Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.
Hrvatska u kojoj želim živjeti
Ovih dana nižu se pred našim očima slike koje nitko od nas ne bih htio proživjeti. Pamtimo i prisjećamo se onih koji su dali svoje živote za našu slobodu. Palimo svijeće i molimo se za njih. Za sve stradale u Domovinskom ratu, ali ovih dana sve naše misli su upućene jednome gradu, gradu Heroju. Vukovaru. Razmišljam o budućnosti i znam što jedino želim. Želim živjeti. Želim živjeti u zemlji u kojoj nema ratova i u kojoj vlada mir. U kojoj ljudi mogu uživati svoja prava. Hrvatska u kojoj želim ne treba biti velika ili bogata, samo da je to mirna i pravedna država. Nije bitno, kao što rekoh da to bude velika ili moćna država, bitno je da su svi u njoj prihvaćeni onakvi kakvi jesu. Bili to crnci, bijelci, kršćani, pravoslavci ili čak protestanti. Najbitnije je ono što čini državu, a to su vjera, nada, a na prvome mjestu ljudi.
Ivan Galić, 6.d
________________________________
Hrvatska u kojoj želim živjeti
Moja Hrvatska je lijepa i ponosna,ali ima još nezacjeljenih rana. Njene crvene kockice još krvare od ratnih razaranja. Kad bih mogla vratiti vrijeme rata ne bi bilo,plačse ne bi čuo,a majke ne bi tražile svoje sinove. Hrvatska kakvu ja želim nije ovakva kao danas. Voljela bih da nema ovih tužnih dana,dana sjećanja pada Vukovara. Želim živjeti u mirnoj Hrvatskoj,u kojoj nema ratova i sukoba. Da se barem nije dogodio rat,da se nije prolilo toliko krvi sada ne bi bili tužni na taj dan,18.11. Ali to su samo moje riječi,one ne mogu ništa promjeniti. I ove godine 18.11.svi se sjećamo na pad Vukovara zato zapalimo svijeće za sve stradale.
Josipa Kolak 6.d
_______________________________
Hrvatska u kojoj želim živjeti
Domovina je neprocjenjiva. Ne podnosim riječ rat, jer me podsjeća na tužnu prošlost moje domovine. Nekim ljudima možemo oprostiti riječju,ali ne i srcem. Tužno je to što svaki dan gledamo da ljudi odlaze iz svoje domovine zbog kruha. Nismo ni svjesni kakve ljepote imamo i gdje živimo. Živimo u jednoj prekrasnoj zemlji i zbog toga trebamo biti ponosni. Trebamo biti ponosni jer smo Hrvati. Nadam se da se rat više nikada neće dogoditi. Želim jednostavno da počnemo cijeniti ono što imamo,da probudimo u sebi nadu i počnemo graditi most sreće. Da pronađemo mir. Jer: Domovina je samo jedna i zato ju trebamo voliti i cijeniti.
Božena Ivanović, 6.d
________________________________
Hrvatska u kojoj želim živjeti
Ovih dana Vukovar će biti naša glavna tema. Taj grad je prošao zla, tugu i patnju. Zbog čega, zbog ljudi koji nisu imali obzira za druge. Tim ljudima je svejedno što obilježavamo 18.11, što su
ubili toliko nevinih ljudi, što se u Vukovaru nalazi preko 900 bijelih križeva. Ali nama nije svejedno i nikada to nećemo moći oprostiti. Zato moramo graditi bolju Hrvatsku, Hrvatsku u kojoj nema razlike koje smo vjere, rase ili nečega trećeg. Svi mi bi voljeli živjeti u takvoj Hrvatskoj u kojoj nema razlike među ljudima.
