Grigor Vitez - A zašto ne bi

Knjiga je slikovnica za 1. razred osnovne škole koja sadrži tri pjesme Grigora Viteza popraćene njegovim ilustracijama. U slikovnici se nalaze  pjesme Kako živi Antuntun, Paun, A zašto ne bi.

Kako živi Antuntun zanimljiva je pjesmica u rimi koja opisuje neobičan život ratara Antuntuna koji živi u desetom selu. On neke stvari radi drukčije od drugih pa npr. pokušava zagrabiti mrak loncem ili zašiti jaje koncem. Uči djecu kroz rimu i ritam da je uredu biti drugačiji i odskakati od gomile.

Druga pjesmica govori o paunu koji je pun sebe i uvjeren da je najljepši i da je samim time i bolji u svemu. Tako je i uvjeren da pjeva bolje od slavuja.

Posljednja pjesmica je A zašto ne bi... o dječaku koji ima toliko bujnu maštu da zamišlja svijet sasvim drugačijim no što on je i vidi razne neobične mogučnosti u običnim svakodnevnim stvarima oko sebe Pokazuje moć i raspon dječje kreativnosti i ideja koje mogu zamisliti najnevjerojatnije stvari. Dječak se pita zašto ne bi na drveću rasli raznobojni baloni ili bombomi i zašto uz spravu za pranje ne bi mogla postojati i sprava za znanje.

______________________________

Grigor Vitez srpski pesnik, dečiji pisac i prevodilac rođen je 15 februara 1911. godine u Kosovcu, kraj Okučana, u Slavoniji. Pet razreda osnovne škole završio je u Okučanima kao prosečan đak a potom upisao gimnaziju u Novoj Gradiškoj. Nakon četvrtog razreda, prešao je u učiteljsku školu u Pakrac. Pre II svetskog rata bio je učitelj, a kasnije je radio u Ministarstvu prosvete i bio je urednik u izdavačkoj kući "Mladost".

Prve stihove napisao je u četvrtom razredu gimnazije a u trećem razredu učiteljske štampana mu je prva pesma "Vedar dan" u beogradskom časopisu "Život i rad", 1930. godine. Neke od pesama Grigora Viteza prevedene su i objavljene na više stranih jezika.

Grigor Vitez objavio je zbirke pesama za decu i odrasle: "San boraca u zoru", 1948, "Pjesme" 1950, "Naoružane ruže" 1955, "Povjerenje životu" 1958. i izbor iz poezije "Kao lišće i trava" 1960. Za decu je objavio zbirke pesama: "Vesele zamke" 1955, "Prepelica" 1956, "Sto vukova" 1957, "Kad bi drveće hodalo" 1959, "Hvatajte lopova" 1964, Gdje priče rastu 1965, "Igra se nastavlja" 1967 (posmrtno), i slikovnice: "Medvjed kao pudar", "Dva pijetla", "Tko će s nama u šumicu", "Životinje spavaju", "Maksimir", "Doživljaj svjetskog putnika" i Čudna škola".

Na rumunskom jeziku izašla je 1958. godine zbirka "Prepelice", a na slovenskom "Vesele zamke", "Prepelice" i "Maksimir". Pojedine pesme Grigora Viteza prevedene su i objavljivane na više od deset jezika.

Objavljena su i ova izdanja njegovih izabranih pesama za decu: Jednog jutra u gaju (u Beogradu), Izbor pjesma (u Sarajevu), Iza brda plava (u Zagrebu), Beli lev (u Ljubljani), i Pesna na čučuligata (Ševina pjesma, u Skopju).

Osim pesama Grigor Vitez je objavljivao za novine i časopise niz priča, crtica i članaka. Bavio se i prevodilačkim radom. Sam je govorio francuski, ruski i slovenski. S francuskog, ruskog i slovenskog prevodio je najviše poeziju i objavio je nekoliko zbirki prepeva a za decu decu preveo je Korneja Čukovskog Doktor Jojboli, Bajke, Krokodil; Mihaila Zoščenka Priče za djecu; Lava Tolstoja Male priče; Alekseja N. Tolstoja Žar - ptica; S. Maršaka Bajka o glupom mišiću; T. Pavčeka Jure - Mure u Africi itd.

Grigor Vitez umro je u Zagrebu, 23. novembra 1966. godine a sahranjen je u svom rodnom selu.

Grigor Vitez - Gdje priče rastu

Grigor Vitez - Kad bi drveće hodalo