Milan Begović - Bez trećega lektira

Milan Begović - Bez trećega

Milan Begović - Bez trećega

 

PRVI ČIN - Jedne kišne večeri, oko 21 h, na vratima salona Gige Barićeve stajao je krupan, visok, muškarac u kabanici i šeširom na glavi, a u svakoj je ruci držao kovčeg. Bio je to Marko Barić, Gigin muž. Nakon što ga je ženski glas iz salona pitao tko je i koga treba, ušao je u salon, ogledao se, kao da ne vjeruje samom sebi da je tu, gdje sada stoji. Franciska ga je ponudila večerom, no on je pristojno rekao da će pričekati gospođu da se vrati iz grada.

 

Dok ju je čekao, telefon je zvonio dva puta. On se javio; Gigu su tražili neki njemu nepoznati muškarci, po salonu je ugledao bukete cvijeća, razna pisma i tu se počinje rađati njegova bolesna ljubomora i uvjerenje da ga ona vara. Sjedne u fotelju i reče: - Harašo! Pod svjetlom lustera jasno se vidi njegovo naborano lice s velikom brazgotinom na čelu. Obrastao bradom, duge kose u svojoj ruskoj bluzi daje dojam ruskog čovjeka. Dolazi Giga, dovezao ju je opet njemu nepoznati muškarac. Kada ga je ugledala, ostane zapanjena, kao da ga ne prepoznaje: -Jesi li to ti Marko? - prepoznavši ga, poleti k njemu raširenih ruku, a on reče hladno: - Jest, ja sam Marko! A vi gospođo, tko ste vi, ako smijem pitati? Kakove su to šale? - pita Giga. Marko će: - Ja se ne šalim, i nije mi do šale, ali sada nisi više ona. Jest potpuno si druga. I tako započne svađa. Prigovorio joj je što je odrezala kosu, te zbog telefonskog poziva dr. Mike.

 

Lukava si. Vrlo lukava. Ali ne treba bogzna kakove pameti da se odgonetne taj tvoj nedužni razgovor. I dala si razumjeti, da sam ja tu i da slušam kako se razgovarate. Divno! , divno!" Giga: - I ti dakle misliš da je konte moj ljubavnik? Marko: - Pa vidim, čujem, znam, njušim do vraga! Sva mi čula to potvrđuju, sva u jedan glas!

 

Nije ga mogla razuvjeriti, govorila mu je koliko je patila. Imala je i svjedoke i dokaza kako je sve to drugačije nego što on sada misli. Povede ga do vrata, otključa ih i reče:

- Pogledaj. To je moja i tvoja bračna soba. Osam godina svake večeri otkrivaju se obje postelje, osam godina svako jutro se pokrivaju. Spremne ako se ti vratiš, a ja spavam na divanu.

 

Htjela ga je poljubiti, ali se on nije dao: - Misliš da sam idiot! Misliš da ne opažam što se sve događa od našeg posljednjeg poljupca i ovog današnjeg? A kakva su to usta danas? Tako ljube sve kokote od Amura do Volge i od Volge do Save. I ja sam prošao svoju školu.

 

I svađa se nastavlja! Giga je bila zapanjena njegovom brutalnošću. Da bi ublažila tu napetost upita: - Pa kaži mi gdje si bio, što si sve podnio? U paklu! - odgovori on – Lijepo je tebi bilo ovdje! Čak luksuz da spavaš na širokom divanu, a dvije čiste postelje čekaju tamo kad dođe netko da može leći uza nj. Ti kada dođeš! - odgovori Giga i ona dobije odgovor: Ja ili tko drugi svejedno! U jednom sam paklu bio, u drugi došao! Ni sa kim ja nisam ništa imala. U meni si uvijek bio živ i sve sam ih odbila.

 

DRUGI ČIN - Marko je nakon večere i pića izgledao zadovoljan. No ne zadugo, opet ga je počela mučiti ljubomora: - Sve ostale patnje mogu se izdržati i sve bih mogao još jednom doživjeti i pregurati, ali samo da mi je bilo: znati.