Laura Martinović, 6.d
_______________________________
Hrvatska koju želim
Hrvatska koju želim ne može se opisati jer imam osjećaj da će propasti još gore i da će ostat prazna. Sjetite se samo Vukovara što je on pretrpjeo zbog tog groznog rata. Koliko je samo poginulo nedužnih ljudi. Nitko ništa ne poduzima a ljudi koji su radili grozne stvari još su na slobodi. Jako mi je drago što ja taj rat nisam doživjela. Danas tim ljudima što su preživjeli rat svašta prođe kroz glavu čak i čine samoubojstva. Jako mi je žao zbog toga i želim da se to sve promijeni i da ljudi koji su činili grozne stvari budu kažnjeni jer ćemo mi živjeti u Hrvatskoj. Sigurno nitko nebi želio želio živjeti u Hrvatskoj pune tuge i boli. Sve više i više ljudi odlaze iz Hrvatske jer su pronašli bolji život u drugoj državi. Ja se nadam da ja neću nikad otići iz svoje domovine. No kažu nikad ne reci nikad jer se može dogoditi da budemo prisiljeni otići a to naravno nitko nebi želio. I to je moja Hrvatska koju želim.
Marijela Rajić 6.d
________________________________
Hrvatska u kojoj želim živjeti
Imam 12 godina, a već razmišljam o svojoj i o budućnosti domovine. Nikada nisam doživjela rat, a nadam se da ni neću. Rat. Ne razumijem ljude koji napadaju druge i gase živote nevine djece i njihove obitelji. To je pretrpjela moja Hrvatska. Ne treba nikoga mrziti, ali ne treba ni oprostiti! Hrvatska se bolno rađala. Puno, previše je nevinih života ostalo ispod bijelih križeva koji opominju. Želim mir, želim živjeti u zemlji koja zna pokazati sve svoje ljepote. Mladi sve više iseljavaju iz naše prekrasne domovine trbuhom a kruhom. Nadam se kako će tome uskoro doći kraj. Kad razmislim čini mi se kako svijet već vidi sve što skriva moja lijepa zemlja. Ponosim se što živim u Hrvatskoj i učinit ću sve kako bi je svi, znani i neznani upoznali. Svoju ću budućnost graditi tako. I još za kraj poruka za sve Hrvate: volite svoju domovinu i pomozite joj da ojača! Sjetite se 18.11 zapaliti svijeću za sve naše poginule branitelje bez kojih ne bismo danas živjeli u ovoj prekrasnoj zemlji. našoj Hrvatskoj.
Marija Tokmakčija, 6.d
________________________________
Hrvatska u kojoj želim živjeti
Lijepa naša domovino, oj junačka zemljo mila, stare slave djedovino, da bi vazda sretna bila! E, da bi vazda sretna bila, to ti želim, to nam želim. Želim da svi živimo u lijepoj našoj Hrvatsko sretni i zadovoljni, upravo kao što stihovi naše himne govore. Živimo u tako lijepoj državi sa puno prirodnog bogatstva i drugog dobra, no nažalost ne znamo to cijeniti i oko toga se truditi. Hrvatska u kojoj ja želim sutra živjeti treba biti zemlja koja će mi ponajprije pružati sigurnost, to znači da se ja sutradan, ali ne samo ja nego svi mi možemo nadati sigurnom zapošljavanju i krojenjem sretnije budućnost. Mnoge žrtve su pale kako bi lijepa naša nastala i postojala to se ne smije zaboraviti i treba se cijeniti i zbog toga Hrvatsku našu njegovati i boriti se dalje za nju, a i za nas. Uistinu se nadam da će se moje želje ostvariti i da ću sutradan viđati samo nasmijana i vesela lica, da će se pozitiva osjećati u zraku i da će svi ljudi biti zadovoljni s tim što jesu i gdje jesu. Da neće trebati napuštati svoje domove u potrazi za srećom negdje drugdje već da će sve to za čim teže moći ostvariti i naći u lijepoj našoj domovini Hrvatskoj.
Gabriela Juko, 6.d
Moja draga osoba Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >
Moja škola Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >
Moji snovi Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >
Moja soba Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >
Iskreno o sebi Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >