Stjepan Tomaš - Dobar dan tata

Dragutinov svijet odjedanput se okrenuo naglavačke: dođe neki čičica, pozove ga na piće, i kaže mu da je njegov djed. Oca pozdravlja s dobar dan, tata!, majku s dobar veče, gospođo!. Prezime mu je Vincetić, ali mogao se zvati i Perković... Iz zamršenog klupka svog podrijetla nehotično je navukao nit, a kad joj je ugledao kraj, trinaestogodišnji se dječak osjećao mnogo starijim nego što je bio.

Kratki sadržaj - Pripovjedač romana trinaestogodišnji je dječak Dragutin Vincetić. Još u trećem razredu slučajno je saznao od školskih prijatelja daje rođen u vagonu i da je usvojeno dijete. Otad se počinje mijenjati njegov odnos prema pomajci Elviri i dotadašnjem načinu života, činilo mu se kao da je gost u rođenoj kući. No, tek kad ga je nakon nekoliko godina posjetio djed Ratkaj, majčin otac, Dragutin počinje otkrivati tajnu svog podrijekla. Njegovi pravi roditelji ne žive zajedno. Majka je u Njemačkoj, a otac je policajac u Osijeku. Djed mu obećava skupe darove, ali je Dragutin obuzet maštanjem o roditeljima i pitanjem zašto su ga napustili.

Pomajka Elvira boji se da će joj ti ljudi oduzeti Dragutina kojega je s ljubavlju odgajala trinaest godina. Ne shvaća zašto dječak tako silno želi upoznati svoju pravu obitelj te se njih dvoje počinju otuđivati jedno od drugog. Dragutin je svjestan pomajčine brige i njenog straha, no želi ostvariti svoj naum.

Unatoč svim ovim burnim događajima, Dragutin i dalje živi životom običnog trinaestogodišnjaka: igra nogomet u nogometnom klubu, prijateljuje s nestašnim Pajom (koji je ipak pravi prijatelj iako ga je namjerno uvukao u krađu slatkiša u trgovini) i zaljubljen je u Belindu, plavokosu djevojčicu koju je prošle zime upoznao na klizalištu. Dragutin u osječkoj policiji doznaje da njegov pravi otac Perković više nije policajac, već vlasnik kavane Papagaj.

Počinju školski ljetni praznici. Svi se spremaju na ljetovanje, a Dragutin mašta samo o jednom. S Pajom posjećuje Ratkajeve, ali nalazi samo baku koja mu priča o majci Lujzi. Na fotografiji prepoznaje ženu koja je dolazila k njemu i Elviri predstavljajući se kao socijalna radnica. Lujza želi da dođe k njoj u Osnabriick. Elviri ni dalje ne smije ništa reći. Nekako je pažljivija prema njemu nego obično pa je i Dragutin takav prema njoj. Jedini kome se Dragutin povjerava je Pajo.

Prvi je Dragutinov pokušaj da posjeti oca u Osijeku propao. Oca nije bilo u kafiću. Uskoro mu prvi put piše mama Lujza i u pismu ga poziva da zajedno ljetuju u Splitu. Počinje vrlo teško razdoblje za dječaka. Kako zadovoljiti svoju želju, a ne povrijediti Elviru? Djed i baka pokušavaju ga pridobiti skupim darovima. Iako je svjestan koliko znači pomajci Elviri, počinje joj lagati. Napokon upoznaje i oca. Vrlo je simpatičan čovjek, ali se ne ponaša očinski što Dragutina razočara.

Uz pomoć starog susjeda Butkovića dječak istražuje stare novine iz godine svoga rođenja, ali u rubrikama o novorođenima nigdje nema njegova imena. Jedini lijepi trenutci tih dana slučajni su susreti s Belindom i njezinom nerazdvojnom prijateljicom Vesnom. Prekopavajući po Elvirinim skrivenim dokumentima, iz starog novinskog napisa saznaje da ga je nesavjesna majka ostavila umotanog ispred bolničkog ulaza. Dragutin je uzbuđen, na pragu je otkrića tajne o svojoj obitelji.

