Jean Baptiste Poquelin Moliere - Tartuffe

Tartuffe je komedija koju je napisao Moliere. Kao tipična plautovska komedija, sadrži pet činova, uvod, zaplet, kulminaciju i rasplet. Komedija je napisana 1664. godine i tada je ujedno i prikazana prvi put. Nažalost, Moliere je imao problema s dobivanjem dopuštenja za odigravanje komedije isključivo zbog sadržaja same komedije. Sam princ Conde nakon što je s kraljom odgledao Scaramouchea izjavio da publika ne prihvaća Moliereovu komediju iz razloga što njegova komedija ismijava gospodu što predstavlja najveći problem. Predstava je ipak izvedena i nastavljala se izvoditi, a sama riječ Tartuffe nakon ove komedije predstavlja hipokrita, tj. licemjera.

Tartuffe - varalica, uspijeva se uvući u imućnu obitelj naivnog gospodara koji mu daje sve, jer misli da je Tartuffe veliki pobožnjak. Čitava obitelj pokušava Orgonu dokazati da je Tartuffe varalica, ali Orgon to ne dozvoljava, čak ruku svoje kćeri daje Tartuffeu, a kasnije mu i prepisuje kuću. No međutim Elmire (Orgonova žena) i Domis (njegov sin) skupe dovoljno dokaza da razotkriju Tartuffea, ali Orgon ni u to nije vjerovao dok ga njegova žena naposljetku ne zamoli da se skrije ispod stola i prisluškuje razgovor nje i Tartuffea. Iz tog razgovora Orgon vidi da je Tartuffe obični varalica ali prekasno, jer je kuću već prepisao na njega...

Vrsta djela - Komedija

Mjesto radnje - Pariz

Vrijeme radnje - 17 stoljeće

Likovi

Gospođa Pernelle - Orgonova majka. Iako se ne pojavljuje često tijekom priče, zajedno s Orgonom pokušava ubijediti ostale ukućane da je Tartuffe dobra osoba kojoj treba pomoći. Na kraju drame i ona shvaća što se desilo te zajedno s ostalim ukućanima pokušava riješiti problem.

Orgon - gospodar kuće. Predstavlja tipičnu naivnu vlastelu koju obični licemjeri kao što je Tartuffe mogu prevariti. Iako ga ostali ukućani pokušavaju ubijediti da čini grešku, Orgon ne odustaje od svojih namjera i ne samo da zadržava Tartuffea kod sebe nego ga proglašava svojim baštinikom i predaje svu svoju imovinu na njegovo ime.

Elmira - Orgonova žena koja se našla na meti Tartuffeove požude. Svjesna da ju Tartuffe želi, želi čak dokazati to svome mužu, a tek uspijeva kada navede Tartuffea da prizna svoje namjere dok se Orgon skriva ispod stola.

Damis - sin Orgonov. Kroz čitavu dramu, isfrustriran je očevom naivnošću toliko da u određenim trenucima bijesni zbog čega ga kasnije Orgon želi istjerati iz kuće.

Marijana - Orgonova kći, Damisova sestra. Zaljubljena je u Valerija, a Orgon je želi udati za Tartuffea. Molière se i nije previše bazirao na njezinom liku iako su njezine zaruke predstavljale problem tijekom drame.

Valerij - zaljubljen u Marijanu. Ne pojavljuje se često tijekom drame, ali je okarakteriziran kao pošten, inteligentan i hrabar mladić.

Cleante - Orgonov šurjak, tj. Elmirin brat.

Dorina - Marijanina pratilica. Njezin lik, pored ostalih likova, je također veoma interesantan zbog Dorinine određene doze sarkazma i načina ismijavanja ostalih ukućana. Brine se o Marijani i također se protivi Tartuffeu.

Tartuffe – licemjeran i lažan čovjek oko kojeg se vrti cijela radnja iako se pojavljuje kao lik tek u trećem činu. Proračunat i jedini cilj mu je da na lak način dođe do novca. Uvukao se u bogatu obitelj s jednim ciljem - da izvuče što više novca i svoju korist. Pravio se da mu je potrebna pomoć pa je tako zadobio povjerenje gospodara Orgona. Pristao je i na brak s Orgonovom kćeri iako nije ništa osjećao prema njoj. S druge strane zavodio je Orgonovu ženu Elmiru. Beskrupulozan i nemoralan čovjek koji je na kraju otkriven u svojoj laži.

Flipota - služavka gospođe Pernelle.

Gospodin Loyal - sudski stražar. Molière se malo "poigrao" s njegovim imenom, ismijavajući njegovu lažnu lojalnost i odanost svojoj državi.

Sadržaj djela

1. čin - Gospođa Pernelle se svađa s ostatkom ukućana oko Tartuffea. Svi je pokušavaju uvjeriti da je Tartuffe lažnjak koji je iskoristio njihovu naivnost, ali gospođa Pernelle ostaje pri svom i sinovom mišljenju da je to samo jedan pobožan čovjek kojemu treba pomoć. Njihova naivnost prelazi sve granice kada Orgon počinje dizati Tartuffea u nebesa, nazivajući ga svojim bratom, a Cleante, koji je već počeo biti sumnjiv oko Marijaninih predstojećih zaruka upozorava Orgona da se drži svoje riječi.

2. čin - Orgon se odluči da zaruči Tartuffea i Marijanu. Iako se još ne pojavljuje, pretpostavlja se da je Tartuffe pristao na to bez obzira što ga Marijana uopće ne zanima. Dorina se počne svađati s Orgonom, ismijavući i njega i njegovu naivnost na što se Orgon naljuti. Valerij govori Marijani da pristane na nove zaruke iako su obadvoje zaljubljeni jedno u drugo. Dorina prekida njihova ljubavna jadanja i počinje smišljati plan kako da razotkrije Tartuffea.

