Branka Primorac - Ljubavni slučaj mačka Joje

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - sadašnjost

Mjesto radnje - Zagreb

Duhovita knjiga duhovite autorice Branke Primorac koja svoje nadahnuće pronalazi u svakodnevici. Njezin komunikativan i djeci blizak, pa i omiljen, stil u ovoj se knjizi ponovo i više nego uspješno dokazuje. Boljelo me cijelo tijelo, a najviše slomljeni rep, sada nalik na krpu za brisanje otisaka i pripremanje crvene zemljane podloge za teniski meč, no svejedno sam brže od uporna progonitelja istrčao preko desetak stuba i izgubio se medu parkiranim automobilima. Neko vrijeme slijedila me grmljavina njegovih ljutitih povika, pa je utihnula. Tu sam se pritajio i zakukuljio ne bih li odagnao strah što se uvukao u svaku poriču moga tijela. Na trenutak mi se činilo da sam našao sigurno skrovište, kadli se oko mene opet uskovitla zrak i začuje neprijateljski glas potpomognut štapom koji je zlokobno lupkao po karoseriji automobila. Oštar zvuk lima bio je neizdrživ i tjerao me van, na domet negostoljubivu čovjeku. Dok sam se premišljao na koju ću stranu, oko moje glave počeo je plesati starački štap s rukohvatom kao udicom tražeći moj vrat. Uspaničio sam se da če me dohvatiti i, što ću, nego se, iako sa strašnim bolovima, ponovo dadoh u bijeg. U nepoznato.

Ljubavni slučaj mačka Joje autorice Branka Primorac je roman za djecu koji ima elemente krimića. Pisan je na osnovi stvarnih događaja koji su završili u novinama. Ti nemili događaji zbivali su se na području Španskog i Jaruna, a vezani su uz masovna trovanja mačaka i pasa. Ovo je po svemu netipičan roman. Najprije po tome što je glavni lik mačak Joja, koji priča svoju priču u 1. licu. Joja je personificirani mačak što znači da su mu dane ljudske osobine. On razmišlja, šali se, izaziva nevolje i prije svega, traži ljubav svog života. Joja je dokazao ljudima da i životinje imaju osjećaje te da znaju biti njihovi vjerni pratitelji, štoviše. i prijatelji. Joja živi mirnim i lagodnim životom u jednoj prosječnoj zagrebačkoj obitelji.

Tek kada krene u potragu za Larom, otkriva nov i nepoznat svijet pun avantura. Na tom putu on postaje odvažan i zreliji. Pouka priče je da se trebamo odvažiti poći na put u potragu za svojim snovima, jer nikad ne znamo kakva će nam sve iskustva to donijeti. Bila ona dobra ili loša, svakako su važna i dobra za naše sazrijevanje i rast.

Obitelj Sertić čine dječak Tihomir, mama Biserka, tata Stjepan i mačak Joja. Žive u Zagrebu. Jedne hladne zimske nedjelje, Tihomir je u poštanskom sandučiću pronašao pismo. Mama ga je otvorila i počela čitati. Bilo je to prijeteće pismo u kojem je pisalo da imaju tri dana da se riješe svog mačka. Onaj tko je napisao pismo rekao je da mačke ugrožavaju zdravlje djece i da zagađuju prostor. Cijela obitelj Sertić digla se na noge. Tata Štef je prije nekoliko dana čuo od poznanika za slično pismo prijetnje, ali nije se previše obazirao na to. I to pismo bilo je sličnog sadržaja. Tihomir je odmah krenuo u potragu za Jojom da ga spremi na sigurno, ali mačka nigdje nije bilo. Otišao je pozvati u pomoć prijatelja Silvija. Silvio je odmah pristao na potragu jer je volio uzbuđenje, akciju i dobar provod. Ipak, mislio je da mačak nije vrijedan brige, ali nije htio razočarati prijatelja.

Mačka su tražili i u hladnom i mračnom podrumu, gdje su pronašli otrov za miševe. Kada su požurili prema izlazu, već je bilo prekasno, netko ih je izvana zatvorio i zaključao. Počeli su zvati u pomoć, ali nitko ih nije čuo. Prije nego je pismo stiglo, Joja je pokušavao objasniti svojim vlasnicima da je u novinama vidio mačku u koju se zaljubio. Mijaukanjem i na sto drugih načina pokušao je to objasniti Tihomiru, Bibi i Štefu, ali nisu ga razumjeli. Mislili su da je gladan ili da mu daju previše mesa, a on ih je sve razumio i kad je shvatio da im neće moći objasniti, odlučio ju je sam potražiti.

Život mačka Joje u obitelji Sertić počeo je kad je Joja imao jednu godinu. On je bio prvi mačak toj obitelji i trebalo im je svima da se priviknu na njega. Mama Biserka bila je ljuta na ujaka Jožu, zvanog Joja, što je donio Tihomiru mačka. U čast ujaku Joji, mačak je dobio to ime. Tihomir ga je najviše gnjavio, bar se tako Joja osjećao. Kada je došao kod njih u obitelj, morao se priviknuti i na novo mjesto za obavljanje nužde. Bila je to stara ladica obložena najlonom i novinskim papirom, što se Joji nije sviđalo, jer je htio pijesak kao svaka normalna mačka. Kada su se privikli jedni na druge, počeli su Joju puštati i van, ali on se nije usudio ići dalje od njihovog ulaza u zgradu.

Sve što je imao za naučiti, morao je naučiti sam, zato je istraživao polako i temeljito, pazeći da ostane živ. No, otkako je ugledao tu mačku u novinama i zaljubio se, samo je želio pronaći je. Nije ga bilo briga hoće li u potrazi prijeći devet stubišta, jedanaest podruma, trinaest zgrada, parkirališta, parkova i igrališta, samo da je nađe. Izletio je jednog dana iz zgrade, kada je netko nehotice ostavio otvorena vrata. Dok se spremao za misiju čekanja svoje ljubavi, ugledao je svoju staru poznanicu mačku kako umire na tlu. Do nje je ležao njen mačić u istim mukama. Joja je odmah shvatio da je ovakva nesreća djelo ljudskih ruku i znao je da se mora čuvati. Na Jojino iznenađenje, ugledao je svoju dragu, koju je vlasnica vodila na uzici. Bila je to pudlica Pika, a ne mačka, kako se isprva moglo misliti. Trčao je za njom da joj izjavi svoju ljubav, ali ona je samo pretrčala preko u park i od straha se sakrila na stablo.

Joja je shvatio da to ipak nije bila njegova prava ljubav, pa je krenuo u potragu za hranom. U obitelji Sertić nastavljala se potraga. Tata Stjepan izašao je tražiti Joju u isto vrijeme kad i Tihomir, a mama je bila ostala stražariti u stanu. Tata se vratio, ali Tihomira još nije bilo. Štef je u zgradi sreo susjeda Tomića koji mu je rekao da su i oni primili sličnu prijetnju, kao i susjed iz zgrade preko puta. Netko je po podrumima i pod stubama ostavio otrov i sva garažna vrata ispisao porukom "Mačke, umrite!" Dvojica muškaraca uputili su se zajedno tražiti Joju. Potražili su i pazikuću da im otključa napušteni podrum u koji su se skupljale mačke skitnice. Ali Joja nije bio ni tamo. Za to vrijeme, Joja se sakrio iz straha od onoga što je vidio maloprije. Pred njegovim očima umrla je njegova poznanica. Krenuo je dalje u potragu za hranom, a na putu ga je zastrašila doga. Razmišljao je kako se dogodila pomaknuta stvar kada se pudlica uplašila mačka i pobjegla na drvo. Pitao se gdje su njegovi vlasnici i zašto ga ne traže jer se već spušta mrak. Iznenada ugleda Štefa, koji se obraduje što ga vidi, uzme Joju i krene po mraku uspinjati se stepenicama. No odjednom čuju buku iz podruma.