Već na prvom sljedećem susretu otac mu objasni kako je kasno da mu bude otac i da ne želi svoj novi obiteljski život ugroziti zbog Dragutina, djeteta koje je začeto u trenutku nepromišljenosti. Otac i sin hladno se rastaju. Dragutin se i dalje nada da će barem vidjeti svoju pravu majku i biti joj pravi sin. Pod bakinim i djedovim utjecajem optužuje Elviru da gaje usvojila zbog sebičnosti kako ne bi ostala sama. Kada Elvira njegovu pravu majku nazove skitnicom, Dragutin je odgurne i njih dvoje postaju stranci.

Ujutro Dragutin odlazi u Split kako bi se našao s majkom. Nalazi je u hotelu gdje je odsjela s nekim prijateljem iz Njemačke kojemu taji da joj je Dragutin sin, već ga predstavlja kao sina svoje sestre. Teško razočaranje razbistrilo je Dragutinove osjećaje i on se vraća Elviri, jedinoj osobi koju je dosad imao uza se i koja će ga i dalje voljeti iskreno i bezuvjetno.

Književna vrsta - Dobar dan, tata djelo je koje ima sve značajke suvremenog realističkog romana za mladež. U središtu romana ozbiljan je i delikatan društveni problem koji se prelama kroz sudbinu glavnoga junaka. Kada pak kažemo realistički roman, mislimo na to da je tema romana uzeta iz svakodnevnog života, da djeluje moguće i uvjerljivo. Tako nam i ovaj roman donosi niz detalja o životu jednog običnog trinaestogodišnjaka, o njegovim školskim problemima, prvim ljubavima, odnosu prema prijateljima, prvim pokušajima osamostaljivanja i emocionalnom sazrijevanju.

Osnovna misao: Majka je ona koja djetetu pruža dom, ljubav, toplinu i brine se o njemu.

Motivi: Roditelji, pomajka, ljubav...

Pouka: U nastojanju da ostvarimo životnu sreću i zadovoljstvo valja uvijek odabrati put ljubavi iskrenosti i poštenja.

Kompozicija djela

Uvod - Dragutin saznaje da nije Elvirin sin

Zaplet - Dragutin uskoro upoznaje djeda i baku, odlazi u Osijek vidjeti oca, ali njega nema

Vrhunac - Ponovno odlazi u Osijek i upoznaje oca

Rasplet - Bliži se ljeto, Dragutin ješ jednom odlazi k ocu, ide s mamom na ljetovanje

Završetak - Razočaran u majci, vraća se Elviri

Roman je podijeljen na 27 poglavlja, naslovljenih prema nekoj ključnoj rečenici. Pisac je za pripovjedača izabrao glavni lik (pripovijedanje u prvom licu), a radnja je prikazana retrospektivno, tj. pripovijedanje se vraća unazad na već protekle događaje. Ova jednostavna struktura s jednim glavnim događajem uobičajena je u romanima za mladež. Roman realistički pripovijeda jedan sasvim moguć događaj iz svakodnevnice, a čitava se struktura romana vrti oko glavnog lika i njegove potrage za identitetom.

Tema i ideja - Ovaj roman obrađuje temu ne tako čestu u dječjoj književnosti: problem usvojenog djeteta koje istražuje svoje podrijetlo, problem vrlo zanimljiv i delikatan. Trinaestogodišnji Dragutin Vincetić, učenik šestog razreda, retrospektivno pripovijeda o događajima koji su uslijedili kada je slučajno u razredu saznao brižno čuvanu tajnu da mu je Elvira pomajka.

