Roald Dahl - Charlie i tvornica čokolade

Priča se zasniva na trajnoj podsvjesnoj težnji djece da zagospodare carstvom slastica i bombona. Takvo carstvo, u ovom slučaju, predstavlja fantastična tvornica čokolade još fantastičnijeg gospodina Willyja Wonke za kojeg rade marljivi Oompa-Loompasi. Willy Wonka raspisuje svojevrsnu lutriju - u svoje čokolade stavlja pet zlatnih ulaznica koje će sretnim nalaznicima omogućiti posjet njegovoj tvornici u koju do tada, još nitko nije zavirio.

Mali Charlie Bucket živio je u maloj drvenoj kući na rubu velegrada. S njim je živjelo šestoro odraslih: dvije bake, dva djeda, majka i otac. U obitelji je vladalo veliko siromaštvo jer samo je Charliejev otac radio, a uskoro je i on izgubio taj loš posao te je uspio naći samo još lošiji - posao čistača snijega. Jedini krevet u kući koriste bake i djedovi a niti jedno od njih nije dvadeset godina izlazilo iz kreveta. Nadomak Charlijeve kuće nalazila se je najveća tvornica čokolade na svijetu. Charlie koji je jako volio čokoladu usporavao je hod prolazeći pored ulaza u tvornicu kako bi što duže uživao u njenom mirisu. Vlasnik tvornice, Willy Wonka, kojega su svi smatrali najboljim slastičarom i čokoladarom na svijetu, zatvorio je jednoga dana tvornicu i otpustio sve radnike uvrijeđen što su njegovi konkurenti krali tajne proizvodnje njegovih slastica šaljući svoje špijune da se kod njega zaposle. Ali nakon nekog vremena ponovno je počeo izlaziti dim iz tvorničkog dimnjaka, a tvornica je počela proizvoditi sve fan-tastičnije i ukusnije čokolade i bombone. Međutim vrata tvornice ostala su zatvorena, nije bio zaposlen niti jedan radnik, a gospodina Wonku nitko nije susreo. Trajalo je to deset godina.

Onda je jednoga dana objavljeno u novinama daje Willy Wonka u pet svojih čokoladica stavio karte od zlatnog papira, a pet sretnika koji ih nađu moći će posjetiti tvornicu čokolade i dobit će doživotne zalihe čokolade za sebe i članove svojih obitelji. Charlie je zaista jako želio posjetiti Wonkinu tvornicu čokolade, ali znao je da su za to slabe mogućnosti; dobivao je samo jednu čokoladicu godišnje i šanse da dobije zlatnu karticu bile su nikakve.

Bila je zima i Charlie i njegova obitelj su se smrzavali, njihova trošna kućica propuštala je vjetar i hladnoću na sve strane. Otac je dobio otkaz jer je tvornica zubne paste otišla u stečaj. Zarađivao je čisteći snijeg po ulicama. Obitelj je počela doslovno gladovati. Charlie je bio mršav poput kostura. Za rođendan je dobio, po običaju, jednu Wonkinu čokoladicu. Iako se potajno ipak malo nadao, u njoj nije bila zlatna ulaznica za Wonkinu tvornicu čokolade.

Uskoro su izvučena četiri dobitnika zlatnih ulaznica: debeli dječak August Gloop, koji neprestano samo jede, Veruca Salt, razmažena bogata djevojčica koja uvijek dobije sve što poželi, Violeta Beauregarde, djevojčica koja neprestano žvače žvaku i Mike Telkač, dječak koji stalno gleda televiziju. Svima njima roditelji su pokupovali brdo čokoladica i tako im povećali šanse za dobivanje nagrade.

