Ernest Hemingvej - Starac i more lektira

Ernest Hemingvej - Starac i more

Ernest Hemingvej - Starac i more

 

Ernest Hemingvej upućuje svoju poruku o neophodnosti čvrstine i integriteta čovjeka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i dječak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti.

 

Kratki sadržaj - Stari ribar Santijago živi sam u ribarskoj kolibi na periferiji Havane. Sva njegova imovina čamac je sa skrpljenim jedrom i nešto osnovnog ribarskog pribora. Starac već osamdeset i četiri dana nije ulovio ni jednu jedinu ribu. Prvih četrdeset dana s njim je ribario dječak Manolin, a onda su ga roditelji dali na ispomoć u drugi čamac jer starca očito prati nesreća. Dječak neobično voli starog Santijaga jer ga je ovaj naučio svim trikovima ribarskog zanata, a i odnosi se prema njemu kao prema istinskom prijatelju i ravnopravnom partneru. Kad god mu se ukaže prilika, nosi starcu nešto za jelo, pa zajedno razgovaraju o ribarenju, sportu i svakodnevnim stvarima. Starac svakog jutra odlazi dječakovoj kući i nježno ga budi da ide na posao jer ovaj ne voli da ga budi
otac.

 

Osamdeset i petog dana starac se sam otisnuo na pučinu. Stavio je mamce na udice, spustio ih na određenu dubinu i zaplovio nošen Golfskom strujom u nadi da će uloviti veliku ribu kojom bi potvrdio da je i dalje "El Campeon", tj. najizdržljiviji i najbolji ribar. I dok lagano plovi niz struju, pažljivo promatra more i nebo te po ponašanju riba i ptica procjenjuje situaciju u kojoj se nalazi. U podne prvog dana zagrizla je najveći mamac nekakva golema riba. Bila je tako velika da je za sobom vukla čamac. Puna dva dana starac se borio s ribom uz užasne napore. Nije smio dopustiti da dugački povraz na čijem kraju je bila udica pukne i starac gaje cijelo vrijeme propuštao kroz dlanove, premještao s jednog ramena na drugo, popuštao ili zatezao kad je to bilo potrebno, kako bi što više izmorio ribu. Lijeva mu se ruka grčila, ramena su ga strašno boljela, dlanovi mu bili oguljeni od užeta, a uz to ga je mučila žeđ i glad.

 

U predasima bi pojeo usput ulovljenu sirovu ribu i popio gutljaj vode iz boce što ju je ponio sa sobom. Razgovarao je u mislima s ribom i s umornom ptičicom koja se odnekud spustila na čamac, prisjećao se mladosti kada je bio na glasu kao jedan od najsnažnijih mornara, a tu mu je slavu donijela borba sa snažnim crncem u Casablanci kojeg je u nekoj lučkoj krčmi pobijedio u obaranju ruke nakon što su u nadjačavanju proveli za stolom cijeli dan i cijelu noć. Prisjećao se svojih snova, a najčešće je sanjao lavove na dugim žutim pješčanim obalama.

 

Riba je konačno izmorena i svladana. Privukao ju je čamcu i nakon silnih napora uspio je pogoditi harpunom u srce i privezati za čamac. Bila je neobično lijepa s dugim kljunom poput mača, a težila je, prema starčevoj procjeni, oko 1500 funti (španjolska funta iznosi 460 g). Kad je golema riba bila privezana, "bila je tako velika daje čamac uz nju izgledao malen", starac je namjestio jedro i zaplovio natrag prema Havani.

