Pedro Calderon de la Barca - Život je san

Uplašen proročanstvom da će mu sin biti zlotvor i tiranin, poljski kralj Bazilije dadne kraljevića Sigizmunda odmah nakon rođenja zatvoriti u samotnu kulu, gdje dijete odrasta u divljini i okovima. Prije konačne odluke o razbaštinjenju, Bazilije odluči da sina ipak jednom stavi na kušnju te ga uspavana prebacuje u svoj dvorac i predaje mu prividno vlast u ruke.

No Sigizmund, navikao jedino na surovost i okrutnost, pokazuje stvarno tiransku ćud, našto ga kralj, omamljena, vraća u njegovu tamnicu, gdje se mladić sutradan budi u nedoumici što je san a što java. Međutim, narodu ne odgovara što Bazilije želi staviti moskovskog kneza, Astolfa, na vlast te diže pobunu. Oslobađaju Sigizmunda koji drugi put vlada pravedno. Neočekivano, daje zatvoriti vođu pobune i drama završava Sigizmundovim monologom gdje on ističe da mu je san bio učitelj. U međuvremenu, kroz dramu se odvijaju druge paralelne radnje. Klotaldo, Sigizmundov čuvar, se suočava s činjenicom da ima kćerku Rosauru koja je prvobitno se u drami pojavila prerušena u muškarca. Klotaldo prepoznaje da je to njegova krv po maču kojeg je Rosaura nosila. Knez Astolfo se nalazi u ljubavnom trokutu sa princezom Stelom i Rosaurom. Znajući da Stela pripada plemićkoj krvi, Astolfo se plaši posljedica ukoliko bi oženio Rosauru koju ne smatraju pripadnicom časne loze sve dok Klotaldo ne otkrije na kraju da je to njegova kći. Sigizmund, nakon svog krunjenja, daje Astolfu Rosauru, a on odluči oženiti Stelu.

Život je san Pedra Calderóna de la Barce jedan je od najljepših tekstova ikad napisanih u dramskoj književnosti. Na tlocrtu istovremeno očuđujuće maštovitog i zadivljujuće usredotočenog zapleta, španjolski je pjesnik scene stvorio sugestivnu i fluidnu dramu, modernu onoliko koliko su moderni mašta i priča, sloboda i okrutnost, tmina i san, a oni su to (od)uvijek. Bujnost i ogoljelost u stihovima teksta Život je san kroče ruku pod ruku.

Kratak sadržaj - Poljskom kralju Baziliju rodi se sin Sigismund, a zvijezde mu rekoše da će on biti okrutan i da će upropastiti kraljevstvo. Zato ga je kralj zatvorio u tvrđavu u pustoj šumi i dao mu samo jednog odgojitelja. Kako kralj nije imao drugog nasljednika, u starosti ga poče progoniti savjest i sumnja da su zvijezde možda pogriješile. Zato je odlučio dovesti sina u dvor i sve mu reći, pa ako se ovaj pokaže dobrim, dati mu vlast, a ako pak bude zao, vratit će ga gdje je bio.

Tako su Sigismunda uspavali i doveli u dvor, a on, kada je čuo istinu, razbijesnio se kao zvijer te su ga ponovno vratili u tamnicu. Kada se Sigismund probudio, čuvar ga je uvjerio da je to bio samo san, ali mu je rekao da i u snu valja činiti dobro. Tada se u Sigismundu javljaju sumnje i razmišljanja sa zaključkom da je život samo san i da će se tek nakon smrti probuditi. Ubrzo se u kraljevstvu digla pobuna i vojnici su došli osloboditi Sigismunda da im on bude kralj. Ali Sigismund je sumnjao da je to samo novi san. Ipak je pošao za vojskom s mišlju da je sve to samo san koji se mora raspršiti.

Kada je pobijedio oca i pokazao se velikodušnim i plemenitim, svima je rekao da se njegovim postupcima ne treba čuditi jer mu je učitelj bio san i da se on i sada boji da će se ponovno naći u svojoj kuli jer sve u životu nestaje poput sna.

- O, malen je dar nam dan, jer sav život - to je san, a san su i sami snovi.

- Tko je dakle željan vlasti kad zna da će jednom pasti čim se prene - u snu smrti.

Sadržaj - Prvi čin - S jedne strane krčevito brdo, s druge kula, a u njenu prizemlju Sigismundova tamnica... Radnja počinje u sumraku.