Charlijev djed Joe dao je Charliju svu svoju ušteđevinu od šest pe-nija da kupi još jednu čokoladicu. Djed i Charlie su je zajedno otvorili, no nisu dobili zlatnu ulaznicu. Ipak, bili su sretni jer su uživali u čokoladici. Jednog dana na povratku iz škole Charlie je pronašao kovanicu od pedeset penija; bio je neopisivo sretan! Bio je već danima neopisivo gladan i želio je nešto pojesti. Odlučio je da će si kupiti jednu Wonkinu čokoladicu, a ostatak dati majci. Kupio je i pojeo jednu čokoladicu odmah u dućanu. Onda je kupio još jednu i dogodilo se čudo: u njoj je bila zlatna ulaznica! Na ulaznici je pisalo da treba doći 1.veljače u pratnji jednog člana obitelji u deset sati ujutro ispred Wonkine tvornice čokolade.

Odlučili su da će sa Charlijem ići djed Joe. Charlie i djed bili su vrlo uzbuđeni i sretni. Ispred tvornice dočekao ih je Willy Wonka. Vodio ih je svojoj čudesnoj tvornici; bila je ogromna i vrlo lijepa, ugodna i topla. Čokolada je tekla u potocima, prerađivala se u vodopadima, postojale su zasebne prostorije za proizvodnju svake vrste slastica. Saznali su tko radi u tvornici; bili su to Oompa Loompasi, maleni patuljci iz daleke zemlje gdje su se mogli hraniti samo neukusnim gusjenicama. Willy Wonka je čitavo pleme Oompa Loompa-sa doveo u svoju tvornicu da rade, a oni su bili presretni jer su mogli jesti zrna kakaovca do mile volje. Bili su veseli i stalno su se smijali i pjevali pjesmice koje su sami smišljali.

Kada su došli do čokoladne rijeke koja se nalazila ispod vodopada, August Gloop nije mogao odoljeti; došao je do ruba rijeke i stao halapljivo jesti čokoladu. Uskoro je upao u čokoladnu rijeku i skoro se utopio. Zatim gaje velika cijev za preradu čokolade povukla i August Gloop je krenuo kroz cijevi u prostoriju za preradu čokolade. Kada su došli u prostoriju za proizvodnju žvake, Willy Wonka im je pokazivao novu žvaku koju je tek izumio, ali još nije puštena u prodaju jer nije usavršena. Pohlepna i nestrpljiva Violeta Beauregarde je, unatoč upozorenjima, isprobala žvaku i napuhnula se poput balona i poprimila ljubičastu boju. Uskoro su stigli u prostoriju u kojoj vjeverice ljušte orahe za pravljenje čokoladnih slastica s orasima. Razmažena Veruca rekla je roditeljima: Ja želim takvu dresiranu vjevericu! Kada joj je Willy Wonka rekao da vjeverice nisu na prodaju, nadurila se i otvorila staklena vrata iza kojih su bile vjeverice. Vjeverice su nahrupile na nju i stale provjeravati je li šuplja kao što provjeravaju orahe. Odbacile su ju poput šupljeg oraha u cijev za otpatke. Kada su došli u čokoladnu televizijsku dvoranu, Willy Wonka im je pokazivao svoj novi izum: čokoladnu televiziju. Bila je to televizija putem koje bi se mogle slati čokoladice poput televizijske slike.

Mike Telkač je bio lud za televizijom i odmah je želio biti poslan putem čokoladne televizije, iako mu je Willy Wonka govorio da izum još nije usavršen i neka to ne čini. Mike je svejedno to učinio i postao malen, malen poput ljudi na televizijskoj slici; tako malen da stane na dlai^. Na kraju su ostali samo Charlie i djed Joe. Willy Wonka im je rekao da je s ostalom djecom sve u redu, da im se ništa strašno nije dogodilo. Objasnio im je daje on to sve organizirao ustvari da bi našao svog nasljednika, već je star i netko će jednoga dana naslijediti njegovu tvocnicu. Willy je želio da to bude neko dijete koje će on naučiti tajnama zanata. Izabrao je Charliea. Čitava Charlieva obitelj će se preseliti u tvornicu čokolade; više im nikada neće biti hladno i nikada neće biti gladni. Charlievoj sreći nije bilo kraja!

