Šiško Menčetić - Prvi pogled lektira

Šiško Menčetić - Prvi pogled

Šiško Menčetić - Prvi pogled

 

Sadržina i značenje - Pesma Prvi pogled ispevana je u petrarkističkom stilu, kako su, uostalom, pevali i ostali dubrovački pesnici petrarkisti, sledbenici i podražavaoci poezije Frančeska Petrarke. Nisu svi dubrovački petrarkisti sledili italijanskot pesnika na isti način: uglavnom su ga svi podražavali, manje ili više unoseći u svoju poeziju ono što je specifično dubrovačko i izvorno. Treba stalno imati na umu činjenicu da u vreme humanizma i renesanse podražavanje u poeziji nije bilo mana nego kvalitet - što je poslednji pesnik bio bliži (sličniji) uzoru na tematskom, misaonom i stilskom planu.

 

Tema pesme naznačena je u naslovu: to je ljubav na prvi pogled, koja se rađa u trenu i snažno obuzima lirskog subjekta. Ovo je ustaljeni motiv Petrarkine i petrarkističke lirike - ponegde će to biti samo tren, zanos i drhtaj srca, ponegde će to biti duga beznadežna ljubav kojoj se posvećuju pesničke knjige i mnoge godine života. Ovde je to prvi pogled, naglo rođena ljubav, ali i brzo razočaranje jer ljubav nije uzvraćena.

 

Menčetić se drži uobičajenog toka ljubavne igre i uobičajene strukture pesme o toj igri. Naravno, svaka lirska priča ima svoj početak, tok i završetak. Trubadurske lirske priče (a Menčetić je po temperamentu bio trubadur) složene su iz niza epizoda, svaka epizoda je pesma za sebe, skup svih epizoda čini lirski ljubavni roman. Svaka pesma - epizoda pesnikovog lirskog romana opeva jedan trenutak, ali je taj trenutak događaj za sebe sa svim elementima događajnog toka.

 

U strukturi pesme Prvi pogled jasno se razlikuju tri celine nejednakog obima.

1. Uvodni deo - o trenutku kada je lirski subjekt "uhićen od ove gospoje" (1-4. stih).

2. Lirska priča o gospoji sa prozora (5 - 15. stih).

3. Poenta: gospoja je nestala sa prozora; lirski subjekt je obuzet gorčinom i čemerom (1b.stih).

 

Zapažamo da središnje mesto po obimu zauzima priča o gospoji sa prozora, o njenoj pojavi i izvanrednoj lepoti - oduševljenje do ushićenja dominantno je raspoloženje. Mimo ustaljene šeme, da pesmom dominiraju osećanja tuge i bola zbog neuslišene ljubavi, ovde dominira opis gospojine lepote, a samo jednim stihom (poslednjim) iskazana je tuga zbog prekinutog uživanja u lepoti nepoznate dame.

 

U uvodnom delu pesme (1-4. stih) predočene su dve slike: priroda u buđenju (proleće) i čovek začaran ženskom lepotom (ljubav). Mladost i lepota proleća prirode izjednačeni su sa mladošću i lepotom ljubavi čovekove, emotivno buđenje čovekovo = stvaralačko buđenje prirode, mladost prirode = svežina i lepota ljubavi. U prirodi je sve u buđenju (rađanju): dan, proleće, travica, list, cveće. U takvom trenutku opšteg rađanja i buđenja u prirodi, lirski subjekt je uhvaćen od gospoje - začaran je njenom lepotom i prelepim licem koje blista od sreće.

 

Središnji deo pesme započinje kazivanjem o svakodnevnoj navici ("S jutra, dim, na prozor pogledat općah ja,/jer tada moj prozor u taj čas pozri tja") da se ujutru pogleda kroz prozor i da se tom prilikom zapazi prozor sa naspramne zgrade. Ali toga jutra prozor je bio ispunjen očaravajućom slikom: iza njega se videla lepša od vile gospođa u prebelom odelu. Iznenađenje je bilo obostrano kada su im se susreli pogledi: on je zanemeo od iznenadne pojave neviđene lepote, ona je pokušala da opuštanjem kose sakrije svoje lice. Taj njen potez nije uspeo da sakrije lepotu, naprotiv, još više je naglasio:

 

Na čelu ostavi dva prama od zlata,

ostalo sve zavi okolo, dim, vrata,

da kosa ne vitri, u kojoj do mal hip,

rukama zahitri na glavi venčac lip. 