Opazili su kulu i kreću prema njoj. Kod kule čuju zvečanje lanaca i nečije jadikovke. Prvo su htjeli pobjeći, no Rosaura osjeti nekakvo žaljenje pa odluče poslušati jade tog nesretnika... Rosaura se javi, a Sigismund ju zgrabi i htjede ju ubiti, no Rosaurin ga glas smekša. Ona zamoli da ju pusti, no on joj odgovara da mu je mio njezin glas te da je oduvijek živio ovdje kao zvijer.

- Rosaura: ... bio neki mudrac ludi, bijedan... I sam je sebi govorio: Imal' koga jadnijega od mene jadna na tom svijetu? A kada se osvrnuo, opazi iza sebe drugog mudraca kako skuplja listove što ih je on bio odbacio.

Rosaura shvati da je Sigismund jadniji od nje.
Potom dolazi Klotaldo sa svojim vojnicima i svi su se maskirali da ih ne prepoznaju. Klotaldo viče na stražare što su pustili Rosauru i Klarina unutra te odvedu Sigismunda u zatvor. Vojnici dobivaju naredbu da im zavežu oči, i svoj mač, koji je nosila o pasu, Rosaura daje Klotaldu. Klotaldo ju pita za mač, a ona reče:

... ali mi ta žena ne htjede reći ime, bojeć se da je možda mrtav taj o kome je govorila... (o onome tko posjeduje mač).

Klotaldo se sjeti da je nekoć on poklonio taj mač jednoj djevojci i rekao joj tko dobije taj mač, u njemu će naći pravog oca, a mač odanog sina i prijatelja. Klotaldo je neodlučan... Astolfo se udvara Steli, princezi, i govori joj da je ona njegova voljena. Astolfo je moskovski knez, sin Rocisunde, a Stela kći Klorilene. Klorilena i Rocisunda su sestre, a djeci treba pripasti prijestolje, no djeca se sukobe oko krune.

- Astolfo: Vi ističete da ste kćerka starije sestre, no ja mislim, premda je moja mati mlada, da ko muškarac imam prednost.

Astolfo i Stela se odluče vjenčati i dolazi Bazilije i kazuje im istinu, tj. da je on otac, a Klorilena majka Sigismunda te da su mu zvijezde prorekle užas (Bazilije je bio astrolog)... Budući da je bio užasnut tom spoznajom, Bazilije odluči proglasiti da je kraljević mrtav i daje sagraditi kulu među brdima i ondje zatoči Sigismunda. Čuvar mu je bio stari Klotaldo, a na područje oko kule nitko nije smio stupiti. No Bazilije se ipak kaje, daje Sigismundu priliku da se dokaže. Ako se iskaže, ostaje na prijestolju, a ako ne, bacaju ga u tamnicu. Rosaura govori kralju Baziliju da je ona zapravo u muško obučena, te da joj je glavni neprijatelj knez Astolfo.

Drugi čin - Klotaldo govori kralju kako je Sigismund uspavan i doveden u dvor, a Bazilije mu govori svoj naum...

- Ja ću otići. Ti ostani, i kao njegov odgojitelj reci mu odmah svu istinu.

Tu je Klarin koji govori Klotaldu da se Rosaura pretvara da je Klotaldov nećak i da je Stela dama, da ju svi služe, a on je gladan. Dolazi zbunjeni Sigismund i Klotaldo mu iskazuje poslušnost i govori mu istinu. Sigismund se razljuti i prijeti da će ga ubiti. Dolazi i Astolfo i prepire se sa Sigismundom.

- Sluga: Gospodaru, Astolfo je ovdje važniji od svih drugih.
- Sigismund: Ugnjavio me svojim dosadnim razgovorom i povrh svega ostavio šešir na glavi...
- Sluga: Ali... on je velikaš.
- Sigismund: Ja sam veći!

Sigismund govori Steli da je lijepa žena. Sluga brani Astolfa, te ga Sigismund baci s balkona. Dolazi Bazilije i nije nimalo sretan sa situacijom. Sigismund se sjeti Rosaure... Klotaldo i Sigismund se bore i dolazi Astolfo te brani Klotalda. Rosaura je otišla po pomoć i vratila se s Bazilijem i pratnjom. Bazilije razočaran šalje Sigismunda u kulu:

- No prije nego tako nešto bude, ti ćeš se opet vratiti da spavaš tamo gdje će ti dobra ovog svijeta pričinjati se ko da si ih snio...

