Nikola Pulić - Ključić oko vrata lektira

Nikola Pulić - Ključić oko vrata

Nikola Pulić - Ključić oko vrata

 

Ključić oko vrata simbol je djece koja, dok im roditelji rade, ostaju sama kod kuće. To može biti izvor nemilih pa i opasnih situacija kao što su one u kojima se našla djevojčica Maja, otkrivši pravog kradljivca koji se za provalu poslužio otiskom njezinog ključa od stana.

 

Kratki sadržaj - Maja ide u drugi razred osnovne škole. Živi s mamom, tatom i malim bracom koji još ide u vrtić, a stanuje na periferiji Zagreba, u naselju Dubrava. Mama svaki dan kad ide na posao nosi bracu u vrtić, tata također radi pa Maja najčešće boravi sama u stanu i prije i poslije škole.
Redovito dođe i baka, no ona stanuje na drugom kraju grada, u Trnju, a od Trnja do Dubrave i Majina stana vozi se tramvajem i autobusom. Baka kao svaka baka voli svoju unučicu i uvijek je brani kad napravi nešto što se ne sviđa mami ili tati. Njezini nestašluci naročito živciraju mamu. Tako je i s vratima. Maja jednostavno lupa po vratima ili sakom  ili nogom kad ulazi u stan. Jednostavno se ne sjeti pritisnuti zvonce jer joj se uvijek žuri. Nato se ljute i mama i tata, posebno mama, ali nikakvi savjeti ne pomažu. Maja je jednostavno takva, i gotovo. Nema strpljenja. Hoće odmah ući poslije igre s prijateljicama ili poslije škole jer uvijek ima nekih novosti koje treba kazati mami, tati ili baki. Majina najbolja prijateljica je Suzana iako ide u treći razred. Kad je prijateljstvo u pitanju, razredi nisu važni. Suzana uvijek nosi ključić oko vrata. Mama i tata joj rade pa je ona uvijek sama. Doduše, svaki put joj dolazi djed s Trešnjevke, ali ona nema strpljenja čekati dok on dođe ili s Trešnjevke ili iz dućana, a ne želi mu smetati čestim zvonjenjem na vratima, zato nosi ključić oko vrata da može ući u stan kad god zaželi.

 

U Majinom razredu ima pola ključaša. I ona se pred svima pohvalila da ce sutra doci s ključevima. Uspjela je nagovoriti tatu da joj napravi ključ od stana i još jedan od ulaznih vrata zgrade. Sad će i ona postati ključaš, tj. moći će ulaziti u stan kad god joj se prohtije i neće živcirati mamu lupanjem. U školi se ključaši dijele na prave ključaše, na poluključaše i šminkere. Pravi ključaši su oni kojima mama i tata rade a drugog nikog nemaju kod kuće pa su uvijek sami. To su pravi pravcati ključaši. Oni sami podgrijavaju jelo koje mama skuha dan ranije, sami pospremaju stan i sami se pripremaju za školu. Prave se važni i nose ključić oko vrata. Poluključaši su oni kojima ponekad dođe baka ili djed te oni nekad nose a nekad ne nose ključić oko vrata. Šminkeri su oni koji nose ključić oko vrata kao ukras. Oni uvijek imaju nekoga kod kuće i uopće ne moraju nositi kljčić oko vrata. U blizini Majina stana je Mirovni dom Dubrava. Djeca ga jednostavno zovu starački dom. Oko njega je veliki lijepi park bez ograde okružen samo živicom. Tu su i klupe i staze za šetnje i mnogo prostora za igru. Tako u parku preko dana žive starci i djeca jer se djeca neometano igraju do mile volje. Većinom su ta djeca ključaši, a dolaze i neključaši.

