Ernest Hemingvej - Kome zvono zvoni lektira

Ernest Hemingvej - Kome zvono zvoni

Ernest Hemingvej - Kome zvono zvoni

 

Visoko u borovim šumama španjolske Sierre, gerilska družina sprema se dići u zrak most od vitalne važnosti. Robert Jordan, mladi američki dobrovoljac poslan je da izvrši zadatak miniranja. Tamo, u tim planinama, on upoznaje opasne, burne odnose koji vladaju među ratnim drugovima. A tamo sreće i Mariju, mladu ženu što je pobjegla pred Francovim pučistima.

 

Roman Kome zvono zvoni prividno je vremenski ogranicen sa nepotpuna cetri dana u kojima se desava radnja, ali je to vrijeme ustvari ispunjeno hiljadama dana u proslosti i buducnosti, tako da Hemingvej vrijeme univerzalizira, pomjerajuci ga u retrospekciji kroz emocije uzrokovane asocijativnim podrazajima svojih likova, cija se buducnost rasplinjuje sa saznanjem da su kraj i smrt veoma blizu. Kome zvono zvoni je Hemingvejev najbolji roman, strašću prožeto prisjećanje na ponos i tragediju građanskog rata koji je rascijepio Španjolsku.

 

Nijedan čovjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grudu zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, Posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga čovjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen u Čovječanstvu; I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.

 

Književni rod - epika

Vrsta djela - roman

 

Analiza jezika i stila

- epiteti: "ružnim, štropotavim igračkama, zatupasta nosa i nagnutih krila", "svježu, novu, glatku, mladu i lijepu"
- usporedba: kao na svoju odjeću, kao iz daljine
- onomatopeja: fijuk, grmljavina

 

Bilješke tijekom čitanja

 

- Robert Jordan dobiva zadatak raznijeti most kako bi spriječio fašista da ih napadnu, pri čemu će mu pomoći i starac Anselmo tako što će ga prvenstveno uputiti gdje da sakrije dinamit
- došli su kod gerilskog vođe Pabla, koji ima konje i pomoći će im
- Robert je za ručkom kod Pabla upoznao Mariju
- očito mu se jako svidjela, a i on njoj, pošto stalno zure jedno u drugo :)
- Rafael i Anselmo prepričavaju Robertu što se dogodilo u eksploziji vlaka prije tri mjeseca i kako su našli Mariju
- nakon što razgovara s Pablovom ženom Pilar, Robert s Anselmom ode pogledati most kojeg će raznijeti
- njih dvojica razgovaraju o ubijanju ljudi i životinja te o njihovom zadatku

- za večerom izbije prepirka između Pabla i ostalih što se tiče mosta jer je Pablo kukavica i nije za to da se most ruši
- Rafael nagovara Roberta da ubije Pabla jer im smeta, na što je Robert i sam puno puta pomišljao te sada razmišlja kako da ga makne s puta, ali tako da ga ne ubije on, nego bilo tko drugi
- Robert i Marija... jaoooooooooo, romantikeeeeeee :)
- Robert šalje Anselma i Rafaela da izvide sve u vezi s mostom kako bi se mogao pripremiti napad
- došao je Fernando i ispričao Robertu glasine koje se pričaju u La Granji o ofenzivi koju pripremaju
- Pilar priča o svom boravku u Valenciji
- Agustin i Pilar razgovaraju o tome treba li Pablu prepustiti vođenje napada
- Robert, Pilar i Marija idu k drugom gerilskom vođi El Sordu tražiti pomoć u napadu
- pošto su stali da se odmore, Pilar počinje pričati sve o napadu na vlak

- jadna Marija, zlostavljali su ju nakon što su joj pobili cijelu obitelj...

 

- Pilar priča kako je Pablo pohvatao sve fašiste u gradu, koje su na smrt premlatili na trgu grada u kojem su živjeli prije rata i koje su kasnije bacali u provaliju, a jednog su čak i spalili
- mladog don Faustina nisu nijednom udarili jer su se ''sažalili'' nad njegovim kukavičlukom, no na kraju su ga ipak bacili niz liticu, u provaliju
- Robert se tada prisjetio jednog malog Belgijanca i toga u kakvom je stanju bio kad su mu prijatelji poginuli
- gledajući Mariju, prisjetio se svog sna s Gretom Garbo jer mu se ponekad činilo da je njegov odnos s Marijom predobar da bi bio istinit, činio mu se kao neki san, iako je ta ljubav bila stvarna
- Pilar i Robert pregovaraju sa Sordom
- ovaj Robert malo previše razmišlja, baš je dosadan...
- Pilar mi se baš i ne sviđa, zabada nos u nešto što je se ne tiče
- Anselmo promišlja o ratu i ubijanju
- Pablo izaziva Roberta, koji će ga uskoro ubiti ako ne prestane s tim glupostima

 

- Robert se prisjeća života u Madridu i prijatelja Karkova, novinara
- zar su ih fašisti pronašli?!
- fašistička je konjica napala Sordovu družinu
- ovaj fašistički zapovjednik nije normalan, misli da su Sordo i njegovi mrtvi, ali nisu... ubit će ga uskoro...
- eto, Sordo ga je ubio...
- svi su mrtvi, granate su ubile Sorda i ostale
- Robert opet razmišlja o smrti, o ratu, o ocu, a ponajviše o preminulom djedu i njihovom skorom susretu
- Andres, noseći poruku generalu Golzu, razmišlja o djetinjstvu i bratu Eladiju
- počinje se spremati napad na fašiste
- neki je ludi visoki časnik Marty zadržao Gomeza i Andresa te im uzeo poruku koju nose Golzu
- hvala Bogu da je Karkov došao i natjerao tog Martyja da pusti Gomeza i Andresa i da im vrati poruku koju moraju odnijeti
- napokon je Golz dobio poruku

 

- Robert postavlja dinamit na most
- Fernanda su ranili dok je Robert ''petljao'' oko mosta
- eto, raznijeli su most...
- Anselmo je mrtav!!
- gerilci bježe na konjima
- Robert se ozlijedio!! Lijeva noga mu je slomljena!!!
- Robert se oprašta od Marije jer zna da će umrijeti...
- e sad stvarno ne znam jesu li ubili Roberta ili ne... ali slutim da jesu...

 

Likovi - Robert Jordan, Marija, Anselmo, Pablo, Pilar, Rafael, Andres, Eladio, Agustin...

Robert Jordan - Mladić koji je proučavao krajolik uze dalekozor iz džepa izblijedjele, flanelske košulje kaki boje, rupčićem obrisa leće pa stade okretati okulare...


Mladić, koji je bio visok i mršav, svijetle kose prošarane suncem i lica preplanulog od vjetra i sunca, u flanelskoj, na suncu izblijedjeloj košulji, seljačkim hlačama i cipelama konopenih potplata, prignu se, provuče ruku pod kožnatu naramenicu pa zabaci tešku naprtnjaču na pleća.

 

Marija - Zubi su joj se zabijelili na preplanulom licu, a koža i oči bile su iste zlataste, zagasite boje. Imala je istaknute jagodice, vesele oči i pravilna usta punih usana. Kosa joj je imala onu zlatnosmeđu boju žitnog polja žita sazrelog na suncu, ali bila je sasvim kratko podrezana po cijeloj glavi, tek nešto duža od dabrova krzna. Gledao je kako radosno korača na suncu, kaki košulje raskopčane oko vrata.

 

Anselmo - Bio je to nizak, čvrst starac, u dugoj seljačkoj halji crne boje i sivim, krutim hlačama, a na nogama je imao cipele konopenih potplata.

 

... i odjednom su im se usne spojile, i ona je ležala čvrsto priljubljena uz njega i malo - pomalo rastvorila usta, i privijajući je uza se, on se najednom osjeti sretnijim no ikad, bezbrižno, nježno, razdragano sretnim iznutra, oslobođenim misli, umora i briga, osjećajući samo silnu radost i reče: - Zečiću moj. Ljubavi moja. Milo moje. Moja vretenasta draga.

 

- Zavoljela sam te čim sam te ugledala danas, oduvijek sam te voljela iako te nikad prije nisam vidjela...

 

Qué cosa mal mala es la guerra.
Gadna je stvar taj rat.

 

- Za tebe i uvijek za tebe i samo za tebe.

 

- Ali kad sam s Marijom toliko je volim da mi se doslovno čini da umirem, a nikada nisam vjerovao u tako nešto, ni mislio da to postoji.

________________________________

 

Ernest Hemingvej - Kome zvono zvoni 

 

Za kim zvono zvoni (engl. For Whom the Bell Tolls) je roman Ernesta Hemingveja, napisan 1939. na Kubi a objavljen 1940., jedno od njegovih najpopularnijih dela. To je istorijsko - ljubavni roman koji govori o doživljajima američkog profesora španskog jezika Roberta Džordana, koji učestvuje u Španskom građanskom ratu kao dobrovoljac protiv fašista Fransisko Franka, a na strani komunista. Sam roman bazira se na Hemigvejevim iskustvima u Španiji tokom rata.