Ovo je vrlo složen problem za dječaka te dobi. Otkrivajući pomalo istinu o svojim pravim roditeljima, dječak se suočava sa svijetom odraslih u kojem vladaju neki novi odnosi, okrutniji i bešćutniji nego oni koje je dotad poznavao. Tako dječak ranije sazrijeva (Imam trinaest godina, ali sam mnogo stariji.). Glavni junak razapet je između svojih bioloških roditelja koji su nesposobni da mu pruže ljubav i onih koji su mu dosad tu ljubav pružali. Njegov izbor bit će jedini moguć: odabrat će ljubav.

Mjesto i vrijeme - Radnja romana smještena je u Medarevac, izmišljeni gradić blizu Osijeka, ali se djelomično odvija u Stipanovcu, gdje žive Dragutinovi djed i baka, i u Osijeku, gdje živi njegov otac. I vrijeme radnje je prepoznatljivo, suvremeno, a glavnina radnje odvija se tijekom ljetnih školskih praznika.

Jezik i stil - Već je naglašeno daje pisac izabrao pripovijedanje u 1. licu, tj. ja - oblik radi veće uvjerljivosti, realističnosti i dokumentarnosti. Pripovijedanje teče glatko, više sporednih događaja prirodno utječe u glavnu radnju. Spretno uklopljena dječakova razmišljanja doprinose autorovoj težnji da što bolje ocrta Dragutinov lik.

Cesti dijalozi (postupak koji također djelo čini životnijim, dinamičnijim) ponegdje djeluju isuviše "odraslo" za dječaka od trinaest godina, no ako ih gledamo kao postupak karakterizacije lika prerano odraslog dječaka, postaju i oni svrsishodni.
Jezik je romana jednostavan, a u dijalozima primjeren pripovjedačevoj dobi, pa tako ponegdje nađemo na poneki žargonizam (zezati, luda kuća, izmotancija, ukebati, stara, žilaviti, tip).

Likovi

Dragutin Vincetić je glavni lik romana koji je u središtu svih događaja. S okrutnom istinom o svom podrijetlu suočava se vrlo rano tako da ga upoznajemo kao vrlo ozbiljnog i prerano odraslog dječaka koji promišlja svoje postupke i uporno nastoji shvatiti nemoralan i njemu neshvatljiv čin svojih roditelja. Kako su događaji prikazani s određenom vremenskom distancom, uočljiva je Dragutinova razumnost i sposobnost raščlanjivanja odnosa među ljudima.

Izražena je psihološka karakterizacija lika u različitim situacijama, kao na primjer kada se ispovijeda priznajući svoju pritajenu čežnju za roditeljima:
- Nisam mogao nikome priznati, ali sam sve više čeznuo za tatom. Pitao sam se kako izgleda i jesam li mu nalik. Kako živi? Kako to da već trinaest godina ima sina, a da mu nijedanput nije došao u pohode? Izmišljao sam razloge njegovih nedolazaka, branio ga i praštao mu. On je zabrinut za mene, ali ne pojavljuje se da me ne uznemiri. Bdije izdaleka nad mojim dječaštvom, nesretan je što mi se ne može približiti.

- Sa svih fotografija osmjehivala se lijepa žena. Moja mama. Ispunjavalo me neobično, još nedoživljeno osjećanje: žena s fotografije postajala mi je svakim trenutkom sve bliskija. Neobjašnjivo. Razum i svijest govorili su protiv nje, ali osjećaji su bili na njezinoj strani.

Svjestan je da čini nepravdu pomajci Elviri i njegov odnos prema njoj postaje vrlo složen - dugo joj taji svoje posjete Ratkajevima i ocu, a kad joj ih konačno priznaje, čini to na dosta grub način. Ipak, u svom srcu donio je odluku i prije konačnog raspleta, samo tako možemo protumačiti njegov mir i ravnodušnost u trenutcima kad ga zataji biološka majka: Moglo se pomisliti da sam sav kiptio od bijesa, ali nisam. Osjećao sam se neobično mirnim, čak ravnodušnim, kao da se sve to nekom drugom događa.

