Želimir Hercigonja - Poštar Zeko Brzonogi

Poštar Zec, zvani Brzonogi, bio je omiljeni stanovnik šume koja se smjestila na rubu grada Karvalana. Radio je svoj posao vrijedno i predano kako bi svi stanovnici šume mogli primiti pisma svojih najmilijih, ali i kako bi oni mogli svojima poslati pisma i pakete. Poštanski ured je bio u udubini velikog panja. Na sve šumske adrese stizala su pisma barem ponekad, jedino stari Jazavac nije imao nigdje nikog pa nije ni pisma primao, a ni slao. U blizini Jazavčeva doma živjela je srna Srnika koja je primala najviše pisama od svojih dalekih rođaka i prijatelja. Jazavac je bio zavidan kad je vidio koliko pisama stiže na njenu adresu.

Sve su šumske životinje živjele na adresi: Bjelogorična šuma uz Karvalan, Druga ljeskova guštara. Na broju jedan je živjela Jarebica, na broju dva Tetrijeb Gluhan, visoko u krošnji javorova stabla. Na broju tri smjestio se Puh, a na tom istom s adresom 3 A Vjeverica. Na broju četiri živjela  je obitelj Crvendaća, a na petici Srnika. Šestica je bila dom Sove koja je svoju poštu uzimala noću jer je danju spavala. Na sedmici je živjela Lisica, a na broju osam Jazavac.

Jazavac je  iz dana  u dan bio sve zlovoljniji zbog ljubomore pa je skovao opaki plan. Želeći napakostiti sretnim stanovnicima šume jer su dobivali pisma, odlučio je oteti poštara Zeca. Jednog ga je dana ljubazno pozvao na čašicu pića, što druželjubivi Zec nije mogao odbiti, iako mu je bilo čudno to ljubazno ponašanje Jazavca. Kad su zakoračili u njegovu kuću, krenuli su zavojitim tunelima duboko pod zemlju. Tamo ga je Jazavac zatvorio u jednu od prostorija. Ostavio ga je zatočena u podzemlju i otišao.

Prošlo je nekoliko dana, a u šumi nije pristiglo ni jedno pismo, a ni Zeca nije bilo. Neki su ga optuživali za nemar, dok su drugi bili zabrinuti jer znaju kako je predan svom poslu i savjestan. Srnika se jako zabrinula, ali nije joj bilo ni na kraj pameti što bi mu se moglo dogoditi. Jazavac je uživao što nitko ne dobiva pisma i hinio zabrinutost za Zeca, iako ga je držao zatočenog.

Jednog dana dok je Jazavac odlučio prošetati šumom, mladi Tvor odluči iskoristiti njegovu odsutnost i pokrasti mu jazbinu. Mislio je da Jazavac ima mnogo toga za otuđiti. Ušao je unutra, a onda je čuo tiho stenjanje. Prvo se prestrašio, no onda je malo osluškivao da čuje odakle dopire zvuk. Iza teških vrata okovanih lokotom čuo je iznemoglog Zeca kako zove upomoć. Otvorio je ukosnicom lokot, kao pravi lopov, i spasio zeca. Odveo ga je brzo Srniki da ga izliječi jer je bio pregladnio.

Tvor je otrčao u šumu i svima prenio glas o okrutnom Jazavčevom činu. Kad se Jazavac vratio iz šetnje, shvatio je što se dogodilo i kako je znao da je Zec iznemogao, mislio je da nije daleko stigao pa da će ga opet zatočiti. Međutim, gnjevni su ga stanovnici šume dočekali na izlazu iz njegove jame, dočepali ga se i dobro ga namlatili. Protjerali su ga iz šume i zatrpali njegov dom. Više na adresi Bjelogorična šuma, Druga ljeskova guštara nije bilo broja osam.

Zec se nakon mjesec dana Srnikine brige potpuno oporavio i mogao nastaviti sa svojim poslom. Svi su ponovno bili presretni. Za nekoliko dana čuli su da je starog jazavca rastrgao pas lutalica, no nije im bilo žao. Tvor se pokajao što je išao krasti pa je odlučio da više nikada neće pokušati uzeti ono što mu ne pripada. Zaposlio se u pošti na razvrstavanju pošiljaka pristiglih u šumu te vlastitim radom živi pošteno. Zec sada zahvaljujući pomoćniku ima više slobodnog vremena popodne pa posjećuje svoje šumske prijatelje. Zec i dalje ponosno korača šumom u žutoj kapi na kojoj mu je Srnika izvezla crni rog, simbol pošte od davnina, a Srnika u toplini svog doma s radošću čita svoja pisma.

Likovi

Poštar Zeko Brzonogi - marljiv, pošten, privržen poslu, spretan, naivan jer je povjerovao u dobronamjernost Jazavca jer vjeruje da su svi dobri kao on.

Jazavac - ohol, ljubomoran, pokvaren, nema prijatelja, na kraju je doživio sudbinu kakvu je zaslužio.

Tvor - lopov koji je na kraju postao pravi heroj jer je spasio Zeku, donio je vrlo važnu odluku u životu da bude pošten i da svojim radom i trudom postigne ono što želi u životu pa nam on može biti i nositelj jedne od poruka ove priče.

Mojoj se djeci, iako su još premali da bi sve shvatili, jako dopala ova knjiga. U tolikoj mjeri da je Karla nacrtala na papire sve ilustracije iz slikovnice. Ja sa svoje strane imam jedino malu zamjerku što Srnika u ilustraciji ne izgleda baš prepoznatljivo, više liči na klokana ili velikog miša. No glavno da su djeca zadovoljna, a očito jesu.

________________________________

Želimir Hercigonja se kao književnik afirmirao svojim stvaralaštvom za djecu. To su bajke i priče Bajkovnica (1997.), Srebrnasta nit snova (1999.), Vladadar ledene osame (2000.) Zatim objavljuje slikovnice: Tuga, radost i divlja svinja (2001.) i Maslačkova kruna (2001.).

Objavio je i svoj prvi roman Tajni leksikon (2001.). Uz prozu piše i poeziju, a svoj bajkoviti književni izričaj gradi na književnom nasljeđu Charlesa Perraulta i H. C. Andersena obogaćujući ga novim literarnim tonovima u ozračju drugačijih vremena od onih u kojima su stvarali njegovi prethodnici.

Želimir Hercigonja - Tajni leksikon