 

Iz ruskog logora ga je samo vukla želja da dozna što radi, kako živi i koliko je ona još njegova. Isto kao i ja! - reče mu ona. To je Marko htio čuti i za večerom joj je obećao da se neće više vraćati na ono što je nekada bilo, da će pokušati zaboraviti. Giga je već bila premorena i živčana, a on ju je ipak još mučio pitanjima. Iz ormarića je izvadila snop pisama: - čitaj ih, čitaj ta vatrena pisma!

 

Nije ih htio čitati jer on nije policijski činovnik i ne njuška po tuđim papirima. Razočarana, dala mu je do znanja da bi lakše odgovarala pred zakonom za bilo kakav zločin nego njemu da prizna nešto što je on sam sebi iskonstruirao. I on počne prevrtati po pismima. Iznenada opazi veliku kuvertu i veliki složeni komad papira. Ispravi se i podigne zapečaćenu kuvertu, iznenađen što je adresirana na njega. Bilo je to pismo njezina oca. Tada je počeo rastvarati onaj veliki papir, iako se ona protivila, i tako sazna Marko da je to potvrda kojom je on, Marko Barić, proglašen mrtvim, na zahtjev njegove supruge, nakon sveopće dugogodišnje potrage.

 

Bio je zaprepašten. Taj akt ne smijem izgubiti. To je moja putovnica za ovaj svijet. Da se jedan mrtvac prošeta po asfaltu, koji je samo za žive rezerviran. Vanredan je to osjećaj! Priznala je da ga je dala proglasiti mrtvim, ali ga nije zakopala. Za nju je uvijek bio živ: - Marko, ničija nisam, nisam ni sada, ni ikada prije, nego samo tvoja! No on se samo protegne i reče: - Sad će jedan sat. Vrijeme kada se mrtvi što se skitaju po svijetu vraćaju na svoj konak. Laku noć! - i izađe i polako zatvori vrata za sobom, kao da zatvara jednu grobnicu.

 

TREĆI ČIN - Giga ne leži, nego skupljena sjedi na divanu koji je pretvoren u krevet. Odjednom začuje kako ju Marko zove glasom punim srdačnosti. Brzo ugasi lampu i ispruži se kao da spava. Bilo je već dva sata iza ponoći. Ona primijeti da se u vrijeme dok je bio u drugoj sobi u njemu nešto promijenilo, nije bilo više ni traga onoj njegovoj sumnjičavosti.

 

Bila je tužna, nije ga gotovo ni slušala dok je govorio, bojala se da ponovo ne započne sa svojim uvredama. No Marko je bio sretan: - Sve je prošlo. Znaš, moći reći i biti uvjeren da govoriš nešto što je uistinu tako, ni san, ni nada, nego stvarnost, široka stvarnost, onda mi dođe da poludim od veselja!

 

I on ju počne milovati, te nastavlja: - Imati te pod svojim rukama i osjećati da si tu, pored mene, onakva, kakovu sam te nekad izgubio, uistinu dođe čovjeku da rastvori prozore i da se razviče od sreće! - zgrabi harmoniku, zasvira i zapjeva rusku pjesmu, te zapleše na ruski način. Gledala ga je zabezeknuta od te njegove razdraganosti i najzad reče: - Harašo! A on i dalje pleše, pjeva i poskakuje. Iznenada skoči k njoj kličući: - Imam te! Moja si! Mislit ćeš da sam lud. Ali nisam. Sretan sam.

 

- Samo budi sretan, dragi - odgovori Giga - Hoću da me imaš dulje nego jedan dan.
- Kao da si čitala ono pismo što mi ga je pisao tvoj otac. I on veli isto - reče Marko - On mi piše nešto što mi je potpuno otvorilo oči, što me je izliječilo. Sad vidim sve! I znam sve! I nisam više ljubomoran!

 

Kako njoj nije bilo jasno što je njezin otac mogao njemu napisati što mu ona nije mogla reći, Marko joj s frivolnim akcentom šapne nekoliko riječi. Ona se naglo digne s njegovih koljena, bez riječi, uvrijeđena i pođe prema divanu tiho plačući. Marko je bio iznenađen jer je to bilo u pismu njezinoga oca - njemu.