Vrsta djela - Charlie i tvornica čokolade bajkovit je dječji roman ili, bolje rečeno, moderna bajka. Naći ćemo u njemu mnoga obilježja bajke i još više odlika suvremene književnosti. Ima u knjizi mnogo toga nestvarnog i fantastičnog, a baš kao u pravoj dobroj bajci dobrota i skromnost bit će nagrađeni, a ljudske mane i zloća ismijane.

Tematsko - idejni sloj - Charlie i tvornica čokolade nije smo zabavan roman, on je i naglašeno poučno, didaktično štivo, zapravo radi se o ismijavanju i osudi »smrtnih grijeha« suvremenoga odgoja. U središtu priče nalazi se siromašan dječak Charlie Bucket i njegova obitelj. Nasuprot njemu, ostala djeca u romanu, njih četvero, utjelovljuju najgore dječje mane: August Gloop je grozno proždrljiv i debeo; neprestano se prežderava i uživa u obilnim količinama hrane. Na kraju se zamalo utopio u čokoladi. Veruca Salt je nevjerojatno bogata i razmažena djevojčica kojoj roditelji ispunjavaju baš sve njezine želje i hirove. Mike Telkač samo i neprestano gleda televiziju. Nasuprot toj djeci koja žive u izobilju, koja su razmažena, samoživa i bezobzirna imamo siromašnog, strpljivog, pristojnog i pametnog dječaka Charliea, čija obitelj jedva da ima što jesti, a ponekad čak ni to.

Tijekom razgledavanja tvornice čokolade - zbog udovoljavanja svojoj ovisnosti - svako od te djece upada u grdnu nepriliku, u postupak koji se može nazvati čistilištem. Nakon što budu propušteni kroz njega, njihov se lik mijenja. August Gloop: Prije je bio debeo! A sad je tanak kao slamka! Violeta Beauregarde, velika žvakačica žva-kaćih guma: Čini se da su je napokon uspjeli dešokirati. Kako dobro izgleda! Mnogo bolje nego prije! Ali u licu je ljubičasta!. Mike Telkač visok je tri metra i tanak kao trlica! Veruca Salt i njezini roditelji naprosto su pokriveni smećem! Ali svojim ovisničkim postupcima ovo četvero djece sami sebe isključuju iz natjecanja, a da toga nisu ni svjesni. A svrha natjecanja, kako gaje zamislio i provodio g. Won-ka, jest izbor njegova nasljednika.

Ovaj roman, kao i svaka prava bajka, nosi poruku da se dobrota i skromnost uvijek isplate i rezultiraju životnim zadovoljstvom i srećom. Također skreće pozornost i na neke suvremene društvene probleme: velike imovinske razlike, gramzivost, probleme s prehranom, prekomjerno i zatupljujuće gledanje televizije. Kao svaka prava bajka, i ova ima sretan kraj kojim sugestivno prenosi čitatelju poruku da i u suvremenom svijetu trebamo u nešto čvrsto vjerovati i držati se prastarih i temeljnih ljudske vrijednosti.

Prostor i vrijeme - Kao i u svakoj bajci, vrijeme i prostor ostali su u dobroj mjeri neodređeni. Elementi realističnog i svagdašnjeg prostora (Charliejev dom) miješaju se s fantastičnim (tvornica čokolade), a sama radnja smještena je u neku neodređenu suvremenost, u doba nakon što je televizija postala sveprisutna i počela negativno utjecati na djecu.

Kompozicija - Roman je ispripovijedan u 3. licu, a podijeljen je na 30 poglavlja koja imaju naslove. Naslovi točno sažimaju događaje koji se u poglavlju opisuju. Događaji se nižu prema redoslijedu zbivanja, osim kada djedica Joe priča o Willyju Wonki i kada Wonka priča kako je otkrio Oompa Loompase. Tekst prate i otkvačene ilustracije Dahlova stalnog ilustratora Quentinea Blakea, koje vrlo brzo počinjemo doživljavati kao sastavan i neizostavan dio romana.