Joja se uplaši i pobjegne Štefu iz naručja. Štefa je pazikuća donio u stan, nakon što ga je našao onesviještenog u prizemlju. Štef je dobio udarac u glavu i ničega se više nije sjećao. Biba je odmah pozvala policiju, a oni su pozvali i liječnika. Kad je došla policija, shvatili su da nema ni Tihomira ni Silvija, pa je uzbuna bila još veća. Štef je malo došao sebi i ispričao policajcu što mu se dogodilo. Naime, iz onog mraka, nakon što je Joja pobjegao, napao ga je neki čovjek i to je sve čega se sjeća. U svemu tome pazikuća je bio najsumnjiviji jer je on našao Štefa, a za vrijeme tog policijskog ispitivanja tražio je Tihomira i Silvija. Tihomir i Silvio i dalje su bili zatvoreni u podrumu. Nitko ih nije našao. Pokušali su se uspeti do prozora na podrumu, ali bio je previsoko. Odjednom su izvana čuli glasove. Bili su to Sjekira, Čare, Adi i Janko, kvartovski nevaljalci. Oni su bili poznati kao nasilnici prema životinjama, posebno mačkama i zbog toga Tihomir nije bio presretan što bi ih oni spasili. Nakon dugo pregovaranja, izvana su kamenom razbili prozor i izvukli Silvija i Tihomira. Kada su njih dvojica došli do Tihomirovog stana, shvatili su da dečki nisu lagali o tome da je Tihin tata u bolnici.

Stoga su otišli do Silvijevog stana, gdje također nisu našli nikog osim Silvijevog mlađeg brata. No, budući da su dečki koji su ih spasili otišli, Silvio i Tihi su se sjetili da su sigurno otišli potražiti Joju da bi ga mučili i ubili. Jojo se za to vrijeme sakrivao. Uplašio se spodobe koja je htjela nauditi njemu i Štefu, pa je zato pobjegao, a pri tome mu je slomljen rep s ulaznim vratima. Dok se tako sakrivao, neki čovjek ga je htio uhvatiti nekim štapom, pa se Jojo opet dao u bijeg. Ovaj put je uletio u neku limuzinu čija su vrata stajala otvorena i tamo se sakrio pod nečiji kaput. Tu je ostao misleći na hranu i zaspao. Ekipa nevaljalaca, Sjekira, Adi, Čare i Janko tražili su životinje koje bi zlostavljali, ali više od svega sada su željeli naći Joju, jer ih Tihi nije pustio u stan i nije se htio družiti s njima. Za njih je to bila osveta. Sjetili su se da postoji TV - emisija u koju dolaze kućni ljubimci koji su izgubljeni i nađeni. Pošli su tamo da nađu Joju, da ga maznu u slučaju da ga je netko pronašao.

Čare se u toj gomili ljudi i životinja pohrvao s nasilnikom koji je išao okolo i izvikivao kako treba pobiti te životinje, kako samo zagađuju okolinu. Jednoj je djevojčici oteo mače iz ruku. Za to mače se Čare borio, ali nije ga uspio spasiti, jer ga je nasilnik već odnio trčećim korakom. Vratio se na zadatak traženja Tihinog mačka. Dok su tako dečki čekali, stigao je sjajni, crni Mercedes na čijim se kožnim sjedalima izvalio Jojo, a kraj njega je bila i prekrasna bijela mačka duge dlake. Bio je to auto urednika emisije i dečki mu se nisu mogli tako lako približiti. No, u trenutku urednikove nepažnje, Jojo i bijela mačka su iskočili u žbunje, a dečki su krenuli za njima. Tihin tata je drugi dan otpušten iz bolnice, ali doma nisu smjeli paliti ni TV, ni radio niti išta slično što je ispuštalo zvukove, kako bi se tata što brže oporavio, jer je imao potres mozga. I dalje nisu znali gdje je Joja. Ispod ulaznih vrata Tihomir je primio pisamce na kojem je pisalo da upali televizor. Poslušao je i čim ga je upalio, na TV-u je bila emisija o kućnim ljubimcima. Prikazivali su nađene životinje koje trebaju udomitelje. Sve se prebrzo odvijalo i Tihi nije stigao uzeti ni papir i olovku, a ugledao je svog Joju.

Mačak se zadovoljno privio uz bijelu perzijsku mačku, što je bilo dovoljno obitelji Sertić da shvati razlog nedavnog Jojinog divljanja po kući. Bili su presretni jer je živ i što sada znaju gdje je. No, Tihomir je zaboravio telefonski broj koji su morali nazvati da vrate svog Joju. Zvali su telefonske informacije i pokušali dobiti pravi broj od televizijske redakcije. Uz mnogo poteškoća uspjeli su na telefon dobiti urednika emisije. On im je ispričao da je pronašao Joju u svom automobilu u ponedjeljak prije snimanja. Budući da nikako nisu mogli razdvojiti mačka i njegovu mezimicu, morali su ih zajedno snimiti. Nakon snimanja su pobjegli i više ni on ne zna gdje su. Ali uredniku nije bilo drago što se njihov mješanac petlja s njegovom čistokrvnom mačkom i zaprijetio im je ako ih on nađe prvi da će Joju predati veterinarskoj službi. Joja je, kako smo već doznali, utrčao u Mercedes kroz otvorena vrata i tamo se sakrio pod kaput. Tu je prenoćio, a sutradan je upoznao mačku Laru.

Unatoč njegovom smradu i repu koji se već zagnojio, ona ga je odmah liznula i privila se uz njega. Joja je znao da se rodila obostrana ljubav. Međutim, njen gazda nije bio sretan što ga vidi. Odmah je počeo urlati i vrijeđati Joju. No budući da je Joju primijetio dok je auto već počeo voziti, nije ga mogao izbaciti. Kada je zaustavio auto, pokušao ih je onako sklupčane razdvojiti, ali nije bilo uspjeha. Stoga su ih zajedno odnijeli na snimanje, iako Jojo nije izgledao nimalo reprezentativno. Nakon snimanja vratili su ih u auto. Tu su ih spazili kvartovski mučitelji Sjekira i ostali. Budući da nisu mogli otvoriti vrata, maknuli su se od auta, a u trenutku kada se gazda vratio i otključao vrata, Joja i Lara su iskoristili priliku, iskočili iz auta u žbunje i pobjegli. Spazili su ih dečki i pošli za njima. Dva dana su čučali u zasjedi da ih uhvate. Joji i Lari pridružila se i još jedna odbačena mačka. Svi troje skrili su se u kut neke šupe, pod prašnjave daske i kante. Nevaljalci su i dalje čučali i čekali da životinje pomole njušku, a kada bi se ohrabrile, dobile bi kamenom. Gađali su ih precizno i sigurno bi stradali da nije bilo ograde koja ih je štitila. Zatim su dečki krenuli mamiti mačke hranom. Lara i druga mačka nisu bile naučene na lukavštine i bezobrazne ljude, a Jojo ih nije mogao odvratiti. I jedna i druga pale su dečkima u ruke, a oni su smislili da mačke budu mamac za Joju. Znali su da i on mora izaći kad-tad, ako zbog ničeg drugog, onda zbog gladi. Sjekira je pošao da donese hranu, ali kada se vratio, s njim je došao i Larin vlasnik. Počeo im je prijetiti da mu vrate njegovu mačku.