Uspavana Sigismunda odvode u tamnicu. Stela moli Astolfa da skine sliku druge žene s vrata te šalje Rosauru po tu sličicu. Sigismund je jako zbunjen i ne zna je li jučerašnji dan bio san ili java, no Klotaldo ga uvjerava da je to samo bio san i Sigismund mu ga ispriča. Klotaldo ga upozorava da i u snu treba činiti dobro.

Treći čin - Klarin je također zatvoren u kuli i jadikuje. Tamo dolaze vojnici koji slave Klarina misleći da je on Sigismund i nazivaju ga knezom.

- Dođi i vladaj svojim carstvom. Živio Sigismund!

Klarin je mislio da oni takve knezove zovu imenom Sigismund, no misli da tako zovu kneza te vrste.
Dolazi Sigismund i govori da je on zapravo Sigismund, a vojnici ga oslobađaju i kreću svi zajedno u borbu protiv Bazilija. Bazilije govori narodu istinu, a narod postaje ogorčen.

- Sigismund: Opet hoćete da okušam žalosnu varku i opasnost pred kojom sva se ljudska snaga rađa ponizna, živi slaba. I zato neću da me opet ponese moja zla sudbina, a budući da dobro znadem da život nije nego san.

Rosaura nagovara Klotalda da se osveti Astolfu, a on ne želi jer mu je on spasio život. Rosaura moli i Sigismunda, no ni on ne želi i odlazi u boj govoreći da je to zbog Rosaurine časti. Bore se i bazilije odluči pobjeći s Astolfom; netko zapuca unutra i pogodi Klarina, a Bazilije, Astolfo i Klotaldo pobjegnu u šumu, no Sigismund ih stigne. Klotaldu govori Astolfo i on se baci Sigismundu pred noge. Svi su uhvaćeni, no vidjevši taj prizor, Sigismund se odluči promijeniti i pustiti ih. Otac mu zahvaljuje:

- O, sine, tvoje časno djelo po drugi put te, evo, rađa u mojoj krvi. Ti si vitez i tebi danas pripada lovor i palma. Pobjednik si, i djela tvoja nek te krune.

Klotaldo govori Astolfu da je Rosaura njegova (Klotaldova) kći i da je časnog roda, te Astolfo uzima njezinu ruku i želi ju oženiti. Da Stela ne ostane sama, uzme ju Sigismund za svoju ženu...

- Sigismund: I zato hoću da poživim i da u dobro iskoristim sve dane svoje, dok mi traju; a slabosti nam oprostite (publici) jer duše vrle i čestite uvijek s veseljem opraštaju.

Knjževni rod - svjetovna drama

Mjesto radnje - poljski dvor, tvrđava, polje

Analiza jezika i stila

- epiteti: nesretnog sina, živi požar strašnog svjetla, ružne slike
- usporedba: kao bojno polje, kao da nam je htio reći
- metafora: ... tada je Sunce, sve u krvi, / na nebesima ulazilo / u ljuti dvoboj sa Mjesecom...

Ideja - Iako čovjek ne može izbjeći sudbinu, ipak se svojom upornošću i razboritošću može suprotstaviti višim silama.

Karakterizacija likova

Bazilije - poljski kralj

Sigismund - kraljević

Astolfo - knez moskovski

Klotaldo - starac

Klarin - lakrdijaš

Stela - princeza

Rosaura - dama

vojnici, stražari, svirači, dvorjani, dame, sluge

Sigizmund - Glavni lik u drami. Shvativši da mu je oduzeta sloboda, da ga je vlastiti otac bacio u tamnicu zato što je vidio proročanstvo u zvijezdama, u Sigizmundu se isprepleću razna pitanja. U svom očaju, uspoređuje sebe sa slobodnim životinjama.

... Ptić u gnijezdu se izvali
i čim bude pun biserja,
šaren kao cvijet od perja
i krilati buket mali,
odmah leti leta laka
kroz odaje bistra zraka
i ostavlja blagostanje
svoga gnijezda u stablima,
a ja više duše imam,
no slobode mnogo manje.

Susreće se s moralnim problemima i shvaća koja mu je nepravda učinjena. Kada ga Bazilije stavi na vlast, Sigizmund pokazuje svoj tiransku ćud. Shvativši da je učinio pogrešku, kada ga vojska oslobodi, vlada pravedno i čak zatvara glavnog pobunjenika govoreći da je izdao svog vladara (tj. Bazilija) i time pokazuje svoju pravednu buduću vlast.