 

Kratak sadržaj - Robert Džordan je američki profesor čija je misija da digne most u vazduh, u blizini španske pokrajine Segovije, zbog republikanske ofenzive u tom području. Problem je u tome što napad na most mora biti tačno tempiran u skladu sa ofanzivom. Kroz priču, pratimo Džordana dok se probija noću kroz neprijateljske linije u pratnji Anselma da bi došao do gerilske grupe u planinama Segovije. Tu upoznaje Mariju i zaljubljuje se na prvi pogled, a i ona u njega. Ali, ta rastuća ljubav ga oslabljuje kao vojnika, jer sada ima zbog čega živeti, za razliku od pre, i počinje strahovati za svoju budućnost. Snagom volje uspeva potisnuti svoje strahove. Tokom idućih dana, počinje detaljno planirati eksploziju mosta.

 

Sve više dolazi do izražaja sukob Roberta Džordana i Pabla oko mosta i samog vodstva grupe, koji zadnje večeri beži sa delom dinamita i tehnikom za aktiviranje eksploziva, i skoro upropašćuje celu misiju. Pablo se ipak sutra ujutro vraća s pojačanjem, tako povećavajući njihovu šansu za uspehom, ali žice i kutiju za eksploziv je bacio u reku pa im tako ostaje samo dinamit, koji moraju aktivirati ručnom bombom, na puno teži i opasniji način. Džordan uspeva uništiti most, ali Anselmo i još nekoliko ljudi iz grupe umire u akciji, a Džordan je ranjen, slomljena mu je noga. Kako zna da ne može bežati u takvom stanju, govori ostalima da odu bez njega. Umesto samoubistva on bira pomoći ostalima, želeći usporiti fašiste ubistvom njihovog oficira, u čemu i uspeva. Roman se završava u trenutku kad se oficir uspinje uz brdo, a Džordan ga je naciljao.

 

Tema romana - Glavna tema je smrt, ona povezuje sve likove, jer su svi na neki način iskusili smrt u ratu, bilo da se radi o ubijenim roditeljima (Marija i Joakin), ubistvima od vlastite ruke (Pablo i Robert) ili strahu za vlastiti život koji većina likova proživljava u određenoj meri. Samoubistvo ili borba do smrti jedine su prihvatljive opcije u slučaju poraza, nema izlaza. Sva ta ubijanja, mučenja, silovanja predstavljaju ratnu realnost koja stvara u čitaocu doživljaj mučnine, tragedije i besmislenosti rata. Rat je takođe jedna važna tema, blisko vezana uz smrt. Nema polarizacije dobri-zli, i komunisti i fašisti na kraju čine iste zločine, a i sa obe strane ima dobrih i loših ljudi, o tome Jordan mnogo razmišlja i raspravlja s Anselmom. Tu je i ljubav kao paralelna priča ratnim zbivanjima, o kratkotrajnoj ali intenzivnoj vezi Roberta i Marije. Ali, uprkos svim svojim naporima, Robert i Marija ne mogu se odupreti sudbini, nesretno se razdvajaju na kraju romana.

 

Likovi


Robert Džordan protagonista romana, je mladi američki profesor koji gaji duboku ljubav prema Španiji. Zbog svojih političkih stavova priključuje se republikancima (komunisti). Iako na početku svesrdno podržava njihovu ideologiju, gubi svoje komunističke ideale tokom rata gde ima prilike da svedoči strašnim zločinima na obe suprotstavljene strane. Na početku je on izgubljeni čovek, bez ikakve nade, želje za životom, svrhe, ali kada upoznaje Mariju, s kojom započinje kratku ali intenzivnu vezu, počinje strahovati za svoju sudbinu. Ali, uspeva se odupreti svojim strahovima i izvršava svoju misiju - rušenje mosta.

 

Marija je mlada devojka koja je proživela strahote u rukama fašista (uzastopna silovanja, mučenja i poniženja). Ona je ranjiva, puna straha, krhka, ali kroz vezu s Džordanom uspeva zadobiti samopouzdanje.

 

Pablo je vođa gerilske družine u koju dolazi Džordan, uništen čovek, ostareo, pun straha za svoj život, pijanica, ali ipak opasan i ponosan. Ali, ipak nije u potpunosti negativan lik, njegova hrabrost i autoritet na kraju ipak dolaze do izražaja.

 

Pilar je Pablova ljubavnica, vrlo snažna i autoritativna žena. Ubrzo nakon Džordanovog dolaska preuzima kontrolu nad grupom.

 

Anselmo je stari gerilski ratnik koji je vrlo odan, moralan i pun saosećanja. On predstavlja lojalističke ideale koje Pablo i Džordan često zanemaruju.

 

El Sordo je vođa susedne gerilske grupe, star i polugluv, ali odan i hrabar.

 

Ostali članovi Pablove gerilske grupe: Rafael, Agustin, Fernando, Eladio, Andres, Primitivo, Joakin.

________________________________

 

Napisao je tolike knjige premda mu je najbolji roman njegov vlastiti burni život. Ernest Hemingvej, najslavniji američki književnik odlično bi se uklopio u ove mediteranske, hrvatske stihove jer cijeli njegov burni život stane u jednu pjesmu s puno melankolije. Tako je bilo do tog davnog 2. srpnja 1961. godine, kada je prije pola stoljeća pustolov i ponajprije pisac, odlučio da je svemu kraj, okončavši dvocijevkom svoje "slijeđenje zvijezde". Tragičan kraj velikana je dodatno pojačao mit o njemu, ali i bez toga bi najpoznatiji američki Ernest ostao stalnom temom zanimanja. Ovako si je sam izvadio kartu za put bez povratka, ali je ostao u legendi.

 

Te 1961. godine pozornost cijele svjetske javnosti se okrenula Hemingvejevoj farmi u Idahu gdje je književnik, koji je obilježio dugo razdoblje dvadesetog stoljeća, pronađen u krvi, smrskane glave. Velikan je otišao bez pozdrava i oproštaja. Usamljen, slomljen bolešću kojoj se pridružila i stvaralačka nemoć, doživio je unutarnji slom i posegnuo za oružjem.

 

Ernest Hemingvej, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1954. godine,  isprva se bavio novinarstvom koje ga je odvelo na mnoga krizna žarišta svijeta. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, dulje je vrijeme živio u Parizu, a u španjolskom građanskom ratu na strani je republikanskih snaga. Prva priznanja stekao je svojim novelama. Pisao je kratkim rečenicama s puno ponavljanja, a osobni dojmovi su bili njegov znak raspoznavanja u tim djelima od kojih su najslavnija: Sunce se ponovo rađa, Zbogom oružje, Kome zvono zvoni, te Starac i more.

 

Prve note ove američke pjesme u kojoj "sve u jednu pismu stane" ispisane su u Oak Parku, u Illinoisu 21. srpnja, posljednje godine pretprošlog stoljeća - 1899. Bilo je tek osam sati izjutra kada se rodio Ernest Hemingvej. Otac Clarence Edmonds, liječnik star 28 godina je bio marljivi kolekcionar. Skupljao je novčanice, poštanske marke, indijanske predmete, preparirane životinje. Čovjek je uz to bio strastveni lovac i ribolovac, vele i odličan kuhar. Majci je pak zbog zdravstvenih problema izmaknula operna karijera. Gospođa Grace Hallam, kontraalt, nije mogla nastaviti s onim za što je bila nadarena zbog teškoća s vidom. Okrenula se stoga instrukcijama, kod kuće je davala glazbenu poduku, a kasnije se zabavljala i slikarstvom.

 

U ovom tipičnom mjestu i kraju američkog Srednjeg zapada, u kojem brojni filmski režiseri ili pak književnici i do danas nalaze neiscrpan izvor tema za svoja djela, živjela je ta protestantska obitelj Hemingway. Priča se da odnosi među roditeljima nisu bili idealni, otac je bio mekan ali grub, a majka ambiciozna i dominantna osoba. Ernest je bio drugi među šestoro braće, a svi su živjeli između verbalnog ping-ponga roditelja.

 

Hemingvej je 1917. godine završio tamošnju školu, a učitelji su pritom uočili njegovu literarnu "žicu". Majka je za njega priželjkivala karijeru violončelista, a mladić je težio biti poput oca, volio je lov, ribolov, boravak na otvorenom. Uz to je ostavio školovanje i zakoračio u novinarski svijet kao suradnik "Kansas City Stara", ali ga je ulazak SAD - a u rat ponukao da se prijavi među dobrovoljce za ratovanje u Europi. Kako mu teškoće s vidom nisu dopuštale ratovanje, Hemingvej se javio za vozača vozila Crvenog križa. Nakon svega se našao na talijanskom frontu i ubrzo je bio ranjen te je boravio tri mjeseca u bolnici zbog raznih operacija na nozi. Tu je okončao ljubavnu avanturu s bolničarkom Agnes Hannah von Kurowskya. Po izlasku iz bolnice ostao je u talijanskoj vojsci sve do kraja rata.

 

U povratku 1919. godine američki tisak ga je dočekao kao heroja hvaleći njegovu hrabrost. Njemu pak nije godio povratak u civilni život, a neprilagođeni Ernest kojeg je mučila i nesanica, okrenuo se piću. Čitao je puno, a tog je ljeta, uz izlete u šume Michigana, počeo pisati priče. Od 1920. godine je i suradnik "Toronto Stara", otišao je u Chicago, a nakon godinu dana je sklopio brak s Elizabeth Hadley Richardson, starijom od njega osam godina. Uz pomoć dobronamjernika, među kojima je Ezra Pound, Hemingvej se vratio u Europu radeći za svoj list. Pratio je međunarodne događaje poput grčko - turskog rata. Ubrzo su mu objavljene prve knjige, a rodio mu se i sin, John Hadley Nicanor, zvani Bumby. Početkom 1925. godine mu je objavljena nova knjiga. Dvije godine poslije razveo se od supruge i oženio njezinu bogatu prijateljicu iz pariške redakcije "Voguea", Pauline Pfeiffer.

 

Romantično je njegovo novo američko razdoblje od 1928 do 1939. godine. Vratio se sa suprugom i vrijeme mu je protjecalo kako u pisanju, tako i u lovu i ribolovu na Floridi. Događale su se i obiteljske promjene, rodio mu se drugi sin Patrick, ali je umro Ernestov otac - upucavši se. Pisac je pak objavio slavno djelo Zbogom oružje 1929. godine i tko bi rekao da će mu za nešto više od trideset godina baš oružje doći glave. Zlokoban znak bilo je očevo samoubojstvo.

 

Već 1931. godine je rođena nova utjeha, treći Hemingvejev sin, Gregory Hancock, a umjetnik je spremao Smrt poslijepodne, Winner take nothing i Zelene brežuljke Afrike. To je sve uvod u njegovo novo slavno doba započeto španjolskim građanskim ratom 1936. godine. Ernest je tamo otišao godinu dana kasnije kao ratni izvjestitelj North American Newspaper Alliance. Pod vrelim španjolskim suncem je rođena njegova veza s novinarkom i spisateljicom Marthom Gellhorn, koja je po razvodu s Pauline 1940. godine postala njegova treća žena.

 

Te godine je otišao i na Kubu te objavio glasovito djelo Kome zvono zvoni, sjajno ovjekovječeno i na filmskom platnu sa scenama španjolskoga građanskog rata. Nemirni duh Hemingvej je pak otišao najprije na Daleki istok da bi na koncu pošao za američkom armijom u Europu, a kraj rata je i kraj njegova braka s Marthom Gellhorn, a nova izabranica srca je Mary Welsh.

 

Godinu dana prije dobivanja Pulitzerove nagrade, 1952. godine je objavio još jedno sjajno djelo, Starac i more, a 1954. stigla je i Nobelova nagrada. Ali, kako u njegovu životu ništa nije moglo proći glatko i bez uzbuđenja, nagradu je dočekao jer je pukom srećom preživio zrakoplovnu nesreću, iako su ga već smatrali mrtvim. Usprkos slavi i priznanjima počeli su ga nagrizati crvi egzistencijalne krize, a 1960. godine Hemingway je primljen na kliniku u Minnesoti. Sve snažnije psihičke smetnje natjerale su liječnike na primjenu elektrošokova. To je pak prouzročilo gubitak pamćenja.

 

Pokvarili su se i odnosi s kubanskim revolucionarom - diktatorom Fidelom Castrom, a autor tolikih djela za pamćenje je pošao u Ketchum u Idahou. Tu je supruga spriječila njegov prvi atentat na vlastiti život, ali one kobne nedjelje 2. srpnja Hemingvej je ustao rano i uzevši jednu od svojih lovačkih pušaka, navodno da je očisti, poranio je na susret sa smrću. Napisao je tolike knjige premda mu je najbolji roman njegov vlastiti burni život. Ne kažu uzalud da je genijalnost od ludila odijeljena samo tankom folijom.

 

Ernest Hemingvej - Starac i more 

loading...
5 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ernest Hemingvej - Kome zvono zvoni

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u