 

- Da, ali on nije znao da ću ja tebi vrijediti tek kada budeš imao u ruci nekakav dokaz, da sam ja onakva kakovu si me ostavio.


Njegovo je frivolno i obijesno držanje otkada je izašao iz sobe bilo odraz njegovih misli. Trebao joj je vjerovati, a ne tražiti dokaze: - Zašto tražite od nas da budemo ono što vi niste?

 

- Tvoj otac je tako precizno istaknuo sve momente tvojega života i tako jasno prikazao tvoj karakter, da se ne može sumnjati u ono što je napisao - govorio joj je Marko. I on ju pozove da pođe s njim, no ona nije htjela. On joj stane na put, podigne ju u naručje i ponese u spavaću sobu. Ona se otimala: - Ja se ne dam!

 

Izleti iz sobe sva usplahirena i bez daha: - Još se ne dam! Živa se ne dam!
Marko stane pred nju i onako bijesan reče: - Sad te ne puštam! Ja sam ti muž, ja imam pravo ne te. 

Pravo? Tko ima pravo na me? Nitko nema pravo na me, dok mu ja ne dam - reče Giga.
Marko: - Kako to govoriš? Kao da je već netko imao to pravo?

Giga: - Oh da, bilo ih je više! Zacijelo si pogodio da je i onaj advokat Mika moj ljubavnik. A liječnik? Još kao djevojčica bila sam luda za njim i kakove me je perverzitete naučio.

Lažeš! Lažeš! - vikao je Marko. Zašto bi se onda baš meni otimala?
Jer mi se gadiš! - bila je Giga iskreno brutalna.

 

Kako se on njoj približavao, ona je odmicala i hitro dohvati revolver te ga uperi u njega: - Ne približuj mi se!

- Ah što, ne bojim se ja toga. Ja te hoću i imat ću te!

Međutim, plane revolver i on se sruši udarivši u fotelju. Giga je nekoliko trenutaka stajala, a onda dođe do telefona i nazove dr. Miku.

- Ubila sam svoga muža! Teškim korakom nastavi dalje hodati, no ubrzo se sruši.

 

Književni rod i vrsta djela - drama; tragedija, 3 čina

 

Vrijeme i mjesto radnje - Radnja se događa u Zagrebu, u jednoj jedinoj noći, u jednoj prostoriji male barokne jednokatnice s visokim parterom i mansardom, u Kuševićevoj ulici u Gornjem gradu, krajem veljače 1926. godine.

 

Tema - Sukob žene, koja odavno čeka povratak muža, i muža, koji se vraća iz zarobljeništva u Sibiru nakon osam godina. Njihov se ponovni susret temelji na sukobu koji je prouzročen muževom ljubomorom bez nekog posebnog povoda. Psihološka razmatranja ljubomore.

 

Likovi - Marko Barić, Margita (Giga) Barić, Franciska (Gigina sluškinja)

 

- Imena Giginih prosaca: dr. Mika Peruzović, Šime Simeoni, Freddy, Bela Balaško, Žarko Babić, Angelus Posthumus, Pero Sambolec

 

Marko Barić je jedan od glavnih likova u drami Milana Begovića Bez trećega. Već je na početku djela bio sumnjičav prema svojoj supruzi koju nije vidio kako ih je rat rastavio. Pomisao da ga žena vara Marka je mučila i dok je bio u zarobljeništvu. Ipak su bili razdvojeni već prve bračne noći i on se pitao je li ona još uvijek njegova i pripada li nekom drugom. Upoznavanje sa životom svoje žene dok ga nije bilo samo još više budi ljubomoru, a u Gigi više ne vidi nevjestu koju je ostavio, nego sasvim drugu osobu, za njega površnu i koketnu ženu koja ga je varala.