 

A onda su došle nevolje. Privučeni krvlju, pojavili su se morski psi. Kad je prvi napao, starac gaje pogodio harpunom u sam mozak, no veliki komad ribe bio je otkinut, a s morskim psom potonuo je i harpun. Unakažena riba više nije bila lijepa za gledanje, no iscrpljeni i premoreni starac nije se predavao. Za veslo je pričvrstio nož i kad su se nakon dva sata pojavila nova dva morska psa i počela komadati ribu, starac ih je napao novim oružjem, oba ubio i nastavio ploviti. Sljedeći morski pas također je ubijen, ali je slomljen nož. Riba je bila još više unakažena. Treći put napali su u sumrak, ali je starac bio spreman. Tukao ih je toljagom od slomljenog vesla i uspio ih otjerati, no njegova riba toliko je bila unakažena da je više nije htio ni gledati. Četvrti put napali su oko ponoći. Opet ih je mlatio toljagom, a kad su mu je istrgnuli iz ruke, nastavio ih je mlatiti ručicom od kormila. Nije se predavao sve dok nije slomio i to posljednje oružje. Od ribe ostao je samo kostur s glavom i repom.

 

U luku je stigao kasno iza ponoći i jedva se dovukao do kolibe. Dječak ga je ujutro našao kako spava i kad mu je vidio izranjene ruke, zaplakao je. Shvatio je kakvu je borbu vodio starac jer je već vidio ostatke ribe. I ribari u luci dobro su znali što se događalo na pučini, a naivni turisti čudili su se neobičnom »morskom psu« kakvog još nisu vidjeli.

 

Vrsta djela - Starac i more je kratki roman, a mogli bismo ga isto tako promatrati i kao dužu novelu. Ubraja se u modernu prozu, posebice zbog upora be umjetničkog postupka zvanog "unutarnji monolog" kojim pisac iznosi misli glavnog junaka te zbog potiskivanja fabule u drugi plan. Roman je prvi put objavljen 1952. godine u popularnom američkom časopisu "Life".

 

Tema i ideja - Tema je romana jedinstveni odnos čovjeka i prirode obilježen uzvišenom borbom i gorkim stradanjem, ali i najiskrenijim međusobnim štovanjem. Na samom početku romana stari se Santijago u svojoj bijedi i siromaštvu doima kao čovjek kojeg je život porazio, no Hemingwayevi junaci uporni su i srčani borci koji se nikad ne predaju.

 

U borbi s ribom Santijago se služio oružjem tipičnim za čovjeka: inteligencijom, hrabrošću, životnim iskustvom, natjecateljskom upornošću dok riba, kao prirodni element, koristi isključivo snagu i nagon za opstankom. U toj borbi čovjeka i prirode najviše do izražaja dolazi čovjekova duhovna snaga i njegova humanost, čovječnost. Iako ga borba s golemom sabljarkom na trenutke dovodi do ruba izdržljivosti, starac se prema velikoj ribi nikada ne odnosi s mržnjom - ona je za njega protivnik dostojan poštovanja. Premda je stari Santijago ostao bez svoje ribe, koju su morski psi oglodali do kostura (morski psi simboliziraju negativne, rušilačke snage u prirodi), on je na kraju ipak moralni pobjednik. Pobijedio je, zapravo nadišao svoje vlastito ogorčenje zbog nesreće koja gaje pratila, svoju starost i nedostatak snage. Osnovni cilj ribarenja nakon 84 dana nesreće za njega nije novčana vrijednost ribe, mada bi za nju dobio dosta novaca, nego dokazivanje da je još uvijek "El Campeone" (pobjednik), da se zna boriti i izdržati do kraja. Pravi čovjek nikada ne može biti pobijeđen u totalnom smislu.

 

Iako Starac i more nije simbolističko djelo, sadrži niz detalja koji se mogu protumačiti kao simboli, a najzanimljivije su aluzije na Isusa Krista i njegovu muku.

 

Kompozicija - Za razliku od većine romana, Starac i more nije razdijeljen na poglavlja. Možda je to tako zbog njegove kratkoće, ali možda je tu još jedan razlog. U tom djelu od početka do kraja pratimo neprekidnu priču o trodnevnoj Santijagovoj kušnji. Sve do završnih stranica ne napuštamo ga ni za trenutak. Podjela na poglavlja samo bi neprirodno remetila tu sliku iz života promatranu iz velike blizine.