Bazilije - Sigizmundov otac. On je primjer dobrog vladara kojeg puk poštuje, ali predstavlja lošeg oca. Nakon što je predvidio iz zvijezda da će mu sin biti tiranin, Sigizmunda zatvara u tamnicu. Uskoro i sam Bazilije osjeća grižnju savjesti i stavlja Sigizmunda na vlast želeći sebe uvjeriti da je proročanstvo bilo istina. Naravno, ništa drugo nije ni mogao očekivati - Sigizmund je pokazao svoju tiransku narav. Ovim problemom, de la Barca otvara problem odgoja - bi li Sigizmund bio takav da su ga drugačije odgajali; da nije bio u tamnici?

Klarin - lik lakrdijaš. Kroz čitavu dramu, Klarin ismijava sve događaje. Netipičan lik baroka, više pripada renesansom duhu. Završava tragično - ranjen tijekom pobune naroda protiv smjene vladara (također jedan od problema koji de la Barca otvara - Bazilije nema pravog naslijednika, a želi staviti Astolfa na vlast koji je moskovski knez. Narod ga na želi prihvatiti jer Poljska ne bi imala svog pravog vladara. Iz tog razloga, vojska diže pobunu i želi staviti Sigizmunda na vlast.

__________________________________

Pedro Calderon de la Barca - Život je san

Vreme radnje - imaginarno.

Mesto radnje - tvrđava koja se nalazi duboko u šumi i dvor gde se nalaze civilizovani ljudi. Tu se vidi jak kontrast, suprostavljenost prirode i dvora. Radnja se odvija u Poljskoj.

Delo je u tri čina pisano stihom. Bajkovitost teksta je uočljiva od samog njegovog početka jer i likovi i fabula odgovaraju modelu bajke. Moralno – didaktička poruka teksta odgovara u potpunosti tom modelu, jer se glavni lik preobražava u potpuno pozitivnu ličnost, a poenta dela odgovara tezi da dobro uvek pobeđuje zlo. Pisac glavnog lika na kraju teksta dovodi do opšte dileme šta je to java, a šta san u čovekovom životu; prethodi li san buđenju ili buđenje snu u stvarnom životu?

Ova nestvarna legenda i likovi poslužili su autoru da izrazi svoje mišljenje o ulozi vaspitanja u životu, o sudbini koja visi nad čovekom i tu se postavlja pitanje možemo li mi uticati na sudbinu, o snazi razuma i volje koji se suprostavljaju sudbini, o snu i stvarnosti i prolaznosti svega. U Sigizmundu se odigrava borba između sna i jave. Živeti u iluziji znači živeti u nerealnosti i neobjektivno sagledavati stvarnost. San ostaje u našem sećanju, ali u tom sećanju čovek ima osećaj da živi. Zato Sigizmund ima utisak da živi stvaran život jer jedino što mu deluje realno jeste Rosaurina lepota. I drugi likovi misle da sanjaju, ali je njihova koncepcija stvarnosti manje zbunjujuća. Prema Sigizmundu san je bio njegov učitelj koji ga je naučio da treba biti dobar i pravedan. Sigizmund je time pobedio sebe. Nije bitno sanjamo li ili ne, bitno je da pronađemo svrhu svog života. U delu prevladavaju neobični izrazi, složene metafore, autor koncentriše događaje u jednu radnju čime postiže simetriju u delu.

Manje obraća pažnju na akciju i zaplet više se orijentiše prema misaonom delu, a njegovi likovi se često pretvaraju u simbole. Ipak, simbolika ne narušava spontanost radnje. U monolozima se razvijaju velika pitanja i razvijaju se misli. Stih je kratak osmerac. Osnovni motivi su: sudbina, strah, pobuna, vlast, bes, zbunjenost, upornost, plemenitost, sreća, sloboda i vernost itd. Osnovni dramski sukob se odvija između Sigizmunda i njegovog oca Bazilija (poljskog kralja). Sukob se zasniva na strahu za vlast i nepravdi koju sprovodi otac. Sukob se isto tako događa između Sigizmunda i Astolfa.

