Vjekoslav Kaleb - Gost lektira

Vjekoslav Kaleb - Gost

Vjekoslav Kaleb - Gost

 

Jedne obične večeri dok se obitelj spremala za večeru, na ulazna vrata je zakoračio gost - pas kojeg je prva zapazila Mara. Ne obazirajući se na njega, obitelj je sjela za stol i počela večerati, Pas je sa ulaznih vrata prišao Frani i pomno pratio njegove pokrete žlicom. Kad je Frane to primjetio, žlicom mu odreže komad otvrdnule kaše i baci na pod. Ugledavši kašu na podu, on se ne pomakne. No kada mu je Mara stavila u drvenu zdjelicu kaše i odnesla u kut kuće, pas polagano ode do zdjele i počne jesti. Nakon toga više nije obraćao pozornost na njihovu večeru. U to vrijeme uđe susjed Špirkan, zastane na trenutak i upita čiji je to pas. Nitko mu nije odgovorio zato što nitko nije znao. Dok su oni razgovarali o dolasku psa, na vratima se pojavio stari zvonar Markutina. On također primijeti psa i pridruži se ukućanima. Kako su oni diskutirali o psu sve glasnije i glasnije na neki način počeli su se svađati. Nikako nisu mogli odrediti od kuda je taj pas došao i što to znači njegov dolazak. Pas se u taj čas digne, rastegne i protrese se na običan pseći način od glave do repa i krene prema vratima kuće. Vidjelo se vani na mjesečini da je na vratima dvorišta digao nogu, kao sasvim običan pas, smočio prag i nestao u noći.

 

Vrsta djela: Psihološka novela

Mjesto radnje: Seoska kuća u Dalmatinskoj Zagori

Vrijeme radnje: Rana jesenska večer

 

Tema ove kratke pripovjetke Vjenceslava Kaleba je prikaz elementarne, primitivne sredine Dalmatinske zagore, oduvijek praćene problemima golog preživljavanja, patnje i nade za boljim vremenima, u kojoj se suočavaju pas, kao pametno gospodsko biće i čovjek kao primitivno, zaostalo biće. Atmosfera, odnosno prostor u kojem se odvija radnja jest mračna kuća pod čađavim gredama sa zemljanim podom iobijeljenim zidovima. Pravladavaju jednolični, sumorni, mračni tonovi jesenskog predvečerja. Pisac upotrebljava adekvatni jezični izraz - štokavsko - ikavski dijalekt. U naglašavanju opisa interijera i eksterijera koristi duge, složene rečenice, no u naglašavanju dijaloga koristi sažete rečenice.

 

Sam dolazak tog nepoznatog i nepozvanog gosta na neki je način označio prekretnicu u tom jednoličnom, pa čak i dosadnom načinu života siromaha i doveo do stvaranja pomutnje i nemira, te sukoba i zamršivanja situacije. Radnja ove kratke pripovjetke odvija se u seljačkoj kući.

 

Jedne večeri, koja se ni po čemu nije razlikovala od drugih, seoska obitelj dobila je čudnovatog gosta. Taj neobični gost bio je pas prepeličar duge sive i svilene dlake. Pas je kao gospodar ušao u kuću, a Frane i Mare, te njihova kći samo su začuđeno gledali i pitali se zašto je taj gost izabrao baš njihovu kuću. Svi mještani tog primitivnog sela znatiželjno su se okupili oko gosta i raspravljali s kojim je razlogom došao. Njegov nenadani dolazak vezali su uz različite događaje. Na kraju gost mirno izlazi iz kuće i nestaje u mraku, ostavivši za sobom začuđeno mnoštvo seljaka.

 

Na temelju ove neobične priče pisac je vjerno prikazao najobičnijeg psa kao nadnaravnog gospodara koji među sirotinjom izaziva strah i nemoć da mu pruže nekakav otpor.

 

Zapažanja o djelu:

Kad je zadnji zvuk zvona i titraj mu lagano zamro, zrak se opet isprazni i tišina složi sve stvari, pritisne ih k zemlji kao mrtvo tijelo; sve su one: obijeljen zid, zemljani pod, stari predmeti – krevet, niski sto na sredini, kovčeg uza zid, ognjište, bačva – ušutjele uplašeno. I susjedstvo se izgubilo nekud, kad ne dopiru iz njega glasom.

- Ovim kratkim opisom pisac prikazuje siromašni, monotoni seoski ambijent u primitivnoj sredini Dalmatinske zagore. Pisac prikazuje i fizički osjećaj tišine.

 

Sjednu oko vatre na stare balvane kao da su se povukli na vijećanje. Bljeskovi plamenova počnu poigravati po njihovim licima i sjene po zidu kuće. I Pas koraknek ognjištu, pa u nekoj udaljenosti skromno stane. Glava i oči mu osvjetljene vatrom, isticale se od tamne pozadine. Oni su ga dobro vidjeli ali sad su se zatvorili u ovaj četverokut ognjišta, i njegovu svjetlost i toplinu, kao da je stvarna ograda, i negdje daleko su osjećali čudnovatu životinju, koja osvjetljenim licem viri kroz zid mraka u ovaj njihov kutić, a ne znaju što nosi da li zlo ili dobro.

