Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.
Opraštamo se
Zbogom drugari! Zbogom nastavnici! Zbogom osnovna školo!
Zbogom nastavnici. Hvala vam što ste nas trpeli. Hvala vam i zbog svih iskrenih i dobrodušnih savetima kojima ste nas hrabrili i pomagali nam da idemo dalje i da ne zastajemo pred prvim preprekama u našem životu. Osam godina odrastanja i zajedničkog života će proći.
Sve to će prekinuti školsko zvono koje će nam nagovestiti da nas čeka novo poglavlje našeg života. Mnoga lepa, a i ružna sećanja me vezuju za moju školu. Bili smo mali i želeli smo što pre da zakoračimo u svet odraslih. Mislim da smo tu mnogo pogrešili. Sada bih želela da se vratim svojim igračkama, lutkama i druženjima u parkovima. Sećam se svih onih kula koje smo pravili u pesku. Sećam se i svih onih naših zajedničkih školskih ekskurzija i rekreativnih nastava. Nekako mi je sve teže jer se bliži kraj školske godine, ali ne mogu reći ni da mi nije drago jer me ipak u srednjoj školi čekaju nova poznanstva, novi prijatelji, iako mislim da ću ih tamo teže naći nego u osnovnoj. Iako će mi se putevi sa mnogima raskrstiti volela bih da se ponovo ukrste i da se opet družimo kao nekad.
Nadam se da ću u srednjoj školi imati dobre i iskrene prijatelje kao u osnovnoj koje nikada neću
zaboraviti, sa kojima ću, nadam se, ostati u dobrim odnosima i sa kojima ću se i dalje družiti. I sada dok sedim ovde u školskoj klupi, tužno čekam to poslednje zvono u ovoj osnovnoj školi i sasvim sam sigurna da će mi sve ovo jako nedostajati i da ću se svega uvek vrlo rado sećati.
Jelena Vukosavljević 8/5
________________________________
Opraštamo se
Prelistavam stranice svog dnevnika i zastajem kod imena koja me sećaju na drugarstvo, školske dane i drage uspomene. Sećam se svojih prvih đačkih tugovanja, kada sam zbog izgubljene sveske i zaboravljenog domaćeg strahovala od jedinice. Uvek su postojali i oni drugi trenuci kada je pobeđivalo drugarstvo i iskreno prijateljstvo. O tim trenucima je najteže pisati jer se oni dožive i duboko urežu u svest tako da nikada izblede.
Drugarstvo u osnovnoj školi ima dva perioda. Jedan, po meni manje interesantan, je onaj do četvrtog razreda, a drugi od petog do osmog. Ovaj drugi deo je snažniji, iskreniji i nosi više lepih uspomena. Sve je proletelo tako brzo da smo eto u osmom razredu postali pravi, iskreni drugovi. Lice pravog drugarstva se uvek pokaže na ekskurziji, ili na zajedničkim okupljanjima u gradu.
Meni su unutrašnji nemiri i razočaranja bili najjači kada se razočaram u druga ili drugaricu. Tada shvatim da drugarstvo traži malu žrtvu. Ponekad moramo svoje stavove da promenimo i prihvatimo kritiku. Sećam se da je drugarstvo u osmom razredu ipak čvršće i iskrenije. Ako se osvrnemo na trenutke naše maturske ekskurzije, onda shvatimo da nismo zajedno proveli osam godina. Pamtićemo te dane najlepše.
Uspomene na "dežurne sveske" iz kojih smo prepisivali domaće zadatke iz matematike, fizike, hemije, ili dane kada smo jedni drugima radili kontrolne, uvek će ostati deo našeg detinjstva. O rastanku niko ne želi da govori.
Jelena Martinović 8/5
Moja draga osoba Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >
Moja škola Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >
Moji snovi Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >
Moja soba Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >
Iskreno o sebi Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >