Joža Horvat - Waitapu

U djelu Waitapu Jože Horvata prikazuje se dječak Iteo, koji sanja o prelaženju Waitapua, granice između naravnog i nadnaravnog postavljenu od bogova. Taj dječak na svome putu prema ostvarenju cilja nailazi na razne osobe i doživljava mnoge događaje. Veliku prepreku na njegovom putu činio je vrač Tefoto i njegov pomoćnik, Poluguz, ali i poglavica Ataito. Oni su raznim lažima i prevarama pokušali iz dječakove glave izbiti svaku misao o prelaženju crte. Na Iteovu sreću kraj sebe je uvijek imao Paranu, moćnog boga oceana prerušenog u starca. To nam pokazuje kako uz sebe uvijek moramo imati nekog tko će nam pomagati u našim naumima, nekoga tko će nas dizati kada padnemo, ali i s nama dijeliti sreću i tugu. Uz Paranu, Iteu je pomagao i lovac Sahi. Iako je prevrtljiva baka Orohiva bila navijač vrača, sve loše što je radila nije bilo radi želje da sputava unuka, već zabrinutosti da ga ne izgubi zbog istog razloga zbog kojeg je izgubila svu svoju djecu i unučad - Waitapua. Dječak Iteo unatoč svemu ostvaruje svoju želju te cijelu vječnost gleda onu stranu Waitapua uz društvo Paranove predivne kćeri Hine. Uz dobru fabulu, ovu knjigu krasi i iznman stil pisanja. Detaljnost i zanimljivost najbolje su dvije osobine koje krase ovo djelo. Ljepoti pridonose i pregršt izražajnih sredstva i pjesničkih slika. Ovo djelo me se veoma svidjelo radi skrivene poruke u njemu - da su granice tu da bi ih se prelazilo za dobro svih ljudi. U toj namjeri nas ne bi nitko smio sputavati.

Opisivanje - Modrina vode, talasanje boja. Tamne doline valova i kreste u vječitoj ljupkoj igri. Vunasti oblaci u visinama. Ponad valova let morskih lastavica, a na nebu kruže dugorepi faetoni. Rumenilo obzorja, raskoš jutra!

Pripovijedanje - Nekoć u davna, davna vremena, bilo je to prije tisuću i sedam godina, kada još nije postojala crta na moru, nije postojala Waitapu. (citat sa strane 22)

Dijalog - Boloto...? Što je bilo s njim? -Boloto...? Ti još pitaš što je bilo s njim? Tebe ne zanimaju ni bogovi, ni čudovišne nemani, već Boloto? Dobio je Boloto što je zaslužio! Nestao je zauvijek u ognju i dimu, spržen gromovima, uništen mržnjom i kletvom bogova. (citat sa strane 25)

Monolog - Da li se iza one crte nalazi beskrajno talasasto more ili postoje neki otoci, neki ljudi, neka naselja? Je li s onu steanu Waitapu uistinu neprikosnoveno obivialište podvodnih bića, morskih duhova, vila, nemani i bogova, kao što tvrdi vrač? Ili...? (citat sa strane 19)

Vrsta - mit, bajka, roman
Tema - Dječakova želja / san za odlaskom / prelaskom Waitapu-a (planinskog lanca koji se smatra granicom). Smije li se granica prijeći?
Vrijeme radnje - neodređeno

Mjesto radnje - ocean, pristanište, Paranina kuća...

Likovi - Glavni lik Iteo živio je u malenom ribarskom mještašcu, imao je stari jedrenjak i bio je vrijedan ribar. Bio je izuzetno znatiželjan i radoznao. Želio je ostvariti sve svoje snove, otkriti nepoznate i daleke svijetove. Iako je bio razborit bio je pun strasti i želje da otkrije nepoznati slijed. Suprostavio se svim zabranama i hrabro i odvažno krenuo ispuniti svoju životnu želju.

- poštuje vrača, vjeruje mu - Mora li se njemu baš sve vjerovati? Mora! Tefoto je vrač, on zna sve, sve može, njemu se mora vjerovati. (citat sa strane 13)

- nije ga briga za tuđe mišljenje o Parani - Baš Itea briga za brbljarije. On će i danas odnijeti starcu ribu i ne samo ribu. Veoma često odnese mu i dio svog utrška, ponešto mesa, poneko voće i tada blaguju zajedno. (citat sa strane 15)

- voli Orohivu - To što je sada doznao da mu je baka bolesna, još većma uznemiri Itea. Od svog roda samo je nu imao. Orohiva je vodila brigu o njemu, prala mu rublje, krpala jedra i djeću. Koliko se puta Iteo nahranio kod nje, prenoćio, odmorio, a sad...? (citat sa strane 64)

- sve što zna naučio ga je otac - Otac...! Sve što Iteo umije, naučio ga je Ruru. Onog jutra kad je posljednji put isplovio, baš na ovu istu Rotonjgu, zabranio je Iteu da ga prati.