 

Na svaki njen pokušaj da mu se približi i objasni kako je u krivu on je sve više zaokupljen time da pronađe što više dokaza kako bi pokazao da mu nije bila vjerna. Ali koliko god je bio uvjeren u njezinu krivnju, nije imao opipljivih dokaza sve dok nije naišao na ključan dokument. U njemu su ga proglasili nestalim i vjerojatno mrtvim, a iako mu je Giga pokušavala objasniti da je njoj taj dokument poslužio da se odvoji od ostalih, on je smatrao da joj je spomenuti papir poslužio kao bijeg iz braka. Kada je napokon shvatio da je bila samo njegova sretan je jer ju je cijelo vrijeme doživljavao objektom te je htio iskoristiti pravo koje je imao kao muž.

 

Marko je na kraju opisan kao lik kojeg su obilježile životne tragedije i patnje, a nesigurnost koju je osjećao i prije nego što je otišao u rat samo je doprinijela tragičnom završetku ljubavi koja nije imala prilike zaživjeti.

 

Giga Barić je glavni lik kao i Marko Barić. Dugoočekivani susret s mužem kojeg nije vidjela zbog Prvog svjetskog rata, a od kojeg su je odvojili prije prve bračne noći nije se dogodio onako kako je ona očekivala. Nakon više godina provedenih u samoći nije mogla dočekati da ponovno vidi svog muža. Dok ga nije bilo njezina je vjernost nekoliko puta završila na kušnji, ali ona se svemu uspješno odupirala jer se nadala kako će se Marko vratiti, bez obzira što su ga proglasili nestalim i možda mrtvim.

 

Marko koji je vratio iz rata nije imao ništa zajedničko sa osobom kojom se vjenčala i koju je voljela. Od muškarca koji ju je nekada obasipao samo nježnošću vratila se ljuštura čovjeka vječnog ljutog i obuzetog sumnjama u nepostojeću nevjeru. U početku se ne obazire na njegove napade jer je sretna što se konačno vratio. Želi ga uvjeriti kako nema mjesta njegovim sumnjama i da je ona cijelo vrijeme bila samo njegova.

 

Polako postaje umorna pokušavajući mu dokazati da ga nije prevarila i sve je više uvjerena kako bi joj trebao vjerovati bez obzira na dokaze. Preokret do kojeg je u Marku došlo nakon što je pročitao pismo njenog oca, u Gigi su izazvali bijes i razočarenje.

 

Shvatila je da ju doživljava samo kao objekt i da želi ostvariti pravo koje je imao kao suprug. Takav patrijahaln način razmišljanja u njoj je pobudilo gađenje i na kraju da obrani svoje dostojanstvo od "komada mesa" kakvom ju je doživljavao, Giga se pretvorila u ravnopravnu osobu, a ne samo tijelo.

 

Problematika djela

- Opis prilika i života ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema društvenim i političkim zbivanjima
- Oslikava se galerija likova iz dana prije Prvog svjetskog rata, za vrijeme rata, te poslijeratnog razdoblja
- Obrađuje se stanje Markove bolesne ljubomore koji se bavi mišlju da ga je žena iznevjerila dok je on izbivao od kuće
- Pokušaj realizacije jedne tipične društvene drame - ljubomora na mogućnost nevjere
- Scenski oživljava poistovjećivanje lika Gige s likom Laure (Bez trećega - U agoniji)
- Sadrži mnoga objašnjenja, kao objašnjenje pojma ljubavi
- Intimne uspomene
- Dramaturška funkcija sjećanja
- Dramaturška funkcija šutnje
- Psihološka razmatranja

 

Karakteristike djela

- Kvalitativan (unutarnji) i kvantitativan (vanjski, među likovima) sukob
- Razgovor između muža i žene zasniva se na dubokom nesporazumu
- Često dolazi do neočekivanih dramskih preokreta (npr. kad Marko pronalazi pismo)
- Drama ima tragičan završetak: Giga pištoljem ubija Marka da se obrani od silovanja
- Naslov Bez trećega - pritom se misli na čovjeka koji ni ne postoji jer Giga nije varala muža ni s kim; znači za ljubav, a tako i za ljubomoru, potrebno je dvoje, bez trećega
- Mnogi smatraju da se lik Gige može poistovjetiti s likom Laure (Kovačić), ali također ima dosta sličnosti s Norom (Ibsen)

________________________________

 

Milan Begović rođen je 19. siječnja 1876. u Vrlici u Dalmatinskoj zagori. 1888. godine u Splitu upisuje realnu gimnaziju i počnje se družiti s Vladimirom Nazorom s kojim ide u isti razred. 1891.godine objavljuje prvu pjesmu, "Nad spomenikom viških junaka", i to pod pseudonimom Tugomir Cetinski.

