Silvija Šesto Stipaničić - Tko je ubio Pašteticu

Na policama naše školske knjižnice možete pronaći još jednu novu knjigu Tko je ubio Pašteticu. Riječ je o romanu poznate hrvatske spisateljice, Silvije Šesto Stipaničić.

Radnja ovoga romana smještena je na radiopostaju. Dvije trinaestogodišnjakinje, Marta i Barbara, voditeljice su nedjeljne dječje radijske emisije Paštetica koja se emitira već dvije godine. U emisiju ih je pogurao Martin otac koji je bio zamjenik gradonačelnika. Njih su dvije bile susjede i najbolje prijateljice.

Prve su emisije bile dobre, a njima je bilo jako zanimljivo. Uskoro su ušle u pubertet, udaljile se od svih prijateljica u školi, a zatim su se i međusobno zavadile. U njihov su se rad umiješale i njihove majke, zubarica i ravnateljica, koje su voljele da sve bude po njihovom. Nakon jedne svađe u emisiji, u kojoj su djevojke iznjele vlastita mišljenja jedna o drugoj i mišljenja o svojim majkama, prekinule su s radom u emisiji. Majke su se također posvađale i zabranile im međusobno druženje.

Kako se emisija ne bi ukinula urednica Marina je, uz dopuštenje glavnog urednika Borisa, dovela svoga nećaka Lucijana da radi kao voditelj. Kada su djevojke čule da im je nađena zamjena, odlučile su se vratiti. Emisija je tako imala troje voditelja. Lucijan je dodatno podigao slušanost emisije svojim humorom i improvizacijama. Svađa između Marte i Barbare je uskoro zaboravljena, a i majke su im ponovno počele razgovarati i tračati druge. Marina je, nakon jednog Borisovog poljupca u obraz, shvatila da je zaljubljena u njega. Ponašala se kao zaljubljena klinka te mu je, smetena njegovim pogledom, potpisala i neke papire a da ih nije niti pogledala. Boris je uskoro otišao na odmor, a Marina je saznala da su ti isti papiri njegova podvala njoj i da dokazuju pronevjeru radijskog novca. Nedugo nakon što je izabran novi zamjenik gradonačelnika umjesto Martinog oca, direktor je održao sastanak svih urednika i obavijestio ih da se emisija ukida jer su voditelji preveliki za takav tip emisije.

Razočarana i ljuta zbog svega, Marina je sama dala otkaz i otišla raditi u jednu veliku reklamnu agenciju u kojoj je radio i njezin poznanik Tomislav. Uskoro je krenula nova emisija, Nedjeljna brbljaonica, s novom voditeljicom. Marta i Barbara su završile osnovnu školu. Marta je upisala gimnaziju, a Barbara ekonomsku pa su se družile sve rjeđe. Lucijan je osnovao svoj bend i dospio s njim čak i na televiziju. Svirali su i pjevali neku stvar protiv rata. Na radiju je kao glavna urednica, umjesto Borisa, počela raditi direktorova ljubavnica koju je već i prije pokušavao progurati u zabavnu redakciju. Marina se, na opću radost svojih roditelja, udala za Tomislava i s njime dobila kćerkicu Saru. U slobodno vrijeme piše priče, a jedna je od tih priča i ova istinita priča o Paštetici.

Priča za djecu Tko je ubio pašteticu možda nije toliko napeta, ali je ipak jako zanimljiva jer su glavni likovi tinejdžeri s čijim se problemima lako možemo poistovjetiti.

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - kraj 80-ih godina.

Mjesto radnje - nije navedeno

Zanimljiv je i pomalo neobičan roman za mlade Tko je ubio Pašteticu. Fabula romana prati dvije djevojčice, voditeljice radijske emisije Paštetica, kojima se život komplicira upravo zbog tog posla. Nekad najbolje prijateljice, postale su žrtve svojih majki koje su uporno htjele da upravo njihova kći bude najbolja, ako ne i jedina voditeljica.

Jedna od glavnih likova je i urednica te emisije, Marina. Ona je Pašteticu osmislila i brine se da se uredno snima. Jedan od poslova joj je i miriti djevojčice koje su, što zbog ulaska u pubertet, što zbog sve većeg stresa zbog roditelja upletenih u njihov radijski posao, sve zločestije jedna prema drugoj. Kada nakon jedne od tih svađa obje odluče ne pojaviti se u sljedećoj emisiji, urednica Marina je primorana pozvati svog nećaka kao zamjenskog voditelja. Pošto se on pokaže kao jako dobar voditelj, čak i nakon što se djevojčice vrate na posao, on im se pridružuje kao treći voditelj, unoseći tako svježinu u emisiju, ali i privlačeći neke nove, starije slušatelje.