 

Mislili su tako očekivanjem bogatiti vrijeme, ali se pas najednom digne, pođe ka krevetu i nakon što ga pažljivo onjuši, skoči na nj. Sa kreveta, onako s visoka,kao da moli dopuštenje, onjuši sredinu postelje, izgazi, zavrti se tri puta, naobičan pasji način, pa se smota - legne s njuškom pod repom. Odmah počne umorno puhati, mimljati i zaklapati oči.

- U ovom odlomku pas se prikazuje kao gospodar primitivnim seljacima. On čini sve što želi, a ukućani u strahu od nepoznatog ne pružaju mu nikakav otpor.

 

Braćo moja - progovori svečano Špirkan - evo naše selo... Ah ko će ti doći u ovu našu pustoš... šta sam tija reći?... To je nika milost... Evo naše selo je zapušteno od Boga i od ljudi... ovaj...- i pogleda psa, pa stane, pogleda i ostale kao da ih pita: je li dobro ovako - i nuka da pomogne.

- Ovij dijalogom se naglašava svijest siromašnih seljaka, svijest o bijedi, beznađu, te svijest o nerazvijenosti svog rodnog kraja u odnosu na ostale krajeve.

 

U taj čas se pas digne. Rastreseno pogleda prisutne, ne čudi se što ih je toliko. Sasvim vješto se protegne, zjevne i otrese čisto na svoj način od glave do repa...

- Rasplet radnje – pas, gost odlazi iz kuće.

 

Kompozicija djela:

Uvod: - U dosadno blagdansko veče obitelj (otac Frane, majka Mara i slaboumna kći, čije se ime čak i ne spominje) se sprema na počinak, ali tišinu i ispražnjenost prekida nenajavljeni gost - pas.


Zaplet: - Njegovo prisustvo kod ukućana izaziva strah i poštovanje kao odraz njihovog neznanja i neukosti. U kratkom vremenu koje je kod njih proveo ništa se bitnog nije desilo, tek se u mužu probudila lagana nada kako jedan neznatan i čudan događaj može u život unijeti željenu promjenu.


Epilog: - Odlaskom psa, pred kojim su se svi povukli i napravili put, mimo njih je prošla životna prilika o kojoj su u sivilu svoje svakodnevnice snivali.

 

Analiza likova:
Pas - Glavni lik ove novele. To je bio ovelik lovački pas prepeličar, duge sive, svilene dlaka, tankih smeđih ušiju. Bio je tih, svečan i bojom se slagao s mrakom, te je imao pametne, razumne, gotovo ljudske oči. Bio je krasna gospodska životinja za sve koji su ga došli vidjeti. Ne sluteći koliku je pomutnju napravio među začuđenim seljacima, polako je i dostojanstveno na neki način poslom otišao, smočio prag i nestao u mraku.

 

S vratiju su gladala dva blaga, pametna oka, mirna i sama kao dvije svijeće na oltaru... Ovelik lovčarski pas prepeličar, duge sive dlake, tankih smeđih ušiju obješenih i priljubljenih uz obraze kao baršunaste krpe. Nekako je tih, svečan i bojom se slaže s mrakom, a oči mu se odvajaju. Gleda ljude napeto, ali pristojno i očekuje znak dobre volje.

 

Frane - Običan seljak koji sa svojom ženom Marom i kćerkom živi u malom selu gdje već dugo nitko nije dolazio. Vrlo je smiran i nije dizao buku oko psa u kući, te se nije obazirao na tuđa mišljenja.

- U njegovim velikim očima koja su se nazirale ispod čupavih obrva sve je imalo riješenje, te ga je on pokušao naći na najjednostavniji način.

 

Mare - Franova žena. Nije zadovoljna, ali ni ogorčena svojim životom. Voli svoju obitelj i brine se za njih najbolje što može.

 

Špirkan - Franov susjed koji želi sve znati. Bio je pomalo ljubomoran što se sve to odigrava u Franovoj kući, a ne u njegovoj, pa zato omalovažava događaj. Pravio se pametan i stalno savjetovao Frana.

 

Seljani - Svi se boje psa, osjećaju da je on kulturniji, civiliziraniji i nekako u svemu bolji. Zbog toga osjećaja ga jako poštuju, ali ga ni ne žele u svome selu.

________________________________

 

Vjekoslav Kaleb - već prvim knjigama novela (Na kamenju, Izvan stvari) uvrstio se u red naših najboljih prozaika. U izvrsno komponiranim novelama daje sugestivnu sliku zaostalog sela šibenske Zagore, osebujnim stilom i jezikom, što je rezultat njegovog boravka kao učitelja u kamenjaru kopnene Dalmacije. Poslije završetka NOB - e u kojoj je i sam učestvovao, piše romane i kraće proze iz borbe i okupacije, u kojima slika našeg čovjeka u njegovim najtežim i najsvjetlijim trenutcima (Divota prašine). Osim toga napisao je novele Brigada i Nagao vjetar; romane Ponižene ulice, Bijeli kamen i Mrtvi zvuci.

loading...
17 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Vjekoslav Kaleb - Gost

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u