Nevenka Videk - Pismo iz Zelengrada

Vrsta djela - priča za djecu

Mjesto radnje - Modra šuma (zamišljeno mjesto)

Vrijeme radnje - neodređeno (jedino se zna da su životinje čistile potok jedan cijeli dan)

Tema djela - Ljudi ne smiju bacati smeće u prirodu jer je tako uništavaju

Zelengrad je šuma puna sunca i cvijeća. Dom je svim šumskim životinjama u kojem su one živjele složno, sretno i zadovoljno.

Jednog im je jutra gavran javio tužnu vijest da je njihov potok pun smeća, razbolio se. U potok, koji je srce Zelengrada, ljudi su kamionom dovezli smeće iz grada. Bilo je tu staro suđe, cijevi, peći, kotači, stari hladnjak... Kad su to vidjele, životinje su bile jako tužne i zabrinute. Budući da se potok ulijeva u rijeku, a rijeka u more, smeće bi nakon potoka moglo zagaditi i rijeku i more. Životinje su se udružile, prihvatile posla i složno sakupile smeće iz potoka. Očistile su svoj dom.

Smeće su vratile ljudima u grad da se ljudi postide što su učinili. Odlučile su im i poslati pismo. U prirodu se smeće ne smije bacati jer je priroda dom šumskim životinjama i biljkama. Bez čiste prirode ni ljudi neće moći živjeti.

Ali jutros
Iznenada
Drhti srce
Zelengrada.

Likovi - zec poštar, vjeverica, krojač lisac, lija, vuk, divlja svinja, medvjed Mrkan, gavran, stara žaba, puž Puzigar... (šumske životinje) – žele pomoći bolesnom potočiću. Vrijedne su i marljive, vole svoju šumu i žele da je uvijek čista.

Poruka

- Ne smijemo zagađivati prirodu jer bez prirode, biljaka i životinja ni ljudi ne bi mogli živjeti.

- Ne smijemo zagađivati prirodu, bacati smeće u šume i potoke jer tako ne ugrožavamo samo životinje i okoliš već i ljude.

- Priroda je naš dom zato ju trebamo čuvati.

- Šume, potoke, rijeke i mora moramo čuvati jer su izvor života.

- Sve se vraća, sve se plaća; kako siješ, tako ćeš i žeti.

Priča o zagađenoj šumi koja uzvraća udarac ocrtava jednostavan princip na kojemu se temelji ekologija: sve se vraća, sve se plaća; kako siješ, tako ćeš i žeti. Baš kao i stanovnici Grada koji svoje smeće uporno šalju u obližnju šumu, malo tko od nas razmišlja o tome što se događa s otpadom jednom kad ga komunalna služba ukloni s našeg praga. Za to vrijeme hrpe odbačenih predmeta u rastu, sve dok prirodi ne dođe "do grla". U Pismu iz Zelengrada taj je ekološki princip opisan u jednostavnim crtama kako bi ga djeca upila već u najranijoj dobi, ali i zato što odraslima također neke stvari jednostavno treba - nacrtati.

Analiza likova

Šumske životinje – oličenje su svega dobrog i nevinog. Vole prirodu i ona je mjesto njihovog stanovanja, pa su zabrinute kada primijete da ljudi onečišćuju potok, bacajući smeće prikupljeno u gradu. Ovo onečišćenje njih jednako brine i rastužuje. Životinje su složne, pa zajedničkim snagama rade na tome da očiste potok. Sve životinje djeluju kao kolektiv. Čine ono što je dobro za cijelu prirodu, jer njen je sklad dobar i za sve njih pojedinačno. Životinje su ekolozi jer zajedno brinu o dobrobiti prirode, a istu stvar žele naučiti i ljude. One prekoravaju ljude što bacaju smeće i žele ih posramiti zbog toga, ali to čine samo zato da im ukažu na njihove greške. Životnije se nadaju da će ljudi naučiti lekciju i početi se bolje ponašati prema prirodi.

Ljudi – za razliku od životinja, ljudi su posve nemarni prema prirodi. Misle da ako smeće odvezu daleko, da im više neće stvarati probleme niti utjecati na njihov život. Ali ljudi nisu svjesni da sve u prirodi kruži, pa ako zagade potok, ono će zagaditi rijeku, a rijeka će zagaditi more. Jednom kada more bude zagađeno, ljudi više neće imati svoj izvor hrane. Tako su ljudi samo sebi naštetili zagađujući prirodu. Srećom, životinje su uspjele očistiti potok prije nego je smeće nanijelo veću štetu. Upozorile su ljude na njihovo štetno djelovanje i mogu se samo nadati da će ljudi naučiti lekciju. Ljudi su u ovoj priči također prikazani kao kolektiv, a njihov najbolji dio su djeca.

Potok – potok je prvi nastradao zbog ljudskog nemara. Razbolio se od smeća i sve životinje su počele bježati iz njega ili umirati. Zato je potok bio tužan i poslao je poruku šumskim životinjama da učine nešto i spase ga. Jednom kad su ga životinje očistile, potok se opet počeo smiješiti. Sunce ga je cijelo vrijeme tješilo da će sve biti u redu, pa je na kraju tako i bilo.

__________________________________

Nevenka Videk - Pismo iz Zelengrada - verzija 2

Nevenka Videk - Pismo iz Zelengrada - verzija 2 pdf

__________________________________

Nevenka Videk rođena je 3. 12. 1953. u Zagrebu, gdje je 1972. završila gimnaziju, 1977. diplomirala jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost te 2004. doktorirala na Filozofskome fakultetu.

U Zagrebačkome kazalištu lutaka bila je zaposlena kao inspicijentica od 1977. do 1981. godine, a potom se zaposlila u Leksikografskome zavodu "Miroslav Krleža", u kojem je urednica u zvanju višega leksikografa.

Objavila je slikovnice i knjige za djecu - Pismo iz Zelengrada, Pitalice pjevalice, Modra uvala, Pričanka, pjevanka, crtanka I i II, Sveti Franjo i životinje, Kako je živjela Sveta Obitelj, Kralj rođen u štalici, Noina lađa, Postanak svijeta, Početnica (suautori K. Lučić i B. Marjanović), Zagonetna abeceda, Danijel među lavovima, Tko se kako glasa.