Ovaj roman ima vrlo nesvakidašnju strukturu. Djelomice je pisan iz trećeg lica, a djelomice je pisan iz prvog lica, pa ima formu dnevnika. Dnevnička forma pisana je iz perspektive urednice Marine, djevojčica Marte i Barbare i dječaka Lucijana. Na taj se način upoznajemo s intimnim mišljenjima ovih triju likova. Upoznajemo njihove živote iz njihovog vlastitog gledišta, a ne samo iz objektivne perspektive glavne radnje, one koja je pisana u trećem licu. Upoznajući likove kroz njihove vlastite zapise, saznajemo da kod njih nije sve onako kako se na prvi pogled čini. Dvije djevojčice, iako ostavljaju dojam itekako razmaženih, zapravo su žrtve svojih roditelja koji od njih pokušavaju napraviti zvijezde. Stečeni zvjezdani status nije toliko sjajan koliko su one mislile da jest. On ima i svoju lošu stranu, koja ima oduzima djetinjstvo, druženje i na kraju prijateljstvo. Djevojčice postaju vrlo usamljene i nesigurne u sebe, pa se ponašaju zločestije nego što zapravo jesu. Na taj način pokušavaju izaći na kraj sa svim problemima koji ih okružuju.

Pokušavaju shvatiti ovaj svijet i učiniti najbolje što znaju, a pošto se čini da svi kojih ih okružuju gledaju samo svoju korist – to čine i one. Sve dok im urednica Marina svojim primjerom ne pokaže da nisu svi ljudi sebični. Iako ih svi tretiraju kao djecu, Marta, Barbara i Lucijan razumiju puno više nego što odrasli misle, a neke stvari ih bole puno dublje. Ovaj roman nam jasno daje do znanja da ni djeca nisu toliko nezrela koliko to odrasli misle, niti su odrasli toliko pametni koliko to djeca misle. Odrasli su o ovom romanu uglavnom negativci. Majke su ljubomorne i tvrdoglave, očevi su nezainteresirani i nesposobni, Marinin šef je nepošten i manipulator, a njezin dečko preljubnik. Ipak, Marina je pokazala da se može biti odrastao i pošten. Ona je postupala za odraslu osobu naizgled naivno i neodgovorno, ali je ipak hrabro i moralno učinila ono što je pravedno. Zato je ona izašla iz priče kao pobjednica i tako svima dokazala da se dobrota uvijek isplati.

Sadržaj - Glavni urednik radija, Boris, dao je urednici Marini zadatak da osmisli radijsku emisiju za djecu. Ona je smislila emisiju nazvanu Paštetica. Vodit će je dvije djevojčice, koje će u eter pričati zabavne novosti, intervjuirati neke slavne ili manje slavne goste, odgovarati na pitanja slušatelja i za svaku emisiju sastavljati top listu pjesama koje djeca vole slušati. Na mjesto voditeljica došle su djevojčice Marta i Barbara, najbolje prijateljice i kolegice iz razreda. Barbarina i Martina mama su također najbolje prijateljice i one su učinile sve, uključujući i "potezanje" nekih veza, kako bi upravo njihove kćeri dobile taj posao. Jedan od uvjeta koje je Marina postavila voditeljicama bilo je da one same moraju osmisliti tekst koji će govoriti u emisiji. U početku su one to same i radile, ali onda su im se u posao počele uplitati mame. Kada je to saznala, Marina je zahtijevala da majke to prestanu raditi. One su to učinile, ali ipak, svaka je majka svojoj kćeri zapovijedala kako da se ponaša, što da radi i što da govori kako bi bila bolja.

Taj pritisak počeo se odražavati na prijateljstvo djevojčica. To prijateljstvo prešlo je u rivalstvo i vrlo brzo one su postale suparnice. One ne samo da su se svađale van posla, nego su počele prepirati se i za vrijeme emisije, tako da su svi slušatelji mogli čuti njihove prepirke. Za Marinu je sve to bilo previše za podnijeti. Ne samo da su se djevojčice pretjerano svađale i tako upropaštavale emisiju, nego ih, zbog političkog utjecaja njihovih roditelja, nije smjela zamijeniti s boljim voditeljima. Osim toga, Marina je imala i privatnih problema. Saznala je da ju je dečko prevario s najboljom prijateljicom. Napustila je dečka i, iako je znala da to nije pametna ideja – zaljubila se u svog šefa, glavnog urednika Borisa. To mu nije nikada priznala, jer je on bio oženjen, a i inače je slovio kao zavodnik. Nisu joj trebali još dodatni problemi koje je stvarala njegova ljubomorna žena, stalno ju lažno optužujući da joj otima muža. Ali kada joj je šef rekao da se razvodi od žene, Marina se još jače zaljubila.

Marta i Barbara su se posvađale. Svađa bila je toliko žestoka da su u jednoj večeri obje odlučile da više neće biti voditeljice Paštetice. Nazvale su Marinu noć prije emisije i priopćile joj tu vijest. Marina je morala hitno naći zamjenu, pa je u posljednji tren u pomoć pozvala svog nećaka Lucijana. Lucijan je bio pametan, pričljiv i druželjubiv dečko, pa se činio kao odličan kandidat za ulogu voditelja. Doista, iako je zbog treme loše započeo, vrlo se brzo pokazao kao odličan voditelj. Bio je toliko dobar da su ga odlučili zadržati i nakon što su se Marta i Barbara odlučile vratiti u emisiju. Njih troje bili su odlični sugovornici. Kako su postajali sve odrasliji, počeli su govoriti o temama koje su bile zanimljive ne samo djeci nego i mladima.

Paštetica je dobivala sve više slušatelja; Marta, Barbara i Lucijan odlično su surađivali i činilo se kako stvari idu na bolje. Jedini kojima se nova situacija nije sviđala bile su Martina i Barbarina majka. One su bile ljute što su njihove djevojčice bile tako brzo zamijenjene drugim radijskim voditeljem, a onda je njihova zamjena još i ostala u emisiji. Iako je Paštetica postajala sve popularnija, Marina je na sastanku urednika saznala da direktor želi zamijeniti voditelje Paštetice. Opravdanje je bilo da su sadašnji voditelji previše stari, pa to više nije bila emisija za djecu nego za mlade. Marina je smatrala da je nepošteno da samo tako izbace sadašnje voditelje i nije htjela u tome sudjelovati.

Saznala je također da joj je njen glavni urednik, šef u kojeg se zaljubila, pokušao namjestiti optužbu za pronevjeru novca. Ona je dokazala svoju nevinost i odlučila dati otkaz. Saznala je da je direktor radija već davno odlučio ukinuti Pašteticu i umjesto nje emitirati novu dječju emisiju, a sve zato što Martini i Barbarini roditelji više nisu imali političkog utjecaja pa su emisiju morali "dati" onima koji su sada na vlasti. Marini se sve to činilo prljavim i nečasnim i zato je bez grižnje savjesti otišla s radija. Zaposlila se u marketingu i tamo pronašla svog budućeg muža. A Marta i Barbara su ponovno mogle biti samo obične djevojke. Kada su prestale biti voditeljice ponovo su postale prijateljice. Družile su se s ostatkom razreda i stekle nove prijatelje. Uživale su u malim i običnim stvarima, o kojima su maštale dok su radile kao voditeljice. O Paštetici više nisu ni razmišljale.

Likovi - Marta, Barbara, Marina, Martina mama, Barbarina mama, Lucijan, Žac, Boris, Danko...

Marina je urednica radijske emisije Paštetica. Ona ju je rado osmislila jer je smatrala da radijski program ne smije proći bez emisije za djecu. Iako su na mjesto voditeljica došle djevojčice koje nisu bile one koje je htjela, ipak je učinila sve kako bi im pomogla da što bolje osmisle tjedni program. To je bila još jedna Marinina ideja – da program emisije osmisle same djevojčice, kako bi emisija u potpunosti bila dječja. Zato bi se svaki put naljutila kada bi saznala da su im program pisale majke. Marina je dobra i poštena žena. Ne trpi nepravdu i radije će učiniti nešto naizgled glupo, ali pošteno, nego se, poput većine odraslih, povoditi izlikama da je iz raznih razloga pametnije biti nepošten – ili, još gore, šutjeti i pokoriti se nepravdi. Njeno poštenje joj se isplatilo u kasnijem životu.

Marini su posljednji dani u uredništvu Paštetice bili posebno teški. Najprije je saznala da ju je dečko prevario s najboljom prijateljicom, ali je to riješila kao pametna i zrela osoba – jednostavno ih je pustila iz svog života. Nakon toga se zaljubila u svog šefa, ali s obzirom na to da je on bio oženjen, nije htjela imati ništa s njim. Dodatno razočarenje se dogodilo kada je saznala da joj je taj šef pokušao namjestiti krivnju za pronevjeru novca. Ipak, Marina je iz svega uspjela izaći kao pobjednica, upravo zato što je uvijek bila dobra, poštena i radila sve kako je najbolje mogla. Ona je u ovom romanu primjer dobre odrasle osobe, onakve kakvi bi svi trebali biti. Iako nije uvijek savršena, ona uvijek daje sve od sebe.

Marta je jedna od dvije radijske voditeljice Paštetice. Ima trinaest godina i već se osjeća umornom od života. Otkad je počela voditi Pašteticu, sve se više udaljavala od svoje najbolje prijateljice Barbare, a na kraju su došle do toga da su se počele mrziti. Marti ide na živce što je Barbara optužuje da joj otima dečke, jer ona to ne radi. Bar ne svjesno. Marta smatra da nije kriva što se svaki dečko zagleda u nju, unatoč tome što ulazi u pubertet i što joj je lice počelo dobivati sve više prištića. Marta se osjeća jako usamljenom.

U školi joj je jedina prijateljica bila upravo Barbara, jer se nitko iz razreda više ne druži s njima otkako su počele voditi Pašteticu. Kod kuće živi pod strogim nadzorom svoje mame, inače poznate zubarice, koja joj ne dozvoljava da išta u životu učini po svome. Majka ima svoju viziju kako bi Marta trebala izgledati i kako bi se trebala ponašati. Ne dozvoljava joj da učini išta drugačije od njene zamisli, pa tako ni da počne puštati kosu. Oca gotovo nikada ne viđa. On je zamjenik gradonačelnika i stalno je na poslu. Čak i kad je kod kuće, stalno razgovara na telefon. Nikada ne razgovara s njom, gotovo je uopće ne primjećuje. To Martu čini usamljenom i tužnom. Osjeća se nevidljivom. Osim toga, Martu muče i ljubavne brige. Zaljubila se u Žaca, tehničara na radiju, koji ima već dvadeset godina. Ona shvaća da je premlada za njega i da bi njemu bilo smiješno kada bi to saznao, ali ne može si pomoći da ga potajice ne promatra i mašta da se i ona njemu sviđa. Zato joj je bilo užasno neugodno i jako se naljutila kada je (po njenom mišljenju) Barbara svima otkrila tu tajnu.

Barbara je također voditeljica Paštetice, nekadašnja najbolja Martina prijateljica. Ljubomorna je na Martu jer joj se čini da svaki dečko koji joj se svidi, baci oko na Martu. Istina je da se Barbara vrlo lako zaljubi, a do sada joj se najviše sviđao Danko, dečko koji je toliko glup da ni ona sama ne zna zašto joj se sviđa. Barbara zamjera Marti što ju Darko stalno poziva vani. Ali svejedno, nedostaje joj vrijeme kada su ona i Marta bile najbolje prijateljice. Otkako su počele voditi Pašteticu, majka se i njoj počela sve više uplitati u život. Ona za nju ima velike planove i također joj ne dopušta da išta napravi kako ona želi, pa tako ni da uredi svoju sobu kako sama hoće.

Njena majka je ravnateljica škole i Barbara zna da joj ona sređuje dobre ocijene. Mrzi to, jer ne samo da joj se djeca rugaju, nego vidi kako se i nastavnici pretvaraju da je vole, a ona zna da ju mrze. Prezire tu dvoličnost. Otac joj radi u salonu automobila i, kako Barbara sama kaže, jako se boji svoje žene. Ne smije joj se ni u čemu suprotstaviti, a ako to i učini, izazove neviđenu svađu. Kada joj se roditelji svađaju, Barbara ode u svoju sobu i tamo bude na miru. Najradije bi odustala od vođenja radijske emisije, jer je i njoj, kao i Marti, sve to skupa postalo previše naporno. Jako joj se sviđao taj posao dok su tek počinjale, dok su same sastavljale program i dok im se mame još nisu uplitale u posao. Ipak, stvari su krenule na bolje kada im se u vođenju "Paštetice" pridružio Lucijan. Opet su se izborili za slobodu da sami rade na programu, a Lucijan joj je također bio nekako zgodan. Šteta što se i njemu više sviđala Marta.

