. Iako je veoma nervozan i boji se da predstava neće uspjeti. Cijelu tu probu prekidaju razna nepotrebna pitanja i dijalozi, te iznenadni dolasci i provjere. Na kraju dolazi i sam kralj sa svojim suradnicima te glumci ne žele glumiti s obzirom da nisu do kraja završili probu. Ali kako to biva u komedijama, i ova je sretno završila. Naime kralj je dočuo za njihove nevolje i nespremnost te im je odlučio dati više vremena za tu predstavu. A za sad će se zadovoljiti s bilo kojom predstavom koja je bila prethodno uspješno izvedena. Kroz cijelu komediju Moliere iskazuje svoj stav prema kritičarima, a to je da on neće njih doslovno ocrtavati i ismijavati u svojim likovima, nego će im uzvratiti tako da će jednostavno napraviti neku bolju predstavu. Neće se zamarati osvećivanjem i gubljenjem svog vremena, što oni upravo i očekuju.

Prvi čin - Svi prisutni su u kostimima, spremaju se za probu predstave koju je napravio Moliere (komedija u prozi). Dobio je nalog od kralja da ima osam dana za izvesti novu predstavu. Dolazak kralja očekuje se za dva sata te Moliere sve prisutne poziva da započnu s probom. Nitko ne zna svoju ulogu niti svoj tekst. Gospođica De Brie očekuje da će joj netko šaptati njezin tekst, a Moliere i Bejart kane s tekstom u ruci glumiti. Svi glumci su pomalo nemirni i uplašeni s obzirom da nitko nije spreman, a Moliera kao tvorca tog komada, brine strah od neuspjeha. Ali smatra da kralju ne treba pružati otpor te zato odbija tražiti više vremena. Bejart mu prigovara što nije za predstavu upotrebio već razrađeni koncept predstave. Taj koncept se odnosi na prikaz glumačke družine, tj.predstave u kojoj pjesnik dolazi ponuditi svoj igrokaz družini koja je prispjela iz pokrajine.

Među njima traži glumca koji bi igrao kralja, ali oni mu pokazuju na mladića koji ne odgovara pjesnikovim mjerilima kralja, a to je da kralj mora biti krupan i debeo i imati valjanu trbušinu, mora biti takva obujma da ispuni prijestolje. Ipak ga odluči poslušati te pristali mladić recitira nekoliko stihova iz uloge kralja, iz Nikomeda... Čuvši ga, pjesnika ga iskritizira da mu fali patetike i emfatičnosti. Ali mladi glumac mu odgovara da misli da kralj mora govoriti jasnije te ljudskije, jednostavnije.

Zatim pjesnik traži dvoje glumaca koji bi mu odigrali ulogu ljubavnika, zaljubljenika. Ali pjesnik je opet nezadovoljan, traži prirodnost i strastvenost. I tu je Moliere završio s kazivanjem svoje ideje o predstavi. Na molbu gospođice De Brie nastavlja oponašati i recitirati stihove iz raznih djela: iz Cida, iz Sartorija, zatim glumca de Villiersa. Gospođici Brie je pripala uloga markize, te joj Moliere govori da pripazi na to kako će odigrati svoju ulogu u prizoru s njim. Gospođici De Parc je pripala uloga prenemagalice, te se žali kako se loše snalazi u toj ulozi, ali joj je Moliere sličnu ulogu dodijelio i u Kritici Škole za žene te je tamo vrsno odigrala svoju ulogu. Moliere se zatim obraća svim svojim glumcima i govori im njihove uloge te na što trebaju obratiti pozornost prilikom glume da bi vjerno dočarali svoj lik. Svima se obraća osim Le Grangeu. De Croisy igra ulogu pjesnika i mora istaknuti uobraženo držanje, sentenciozni ton, pedantnost u izgovoru koja naglašava svaki slog i ne izostavlja ni jedan jedini glas te se drži najstrožeg pravopisa. Brecourt igra uglednog čovjeka s dvora, on mora naći odmjereno držanje, prirodan glas i što manje se služiti gestama, sličnu takvu ulogu je igrao i u Kritici Škole za žene. Gospođica Bejart predstavlja jednu od onih žena koje si za pravo uzimaju puno toga upravo iz razloga što iza toga stoji njihova tjelesna čistoća, tj. čistunstvo. Takav tip žene odmjerava i mjere svakoga od glave do pete, niti jedna vrlina drugih osoba se može se mjeriti s čašću takve osobe. Gospođica Brie glumi prividnu čistunku. Ona drži svoj ugled neokaljan, smatra čednost jednom od bitnih vrlina koje će je iskazati u dobrom svjetlu u društvu. Ali iza te maske časnih odnosa, ona izvodi svoje zgodice i grijehe. Gospođica Moliere igra istu ulogu kao i u Kritici, te za nju nema riječi. Gospođica Du Croisy predstavlja ženu koja prema svima želi biti blaga i dobrostiva, ali unatoč tome svakoga uspije pomalo olajavati. Gospođica Herve je sluškinja jedne precioze (otmjena i uglađena žena), ta sluškinja se voli upletati u razgovore te svakom mogućom prilikom koristi se izrazima svoje gospodarica. Prizor završava dolaskom gnjavatora.

