Ahmet Hromadžić - Zelena šuma

U ovoj knjizi priča Zelena šuma, Ahmeta Hromadžića su priče: Ledena gora, Dragulji, Divlji konj, Prijatelji, Ogledalo, Medeni, Panda, Kozorog trubač, miš i vitez, Zečići, Patak gizdan, Mačak, U gradu, Cirkus, Miš svirač, Miš moreplovac, Lutalica, Munja, Zabrinuti mačak.

Zelena šuma manje liči na bajku, a ima više života i svijeta u kom dječaci žive. Oni ulaze u čudesni svijet podzemlja i u njemu otkrivaju otkrivaju čarobni grad, Neznangrad. U njemu započinju život pun uzbuđenja i avantura,a zatim se vraćaju u šumu i nastavljaju je istraživati. Istražujući je, nalaze orlića kog pokušavaju pripitomiti. Razvijajući priču, Hromadžić paralelno prati nekoliko radnji i događaja koji se razvijaju na granici između stvarnosti i tradicije kao bitnih sastavnica života. Kroz čitavo djelo provlače se motivi prirode, motivi šumskih, ali i domaćih životinja. Autor više puta spominje goru, odnosno planinu koju vrlo vjerojatno zna iz djetinjstva baš kao i obližnju šumu. Motivi mačka i njegovih nestašluka stvaraju toplu i domaću atmosferu te ambijent seoskog kućanstva.

U toj gori dalekoj, u toj gori tamnoj pade snijeg. Pade i osta. A sa snijegom se zacari i led. Uvuče se svuda. U srce drveta, u kamen, u zemlju, u vodu. I tako posta planina vječnog leda i snijega. Sunce se nije ugasilo, ali njegovi topli zraci nisu stizali do te planine. Na njihovom putu stajali su oblaci, mrki i neprobojni. Sunce nije darivalo život ni zemlji, ni travki, ni živom stvoru. Sve je bilo sleđeno, sve snijegom zameteno. Ispod debelog bijelog pokrivača ležale su sleđene srne i vukovi, medvjedi i lisice, a na granama drveća ptice, one iste što su nekad budile šumu i dočekivale zoru pjesmom. Led je okovao leptira na šarenom cvijetu, i bubamaru u travi, i vrijednu pčelicu. Led nije ništa ostavio, ništa poštedio. Njegovi vječni zarobljenici postajali su i svi stvorovi koji bi zalutali u ovu šumu, a njih je bivalo sve više i više jer je šuma čuvala svoju tajnu. Jednom u šumu zaluta pas. Zaluta i osta. Ne zna se da li je to bio jedini pas koji je ostao negdje u dubokom snijegu okovan ledom, ali je sigurno da nijednog drugog psa nisu toliko tražili, nisu toliko žalili, jer je taj pas imao velikog prijatelja – dječaka. I taj dječak niti je prestao da tuguje niti je prestao da traži svog vjernog pratioca. Uzalud su ga tješili, uzalud su mu savjetovali: – Uzmi drugog psa. Imaćeš opet dobrog i vjernog prijatelja.

Građu za knjige je nalazio podneblju Bosanske krajine gdje je proveo djetinjstvo i mladost. Tamo gdje su šume, tamne i duboke, gdje se na nebu utrkuju oblaci i vjetrovi, tamo se rađa bajka. U visokim travama, u krošnjama drveća, u starim tvrđavama – tamo gdje se otvaraju prostori za dječju igru i maštu. Pišući bajke on se obraća svakom djetinjstvu, želi svu djecu svijeta da zabavi, da ih navede da se otisnu u svijet snova.

Ahmet Hromadžić - Zelena šuma - verzija 2

___________________________________

AHMET HROMADŽIĆ je rođen 11. 10. 1923. godine u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, a građansku školu u Bosanskom Petrovcu. Srednju tehničku školu učio je u Sarajevu i Zagrebu, a Višu pedagošku u Sarajevu.

Jednom je zapisao da su njegovi pismeni sastavi u školi bili i njegovi prvi literarni radovi, a u stvari je počeo pisati kao novinar Oslobođenja, 1944. godine. U početku je pisao priče, a prvu knjigu, roman Labudova poljana, objavio je 1952. godine u Sarajevu. Piše za djecu i odrasle, ali njegov pretežni opus pripada dječijoj literaturi i podneblju njegovog zavičaja, Krajine. Iz tog opusa najzapaženije su mu i najpopularnije knjige: Patuljak vam priča, Patuljak iz Zaboravljene Zemlje i Okamenjeni vukovi. Bavio se i književnom kritikom, a najveći dio radnog vijeka proveo je u izdavačkoj djelatnosti.

Radio je u Oslobođenju kao saradnik i urednik, zatim kao urednik lista Krajina u Bihaću i glavni urednik omladinskog časopisa Zora u Sarajevu.

Izdavačkom djelatnošću počeo se baviti u Narodnoj prosvjeti u Sarajevu, gdje je pokrenuo biblioteku Lastavica, čiji je urednik ostao i u izdavačkoj kući Veselin Masleša, U Masleši je radio i kao generalni direktor sve do penzionisanja.

Za svoj rad dobio je brojne nagrade, priznanja i odlikovanja. Umro je u Sarajevu 2002. godine.

Ahmet Hromadžić - Okamenjeni vukovi

Ahmet Hromadžić - Patuljak iz zaboravljene zemlje 

Ahmet Hromadžić - Patuljak vam priča

Ahmet Hromadžić - Priče iz šume