- izgled - Oči su ti sjajne kao buseri u crnim školjkama na dnu mora. Usne su ti rumene kao cjetovi na koraljnom sprudu! (citat sa strane 149)

- poznavao je Paranovu kuću i put - Iteo je poznavao svaki kamen, svaki cvijet na ovoj stazi. Znao je da će se uskoro s lijeve strane naići tri krupna stabla krušnog drva i odmah zatim pojavit će se koliba, piroga, Parana...! (citata sa strane 114)

- radoznao - Ide tek toliko da baci pogled, da baci samo jedan pogled, jedan jedini pogled s onu stranu... da zadovolji radoznalost, da smiri srce. (citat sa strana 118-119)

Hina - bila je lijepa djevojka koja je nastala od velike biserne školjke. Koža joj je bila nježna i bijela, kosa tamna, oči plave, a usta rumena kao crveni koralj. Njezinom ljepotom bio je zaljubljen ocean i uzme ju za kćer. Hina je bila vesela, nestašna i razigrana. Voljela je slobodu i željela je upoznati cijeli svijet.

Parana - mudar, pazi na Itea - Dovezao sam te ovamo i čekao da dođeš k sebi. Naloćio sam vatru, ispekao ribu, kad ogladniš, bit će... Lijepo što si oživio! (citat sa strane 43)

- izgled - Kao i uvijek, glava mu je pokrivena šeširom ispletenim iz pandovih niti. Šešir ukrašen vijencem od raznobojnih školjaka koje su prijačile vjetru da ga odnese. Ispod oboda žmirkala su dva siva zamagljena oka. Oko tamnih, blijedih usnica, ugnijezdio se smiješak koji se nikad nije gubio. Tijelo mršava. Košćato. Ne sjeća se da na njemu ikad vidio košulju. Vječito bos. Nosio je samo hlače čije bi nogavice zasukao do koljena. (citat sa strane 43)

- brižan - Iteo je zagrnut tapom,plaštem satkanim ok beskrajnih biljnih vlakana, kou mi je donio Parana da ga zaštiti od noćnih kukaca. (citat sa strane 44)

Tefoto (vrač) - ulijeva strah u kosti - Pomisao na Tefota izobliči mu lice. (citat sa strane 62)

- ljudi ga se boje - Dječak je znao što slijedi. Slijedi stravičan, nepodnošljiv Tefotov ples. Ne, to Iteo neće preživjeti. (citat sa strane 112)

Fabula

Uvod - Iteov san za odlaskom na Waitapu.
Zaplet - Parana Itea priprema za put.
Vrhunac zapleta - Iteo odlazi na Waitapu
Završetak - Iteo upoznaje Hinu- Paraninu kćer

Osnovna misao - Svaki čovjek koji ima svojih životnih želja i snovami uspije ih ostvariti postaje potpuno zadovoljan svojim životom.

Moj dojam - Najviše su mi se u ovoj knjizi svidjele Paranine priče Iteu, o Hini, o Wa i Tapu...

Najdraži citat
.... - Ja?! - nasmiješi se Hina, pritegna konop i ne pogledavši Itea, kao usput odgovori: - Baš si divan, Iteo. Parana je moj otac!

Od kud naslov Waitapu i što to znači
- Waitapu je piščeva legenda o crti, granici koju je čovjek sam sebi odredio ili su mu je drugi nametnuli i o odvažnim pojedincima koji su se odvažili da pređu crtu i da pomaknu granice ljudskog saznanja i moći.

Joža Horvat - Waitapu - verzija 2

__________________________________

Joža Horvat (Kotoriba, 10. 3. 1915. - 26. 10. 2012) je bio hrvatski književnik. Joža Horvat s obitelji se seli u Zagrebu na početku srednje škole. Nije trebalo dugo da napiše svoj prvi roman Sedmi be. Imao je hrabrosti da rukopis svog romanesknog prvijenca odnese na prosudbu Miroslavu Krleži.