Drugi prizor - La Thorilliere je kraljev sluga te dolazi izvidjeti kako napreduje predstava, ispituje Moliera o vremenu prikazivanja predstave, o nazivu, kostimima, o očekivanom dolasku kralja. Molliere se trudi ignorirati njegove upite tako da se cijelo vrijeme obraća glumcima, a na La thoriellierove upita odgovara uglavnom neodređeno te ga ispod glasa zatim šalje kvragu. La Thorilliere je iskoristio priliku da se dodvori gospođicama Du Croisy i Herve. Na Mollierov upit, gospođica De Brie diskreno tjera La Thorielliera tako što mu govori da na njihov pokus ne dolaze nitko nezvan te da mu tako predstava neće biti zanimljiva. Thorielliere zatim odlazi obavijestiti da se predstava spremna.

Treći prizor - Radnja njegove predstave smještena je u Kraljevu predsoblju. Iz razloga što tamo mogu uvesti koga žele te opravdati prisutnost žena na sceni. Komedija počinje prizorom dvaju susreta markiza. Oni se tu započinju prepirati koji od njih je Markiz u Molierovoj kritici te se klade u sto pistola u gotovu.

Četvrti prizor - Brecourt dolazi na scenu te je on sudac dvojici markiza u njihovoj okladi. Ali on presuđuje da niti jedan od njih dvojice nije Markiz u Molierovoj Kritici. Njegov argument je da je čuo razgovor Moliera s ljudima u kojima obrazlaže da on u svojim predstavama pokušava opisati običaje i navike ljudi bez zadiranja u pojedinu osobnost osobe, a da su svi njegovi likovi izmišljeni likovi, prikaze koje on odijeva prema svojoj mašti da bi zabavio gledatelje. Jer, svrha komedije je prikazivanje i izrugivanje mana ljudi koje su primjenjive ne samo na jednog čovjeka nego na većinu njih. Zato nije nimalo čudno da se ljudi u njima prepoznaju. Nezadovoljni njegovim suđenjem, Moliere i La Grange odlučuju pronaći novog suca. lu predstavu da se Brecourt naglasi kako će Moliere uvijek imati građe za svoje predstave jer će uvijek biti ljudi na dvoru koji svoje za svoje umilno, lažno, pretjerano laskavo ponašanje traže neko priznanje. Nastavlja se proba, dolaze Elise i Climene (gospođica Moliere i Du Parc). Gospođica Moliere se ulaguje gospođici Du Parc, hvali je i daje joj laskave komentare na račun izgleda, njene blijede puti te vatrenih usana, zatim zahtijeve od nje da makne svoju koprenu s glave.