 

Starac i more slijedi klasičnu kompozicijsku shemu vrlo precizno - uvod: Santijago i Manolin razgovaraju i pripremaju se za sutrašnje jutro; uspon radnje: Santijagova tri dana na moru ispunjena su zbivanjima čija napetost stalno raste; vrhunac: sabljarku napokon proždiru morski psi; rasplet: Santijago se s mukom vraća u svoju kolibu i tu ga zatječe dječak Manolin.

 

Mjesto i vrijeme - Radnja romana odvija se na Kubi, na periferiji njenoga glavnog grada Havane pokraj kojeg prolazi Golfska struja, te na pučini Atlantskog oceana, tj. onom njegovom dijelu koji oplakuje obale sjeverne Kube.
Sve se događa oko 1950. godine u vrijeme dok je na vrhuncu sportske slave bio čuveni američki igrač bejzbola Joe Di Maggio, a glavna radnja odvija se u dva dana i dvije noći. Međutim, tijekom glavnih događanja glavni se lik u razmišljanjima i monolozima često vraća u svoju mladost tako da je psihološko vrijeme puno duže od stvarnog vremena. U prikazivanju vanjskih prostora dominira more, široka morska prostranstva, a nešto manje ribarsko naselje s lučicom za čamce.
U opisu unutarnjih prostora (interijera) prevladavaju predmeti koji naznačavaju socijalni status glavnoga lika: koliba sklepana od palmine kore, stol, stolice, krevet bez madraca s golim oprugama, polica za različite namjene dok slika Gospe od Cobre i Presvetog srca Isusova određuju i vjersku pripadnost vlasnika sirotinjske kolibe.
Vrlo je snažan kontrast između eksterijera i interijera: široka prostranstva, uzbibanost, sunce, plavetnilo, bogatstvo i ljepota mora, nasuprot siromaštvu i općoj hladnoći sirotinjske kolibe.

 

Analiza likova

Ribar Santijago - usamljeni je starac, na prvi pogled miran i povučen, ali to je samo privid. Stari Santijago ima iza sebe uzbudljivu prošlost a njegov unutarnji život je bogat, iako u razgovorima s dječakom i u svojim monolozima ostavlja dojam čovjeka koji se ne prepušta lako osjećajima. Prema vanjskom izgledu starac je bio tanak i suh s dubokim borama na zatiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca s površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca s teškom ribom... Na njemu je sve osim očiju bilo staro, a oči su mu bile boje mora i sjajile vedro i nepobjedivo.

 

Bio je toliko siromašan da osim čamca i sandučića s ribarskim priborom nije imao ništa. Čak ni mreže nije imao. U kući nema nikakve hrane. Ima samo jednu čistu košulju, a na sebi drugu koja je bila toliko puta krpljena da je nalikovala na jedra, a zakrpe su bile izbljedjele na suncu. Išao je bosonog. Volio je sport, no sportske vijesti saznavao je iz starih novina koje mu je donosio dječak iz obližnjeg hotela. Osobito voli bejzbol i često je zaokupljen slavnim igračima ovog popularnog američkog sporta. Odlikuje se upornošću, izdržljivošću, tolerantnim odnosom prema svojoj okolini i golemim poznavanjem života na moru.

 

Dječak Manolin - također pripada svijetu ribara. Privržen je starcu jer ga je starac naučio svemu što zna o ribarenju. Voli starca i zato što ovaj s njim razgovara kao s odraslim čovjekom i što uvažava sve njegove tvrdnje. Dječak nastoji da ne povrijedi starčev ponos ni najmanjom gestom; vrlo oprezno, ako je uspije dobaviti, donosi mu hranu iz obližnjeg hotela, a starac mu svu tu nježnost vraća smirenom staračkom jednostavnošću, ozbiljnim tonom u razgovoru i velikim prijateljstvom. Od svih nedaća koje su ga zadesile na pučini u hrvanju s velikom ribom i morskim psima, najviše mu je nedostajalo dječakovo društvo.