 

Tri godine kasnije u Zagrebu upisuje prirodoslovni studij na Filozofskome fakultetu, te piše i objavljuje prvu dramu "Pod ciganskim čadorom". Radi u Splitu i Zadru kao profesor, a u Beču pohađa slavističke kolegije kod Vatroslava Jagića. 1900. godine Milan Begović se oženio Paulom Goršetić, pijanisticom i objavio "Knjigu Boccadoro" pod pseudonimom Xeres de la Maraja.

 

"Knjiga Boccadoro" imitira motivsku cikličnost ranosrednjovjekovnih ljubavnih kanconijera, ljubavne je tematike, a sve pjesme događaju se oko iste ljubavne priče između Xeresa de la Maraja i markize Zoë Boccadoro. Kompoziciono zbirka prati odnos dvoje zaljuljenih od uvadranja do sklapanja braka. U trenutku objavljivanja knjiga je izazvala oprečne reakcije, jedni su ga prozivali zbog erotske kompometnte i optuživali ga za pornografiju i pomodnost, a od drugih, pogotovo 'mladih' modernističkih pjesnika, dobivao je pohvale i uživao njihove velike simpatije. Tom je zbrkom pjesama Begović postao jedan od najvažnijh predstavnika domaćeg esteticizma.

 

Godinu dana kasnije rodila mu se kći Božena, i odlazi u Italiju, a 1902. polaže diplomski ispit iz talijanskoga jezika i u Pragu pod pseudonimom Stanko Dušić objavljuje dramu "Myrrha". 1903. postaje pravi učitelj na Visokoj realci u Splitu, a 1905. godine njegova jednočinka "Venus victrix" premijerno je izvedena u HNK-u u Zagrebu. Iste godine dobiva sina Branka. 1906. drama "Gospođa Walewska" izlazi u Savremeniku, i ima premijeru u HNK-u u Zagrebu. Glavni lik te drame je poljska grofica Walewska koja se zanosi Napoleonom, tobožnjim spasiteljem njezine domovine.

 

Dvije godine kasnije upoznaje Alfreda baruna von Bergera, ravnatelja Deutsches Schauspielhausa i na njegov poziv odlazi sa ženom i djecom u Hamburg te volonterski radi u kazalištu dok je na plaćenom dopustu Velike realke. Treća drama koja je izvedena u zagrebačkom HNK-u je "Stana Biučića". Stana je vezana uz Dalmatinsku zagoru, a Branko Gavella u "Dramaturškim fragmentima" piše da Begović u svome cjelokupnome dramskome stvaralaštvu nije uspio dostići literarnu čistoću "Stane".

 

U Beču i Hamburgu nekoliko godina djeluje kao dramaturg i režiser, a to je vrijeme provedeno u inozemstvu vrlo bitno za Begovićevo umjetničko sazrijevanje, jer se pomno upoznaje s funkcioniranjem kazališta i njgovih mehanizama.

 