Bio sam običan srednjoškolac, a Krleža je već onda bio Mount Everest na literarnom polju. Na telefonu je bio pomalo uznemiren kad sam se predstavio. Tek kad sam rekao da sam srednjoškolac, onda mi je dao prigodu da dođem, pojasnio je poslije u intervjuu.

Godine 1941. kao apsolvent odlazi u partizane. - Bio je to posve logičan nastavak stranica Sedmog be, pričao je poslije, a nezaobilazna anegdota iz tog razdoblja bila je ona kad je napao svog prvog zaštitnika Krležu na kongresu kulturnih radnika 1944. u Topuskom.

- Da je Krleža napisao samo Balade Petrice Kerempuha, bilo bi i to dovoljno da svatko tko ih pročita bude ponukan naći svoje mjesto u krvavoj drami zvanoj oslobodilačka borba. Slijedom njegovih djela mnogi su, ne samo ja, otišli u partizane, a on je ostao u Zagrebu. U Topuskom sam bio jedan od rijetkih sudionika na kongresu koji je duže vrijeme bio u borbenim jedinicima i nagledao se mrtvih i zaklanih. Stoga su i moje riječi, kad sam govorio o Krleži, bile tako obojane žestinom, odgovarao je kad bi ga pitali za tu epizodu. Istup nije narušio njihove odnose.

Cijelo vrijeme rata Horvat je nastavio pisati, 1945. godine s Krležom i Kalebom uređuje časopis Republika. Nakon rata, 1946-47., bio je direktor Nakladnoga zavoda Hrvatske, a 1948. Jadran filma. Zbog skandala s filmom "Ciguli Miguli", koji je bio ocijenjen kao reakcionaran, 1952. odlazi u Pariz.

Godine 1965 - 67. ispunio je svoj san kad je s jedrenjakom Besa oplovio svijet. Putopisna kronika Besa izašla je 1973. iste godine kad je Joža Horvat krenuo na drugo putovanje, ovaj put Modrom lastom - što će poslije postati ishodište za dječje romane Operacija Stonoga (1982) i Waitapu (1984).

More je bilo i ostalo njegova životna fascinacija. - Sanjario sam o moru još kao dječak. Sad kad sam blizu stote, podjednako sanjarim o moru. More nam je dalo trajne radosti, ali i trajne patnje. Ono je moja ljubav i strast kojoj se nikad nisam mogao oduprijeti, istaknuo je u intervjuu 2010. godine.

Fasciniranost morem nije promijenila osobna tragedija, gubitak oba sina. Starijeg Miću izgubio je na samom početku putovanja 1973. Krleža ga je, kako je poslije pričao i napisao, pokušao odgovoriti od nastavka putovanja. "Izgubili ste Miću, Vi nemate pravo izgubiti i drugo dijete. Zar ne osjećate da ste na rubu grčke tragedije", govorio mu je Krleža. Nije ga poslušao. Marko Horvat izgubio je život u Venezueli 1975. kad je zaronio u jednoj luci.

- Pitate kako smo izdržali, kako smo podnijeli gubitak? Smrt je nedjeljiv dio života. Renata na svoj način, ja kao osamljen prerijski vuk ponekad zavijam, ponekad cvilim, napisao je Horvat.

- Iako je već bio navršio punih 97 godina, potresla me vijest o Jožinoj smrti. Za nas koji smo ga poznavali iz njegovih mlađih dana bio je pojam neumorne vitalnosti - rekao je u povodu Horvatove smrti pisac i urednik Slavko Goldstein i nastavio: - Punih 75 godina bio je prisutan u našem javnom životu, u nevjerojatno širokom rasponu od gimnazijskih romana do hrabrog satiričara, putopisca i moreplovca. Imao je izvanredno bogat život. Radovali smo se njegovim uspjesima, ali i suosjećali s njim kada su ga pogodile tragične pogibije dvojice sinova.

Horvat je dobio mnoge nagrade kao što su odlikovanja Josipa Broza Tita, Nagrada za životno djelo "Vladimir Nazor", a 2005. je za izniman doprinos u književnosti i kulturi dobio odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Pamtit ćemo ga kao revolucionara idealista, svestranog pisca čiji je opus povezivala tema slobode, angažiranog intelektualca, autora Bese, Mačka pod šljemom, Sedmog be, Molitve prije plovidbe i brojnih drugih knjiga, filma Ciguli Miguli, kao "našeg Vasca da Gamu koji je oplovio svijet u orahovoj ljusci", odnosno "na latici lipovog cvijeta", kako ga je opisao Krleža.