Vlasnik je u zamku uhvatio Joju i krenulo je pregovaranje. Oni njemu njegovu mačku, on njima Joju. No budući da nisu popuštali ni jedni ni drugi, nekome je na pamet palo da svi odu na policiju i odnesu pronađene mačke, kad se već nisu uspjeli dogovoriti. Tihina obitelj u međuvremenu je već otišla na policiju prijaviti nestanak mačka Joje. U postaji je bilo puno ljudi i morali su čekati svoj red. Sreli su i Tihinu kolegicu iz razreda, Ivanu, njenog tatu i Silvija i njegovog tatu. Svi su došli prijaviti prijetnje koje su stizale prethodnih dana u obliku pisama. Pojavilo se cijelo susjedstvo, pa i djevojčica kojoj je onaj čovjek oteo mačku. Ona je prepoznala tog čovjeka u mnoštvu ljudi na policiji. Pazikuća je rekao da je to njegov prijatelj koji ima psihičkih problema i da je pobjegao iz bolnice. Policija ga je pronašla i zato ga je djevojčica imala prilike vidjeti u policijskoj postaji. Pazikuća je ispričao da se tom čovjeku dogodila velika tragedija. Imao je kćer kojoj je poklonio mačku za rođendan. Ali mačka je bila zaražena i zarazila je i djevojčicu. Djevojčica je umrla.

Nakon nekoliko godina od tuge je umrla i njena majka, a čovjek je zbog svega toga završio u ludnici. Od tada je u svakoj mački vidio prijetnju i sve ih je htio uništiti. Dok je pazikuća tako pričao ovu tragediju, u postaji su se pojavili urednik emisije s Jojom i ekipa dečki koji su držali Laru i riđu mačku. Čim su spazili Joju, Biba, Tihomir i Štef krenuli su prema njemu. Ali urednik ga je čvrsto stisnuo i nije puštao. Dok se urednik pravdao zašto nije čuo za prijeteća pisma životinjama, Jojo je iskoristio priliku i trgnuo se iz njegovih ruku. Svi su ga pokušavali uhvatiti, ali su se morali smiriti. Joju je uhvatio Sjekira. Urednik je nastavio sa svojim prijedlozima. Ako mu dečki vrate njegovu mačku Laru, učinit će da svi ostali budu zadovoljni. Štef je ponudio nagradu dječacima za povratak Joje, a djevojčica kojoj su mačku oteli, ponudila mu je svoju mačku. Dok su nevaljalci tako držali mačke, nitko nije ni pomislio da ih oni zapravo ne vole i da im žele nauditi. Tihomir je pokušavao objasniti da oni ne vole životinje, ali uzalud. Policajac je prekinuo tu zbrku i rekao neka svatko uzme svoju životinju i pođe kući. Biserka je uzela Joju iz Sjekirinih ruku i zahvalila Sjekiri.

Kada je Jojo shvatio da idu svojim kućama, jako je zamijaukao s namjerom da objasni Sertićima da moraju učiniti nešto. Narednih nekoliko dana Jojo nije ni jeo, niti se igrao. Znali su da moraju zvati urednika, jer je razlog Jojine tuge bila Lara. Tata Štef je zvao već nekoliko puta, ali se javljala samo urednikova tajnica. No, tata je uzeo telefon i nazvao redakciju televizije koja snima urednikovu emisiju o kućnim ljubimcima. Preko žene iz redakcije, urednik im je poručio da gledaju njegovu emisiju taj dan. U emisiji je bila njegova njegova Lara, a Joja je odmah živnuo i od tada je njegovo omiljeno mjesto u stanu bilo ono pred TV-om. Tako je Joja mogao uživati u čarima svoje ljubavi gledajući je svaki dan.