3. čin - Dorina uspijeva osmisliti plan pri kojem bi Damis i ona trebali prisluškivati Elmiru i Tartuffea. Ispočetka, sve kreće dobro. Tartuffe priznaje Elmiri da ima osjećaje prema njoj, ali njegove riječi razljute Damisa koji izlazi bijesno i napada Tartuffea. Orgon se pojavljuje, a Tartuffe opet uspijeva iskoristiti naivnog Orgona koji se još više razljuti i tjera Damisa iz svoje kuće, a istovremeno čini potez zbog kojeg će kasnije požaliti - u naletu emocija, proglašava Tartuffea svojim baštinikom i predaje svu imovinu na njegovo ime. Tartuffe to prihvaća veoma skromno, znajući da su mu sada otvorene mogućnosti za manipuliranje svih obiteljskih sredstava.

4. čin - Cleante pokušava uvjeriti Orgona da ne čini glupe stvari, ali Orgon i dalje vjeruje svojim osjećajima. Elmira ga uspijeva nagovoriti da se sakrije ispod stola dok ona i Tartuffe razgovaraju. Orgon na to pristaje misleći da neće čuti ništa pogrešno. Tartuffe dolazi i počinje pričati s Elmirom obasipajući je riječima požude. Elmira odugovlači, želeći izvući što više iz njega. Međutim, kada Tartuffe izjavi da će njihova veza moći funkcionirati jer je njezin muž obična naivčina, Orgon se razbjesni i napada Tartuffea. Tartuffe bijesno odlazi iz kuće upozoravajući ostale da će im se osvetiti. Orgon ostaje šokiran, a ujedno se javlja i novi problem. Tajni papiri koje je Orgonu dao njegov prijatelj Argas su nestali s Tartuffeom što Tartuffe može jako dobro iskoristiti. Osim toga, sva imovina se nalazi na njegovom imenu što zadaje još veće muke jadnom Orgonu.

5. čin - Gospođa Pernelle pokušava uvjeriti Orgona da je Tartuffe ipak dobar čovjek i da su oni pogriješili. Orgon se opet razljuti pokušavajući ju uvjeriti da je vidio sve svojim očima i da će Tartuffe iskoristiti sve protiv njih. Uskoro se pojavljuje Gospodin Loyal koji upućuje ukućanima da se Tartuffe požalio i sudu i kralju i da se do sutra moraju iseliti iz kuće jer ne pripada više njime na što se Gospođa Pernelle zgrozi. Kasnije dolazi Valerij koji govori Orgonu da mora pobjeći jer je Tartuffe preokrenuo čitavu situaciju protiv njih. Međutim, dolazi činovnik koji riješava čitavu dramu govoreći da su prepoznali Tartuffea i da je on već zadavao ljudima i prije problema, a da je kralj zanemario tajne dokumente koje je Orgonu proslijedio njegov prijatelj Argas. Komedija, naravno, završava povoljno i počinju pripreme za vjenčanje Valerija i Marijane.

Jean Baptiste Poquelin Moliere - Tartuffe - verzija 2

________________________________

Jean Baptiste Poquelin Moliere francuski komediograf (Pariz, 15. 01. 1622 – Pariz, 17. 02. 1673). Jedan od najznačajnijih svjetskih komediografa. Nakon solidnog obrazovanja (studij prava) osnovao putujuću kazališnu družinu (L'Illustre Thé­â­tre), Čuveno kazalište za koju je sastavljao farse s tipiziranim likovima po uzoru na commediju dell´arte. Potpun kazališni čovjek, Moliere je u svojoj trupi bio ujedno pisac, producent, redatelj, glumac. Umro je na sceni, nakon izvedbe posljednje napisane komedije Umišljeni bolesnik. Prvi veći uspjeh postiže u Parizu komedijom Smiješne kaćiperke (1659) i nastavlja društvenom satirom Škola za muževe (1661). Počinje nastupati u kraljevoj palači pod zaštitom Luja XIV. Moliereova dramaturgija, tradicijom vezana za Plauta i Terencija, Rableaisevu komiku i talijansku komediju, počiva na komici situacije i karikiranju likova i tipičnih karaktera. U prikazivanju karaktera najuspješnije su komedije Škola za žene, Škrtac, Scapinove spletke, Tartuffe i Mizantrop, gdje se ismijavaju licemjeri, sebičnjaci, lašci, neznalice. Sačuvana su 34 djela, komedije i komedije baleti, posebna dramska vrsta koja povezuje dramu i glazbu. Recepcija Molierea u Hrvatskoj bila je vrlo brza: u 17. stoljeću prevodio ga je F. K. Frankapan, a u 18. dubrovački pisci (tzv. frančezarije). I danas je Moliere jedan od najizvođenijih svjetskih komediografa. Ostala djela: Građanin plemić, George Dandin, Amfitrion, Liječnik protiv volje.

Umro je od tuberkuloze, nakon četvrtog izvođenja Umišljenog bolesnika. Četiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju, a ne izvan njega. Ipak je pokopan u onom dijelu groblja koji je pripadao mrtvorođenima, dakle nekrštenima, jer se nikada nije odrekao glumačke karijere.

Jean Baptiste Poquelin Moliere - Škrtac - Tvrdica

Jean Baptiste Poquelin Moliere - Umišljeni bolesnik

Jean Baptiste Poquelin Moliere - Versailleska improvizacija