1910. godne u Hamburško kazalište dolazi novi ravnatelj Carl Hagemann te imenuje Milana Begovića dramaturgom, dok u domovini dobiva Demetrovu nagradu za "Stanu". U Hamburgu surađuje s Hamburger Nachrichten i Narodnim Novinama. U Zagrebu započinju problemi s cenzurom koja mu zabranjuje jednočnike Čičak i Biskupovu sinovicu. Dvije godine kasnije na preporuku pozatoga austrijskoga književnika Hermmana Bahra dobiva mjesto redatelja i dramaturga u Neue Winener Bühne u Beču čiji je ravnatelj tada bio Emil Geyer. Prva drama izvedena u Neue Wierner Bühne u Begovićevoj režiji bila je Mein Freund Teddy, komedija A. Rivoirea i L. Besnarda. Iste godine u Zagrebu mu izlazi zbirka pjesama Vrelo. U Beču Milan Begović ostaje do 1914. kada započinje Prvi svjetski rat, a godinu dana kasnije Begović je mobiliziran u prvi bosanski bataljun u Beču, gdje na dužnosti u odjelu poštanske cenzure i gdje upoznaje svoju buduću drugu suprugu Annerl Spitzer. Begović ostaje u vojsci i podnosi zahtjev za razvod braka s Paulom. 1918. rat završava, a Milan Begović dobiva sina Brunu s Annerl, godinu dana kasnije s njima seli u Maribor te sudjeluje u prijenosu posmrtnih ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopanskog iz Wiener Neustadta u Zagreb.

 

1920. godine Milan Begović počinje živjeti u Zagrebu na adresi Jurjevska 63a i započinje raditi kao profesor na Glumačkoj školi. Iste godine piše roman autobiografskog karaktera Dunja u kovčegu, koji je proglašavan hrvatskim najboljim lirskim romanom. Godinu dana kasnije uz Ljubu Wiesnera započinje uređivati časopis Kritika. Pod čak tri pseudonima: Malvolio, Hipolit i Ezop s Griča objavljuje feljtone i humoreske u Obzoru i Jutarnjem listu. Piše i izdaje Male komedije što je zbrirka od sedam jednočniki: Menuet-kaprisa, Venus-victrix-komedija, Biskupova sinovica, Čičak, Pred ispitom zrelosti, Cvjetna cesta i Slatka opasnost-groteska koje su izvedene u zagrebačkom HNK-u. Begović u nazivu svojih jednočinki koristi nazive glazbenih formi za najavu žanra i njihove strukture. U Malim komedijama motiv je erotski intonirana igra između muškarca i žene. Antun Gustav Matoš optužio je Begovića da je Menuet iz Malih komedija plagijat njegove Jesenske idile, no do danas nije ustanovljeno je li Begović poznavao Matoševo djelo prije nego što je napisao svoje.

 

1923. godine završena je sudska rastava od Paule i u proljeće se vjenčao s Annerl, HNK prazivodi Svadbeni let dok se Male komedije izvode u Pragu. Godinu dana kasnije boravi u Italiji i piše dramu Božji čovjek, prvu iz ciklusa Tri drame. Osnovna tema ove drame je ispreplitanje senzualnoga doživljaja ljubavi s duhovnim. Za tu je dramu dobio Demetrovu nagradu. Sljedi drama Pustolov pred vratima (1925.) tragikomedija u devet slika, a kao materijal u stvaranju te drame zasigurno mu je poslužila Freudova psihoanalitička teorija jer se gotovo cijela drama odvija u podsvijesti mlade, na smrt bolesne djevojke Agneze. U Pustolovu pred vratima smrt se pojavljuje kao vodič Agnezinog puta u nedoživljeno i priželjkivano. Iste godine izlazi i prva varijanta novele Kvartet.

 

1926. Milan Begović navršava 50 godina, brak s Annerl je pred završtekom, Begović putuje u Italiju i upoznaje svoju treću ženu, Danicu Rabenhalt, a iste godine u Zagrebu se izvodi 'Pustolov pred vratima'. Godinu poslije imenovan je ravnateljem drame zagrebačkog HNK-a.

 

1928. iako je potvrđen za ravnatelja drame ipak je premješten na mjesto profesora u muškoj gimnaziji zbog dramatizacije Šenoinoga romana Diogeneš koja je izazvala veliki politički odjek s obzirom na aluziju o ubojstvu Stjepana Radića u beogradskoj Narodnoj skupštini. Iste godine vjenčao se s Danicom Rabenhalt. Piše komediju Amerikanska jahta u splitskoj luci koja je postavljena u Zagrebu i Hamburgu. 1930. Giga Barićeva pobjeđuje na natječaju "Novosti" za roman u podlistku. Giga Barićeva i sedam prosaca najopsežnije je Begovićevo djelo. Bavi se mladaom udovicom Gigom koja zapravo ne zna je li udovica ili nije, nju uporno salijeće sedam prosaca koje ona s istom upornošću odbija čekajući povratak svoga muža nestaloga u ratu. Kada se on vrati optužuje ju da mu je bila nevjerna i ona ga na kraju sama ubija.