Igra sakrivanja / isticanja lepote ima dvostruki smisao: lepota žene, stavljanjem venca na glavu, izjednačena je sa lepotom proleća; lepota se ne može prikriti: njeno prosijavanje izbija iz svakog detalja i pokreta.

 

U poenti pesme (u poslednjem stihu) sabrani su pelin i čemer, gorčina i tuga. U kontekstu pesme ovaj završetak može da ima dva značenja. Ako se pesma shvati kao početna epizoda lirskog romana, onda je odlazak gospoje s prozora značio prekid uživanja u njenoj lepoti pa otud i tuga što se to dogodilo. U tom slučaju ovo je samo prvi pogled i prvi susret, saznanje da tu u blizini postoji takvo biće. Gorčina se javlja zato što je uživanje sad prekinuto, ali ostaje nada da će se ta situacija i slika u prozoru opet ponoviti. Ako se pesma shvati kao poodmakla epizoda lirskog romana, onda je nestanak gospoje s prszora simbolično predočen odlazak gospoje iz pesnikovog života, odnosno neuslišena ljubav.

 

Versifikacija - Menčetićeva pesma je astrofična: stihovi nisu grupisani u strofe nego cela pesma predstavlja jednu vizuelnu i smisaonu celinu. Astrofičnost pesme u ovom vremenu objašnjava se utncajem narodne lirske poezije koju su dubrovački pesnici dobro znali, ugledali se na nju ili, čak, narodne pesme prepevavali dajući im skladniju umetničku formu (Džore Držić, na primer).

 

Pesma je ispevana na principima silabičke versifikacije: osnovno merilo ritma jeste broj slogova u stihu (syilIaba - slog). Stih je dvanaesterac, sa cezurom posle šestog sloga (6//6) i dvostrukom rimom - na sredini i na kraju stiha:

 

Zovješe zora dan, a slavno prolitje

travicu drobnu van, zelen list i cvitje.

 

Ovaj stih naziva se aleksandrinac. Nastao je u Fancuskoj, ime je dobio po Romanu o Aleksandru Velikom, koji je ispevan u ovom stihu. Najznačajniji je stih klasične poezije. Negovali su ga dubrovački pesnici 16.veka. U vreme srpske moderne ovaj stih koriste Jovan Dučić i Milan Rakić. I njihov dvanaesterac ima cezuru posle šestog sloga (6//6), ali nema dvostruku rimu.

 

Pitanja, zadaci, vežbe

 

1.Razmotrite pitanje smisla i značenja kraja pesme i njene poente. Koji je smisao bliži istini?

 

Šiško Menčetić - Prvi pogled

 

Zoviješe zora dan a slavno prolitje
Travicu drobnu van, zelen lis i cvitje,
Ja kad bih uhićen od ove gospoje,
Ke obraz nakićen u slavi vas poje.

 

S jutra, dim, na prozor pogledat općah ja,
Ter tada moj pozor u taj čas pozri tja:
Meni bi viditi još lipšu ner vilu
Gospođu sjediti u rušcu pribilu.

 

Vidiv me ka hrlo vaze trak i kosu
Niz bijelo ter grlo kosice sve prosu;
Na čelu ostavi dva prama od zlata,
Ostalo sve zavi okolo, dim, vrata,

 

Da kosa ne vitri, u kojoj do mal hip
Rukami zahitri na glavi venčac lip;
Ozriv se ja jelin ter ončas pođe tja,
Ter gorči ner pelin i čemer ostah ja.

 

Šiško Menčetić - Prvi pogled - verzija 2

_________________________________

 

Šiško Menčetić (1457 - 1527) sa Džorom Držićem je najstariji poznati dubrovački pesnik petrarkističke lirike. Mnogim anonimnim pesnicima nisu zabeležena imena, ali su im pesme ostale u raznim rukopisnim knjigama, najveći broj u Zborniku Nikše Ranjine iz 1507. godine. Mladi vlastelin Šiško Menčetić bio je nemiran duh sklon raskalašnom i neobuzdanom životu, udvaranjima i ljubavnim avanturama, pustolovinama koje su često dolazile pod udar vlasti i Menčetić dopadao tamnice. O burnom životu mladog vlastelina govore mnogi sudski dokumenti. Ali on je bio i pesnik trubadur koji je obožavanim damama pod prozorom pevao uz leut stihove o ljubavi.