Lucijan je Marinin nećak. On je u posljednji tren uskočio kao zamjena voditeljica Paštetice. Nije imao mnogo vremena za razmišljanje želi li to raditi, a ni vremena za samu pripremu, pa mu to vođenje ispočetka nije išlo tako dobro, sve dok se nije opustio. Nije mogao ostaviti tetu Marinu na cjedilu pa je pristao biti voditelj, iako mu se ta emisija nije nimalo sviđala. Nije ju je nikada ni slušao, jer je smatrao da je previše dječja. On ipak više nije bio dijete. Taman u godinama između djetinjstva i mladenaštva, ipak se osjećao odraslo.

Odrastao je samo s mamom, jer su mu roditelji bili razvedeni. S ocem nije bio toliko blizak, iako su se ponekad viđali. Kada je počeo raditi u Paštetici, ispočetka mu je bilo pomalo glupo. Prijatelji su mu se rugali, a ni on sam nije volio tu emisiju, ali s vremenom, počelo mu se sviđati. Pošto su sami sastavljali program, mogao je utjecati na to kako će emisija izgledati. Iznosio je svoje zamisli i tako je emisija postajala sve zanimljivija i slušanija. Nisu ih više slušala samo djeca, već i mladi.

Njegovi prijatelji su ga prestali zafrkavati, a počeli tražiti od njega da im s radija nabavlja karte za koncerte. Lucijan je to odbio, jer nije htio da ga iskorištavaju. On nije dopuštao da itko radi budalu od njega, pa tako ni vlastiti prijatelji. Imao je dovoljno samopouzdanja da se može svakome suprotstaviti, ako nema isto mišljenje. On je pomalo živahan i tvrdoglav, a voli se i praviti važan pred Barbarom i Martom. San mu je bio da osnuje bend i bude glazbenik. Na kraju je tu želju i ostvario.

__________________________________

Silvija Šesto Stipaničić rođena je 1962. u Zagrebu. Završila Centar za kulturu i umjetnost. Diplomirala filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1986. Upisala poslijediplomski studij iz područja dramaturgije ("Od drame do reklame"). U mladosti reprezentativka stolnog tenisa i slijedom toga završila Višu trenersku školu. Bavila se sportskim novinarstvom u "Sportskim novostima". Piše scenarije za radijske, televizijske i propagandne emisije, osmišljava reklamne kampanje i slogane. Dobitnica je "zlatnog i kristalnog zvona" 1996. godine za tekst i produkciju radijske propagandne poruke, na skupu hrvatskih propagandista. Od srednje škole surađuje u elektronskim medijima, ponajviše radijskim ("Radio 101", "Radio Velika Gorica" Obiteljski radio, Narodni radio, HR I, II i III program), a radeći kao programska direktorica u samim počecima "Obiteljskog radija" pokrenula nekoliko značajnih projekata. Također, sudjelovala kao kreativac u programskom i marketinškom programu "Narodnog radija", te bila autor i voditelj emisije "Ženski radio". Kao scenarist sudjelovala u mnogim "specijalnim projektima" HRT-a, poput festivala, izbora ljepote, humorističnih serija...

Od srednjoškolskih dana surađuje u dnevnim listovima (Vjesnik, Večernji), studentskim glasilima (Studentski list, Polet), u časopisima za djecu (Modra lasta, Smib, Zvrk, Prvi izbor), te u periodici (Forum, K, Vijenac, Hrvatsko slovo). Autor mnogih radijskih emisija, od kojih je neke i sama vodila. Bila je jedan od pokretača književnog časopisa za dramu i prozu Plima. Među njezinim knjigama za mlade ističu se romani Vanda, Debela, Tko je ubio Pašteticu, Dnevnik prve ljubavi i Djevac ili Patnje mladog Petra. Objavila je i dječji znanstvenofantastični roman Ze - zomljani te zbirku igrokaza Dvadeset igrokaza za sve generacije i zbirku priča i drama Omčoglavi. Za roman Debela dobila je 2001. nagradu Ivana Brlić - Mažuranić.

Silvija Šesto Stipaničić - Bum Tomica 1

Silvija Šesto Stipaničić - Bum Tomica 2

Silvija Šesto Stipaničić - Debela

Silvija Šesto Stipaničić - Vanda