 

Giga je glavni lik i njegove najpoznatije drame Bez trećega (1931.) Drama se zasniva na psihološkim reakcijama Gige i Marka Barića, a tema drame je bolesna ljubomora. Marko se nakon godina izbivanja vraća kući iz Sovjetske Rusije, vrlo je ljubomoran na suprugu... ljubomoran je i na samu mogućnost da ga je ona iznevjerila. Objašnjenje naslova dolazi iz Giginog teksta: "Ljubomora nije posljedica jednog fakta nego jedne dispozicije. Za ljubomoru između dvoje ljudi ne treba da postoji onaj treći, nego mogućnost a ta postoji uvijek u mislima onoga koji strepi za nekoga koga voli- da bi mogao stupiti u akciju bilo tko, tko bi mogao biti onaj treći. Ljubomora je, dragi, kao i ljubav. Tu ne treba trećeg. Dvoje je dosta." Dramu tragično završava Giga – zbog nepravednih optužbi ubija Marka pištoljem.

 

1932. Milan Begović je umirovljen i sa suprugom Danicom seli se u Bisag-grad te započinje pisati libreto za operu Jakova Gotovca Ero s onoga svijeta. Piše dramu Čovjek je slabo stvorenje (1933.) koja je praizvedena u Brnu i komediju Dva prstena (1934.) 1936. Milan Begović navršava 60 godina i boravi u Parizu povodom premijere njegove drame Bez trećega gdje prima orden Legije časti. Dvije godine kasnije piše Badnje veče Katice Degrelove i u prosincu proživljava moždani udar. 1940. godine u Zagrebu objavljuje roman Giga Barićeva i sedam prosaca.

 

Započinje Drugi svjetski rat. Milan Begović i njegova Danica se vraćaju natrag u Zagreb, žive u stanu na Petretićevu trgu 3. Begović završava svoj posljednji roman Sablasti u dvorcu koji će biti objavljen tek nakon njegove smrti, u Zagrebu mu izlaze 1943. Kritike i prikazi te Umjetnikovi zapisi.

 

Po završetku Drugoga svjetskoga rata Sud časti Društva književnika Hrvatske svrstava ga među fašiste i jugoslavenska vlast mu 1946.godine doživotno zabranjuje tiskanje i izvođenje književnih djela. Milan Begović umire od moždanog udara 13.05.1948. Pokopan je na Mirogoju bez počasti i bez nekrologa u novinama.

 

Milan Begović je mnogo pisao o kazališnim predstavama u Zagrebu. U svojim tekstovima bavio se redateljem Ivom Raićem i Josipom Bachom, piše o glumcima, analizira njihovu igru, zalaže se za domaću dramu... Zanimljivo je da 1928. jedan od poznatih talijanskih avangardnih redatelja Antun Gulio Bargaglia u rimskome kazalištu Teatro degli Indipendenti postavio Pustolova pred vratima, i da je drama bila na repertoru toga kazališta čak trinaest sezona. S tom predstavom Bargaglia je gostovao u Južnoj Americi, tako je Begović postao prvi hrvatski književnik čija je drama izvedena na tome kontinentu.

 

Begovićevi dramski tekstovi prisutni su na europskim pozornicama od 1930. pa do danas, a njegova su djela prevedena na mnoge strane jezike.

 

Manje je poznato da je Milan Begović pisao pod mnogobrojnim pseudonimima, da je imao tri supruge te da je pokopan na Mirogoju bez počasti koju je svakako zaslužio...

 

Milan Begović - Amerikanska jahta u splitskoj luci 

Milan Begović - Pustolov pred vratima 

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Milan Begović - Bez trećega

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u