Likovi

Charlie Bbucket glavni junak ove knjige, koji nas pri predstavljanju pristojno, ljubazno i srdačno pozdravlja: Dobar dan! Dobar dan! I još jednom, dobar dan!. Osim što je ovakav, kako je tu gore spomenuto - pristojan, ljubazan, srdačan - kakve još osobine ima? Pošten je, plemenit, uljudan, pametan, oštrouman, požrtvovan, pažljiv, obazriv, velikodušan, pun razumijevanja. Možda je takav dobar zato što ne gleda televiziju? Charlie voli svoje ukućane i poštuje stanovit red u obitelji, raspored sati života u obitelji: Uvečer, nakon što bi pokušao svoju vodenastu juhu od kupusa, Charlie je uvijek odlazio u sobu svojih dvaju djedica i dviju bakica da sluša njihove priče i da im zatim zaželi laku noć.

Charlie nema velikih prohtjeva. Onako neishranjen očajnički je želio nešto nasitljivije i hranjivije nego što su zelje i juha od zelja. Ono za čim je žudio više od ičega drugog bila je... ČOKOLADA. A novca za kupnju skupe čokolade u toj siromašnoj obitelji nema. Štedeći cijelu godinu, roditelji svojemu sinu tek za rođendan mogu priuštiti jednu jedinu štangicu čokolade. Da bi ta neutažena želja Charlieu bila čisto mučenje, krive se dvije stvari: Na putu u školu svakoga jutra Charlie je mogao vidjeti velike čokolade visoko naslagane u izlozima... i često bi tijekom dana gledao drugu djecu kako iz džepa vade štangice sočne čokolade i kako ih pohlepno žvaču. To je, dakako, bilo čisto mučenje. No ono što ga je satiralo, mučilo ga više od ičega drugog, bilo je to što je u blizini, nadomak kuće u kojoj je stanovao bila GOLEMA TVORNICA ČOKOLADE!

Svakoga dana na putu u školu i natrag, Charlie je morao proći baš pokraj vrata te tvornice. Svaki put kada bi prolazio pokraj, usporio bi hod, podigao bi nos u zrak i duboko udisao divni miris čokolade. O, kako je on volio taj miris! I kako je, oh, želio ući u tvornicu i vidjeti kako je u njoj!

Za svoj rođendan Charlie dobiva jednu jedinu štangicu čokolade: Charlie je gledao u svoju štangicu čokolade. Prstima je polako prelazio gore-dolje po njoj, stežući ju s ljubavlju, a blistavi je papir lagano i resko pucketao u tišini sobe. - Ne smiješ biti previše razočaran, dragi, ako ispod omota ne nađeš ono što tražiš. Uistinu ne možeš očekivati da ćeš imati takvu sreću - razumno ga majka priprema. Ta zbilja, od onih silnih milijuna čokolada on je dobio samo jednu. Bilo bi prenaivno očekivati da baš u njoj bude zlatna ulaznica. I nije bila. Nakon što je otvorio omot Charlie je podigao pogled. Četiri ljubazna staračka lica napeto su ga promatrala iz kreveta. On im se nasmiješio jedva primjetnim tužnim osmijehom, zatim slegnuo ramenima, uzeo čokoladu, pružio ju majci i rekao: - Mama, uzmi malo. Podijelit ćemo je. Hoću da svatko kuša komadić.

Poštenje Charliejevo vidi se u zgodi kad on slučajno pronađe novčić u snijegu. Bila je to kovanica od pedeset penija! Brzo je pogledao oko sebe. Je li ju netko upravo izgubio? Ne - to je bilo nemoguće zato što je jednim dijelom bila ukopana u zemlju. Pa kad se uvjeri da nitko od prolaznika ne traži ikakav izgubljeni novac pita se: Jesu li onda tih pedeset penija njegovi? Smije li ih uzeti? (...) To je za njega u tom trenutku značilo samo jedno, samo jedno - HRANU!