 

Kada se smirio i došle "ozbiljne godine", Šiško Menčetić se bavio ozbiljnim dužnostima u vlasti Dubrovačke Republike, a jednom je biran i za kneza Republike. Plodan je kao pesnik, ostavio je veliku zbirku ljubavnih pesma u tipičnom petrarkističkom duhu. Teme su ustaljene: ljubav na prvi pogled, obožavanje, jadikovanje zbog neuslišene ljubavi, pomisao na smrt, uslišena ljubav, razočaranje. Na kraju, kada nema više ljubavi, pribežište su refleksivne i religijske teme.

 

Menčetićeva petrarkistička lirika potpuno je u duhu onovremene poezije: knjiška, izvežbana, zanatska, prigodna. U tome ništa ne zaostaje niti je bolji od svojih savremenika. Ova poezija je pretežno verbalistička, bez emocionalne snage, jednoličnog jezika. U nekim pesmama oseti se dah života, iskrenost, dobro nađeni izraz, bogat ritam. Takva je pesma Prvi pogled.

 

Poezija Šiška Menčetića - Menčetićev pesnički zbornik izuzetno je obiman, broji 512 pesama. Ubedljivo najveći njihov deo predstavlja petrarkistička ljubavna lirika, nekoliko je satiričnih, moralno-refleksivnih, a tu je i mali ciklus religioznih pesama.

 

Tematsko-motivski i stilski elementi tih pesama, posebno onih ljubavnih, pokazuju da je Menčetić odlično poznavao italijansko stvaralaštvo svog i nešto starijeg vremena. Vrlo blizak pesnicima hibridnog petrarkizma napuljske škole, najveći deo njegovog ljubavnog kanconijera čine pesme koje svrstavamo u drugu fazu ove vrste pesništva, opis dragine lepote. Njihov broj, vrlo male razlike u pogledu motivske građe, a znatno veće na stilskom planu, stvaraju utisak da je Menčetić - svesno ili ne - varirao teme želeći da isproba (ili pokaže) stilske i poetske mogućnosti jednog novog poetskog jezika. U tako velikom broju pesama, naravno, i to naročito u pesmama čiji je centralni motiv patnja neuslišenog ljubavnika, dolazi do mnogih ponavljanja, iznose se različiti tada već utvrđeni klišei, pa neretko ova poezija deluje kao nedoživljena. Ipak, među njima ima i uspelijih pesama, kao što je Ne mogu živjeti bez tebe, zasnovana na dosetci da mu je gospođa toliko draga da je postala deo lirskog subjekta; u nizu igri rečima zasnovanim na njoj, i danas vrlo moderno zvuči retorsko pitanje u stihu 5 „ter tebe želeći sam sebe toj želju". Izuzetno je vešto komponovana pesma od jednog distiha Bože, šta osta tebi, u kojoj izuzetnom stilskom i ritmičkom kompozicijom čini krupan kompliment dragoj zasnovan na platonističkom poimanju fenomena lepote. Strogu i značenjem bogatu kompoziciju nalazimo i u pesmi Kako razbludno hodi.

 

U delu kanconijera u kojem se opeva sreća uslišenog ljubavnika Menčetić u najvećoj meri odstupa od Petrarkinog tematskog kruga i doživljaja ljubavi uopšte: ove pesme, kao npr. Ljuveno uživanje, često imaju narativnu strukturu i pripovedaju o trenucima ljubavne sreće, često vrlo otvoreno opisujući senzualne momente ljubavne sreće (uz ograde kao što je u ovoj pesmi: A naprid ostalo kazat mi ni smilos). U njima često dominira ekstatični doživljaj ljubavne sreće, ali izražen gotovo uvek pripovednim tonom, kao opis sopstvenog stanja u tom trenutku, u prošlom vremenu. U tim pesmama često zrači njegova ponesenost „stvarnom radošću renesansnog čoveka opčinjenog ljubavlju i lepotom." U ovoj pesmi, kao i u mnogim drugim, pojavljuju se neki karakteristični elementi trubadurske (provansalske) ljubavne poezije, kao što je motiv albe (dolazak zore koja razdvaja ljubavnike), ili pak motiv slavljenja gospođe u svojoj poeziji (kao i u pesmi Pjesnik sam).