Nasuprot Dragutinu stoje tri lika - pomajka Elvira, otac i majka. Elvira je frizerka, udovica koja živi za svoga usvojenog sina i dugo mu pokušava kriti istinu misleći da će ga tako sačuvati od boli, ali i zbog straha da će izgubiti Dragutina. Zato se dječak udaljava od nje, grubo je povrijedi, ali ona kao prava majka, oprašta i dalje gradi s njim odnos međusobnog povjerenja.

Dragutinov otac Perković - nekada policajac a sada ugostitelj, nije ni znao za sina do njegove sedme godine. Ljubazan je prema Dragutinu, ali ne želi da se čvršće vežu. Boji se da njegova obitelj ne sazna tajnu i zbog toga odbacuje dječaka:
- Bilo mi je žao moga tate. Toliko puta sam se pitao kako uvjeriti Elviru da joj me moj tata ne želi oduzeti, a sada je to bilo tako očigledno, okrutno jednostavno, i bilo mi je krivo zbog toga. Eto, nije on nikakav podmukli skretničar koji bi me želio skrenuti na svoj kolosjek. On je samo jedanput u životu skrenuo i to mu više ne pada na pamet. Po svojoj pruzi on otada vozi ispravno i ravno, automatski.

Pomajka Elvira dugo pokušava kriti Dragutinu njegovo porijeklo i to sve zbog straha da ga ne izgubi. Kad Dragutin sazna istinu odnosi među njima se mijenjaju, ali samo zbog promjene dječakovog odnosa prema pomajci. Iako duboko povrijeđena, ona kao prava majka sve oprašta i nastavlja graditi odnose međusobnog povjerenja i razumijevanja. Takav stav dovodi do za nju sretnog završetka, to jest povratka Dragutina.

Majka Lujza - mnogo je složeniji lik. Ona je kao vrlo mlada djevojka bila sklona skitnji i nakon jedne pustolovne veze s Perkovićem rodila je Dragutina. Nikako se ne može opravdati što je novorođenče ostavila pred bolnicom, no Dragutin joj pokušava oprostiti nadajući se iskrenom majčinskom odnosu nakon što se Lujza smirila u dalekoj Njemačkoj. Sudeći prema pismu koje šalje Dragutinu, Lujza je slabo obrazovana, prerano prepuštena sudbini i nesretna. Kada pred novim zaručnikom zataji da joj je Dragutin sin, opravdava mu se:

- Mili moj - grčevito mi je milovala mišicu koju je malo ranije izranjavila noktima - ne ljuti se na mamu - šaputala je. - Trinaest godina sam već sama. Potucam se po tuđoj zemlji, znaj da mi nije lako a nisam mu rekla za tebe. Nisam vjerovala da ćeš doći, ali sada sam toliko sretna što si tu.

Dragutin shvaća da je žrtvovala majčinsku ljubav i majčinstvo za novu priliku da dovede u red svoj promašeni život:
- Promatrao sam mamu zagledan u njezine plave oči. Dugo i uporno sam je promatrao (kao da ronim u dubinu mora), pitajući se kako oči mogu biti tako nebeski plave, a tako zemaljski hladne.

________________________________

Stjepan Tomaš rođen je 1947. u Novoj Bukovici, kod Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u Osijeku. Za djecu je objavio romane Moljac i noćni čuvar, Dobar dan, tata i Halo, ovdje komandosi. Moj tata spava s anđelima su ratni dnevnički zapisi. Znatno dopunjeni, kasnije su objavljeni pod naslovom Mali ratni dnevnik, a prevedeni su i na talijanski jezik. Za odrasle je napisao četiri zbirke pripovijedaka: Sveti bunar, Tko kuca, otvorit će mu se, Smrtna ura i Anđeli na vrhu igle te romane: Građani u prvom koljenu, Taninska četvrt, Život u provinciji, Zlatousti i Srpski bog Mars. Za knjigu Dobar dan, tata dobio je nagradu Grigor Vitez 1987. godine.