Zvonimir Majdak - Kužiš stari moj

Roman Kužiš stari moj ispričan sočnim zagebačkim žargonom, opisuje doživljaje najboljih prijatelja, zagrebačkih fakina - pripovijedača i Gliste. Nakon što pronađu posao u auto-praonici gospon Rude, Glista se zaljubi u njegovu lijepu ženu Gizelu te ju neuspješno pokušava šarmirati pa pada u depresiju. Nakon što gospon Ruda daje pripovijedaču novac za porez da ga odnese njegovoj ženi, on isti taj novac povjerava Glisti, dajući mu tako još jednu priliku za osvajanje Gizele.

No i ovoga puta nesretni Glista doživi fijasko pa se deprimiran, ne vraća na posao već luta gradom te susreće svojega idola Kurblu koji ga upoznaje s Bosankom Eminom. Odvode ju u studentski dom, gdje se u Gezinoj sobi sva trojica izredaju na njoj. Poslije toga, Gezu grize savjest pa odlazi u katedralu da se ispovijedi, a zatim u gostionici susreću staroga Milčeka s kojim se upoznaju i svi skupa taksijem odlaze, navodno Milčeku na pršut, a zapravo dospijevaju u ludnicu gdje provedu noć. Nakon toga, Glista daje otkaz i postaje sve rastreseniji te ga u jednom lutanju gradom pregazi tramvaj.

Nakon Majetićeva romana Čangi koji je, zbog pornografije bio zabranjen, te tek nekoliko godina kasnije ponovno vraćen u prodaju u nešto promijenjenom obliku, hrvatska je "mlada proza" prekoračila mnoge estetske zabrane, pa Majdakov roman Kužiš stari moj, pisan zagrebačkim polukajkavskim govorom (iako obiluje erotskim situacijama), više nije izazvao one otpore karakteristične u vrijeme pojave Majetićeva Čangija. Štoviše, novinska je kritika uglavnom hvalila Majdaka za jezično oslobađanje. Ali valja napomenuti da Majdak nigdje nije doveo seks u vezu s nacionalnom tradicijom! Dakle, iako je Majetić krenuo tim putem, tek Majdak potpuno uvodi zagrebački žargon u književnost, stilizirajući onu mješavinu standardne štokavštine i elemenata kajkavskog dijalekta kojom uglavnom govore zagrebački obrtnici, ali s izrazima karakterističnima za sleng mlade generacije. Cijeli Majdakov roman pisan je slengom mladog zagrebačkog lumpenproleterijata, a pripovjedač je postavljen u odnos opozicije ne samo prema starijoj generaciji (otac mu "dela na ciglani"), sloju obrtnika ili seljacima, nego i prema "studošima" koji svojim moralističkim filozofiranjem vrše poguban utjecaj na "frenda" Glistu.

Jedna od temeljnih situacija u ovom romanu (kao uostalom i većine romana ovoga proznog tipa) jest razbijanje iluzija o mogućnosti ostvarenja "prave ljubavi" o životnu brutalnost. To ne određuje samo brutalnost životnih odnosa oblikovanih u tom tipu proze, nego i brutalnost pripovjedačeva stila u kojemu je istaknuta stvarna osamljenost junaka takve proze koji redovno više žudi i čezne za životom unutar "klape" negoli ga ostvaruje. No brutalnost Majdakova pripovjedača mnogo je manje izražena negoli u njegovih poljskih kolega istoga žanra. Ona se pretežno svodi na područje seksa, u naoko ciničnom pripovijedanju o seksualnim doživljajima. Naličje brutalnosti i ovdje je zapravo čežnja za arkadičnom idilom.

Zvonimir Majdak - Kužiš stari moj - verzija 2

___________________________________

Zvonimir Majdak hrvatski je književnik, najpoznatiji i najistaknutiji autor proze u trapericama. Rodio se 1938. godine pored Grubišnog polja u mjestu Zrinska. Neka njegova djela objavljena su pod pseudonimom Suzana Rog.

Pohađao je u Virovitici gimnaziju, a zatim se preselio u Zagreb gdje je studirao književnost na Filozofskom fakultetu. Nakon završenog studija, radio razne poslove. Tako je bio urednik časopisa "Polet" i "Republika", a radio je i u "Mladosti" uređujući biblioteku stranih autora. Još kao mladi pjesnik postao je popularan svojom lirikom kada je objavio knjige Ukleti motociklist i Tip na zelenoj livadi. Istaknuo se kao pisac proze, pjesnik i kritičar. Napisao je brojne komedije, putopise, feljtone, radio i tv drame te novinske članke. No, ipak je ostao najpoznatiji po svojoj prozi kojom je ostvario veliki uspjeh objavljujući čak trideset romana. Na temelju njegovih romana i scenarija snimljeni su brojni filmovi, njih 9.

Njegova najpoznatija djela su - Kužiš, stari moj, Stari dečki, Ženski bicikl, Kćerka, Krevet, Baršunasti prut, Gospođa, Želim još puno puta i mnogi drugi.

Danas vrijeme provodi u Zagrebu gdje i dalje radi. Za svog života dobio je brojna priznanja i književne nagrade. Dobitnik je nagrade Ksaver Gjalski 1990. godine, a 2011. godine dobio je 1. nagradu Dubravko Horvatić.