Charlie nije pohlepan ni proždrljiv ni nezasitan: Našavši tu kovanicu od pedeset penija, nije ju cijelu potrošio; priuštio sije samo dvije čokoladice za manju svotu, a ostatak velikodušno odlučio odnijeti obitelji da kupi hranu. Kad u drugoj od tih dviju čokoladica nađe zlatnu ulaznicu, svoju sreću ne zadržava samoživo samo za sebe, nego i drugima omogućava da budu sretni skupa s njim pa juri doma razveseliti i roditelje i bake i djedove.

Cijela ta Charliejeva obitelj, njih sedmero, živi u maloj drvenoj kući na rubu velegrada. Riječ kuća čini se čak prejakom za taj kućerak, straćaru sklepanu od dotrajalih dasaka, drvenjaru gdje ljeti nije bilo loše, ali zimi, ledeni propuh svu noć je strujio po podu i bilo je strašno, u kojoj su bile samo dvije sobe i samo jedan krevet. Njega su ostavili za četvoro djedica i bakica jer su oni bili tako stari i umorni. Oni su bili tako umorni da se nikad nisu dizali iz kreveta. Zamislite samo tu postelju, u kojoj su stalno dva para bakica i djedica.

Djedica Joe, najstariji od četvoro djedova i baka, (imao je devedeset šest godina), a to znači da je bio upravo toliko star koliko netko može biti. Bio je krhak i slab i preko dana govorio vrlo malo, no u jednom trenutku djedica Joe iznenada se mijenja. Kad Charlie nađe zlatnu ulaznicu i dojuri s njom doma sav izvan sebe od veselja te je pokaže svima: Tada je, vrlo polako, sa sporim i zadivljenim osmijehom na licu, djedica Joe podigao glavu i pogledao ravno u Charlieja. Obrazi su mu se zarumenjeli, oči raširile, blistajući od radosti, a u središtu svakog oka, baš u samom središtu, u zjenici, lagano je titrala iskrica silnog uzbuđenja. Zatim je starac duboko udahnuo i onda, iznenada, bez ikakva upozorenja, kao da je nešto eksplodiralo u njemu, ispružio je ruke u vis i viknuo: - Huraaaaaaaaaa! - ... fantastičnim skokom taj starac od devedeset šest i pol godina, koji u posljednjih dvadeset godina nije ustao iz kreveta, našao se na podu i u pidžami počeo plesati pobjednički ples. Njegova slabost iščezava, a on se pretvara u mladenački čila i živahna svata. Poticaj mu daju sreća što je voljeni unuk usrećen, i kasniji zadatak da svojeg unuka Charlieja prati prigodom razgleda tvornice čokolade, što sve zorno pokazuje kako tjelesna slabost može biti posljedica osjećaja nepotre bnosti, nekorisnosti i suvišnosti. Kad čovjek osjeti da je nekomu ili nečemu potreban, kada pred sobom vidi neki zadatak, kada sudjeluje u tuđoj sreći i veselju, to ga oživi, razjača, potakne njegovu snagu.

Gospodin Bucket i Gospođa Bucket, otac su i majka maloga dječaka Charlieja. Od svih sedmero stanovnika njihove drvenjare, jedini je g. Bucket zaposlen: u tvornici paste za zube po cio dan sjedi na klupi i zavrće kapice na napunjene tube zubopaste. Posao je jadno plaćen, zato zarađuje puno premalo za sve ono što je potrebno tako brojnoj obitelji. Čak ni za ono osnovno - za hranu. Hrane se jednolično, samo zeljem i krumpirom, a i to u nedostatnim količinama. G. i gđa. Bucket često se samoprijegorno odriču svojega dijela obroka da bi ga ustupili sinu. A tek kada g. Bucket ostane bez posla! Tvornicu su zatvorili, ljude otpustili. Kako bi bar nešto zaradio, g. Bucket počne zgrtati snijeg po gradu. Ali za to dobiva još manje novca, tako da se i jede još manje.