 

Dječak na kraju romana usprkos roditeljskoj zabrani čvrsto odlučuje dalje loviti sa starcem, mada je siguran da će mu starac savjetovati neka sluša roditelje. Manolin ustvari predstavlja starčevu mladost, njegovu snagu i nepokolebljivu vjeru u vlastite sposobnosti. A snaga mladosti i ljepota življenja u prirodi očituje se u lavovima koji se igraju na pijesku dugih zlatnih obala.


Starac i dječak predstavljaju dvije krajnje točke ljudskog postojanja; životni krug koji se neprekidno okreće, krug u kojem mladost predstavlja energiju, a starost duhovnu potporu.

 

Jezik i stil - Jezik Hemingwayova romana jednostavan je i jezgrovit, ogoljen i usredotočen na bitno. Njegova proza se naziva "tvrdo kuhana", čime se želi naglasiti jednostavnost stila bez suvišnih ukrasa. U djelu se rabe stručni izrazi iz nautike i ribolovstva, a javljaju se i hispanizmi (riječi iz španjolskog jezika).

 

Analiza djela - Hemingvej je u ovoj priči izrekao cijelu filozofiju "izgubljene generacije". Ljudi se očajnički bore za svoju sreću, muče se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove, dolaze mračne sile koje mu ih otimaju.  "Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo" kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingvej, kome je borba uvijek značila isto što i život, ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznađu. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu donijeti sreću, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Međutim, kada postaje svjestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, već se sprema zajedno s dječakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: "Čovjek nije stvoren da bude pobijeđen. Čovjeka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti".

 

Dojam o djelu - Ovo je roman. Govori o starcu ribaru i dječaku kojeg je on poznavao. Dječak mu je punio pomagao što se tiče održavanja čamca i samog ribolova. Starac već osamdeset i četiri dana nije imao sreće i vraćao se bez ulova. Tada je dječak morao prijeći na drugi brod i nije više mogao starcu pomagati. Starac jednog dana sam odlazi na pučinu u nadi da će nešto uloviti. Na kraju je i ulovio doista veliku ribu nakon mukotrpne višednevne borbe s njom, ali na povratku su mu morski psi pojeli cijelu ribu. Starac se tužan vraća na kopno. Cijela poanta knjige je ustvari da se u životu dugo borimo da bi stekli nešto, a to s druge strane vrlo lako možemo izgubiti.

________________________________

 

Ernest Hemingvej Ernest (1898. – 1961. g.), američki književnik. Za prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što će mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za španjolskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašističkim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanom o partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna ličnost.

 

U Drugom svjetskom ratu Hemingvej je boravio na kineskoj fronti i među francuskim partizanima, sudjelujući i u oslobađanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povijesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu čovjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošću.

 

U svojim djelima Hemingvej je stvorio neku vrstu mita o modernom čovjeku, lutalici i dobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeći s prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom. Sukus života je igra sa smrću koja za Hemingwaya ima gotovo obredni značaj. Stil mu je obilježen naizgled škrtim rječnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih rečenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkterističnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingvej je u našem stoljeću valjda jedinstven prozaik kojeg jednako cijene čitaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim mjerilima.

 

Ernest Hemingvej - Kome zvono zvoni

39 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ernest Hemingvej - Starac i more

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospeo fra Petar iz Bosne kojeg… >

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija   Najpoznatiji roman Ive Andrića, Na Drini ćuprija (1945), hronološki prati četiri vijeka zbivanja oko velikog mosta… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Aleksandar Sergejevič Puškin - Evgenije Onjegin

Aleksandar Sergejevič Puškin - Evgenije Onjegin   Kako to kaže književnik Milorad Pavić, lik Onjegina sačinjavaju tri elementa. Prvo, autobiografski… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u