Peti prizor - Proba se nastavlja... Gospođica De Brie dolazi s novošću da je gospodin Lysidas napisao igrokaz protiv Moliera pod imenom Boursauta. U tom igrokazu se izruguje svima, osuđuje sve ženine sklonosti poput uzvišenog načina izražavanja, ismijava čak i čestite žene nazivajući ih časnim zloćudnicama. Zatim komentiraju Molierove predstave te način na koji su napisane tako da ih ljudi vole te su veoma posjećene, upravo iz razloga jer se svima izruguje , ali se ljudi u njima prepoznaju te se osjećaju uvrijeđeno. Ali predstava u kojoj se izruguju Molieru, za njega ne predstavlja nikakav problem, štoviše on će vrlo rado nazočiti toj predstavi. Uzvratit će im tako da će napraviti novu komediju koja će im preoteti svu publiku, ali glavna tematika te predstave neće biti novo izrugivanje u kojem bi opisivao svoje suparnike.

Zatim, gospođica Bejart prekida pokus te da bi se obratila Molieru te mu rekla da on u potpunosti ima pravo da izruguje svoje protivnike, da ih osramoti u predstavi. Na što joj on uzvraća da se ne želi povesti za njima, ne želi ih obasuti uvredama i grdnjama. To bi bio znak duše koja je osjetljiva na uvrede i da li bi uopće bila osveta, ako im ponudi upravo ono što očekuju. Na što se ubacuje gospođica De Brie te govori kako su se oni jako uvrijedili na tri, četiri riječi spominjane na njihov račun u Smiješnim draguljicama. Na što Moliere uzvraća da im je najviše naudio time što su njegove igrokazi publici veoma mnogo sviđaju. Ali njemu ne smeta kada se napada njegova djela, ako je imala sreću da se svidi ljudima kojima je on želio da se svide. Smatra da bi bila prevelika čast da u svojim komedijama ismijava Boursauta, da bi mu tako pridao pažnju za kojom on žudi te poveću važnost jer je to čovjek koji nema što izgubiti. Samo ga žele uvući u borbu da bi ga odvratili od njegovih novih djela.

Ali Moliere čvrsto stoji pri svojem da ne namjerava odgovarati na nikakve kritike i protukritike... dapače, on ne bi imao ništa protiv da se oni bave njegovim djelima nakon njega, jer je to njima potrebno, a njemu bi bilo drago ako bi im pomagao da se održe. Njihovu raspravu i probu prekidaju glasovi, tj.dolazak kralja. Na što su svi glumci nezadovoljni jer nisu u stanju igrati svoju ulogu bez da je ponove.

Šesti prizor - Bejart najavljuje da je kralja došao i da čeka početak predstave. Moliere moli za malo više vremena. Gospođica Du Parc mu sugerira da se ode ispričati.

Sedmi prizor - Službenik zahtijeva početak predstave. Moliere se nalazi u dosta neugodnoj situaciji s obzirom da njegovi glumci nisu spremni.

Osmi prizor - Drugi službenik zahtijeva početak predstave, a Moliere se obraća glumcima te ih moli da ga ne sramote.

Deveti prizor - Treći službenik zahtijeva početak predstave.

Deseti prizor - Četvrti službenik zahtijeva početak predstave, na što Moliere odgovara da su spremni.

Jedanaesti prizor - Dolazi Bejart te obavještava Moliera da je kralj upoznat sa svim okolnostima i nedaćama u kojima se našla ova glumačka skupina; i da odgađa prikazivanje nove komedije do druge prigode te da će se zadovoljiti s bilo kojoj komedijom koja je do sad bila uspješno izvedena.

Likovi - Moliere - smiješni markiz, Brecourt - ugledni građanin, De la Grange - smiješni markiz, Du Croisy - pjesnik, La Thorilliere - markiz gnjavator, Bejart - "katica za sve", Gospođica Du Parc - markiza prenemagalica, Gospođica Bejart - čistunka, Gospođica De Brie - mudra namiguša, Gospođica Moliere - duhovita podrugljivica, Gospođica Du Croisy - slatkorječiva pakosnica, Gospođica Herve - preciozna sluškinja