August Gloop, prvi nalaznik zlatne ulaznice za tvornicu čokolade, proždrljivi dječak, otjelovljenost proždrljivosti. Opisan je kao devetogodišnji dječak, strahovito debeo tako da je izgledao kao da ga je napumpala snažna pumpa. Velike mlohave naslage sala stršile su sa svake strane njegova tijela, a lice mu je bilo nalik na kuglu od tijesta sa dva mala pohlepna, kao ribiz crna oka, koja su iz nje škiljila u svijet. (...) On jede toliko čokolade na dan daje bilo gotovo nemoguće da ne nađe ulaznicu. Jedenje je njegov hobi, znate - govori njegova nesimpatična majka. - To je jedino što ga zanima.

Veruca Salt, nalaznica druge zlatne ulaznice, djevojčica koju su razmazili njezini nepametni roditelji, naviknuvši ju da uvijek dobije baš sve što poželi. Njezin otac, tvorničar kikirikija, pokupuje stotinu tisuća čokolada, prekine proizvodnju u svojoj tvornici i sve svoje radnice zaposli na traženju ulaznice u tim čokoladama, sve zato da bi zadovoljio bezobrazan i samoživ prohtjev svoje razmažene kćeri. S obzirom na ogromnu količinu čokolada, taj je posao potrajao. A Verucin otac pripovijeda: Ali prošla su tri dana a nismo imali sreće. O, to je bilo strašno! Moja mala Veruca bila je svakog dana sve ljuća, svaki put kad bih došao kući, viknula bi na mene: - Gdje je moja zlatna ulaznica? Hoću svoju zlatnu ulaznicu! -1 satima bi ležala na podu, udarajući nogama i urlajući na najnepodnošljiviji način. Njezina majka, gospođa Salt, bila je doduše profesorica zemljopisa, ali ne zna gdje je zemlja Loomposlandija.

Gospođica Violeta Beauregarde, djevojčica koja povazdan žvače žvaku, sretna je nalaznica treće zlatne ulaznice. Kada se to pročulo, sjatili su se novinari. A ta slavna djevojčica stajala je na stolcu u dnevnoj sobi i kao luda mahala zlatnom ulaznicom svom dužinom ruke, kao da doziva taksi. Odgovarala je vrlo brzo i glasno svima, ali nije bilo lako čuti sve što govori zato što je istodobno divljački žvakala komad gume žvakalice. - Ja sam, naravno, ljubitelj zvake - vikala je, - ali kada sam čula za te ulaznice gospodina Wonke, ostavila sam žvake i bacila se na čokolade, nadajući se da ću imati sreće. Sada sam se, naravno, vratila žvakama. Obožavam žvaku. Ne mogu bez nje. Žvačem ju cijeli dan osim za vrijeme ručka, kada ju na nekoliko trenutaka izvadim iz usta i zalijepim iza uha da mi bude na sigurnom...

Moja majka kaže da to ne pristaje damama i da je ružno vidjeti djevojku kojoj se čeljusti neprestano miču gore - dolje, ali ja se s tim ne slažem. I tko je uopće ona da me kritizira, jer ako mene pitate, mogu vam reći da se i njezine čeljusti miču goredolje, gotovo koliko i moje, samo zato što se na mene dere stalno, povazdan. Kao i mnogi koji ne rade ništa korisno, Violeta pokušava postići nešto beskorisno i besmisleno: svjetski rekord u trajanju žvakanja JEDNE kaugume. U njoj ima i zlobe i bezobzirnosti: Prije nego što sam počela žvakati za svjetski rekord, običavala sam mijenjati žvaku jedanput na dan. Činila sam to u našem dizalu. Zašto u dizalu? Zato što sam voljela bljutavi komadić koji sam već ižvakala zalijepiti na kontrolne gumbe. Onomu ili onoj koji bi poslije mene ušli i pritisnuli gumb moja stara žvaka zalijepila bi se na vrhove prstiju. Ha - ha!