Kratak sadržaj - Pošto je odmah nakon rođenja sina saznao preko proročanstva da će on biti tiranin i da će upropastiti celo kraljevstvo, Bazilije, astrolog i poljski kralj odluči da sina Sigizmunda odmah nakon rođenja zatvori u kulu, u tamnicu. Tako je Sigizmund proveo detinjstvo u divljini i tami, okružen okovima, a društvo su mu pravili jedino tamničari i Klotaldo, stari vaspitač. No, jednog dana, u sam sumrak, dolazi mu Rosaura, devojka prerušena u muškarca sa svojim slugom Klarinom. Rosaura je stigla u Poljsku sa ciljem da se osveti. I tako kada je razmišljala o tome koliko je njena sudbina teška, čula je kako Sigizmund jadikuje. Njegove reči u njoj su prouzrokovale navalu emocija, osećaj straha, a u isto vreme i samilost. Kada je Sigizmund shvatio da se neko nalazi u njegovoj blizini i da ga čuje, napao je Rosauru.

No, tada začuje njen lep glas i smiluje se. Taman kada su započeli priču i kada je htela da mu otkrije svoju sudbinu, dolazi Klotaldo sa slugama i odvodi je dalje od Sigizmunda. Sve je to naređenje Bazilija koji je zapovedio da se svi koji ikada dođu u kontakt sa Sigizmundom, pogube! No, Rosaura je imala sreće. Starog kralja Bazilija koji još uvek nije imao naslednika, počinje da muči to da li je proročanstvo o sinu istinito. Svojim podanicima je izložio istinu o sinu i objavio im ono što namerava da učini. Sina će staviti na test. Preneće ga uspavanog u dvorac i dati mu vlast, ali samo prividno. To će biti test za Sigizmunda. Ako se on pokaže kao mudar i plemenit dobiće presto, ali ako se bude ponašao kao tiranin, vratiće ga nazad u tamnicu. Bazilije će tada vlast predati nećacima, moskovskom knezu Astolfu i njegovoj princezi Steli. Rosaurina sudbina se menja zbog novodonesene kraljeve odluke. Rosaura u međuvremenu priznaje Klotaldu, prema kom gaji posebna osećanja, sve o svom poreklu. Naime, ona je stigla iz Moskve sa jednim ciljem, kako bi se osvetila knezu Astolfu. On je nju ostavio zbog druge žene, sadašnje princeze Stele.

U tom trenutku Klotaldo se priseća kako je jednom davno poklonio mač devojci po imenu Violanti, a sada je taj isti mač kod Rosaure. Razlog tome je taj što je Klotaldo njen otac, no on joj to ne otkriva. Sigizmund se bori na dvoru u svom onom sjaju i blještavilu, a od Klotalda saznaje istinu. No, pošto nije naviknut na saosećanje ni toplinu, ponaša se kao tiranin. Sigizmund zbog svih načinjenih nedela osuđuje svog oca jer smatra da on nije imao nikakvo pravo da mu tako oduzme slobodu. Bazilije mu savetuje da se lepo ponaša, jer možda ništa od ovoga sada nije stvarno.

Nedugo nakon toga, Sigizmund na dvoru ugleda Rosauru i želi da je poljubi.

Tada dolazi Klotaldo i meša se kako bi odbranio Rosaurinu čast. Klotaldo skoro gine od Sigizmundove ruke, a u zadnji čas ga spašava Astolfo. Sigizmunda odluče omamiti i ponovo vratiti u tamnicu. On se tamo budi i ni sam ne zna šta je sanjao, a šta se stvarno dogodilo. Klotaldo mu govori da je sve samo sanjao, ali isto tako napominje mu kako se i u snu mora dobro vladati. Tako Sigizmund dolazi do zaključka da je ceo život samo san i da će se tek probuditi kada umre. Do tada on mora na sve načine da pokuša da pobedi zlo. Dok Sigismund tako razmišlja o tome šta je smisao života, u kraljevstvu dolazi do pobune. Vojnici dolaze do Sigizmunda kako bi ga oslobodili sa željom da on postane kralj. Sigizmund ne zna više šta je san, a šta java.

No, dolazi do zaključka kako je ceo život san pa će on nastaviti dalje da sanja, ali sa činjenicom da bude spreman ovaj put da se može svakog trena probuditi i da tada može sve nestati. U međuvremenu, Klotaldo nije uspeo da ispuni dato obećanje Rosauri jer mu je Astolfo spasio život pa nije hteo da mu naudi. Rosaura tada odlazi do Sigizmunda i moli njega za pomoć. Sigizmund ne želeći da čini zlo, pronalazi drugo rešenje za Rosaurin problem. On odlazi do očevog dvora i tamo uz pomoć vojske pobeđuje. Tada svi misle da će Sigizmund postati tiranin, no on se ističe u svojoj plemenitosti i velikodušnosti i oprašta ocu svo zlo koje mu je naneo.