Likovi - mačak Joja, Tihomir, mama Biserka (Biba), tata Stjepan (Štef), Silvio, mačka Lara, Sjekira, Janko, Čare, Adi, susjedi Tomić

Mačak Joja – došao je u obitelj Sertić kada je imao jednu godinu. Donio ga je Tihin ujak Joža, zvani Joja, po kojemu je i mačak dobio ime. Joja je, kao i svaka mačka, razigran i znatiželjan. Trebalo mu je nekoliko godina dok se navikne na obitelj, a i oni na njega. Najviše ga je gnjavio Tihomir dok je bio manji, ali kasnije je bio jedini koji se s Jojom igrao i čistio mu ladicu za nuždu. Jojo je jedan dan u novinama vidio prekrasnu mačku i odmah se zaljubio. Odlučio ju je pronaći čak i ako je to značilo i da će morati otići daleko od zgrade i njemu poznatog svijeta. Na tom putu slomljen mu je rep. Morao je bježati od dečki koji su ga htjeli uloviti i mučiti. Gladovao je, ali je upoznao i svoju ljubav, mačku Laru i to sasvim slučajno. Od prvog susreta postaju nerazdvojni, unatoč "zabranjenoj" ljubavi. Iako se njihova ljubav nije ostvarila daljnjim viđanjem, Joja je mogao svoju ljepoticu gledati u emisiji preko TV-a.

Tihomir – Jojin vlasnik koji mačka voli više od svega jer je uz njega odrastao. Brine se za Joju i ne želi da mu se išta nažao dogodi. Pokazao je da je vjeran prijateljima, makar to bili i životinjski prijatelji. Pun je ljubavi za životinje i ne razumije okrutnost dječaka koji ih muče i ubijaju. U potrazi za Jojom suočava se s ljudskom okrutnošću, ali uz zajedništvo svoje obitelji i uz pomoć prijatelja Silvija pronalazi svog Joju.

Uvod - U stan obitelji Sertić dolazi prijeteće pismo.
Zaplet - svi su zabrinuti i odlaze u potragu, Tihomir i Silvio ostanu zaključani u podrumu.
Vrhunac - Štef i gospodin Tomić s pazikućom istražuju kotlovnicu ali istraživanje završi kobno jer se Štef onesvijesti, Sjekira i njegova banda oslobađaju Tihomira i Silvija te krenu u potragu.

Rasplet - Na tv-u u emisiji o kućnim ljubimcima pojavljuje se i sam urednik te emisije sa svojom perzijskom mačkom Larom i Jojem.

Završetak - Odlazak na policiju gdje se slučaj rješava, Sertićevi odvode svojeg mačka kući, no on je jako tužan sve dok na tv - u ponovno ne vidi svoju voljenu.

Moj osvrt - Meni se ovo djelo u početku nije svidjelo. No, čitajući postalo mi je sve zanimljivije. Govori o tome kolika je sreća kad imaš kućnog ljubimca jer kad si napušten on te uvijek sasluša poput pravog prijatelja.

__________________________________

Branka Primorac, novinarka i urednica Večernjeg lista i hrvatska spisateljica, rođena je u Zagrebu. Sve škole (od osnovne do Fakulteta političkih znanosti) pohađala je i završila u Zagrebu. U zagrebačkoj redakciji Večernjeg lista radi kao novinarka i urednica kulture. Pisanjem se bavi cijeli život, a u književnost ulazi s dvije knjige u jednoj godini: Maturalcem, koji dobiva Nagradu "Mato Lovrak" za najbolji roman za mladež objavljen u 1993. godini, i Mama, pazi pas! Slijedi Sve zbog Ane (1996.), svojevrsni nastavak Maturalca pa Ljubavni slučaj mačka Joje (1998.).

Napisala je i biografski roman (dokumentarnu prozu), knjigu Perešin, život i smrt (2001.) za koju je dobila Nagradu "Bili su prvi kad je trebalo", za najbolju prozu o Domovinskom ratu u 2001. Posljednja u nizu joj je knjiga Moj djed astronaut (2002.). Već desetak godina sudionica je Lidrana, mentorica za novinarski izraz, a dugi niz godina djelovala je kao jedan od mentora novinarske radionice u Školi naprednog stvaralaštva Novigradsko proljeće.

Branka Primorac - Maturalac