Moliere – uspješni komediograf koji se trenutno nalazi u neugodnoj poziciji s obzirom da je u pitanje doveden uspjeh njegove predstave. Veoma su mu bitne njegove predstave te se jako trudi da izvuče najbolje od njih i njezinih glumaca. U trenucima stresa čak se i na ženu iskaljuje te je naziva glupačom jer mu je rekla da bi trebao napraviti predstavu u kojoj će glumiti samo on. Samim time što svoje predstave stavlja na prvo mjesto i što sam sebe često stavlja u glavne uloge vidimo naznake egoizma, egocentrizma i taštine. Samim time što on sam u svojoj komediji ismijava druge ljude i njihove mane, a sebe prikazuje kao čovjeka koji se ne osvećuje i ne spušta na niži nivo, stavlja se na superiorniji položaj u odnosu na druge.

Gospođica Bejart – dosta kritična osoba, koja se ne libi kazati Molieru sve što joj padne na um. Premda to bila kritika njegova ophođenja s predstavom, tj. neodgovornost u vezi samog koncepta i izvedbe predstave, koja je u zadnji tren smišljena i o kojoj su svi praktički neinformirani.

Gospođica De Brie – znatiželjna žena što vidimo na primjeru kada nagovara Moliera da joj kaže nešto o svojoj drugoj komediji koju je prije razradio. Pomalo osvetoljubive naravi kada se radi o nepravdi.

La Thorielle – markiz koji dolazi njuškati oko predstave, veoma znatiželjan te ispituje Moliera. Gnjavator te nije baš Molierova najomiljenija osoba. Pomalo ženskar i laskavac te koristi svaku priliku da se ulaguje damama.

Gospođica Du Parc i gospođica De Brie – dvije žene kaoje brane čast svake ženske osobe, veoma uvrijeđene na način na koji je ženski rod ismijan, tj. sve njihove sklonosti i osobitosti.

__________________________________

Jean Baptiste Poquelin Moliere francuski komediograf (Pariz, 15. 01. 1622 – Pariz, 17. 02. 1673). Jedan od najznačajnijih svjetskih komediografa. Nakon solidnog obrazovanja (studij prava) osnovao putujuću kazališnu družinu (L'Illustre Thé­â­tre), Čuveno kazalište za koju je sastavljao farse s tipiziranim likovima po uzoru na commediju dell´arte. Potpun kazališni čovjek, Moliere je u svojoj trupi bio ujedno pisac, producent, redatelj, glumac. Umro je na sceni, nakon izvedbe posljednje napisane komedije Umišljeni bolesnik. Prvi veći uspjeh postiže u Parizu komedijom Smiješne kaćiperke (1659) i nastavlja društvenom satirom Škola za muževe (1661). Počinje nastupati u kraljevoj palači pod zaštitom Luja XIV. Moliereova dramaturgija, tradicijom vezana za Plauta i Terencija, Rableaisevu komiku i talijansku komediju, počiva na komici situacije i karikiranju likova i tipičnih karaktera. U prikazivanju karaktera najuspješnije su komedije Škola za žene, Škrtac, Scapinove spletke, Tartuffe i Mizantrop, gdje se ismijavaju licemjeri, sebičnjaci, lašci, neznalice. Sačuvana su 34 djela, komedije i komedije baleti, posebna dramska vrsta koja povezuje dramu i glazbu. Recepcija Molierea u Hrvatskoj bila je vrlo brza: u 17. stoljeću prevodio ga je F. K. Frankapan, a u 18. dubrovački pisci (tzv. frančezarije). I danas je Moliere jedan od najizvođenijih svjetskih komediografa. Ostala djela: Građanin plemić, George Dandin, Amfitrion, Liječnik protiv volje.

Umro je od tuberkuloze, nakon četvrtog izvođenja Umišljenog bolesnika. Četiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju, a ne izvan njega. Ipak je pokopan u onom dijelu groblja koji je pripadao mrtvorođenima, dakle nekrštenima, jer se nikada nije odrekao glumačke karijere.

Jean Baptiste Poquelin Moliere - Škrtac - Tvrdica 

Jean Baptiste Poquelin Moliere - Tartuffe

Jean Baptiste Poquelin Moliere - Umišljeni bolesnik