On tada i traži od Astolfa da oženi Rosauru, ali on to odbija jer ne zna njeno poreklo. Klotaldo u tom trenutku otkriva da je Rosaura osim što je njegova kćerka i časnog roda i Astolfo pristaje da se oženi sa njom. Kako Stela ne bi ostala sama, Sigizmund je odlučio da je zaprosi. Svi se dive njegovoj dobroti i velikodušnosti, no on im govori da ne moraju da se čude jer je imao najboljeg učitelja, a to je bio san. Sigizmund je pobedio samog sebe svojom upornošću. Život je san je svetska drama u kojoj su najveći problemi prolaznost i nestalnost svega.

Likovi - Bazilije (poljski kralj), Sigizmund (knez, Bazilijev sin), Astolfo (knez moskovski), Klotaldo (starac), Klarin (lakrdijaš), Stela (princeza), Rosaura (dama) i vojnici, stražari, svirači, dvorani, dame i sluge.

Pedro Calderon de la Barca - Život je san - verzija 2

________________________________

Pedro Calderon de la Barca poznati je španjolski dramatičar, pisac i pjesnik koji je stvarao u razdoblju baroka. Smatra se posljednjim piscem zlatnog doba književnosti Španjolske. Rodio se 17. siječnja 1600. godine u Madridu.

Roditelji su mu preminuli kada je bio jako mlad, majka mu je umrla kada je imao samo 10 godina, a otac kada je imao 15 godina. Obrazovan je na isusovačkom sveučilištu u Madridu, no njegova želja bila je da studira pravo u Salamanci. Između 1620. i 1622. godine dobio je nekoliko nagrada za književnost. Njegov debi kao dramatičara bila je Ljubav, čast i moć izvedena 1623. godine.

U svom bogatom životu jedno je vrijeme bio i vojnik, a godine je posvetio boreći se na strani španjolske vojske u Italiji. Iskazao se i radeći na sudu što je bila i njegova struka. S godinama je njegovo zdravlje bilo se više narušeno pa je umirovljen u vojsci krajem 1642. godine. Tri godine kasnije kao nagradu za sve što je pružio vojsci, dobio je vojnu mirovinu. Sljedeće godine ne govore nam puno o njegovu životu. Njegov brat Diego Calderon umro je 1647. godine, a između 1647. i 1649. godine dobio je sina Pedra Josea s nepoznatom ženom koja je nedugo nakon što mu je rodila sina umrla. Sina je povjerio na odgoj svom nećaku, sinu preminulog brata Diega, a malo nakon toga se zaredio.

1651. godine se zaredio te je postao svećenik na dvoru kralja Filipa IV. S obzirom na prisegu nakon godinu ili dvije, odlučio je da više neće pisati svjetovne drame za komercijalna kazališta. No, ipak, spomenute se prisege nije u potpunosti pridržavao te je sada pisao većinom mitološke igre za kazališta. 1663. godine postao je kapelan, a u 81. godine napisao je svoju posljednju svjetovnu dramu.

Kao isusovački đak živio je u vrijeme kada je španjolska moć polako propadala. Njegova djela govore nam da je djelovao u vrijeme epohe koja je živjela u prošlosti. Kritičari njegova djela ocjenjuju kao ona kojima nedostaje spontanosti i snage slavnog Lope de Vege, no ipak smatraju da je sve nadoknadio odličnim analizama svojih likova u čiju se psihu uvukao kako bi ih što vjerodostojnije prikazao. Uz to, smatra se da je njegova dramska tehnika na nivou najvećih dramatičara književne povijesti.

Tijekom bogate književne karijere napisao je preko 200 kazališnih komada, od kojih su 80-ak kratka crkvena prikazanja odigrana u jednom činu (autos sacramentales). U njima je obradio motive iz Starog i Novog zavjeta, a takva djela obično su se izvodila pod vedrim nebom.

Njegove najpoznatije svjetovne drame su: Zalamejski sudac i Život je san. Spomenute drame i danas su jako popularne i redovito se izvode. S obzirom na položaj na sudu i veliku popularnost koju je za svoga života imao u Španjolskoj, umro je u bijedi i siromaštvu. Umro je 25. svibnja 1681. godine.

Pedro Calderon de la Barca - Život je san - esej