 

Odnos prema Petrarki, naročito u ovom ciklusu, vrlo se jasno ogleda u pesmi Blažena ti i sva tvoja ljepota: na prvi pogled, ova pesma deluje kao tačan i potpun prepev čuvenog Petrarkinog soneta LXI jer ih povezuje najpre kompozicioni princip razvijanja pesme (blagosiljanje na početku svake kompozicione jedinice: strofe / distiha), zatim parafraza mnogih Petrarkinih stihova. Kako je Menčetić svoju pesmu ispevao u dvanaesteračkim distisima, otuda prvi i drugi stih distiha, odnosno parni i neparni stihovi pesme, drugačije su strukturirani: po pravilu, Menčetić u neparnim stihovima prilično verno prenosi Petrarkine motive i izraze, dok u parnim stihovima nešto slobodnije varira Petrarkine rasute rime, menjajući osnovno značenje i atmosferu pesme naglašavanjem sve senzualnijih tonova. Taj ton naročito dobija na intenzitetu u poslednjem distihu: Blažena ljepos tva, blažena tva mlados / pokli se meni sva darova za rados. Platonistički Petrarkin završetak, u kojem se Laura pojavljuje kao neka vrsta muze, inspiracija njegovih stihova i isključivi vlasnik njegovih misli, potpuno je izostala kod Menčetića. Time je potpuno eliminisan elegični i setni ton Petrarkinog završetka, a Menčetićeva pesma dobila ditirampski prizvuk motivisan fino izraženim hedonizmom. Preuzimajući osnovni Petrarkin postupak, našavši, zatim, inspiraciju u pojedinim njegovim stihovima, Menčetić je načinio pesmu bitno drugačijeg značenja: u njoj nije više lirski subjekat u centru pesme, već erotski doživljaj voljene osobe, što su sve bitne osobine napuljske škole. Među ovim pesmama ima i onih koje su drugačije oblikovane, koje deluju proživljenije i uverljivije i koje delimično izlaze iz motivskih okvira petrarkizma, kao pesma Moja molitva.

 

Poslednja faza petrarkističkog kanconijera, rezignacija zbog egzistencijalne neispunjenosti lirskog subjekta zemaljskom ljubavlju i okretanje Bogorodici, samo delimično je ostvarena u Menčetićevom stvaralaštvu i praktično zamenjena malim ciklusom religioznih pesama upućenih Isusu Hristu. Elementi rezignacije uočavaju se u nekim njegovim satiričnim pesmama, naročito onim mizoginskim, Uzdanje u ženu ili Mrzim na žene i neću da igda o kojoj dobro govorim, u kojima se žene prikazuju kao izvor svakog zla i kao neverna bića. U drugim satiričnim pesmama, kao i u ponekoj refleksivnoj, Menčetić obrađuje uglavnom teme opšteg značaja, kao što su bogatstvo i škrtost, dok u jednoj peva o Zlu od Kotora: to je prvi pesnički trag inače tradicionalnog neprijateljstva Dubrovčana i Kotorana.

 

Izuzetno su jake Menčetićeve veze sa usmenom tradicijom: one se ogledaju kako u nizu stilskih sredstava preuzetih iz tog bogatog korpusa, tako i u nizu leksema i, naročito, izreka, koje je Menčetić rado inkorporirao u svoje stihove zasnivajući na njima dosetke, kojima je poetički težio.

 

Poezija Šiška Menčetića, obimna, ali ne i previše raznovrsna, u našoj književnoj istoriji često je tretirana kao neoriginalna, monotona, previše izveštačena i sl. Međutim, novija istraživanja, u okvirima nešto drugačijeg senzibiliteta koji u literaturi nije tražio isključivo originalnost, naročito u odnosu prema stranim uzorima, već je umeo da prepozna i neke suptilnije tonove i vrednosti, koji je umeo u ovim stihovima da uoči fine i ne uvek lako uočive veze sa usmenim pesništvom, da razvijeni i ponekad složeni artizam ne tumači kao izveštačenost, već da ga prihvati kao pesničku vrednost, dakle, ovakva istraživanja našla su mnogo više literarne vrednosti u obimnom Menčetićevom opusu. Iako monoton kada se čita odjednom, u celini i redom, u njemu se mogu naći brojne pesme s nemalim pesničkim vrednostima, i to vrednostima različitih vrsta. Osim toga, Menčetićeva poezija odigrala je veoma važnu ulogu u daljem razvoju dubrovačkog pesništva, postala jedan od njegovih temelja, utvrdila, pa i kanonizovala niz tematsko-motivskih i stilskih elemenata koji su u potonjoj poeziji postali nezaobilazni deo poetske strukture. Već Dinko Ranjina je sredinom 16. veka u Menčetiću i Držiću prepoznao začetnike dubrovačkog literarnog stvaralaštva, a polovinom 18. veka jedan dubrovački biograf zabeležio je verovatno opšte mnjenje po kojem je Menčetić dubrovački Petrarka.

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Šiško Menčetić - Prvi pogled

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u