Mike Telkač, nalaznik četvrte nagradne ulaznice, devetogodišnji je dječak koji samo gleda televiziju. Kada su novinari nagrnuli u stan Telkačevih, usred toga sveopćeg uzbuđenja činilo se da se mladi Mike Telkač strahovito ljuti na sve to. - Budale, zar ne vidite da gledam televiziju! - rekao je srdito. - Nemojte mi smetati! - (...)... sjedio je ispred golemog TV-prijamnika, očiju prikovanih za ekran, i gledao (a što drugo nego nekakvu glupost!) film u kojem je jedna gangsterska banda u drugu gangstersku bandu pucala iz strojnica. Mike Telkač je sam imao ništa manje nego osamnaest dječjih revolvera različitih veličina, koji su visjeli za opasačem oko njegova tijela... - Tišina! - viknuo je kada ga je netko pokušao nešto upitati. - Jesam li vam rekao da me ne ometate! Ova emisija je apsolutno sjajna! Fantastična je! Gledam ju svaki dan. Gledam sve emisije svaki dan.

Tijekom razgledavanja tvornice čokolade - zbog neodupiranja svojoj ovisnosti - svako od te djece upada u grdnu nepriliku, u postupak koji se može nazvati čistilištem. Nakon što budu propušteni kroz njega, njihov se lik mijenja. August Gloop: Prije je bio debeo! A sad je tanak kao slamka! Violeta Beauregarde, velika žvakačica žvakaćih guma: Čini se da su je napokon uspjeli dešokirati. Kako dobro izgleda! Mnogo bolje nego prije!... Ali u licu je ljubičasta! - Ah, ovaj, tu se više ništa ne može. Mike Telkač visok je tri metra i tanak kao trlica! Veruca Salt i njezini roditelji naprosto su pokriveni smećem! Ali svojim ovisničkim postupcima ovo četvero djece sami sebe isključuju iz natjecanja, a da toga nisu ni svjesni. A svrha natjecanja, kako ga je zamislio i provodio g. Wonka, jest izbor svojega nasljednika, za vlasnika tvornice čokolade, najbolje na svijetu.

Willy Wonka, vlasnik tvornice čokolade, najveći izumitelj i proizvođač čokolade koji je ikada postojao. Čarobnjak za čokoladu! Kako izgleda? Kako li je to bio nevjerojatno malen čovjek! Na glavi je imao crni cilindar. Hlače su mu bile zagasito zelene. Rukavice su mu bile bisernosive. U jednoj ruci držao je štap za šetnju sa zlatnim vrhom.

Lice mu je pokrivala mala, uredna, šiljasta, crna - kozja bradica. Njegove oči - oči su čudesno sjajne. Reklo bi se da sve vrijeme svjetlucaju i namiguju. Čitavo mu je lice zapravo bilo ozareno radošću i smijehom. On je ceremonijalmajstor predstave koja se zove "razgledavanje tvornice". Na prvu pomisao nešto tako suhoparno kao razgledavanje tvornice pod njegovim se vođenjem pretvara u vrhunsku predstavu. Današnji televizijski voditelji doimaju se poput jadnih nevježa, usporedi li ih se s gospodinom Wonkom, s njegovom vještinom, s poznavanjem najmanjih podrobnosti onoga o čemu govori, s njegovim temperamentom, s njegovom živošću i živahnošću. Frckav lik, kao iskrica frca ovamo-onamo, lijevo-desno, juri u svim smjerovima: Tako brz i bistar i pun života! Neprestano je pravio brze, oštre, male pokrete glavom, mičući je amo-tamo, i sve promatrao onim svojim sjajnim, svjetlucavim očima. Po brzini pokreta bio je nalik na vjevericu, na brzu, spretnu, staru vjevericu iz parka. Kad ne bi bilo dječaka imenom Charlie, koji je izrijekom proglašen glavnim likom, bio bi to Willy Wonka: premda se pojavljuje tek na 60. stranici, od tada pa sve do kraja knjige njegov lik nedvojbeno upravlja zbivanjima, vodi radnju, usmjerava kretanja i razmišljanja, i potiče, i ograničava, nagrađuje i kažnjava.

Oompa Loompasi - čovječuljci - koji nisu bili veći od lutaka srednje veličine... Bilo ih je tamo cijelo pleme, cijeli narod, koji je Willy Won ka prokrijumčario iz njihove postojbine Loomposlandije u svoju tvornicu čokolade, da bi u njoj radili, radili, radili... Primamio ih, podmitivši ih stalnim hranjenjem zrncima kakaovca koja oni obožavaju. Neprekidno marljivo rade u proizvodnji slatkiša, naprave ali baš sve što im naredi gospodin Wonka, grohotom se smiju, pjevaju ironične pjesmice, i čini se da im nije loše.

Jezik i stil - Jezik djela je vrlo slikovit, pun maštovitih i začuđujućih opisa i naziva slastica. Pripovijedanje je tečno, a dijalozi dinamični i duhoviti. Posebno su duhovite pjesme rugalice kojima Oompa Loompasi ispraćaju svako dijete koje »ispadne iz igre«. Sto reći na početak zajedljive pjesme o Augustu Gloopu?

- August Gloop! August Gloop!
Proždrljiuac taj debel i tup!
Koliko ćemo puštat to zvjere
Da jede, njupa, guta i ždere
Sve što poželi u doba svako.
Sto mu gromova! Ne može tako!
Sve dok na svijetu bude taj gad,
U to smo posve sigurni sad
Nikome nikad nimalo sreće
Ni zadovoljstva pružiti neće.

Dahlov je humor rugalački, ponekad čak i grub, ali uvijek urnebesno smiješan, no za mnoge bismo užitke čitanja bili uskraćeni da knjigu nismo dobili u izvrsnom prijevodu pjesnika Luke Paljetka.

Roald Dahl - Charlie i tvornica čokolade - verzija 2

Roald Dahl - Charlie i tvornica čokolade - verzija 2 pdf

________________________________

Roald Dal je poznati britanski književnik koji je svoju veliku popularnost stekao svojim brojnim delima, koja su ostavila veliki uticaj na mnoge. Rođen je 1916. godine u Velsu u porodici norveških korena.

Roald je imao uzbudljiv i zanimljiv život, pa je tako veći deo mladosti proveo u Africi kao radnik naftne kompanije. U Drugom svetskom ratu prijavio se kao dobrovoljac za britansko ratno vazduhoplovstvo. Jednom se bio srušio usred Libijske pustinje. Uspeo je da preživi zahvaljujući osam operacija. Dal je jedan od najpoznatijih autora za decu, napisao je velik broj knjiga koje su nekoliko puta ekranizovane i prodate u milionima primeraka. Čarli i fabrika čokolade je knjiga prodata u 13 miliona primeraka i dva je puta ekranizovana.

Prva knjiga koju je Dal napisao svidela se jednom od čudotvoraca za decu Voltu Dizniju, koji je želeo da snimi crtani film o zlim duhovima ili gremlinima, koji kvare motore u avionima.

Roald Dal se smatra jednim od najpopularnijih pisaca za decu, koji je tokom svoje karijere često bio osporavan, zbog ciničnog i grubog humora. Od značajnijih dela tu su: Čarli i fabrika čokolade, Veštice i Matilda. Umro je 23. novembra 1990. godine.