 

Maja cijeli park može vidjeti sa svog prozora. I ona je naravno svakodnevno u parku, igra se sa svojim društvom. Svima se pohvalila da ce dobiti ključ, i dobila ga je. Nije joj ga nabavio tata jer je zaboravio, nego baka. Kad je išla na tržnicu na Kvaternikovu trgu, u kiosku je dala napraviti dva ključa. Poslije je otišla u Namu i kupila bijelu svilenu vrpcu s plavim točkicama. Baka je kupila čitavo klupko te vrpce pa sve Majine prijateljice i prijatelji sad imaju iste vrpce oko vrata na kojima zveckaju ključevi. I sada Maja više nije lupala na vrata, nije živcirala mamu. Maja i Suzana su zajedno pa su tako obje savjetovale Stanka da se ne skita naseljem i da se toplije oblači. Stanko je pravi pravcati ključaš. Mama mu radi u sve tri smjene, nekad prije podne, nekad popodne, a nekad u noćnoj smjeni tako da je Stanko uvijek sam. Ide u treći razred i baš ne sluša njihove savjete. Kad su se Maja i Suzana vraćale iz trgovine sa psom Amonom kojeg su posudile od gospođe Rezike jer ona ima bolesnu nogu pa ga ne može voditi u setnju, naišle su na tučnjavu. Stanko se tukao snekim dječakom u laganoj vjetrovci i uspio ga je srušiti na leđa, no dječak ga je uhvatio za vrpcu na kojoj su visjeli ključevi i gotovo ga udavio. Žestoku borbu prekinuo je Amon kad je skočio na njih i razdvojio ih jer su ga Maja i Suzana pustile s uzice. Maja, Suzana, Stanko i Amon poslije su se i dalje družili pa su išli brati kestene. Stanko se pokazao kao pravi prijatelj. Kazao im je gdje ima najboljih kestena. Susreli su i dječaka s kojim se tukao. Bio je to Miroslav. Snjim je bio i jedan riđi dječak i još jedan nepoznati. Nisu se ponovo potukli, ali su se nadmudrivali praveći se važni i pametni. Na kraju ih je Stanko prevario podvalivši im trule kestene koje je bio ponio u vrečići, a on, Maja i Suzana nabrali su puno zdravih i krupnih. Od ljutih protivnika dječaci su malo po malo postali pravi prijatelji jer su stanovali u istom naselju i išli u istu školu. Premda Miroslav i njegovo društvo nisu bili pravi ključaši, nastavili su se družiti i neprijateljstvo je nestalo. Kad su se jednom igrali graničara, poskidali su ključeve i objesili ih na stup u parku i nastavili uzbudljivu igru u kojoj je sudjelovalo puno djece. Nakon igre uzeli su ključeve, a kad je Maja došla kući, nije mogla otključati stan. Nije joj bilo jasno što se dogodilo.

 

Tata je utvrdio da je uzela tuđe ključeve i nastala je prava zbrka. Nisu pomogle ni Majine suze. I njih dvoje su pošli u potragu. Bili su kod Suzane, pronašli su Stanka, susreli uplakanog Miroslava i njegova srditog oca, došli su i do Riđeg koji je stanovao u baraci. Svi su zabunom uzeli tuđe ključeve i izazvali puno nevolje. Sve se na kraju dobro završilo. Majini su ključevi bili kod Riđeg, Suzanini kod Maje i tako redom. Tati je ovo bilo zanimljivo jer je upoznao Majine prijatelje, a snekim roditeljima se i sprijateljio. Stanko, Miroslav i Riđi nešto su se došaptavali, a Maja i Suzana htjele su znati o čemu šapću. Oni im naravno nisu htjeli reći. A sve se to događalo u luna - parku gdje je vrvjelo od djece, vrtuljka, automobilčića, željeznice. Mnogi od njih nisu imali novaca da se provozaju pa su se Stanko i društvo dogovorili da uveče pozovu cure i da će se besplatno provozati kad vlasnik ode na spavanje. Stanko je vidio kako se pokreće vlak u luna - parku, neće biti problema. Kad je vlasnik zatvorio i svi se razišli, Stanko je ostao čekati, no društvo nije došlo. Odavno je već pala noć, došla su i dva policajca u obilazak i otišla, a onda je Stanku dosadilo čekanje. Uvukao se pod vlak, upalio ga i prepustio se uživanju. Uskoro su se vratili policajci, zaustavili vlak i začudili se kad su vidjeli dječaka, uplašenog, u košulji vlažnoj od noćne rose i samog u noći. Stanko se pobojao da će ga odvesti u zatvor. Nakon nekog vremena shvatio je da policajci nisu opasni, da su to ljudi kao i drugi, da njihova služba puno znači u društvu. Sprijateljio se s njima i zavolio ih, naročito kad ga je jedan od njih lijepo pospremio u krevet i skuhao mu topli čaj. Obećao je da više neće praviti gluposti, a vlasnik luna - parka mogao ga je isprebijati da ga je uhvatio. Maja je bila tri jutra sama i tek trećeg jutra obećala je doći baka. Izašla je pred zgradu da je dočeka, no umjesto bake naišao je čovjek u tamnom šeširu, potpuno nepoznat. Bio je neobrijan. Izgledao joj je čudno, no nije se uplašila.

 

Kad je vidio ključeve oko njenog vrata, ljubazno joj je prišao i počeo razgovarati. Svašta ju je pitao, a ona mu je otvoreno govorila i o stanu i o susjedima, prijateljicama i svemu drugom. Onda joj je neznanac pokazao crni sapun i rekao da je to čarobni sapun iz Afrike i njezin ključić je neprimjetno pritisnuo na sapun, jednu pa drugu stranu. To je napravio s oba ključa. Maja je vidjela otiske svojih ključeva na čarobnom sapunu, ali joj nije bilo jasno čemu to služi. Čim je došla baka, Maja joj je sve ispričala, a baka se uhvatila za glavu. Shvatila je da je neznanac napravio otiske ključeva pa ce ih poslije izraditi i ući u stan kad nikoga ne bude bilo kod kuće. Onda se Maja uhvatila za glavu. Tata je promijenio bravu i nabavio nove ključeve za Maju. Sve je prijavio policiji. I stvarno, nakon nekoliko dana čovjek u tamnom šeširu pokušao je provaliti u stan, ali ga je uhvatila policija. Poslije su čitali u novinama da je uhvaćen opasan kriminalac koji je pobjegao iz zatvora, a bio je osuđen na pet godina zbog provala u stanove, a uglavnom je na lukav način dolazio do podataka o stanovima od djece koja nose ključeve oko vrata. Poslije ovoga Maja se jako bojala pa su je mama, tata i baka često tješili i ohrabrivali. Igrajući se oko staračkog doma, Stanko i Miroslav našli su kamp - prikolicu "Cestogradnje". Ostala je na parkiralištu još dugo nakon što su radnici dovršili posao. Bila je zaključana lokotom. Stanko je svojim ključem uspio otvoriti lokot. U prikolici su bila čak i dva ležaja s prekrivačima. Obojica su odlučila da ce se tu preseliti. Prevarili su roditelje tako što su ih uvjerili da će jedno vrijeme obojica spavati kod drugoga, tj. Stanko kod Miroslava a Miroslav kod Stanka i roditelji su ih bez problema pustili. I tako su se dva razigrana dječaka našla u kamp - prikolici, slobodni i bez roditeljskog nadzora. Igrali su se i uživali i onda su začuli kako je netko zaključao lokot na vratima i prikolica se pokrenula. Derali su se i lupali, ali ih nitko nije čuo. Prošli su cijeli Zagreb od Dubrave pa preko Save i Novog Zagreba, pokraj aerodroma i završili u Velikoj Gorki . Čovjek koji je otvorio prikolicu jako se iznenadio. Izgalamio se i zaprijetio im da će biti svašta. Ipak im je dao novaca i oni su autobusom došli u Zagreb, a do Dubrave tramvajem.

 

