Ela Peroci - Ja imam ti nemaš

Djeco laku noć knjiga je za djecu unutar koje se nalaze tri zanimljive i uzbudljive priče za djecu, a priča Ja imam ti nemaš je jedna od njih.

Priča Ja imam ti nemaš svoj djeci donosi poruku kako se međusobno moraju uvažavati i kako postoje i siromašna djeca. Ne smije se rugati siromašnima i hvaliti se stvarima jer važni su ljubav, dobrota i poštenje.

U bolnici u krevetima jednog odjela ležala su djeca koja su bila bolesna od šarlaha. O djeci su se brinuli liječnici i medicinske sestre. Njegovali su ih i obećavali im kako će uskoro ići kući.

To se polako počelo i događati. Djeca su svakim danom postajala sve bolje i osjećali su se zdravije. Kako im je postajalo bolje, tako su bili sve više pričljivi i razgovorljivi, a i veseliji. Uz to sve, oni su se počeli i hvaliti. Vane se hvalio kako je jak i snažan, a usporedbe radi, rekao je kako bi mogao iznijeti Boba iz sobe zajedno s krevetom. No, ni Bob mu nije ostao dužan. Rekao mu je da bi ga mogao dignuti s lijevom rukom skupa sa stolom i odnijeti na cestu.

Miro je rekao da to nije ništa te da on svaki dan kod kuće vježba snagu s utezima dižući one od 100 kilograma, a Joško koji još nije bio sasvim zdrav, pohvalio se da kod kuće ima psa vučjaka kojeg će se svi bojati kada ga on bude vodio.

Sva djeca su se s nečim hvalila, i dječaci i djevojčice, jedino je Tinka šutjela. Ona se nije imala s čim pohvaliti. Kod kuće je imala predivnu bijelu mačku i lutku od krpe, a to joj se činilo premalo za spomenuti.

Tinki su se svi smijali da se nema čime pohvaliti jer je siromašna, a posebno su zločeste i zlobne bile djevojčice. Govorile su joj kako nosi mamine cipele jer su mamu vidjeli na tržnici u istim takvim cipelama kada je prodavala borovnice. Na kraju su svi polako utonuli u san hvaleći se što sve imaju i predbacujući Tinki da ona nema ništa.

Iznad dječjih krevetića visjele su slike ptica. Njih je naslikao poznati slikar kako bi bar malo razveselio djecu kada borave u bolnici jer djeca nisu smjela nositi svoje igračke.

Sljedećeg jutra, liječnici su došli pregledati male pacijente i iznenadili su se kada iznad kreveta hvalisavaca nije bilo slika ptica. I djeca su primijetila da nema slika iznad njihovih kreveta i ništa im nije bilo jasno. Okrenuli su se prema Tinki, a iznad njezinog kreveta stajale su sve slike ptica. Iznad kreveta hvalisavaca ptičjim je kandžama bilo napisano "Hvališa!".

Djeci je bilo jako neugodno i svi su porumenjeli od srama, a Tinki je laknulo. No, iako joj je bilo malo lakše nije mogla gledati kako su njezini prijatelji ostali zbunjeni. Raširila je ruke i sve ptice sa slika poletjele su joj u naručje, a ona je usmjerila ponovo prema krevetima svojih prijatelja. Tako je sve bilo kao prije.

Liječnici su otišli dalje, a djeca su nagovorila Tinku da im nešto ispriča. Odlučila im je ispričati sve o krpenoj lutki i lijepoj bijeloj mački.

Mjesto radnje - bolnica

Vrijeme radnje - neodređeno

Likovi - Vane, Bob, Miro, Joško, Daša, Mara, Tinka, liječnici

Analiza likova

Skupina djece, osim Tinke – Voljeli su se hvaliti i sebe su isticali stavljajući se u prvi plan. Prave se važnima, a ostale podcjenjuju. Posebno su se rugali Tinki koja je bila siromašna, istučući njezinu neimaštinu, a ne gledajući njezinu dobrotu i ostale lijepe osobine.

Tinka – siromašna i skromna, djevojčica dobrog srca. Nije se htjela hvaliti, a kada je odlučila šutjeti sva ostala djeca počela su joj se rugati. Nije zlopamtilo, odlučila je vratiti ptice iznad kreveta ostale djece u sobi. Pokazala je svojim malim prijateljima iz sobe da su dobrota i plemenitost iznad bogatstva i da bogatstvo nije mjerilo nečijeg dobrog srca.

____________________________________

Slovenska književnica Ela Peroci rođena je 1922. godine u mjestu Sveti Križ kod Rogaške Slatine. Još od malena željela je biti učiteljica, no u toj želji ispriječio joj se Drugi svjetski rat zbog kojeg je morala prekinuti školovanje. Poslije rata ipak je završila studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i zaposlila se kao učiteljica. Najprije je radila u Domu invalidne omladine u Kamniku. Tu je susrela mnogo djece kojoj je bio onemogućen normalan život i to je se duboko dojmilo pa je o svojim dojmovima napisala potresan članak. Članak je imao velikog odjeka u javnosti te je Ela Peroci pozvana da surađuje s uredništvom najpoznatijih slovenskih dječjih časopisa Pionir i Ciciban. Tada je započela i pisati maštovite priče za djecu i uskoro postala jednom od najpoznatijih slovenskih dječjih književnica. Mnogo puta je nagrađivana za svoj književni rad, a priče su joj prevedene na više stranih jezika: hrvatski, talijanski, njemački, poljski, francuski, albanski, mađarski, česki, slovački pa čak i na kineski. Izbor prica Ele Peroci (slovenski naslov Za lahko noć) preveden je kod nas pod naslovom Djeco laku noć ili u zadnjem prijevodu kao Priče za laku noć.

Ela Peroci - Djeco laku noć

Ela Peroci - Maca papučarica