Nisu nikome rekli za svoju pustolovinu osim Maji i Suzani. Maja, Suzana, Stanko i Miroslav jednog su dana pošli u jagode. Pozvao ih je Miroslav. Njegovi roditelji obrađivali su komad zemlje blizu Pionirskog grada pa su zasadili i jagode. Društvo se veselo zabavljalo, a poveli su i Amona, psa gospođe Rezike. I dok su se oni zabavljali berući slasne jagode, Amon je jurio okolo i odjednom su spazili kako se igra snekim psom. No Miroslav je utvrdio da to nije pas nego lisica. Amon je odjednom zaskičao, a lisica je pobjegla. Vidjeli su da Anion malo krvari iznad oka, znači, lisica ga je ugrizla. Svi su se uplašili da lisica nije bijesna. Nastala je panika. Gospođa Rezika izgalamila se na Suzanu jer je njoj davala svog ljubimca i zabunom pozvala hitnu pomoć umjesto veterinarske službe. Ustanovilo se da lisica nije bila bijesna. Gospođa Rezika poslije se preselila sa svojim Amonom i djeca su izgubila jednog dobrog sudruga u igri. Otkad je čovjek u tamnom šeširu uplašio Maju, Maja ga je često sanjala, plakala, pa čak pozivala policiju, a policajci su je preko telefona smirivali jer su znali za pokušaj provale u njen stan. Tako je jednom čula lupanje na vratima i pozvala policiju toliko uplašenim glasom da su ovi odmah dojurili svojim kolima i uhvatili - baku. Baka je bila zaboravila ključeve, a ruke su joj bile pune i zauzete te je lupala Maji da joj otvori vrata. Kad je spazila kako policija juri prema stanu, uplašila se da se njenoj unučici nije što dogodilo. Policajci su smirili obje, i Maju i baku. Obje su plakale. Poslije je baka grlila i ljubila Maju, pripremila joj objed, provjerila jeli napisala zadaču i sve naučila te ju je poslala van u igru. Maja je odjurila na koturaljkama. Na igralištu je srela Suzanu tužnu što više nema Amona, a onda je obje razveselio Stanko. Pojavio se snovim biciklom, sretan i veseo. Vratio se njegov tata. Stanko prije nije nikad htio govoriti o svom ocu, a sada je veseo i ponosan pričao kako će tata zauvijek ostati snjim i mamom. I Stankov tata se pojavio na prozoru mašući veseloj i razigranoj djeci, među kojom se šepurio njegov Stanko snovim biciklom.

 

Redoslijed događaja
- Maja bez ključeva
- Maja sanja ključeve
- Dolazak jeseni
- Zamjenjeni ključevi
- Traženje ključeva
- Zabava u luna-parku
- Lopov
- Dolazak proljeća
- Pjesmica za prvi svibnja
- Lisica ugriza Amona
- Upoznavanje Stankovog tat

 

Mjesto radnje - Škola, vrt, luna-park...

Vrijeme radnje - Ljeto

Osnovna misao - Ovo nas djelo uči da pazimo na svoje stvari i da ne govorimo nepoznatim ljudimo da smo sami u kući. Djeca su najsigurnija s odraslima.

 

Analiza likova

Maja - ide u drugi razred i nema problema sa učenjem vesela i razigrana djevojčica, ima plave oči, znatiželjna i nestrpljiva a ponekad i tvrdogava.

Suzana - Hrabra, znatiželjna, poštena, dobra je prijateljica.

Stanko - ide u treći razred, zapušten i sklon skitnji jer stanko živi bez oca a majka mu radi.

Miroslav - Ljutit, boji se policije. Sebičan je i izaziva prijatelje.

Čovjek u tamnom šeširu - je opasan kriminalac, neobrijan i zaudara na duhan i alkohol, debeo je i mrk sliči medvjedu,

 

Poruka djela - Pazimo na svoje stvari i ne razgovarajmo s nepoznatim ljudima kad smo sami kod kuće! Djeca su najsigurnija s odraslima!

________________________________

 

Nikola Pulić, rođen je u mjestu Bičine kraj Skradina nedaleko od slapova Krke i Prokljanskog jezera, 1926. godine. U rodnom mjestu proveo je djetinjstvo i veći dio mladosti, no za vrijeme Drugog svjetskog rata morao je napustiti rodni kraj kojeg je opisao u mnogim svojim djelima i tako ostao snjim u trajnoj povezanosti. Piše romane, pripovijetke, drame, putopise, filmske i TV - scenarije i druge književnoumjetničke vrste. Napisao je više romana: Procesija, Posljednja igra, Zli brodovi, Mlakarova ljubav, Prpilova škola, Nobelova djeca, Put u Izrael, Sablja Vuka Mandušića, Ključić oko vrata, Strah me, mama; zbirki pripovjedaka: Dolina zečeva, Morska prašina i putopisa: Krkom uzvodno, Proljeće na Griču, More i more. Umro je 1. siječnja 2006. godine.

 

Nikola Pulić - Maksimirci

loading...
48 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Nikola Pulić - Ključić oko vrata

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u