Voljela sam te

Hoću li te ikad u životu ponovo sresti. Ili ćes ostati samo blijeda slika u mom sjećanju, uspomena... Uspomena na nešto što je nekad bilo... Možda je tako zapisano možda je tebi suđena neka druga, možda sudbina je meni namjenila nekog drugog... ali negdje duboko u srcu, nikad se neću prestati nadati da smo stvoreni jedno za drugo, da ćemo biti zajeno... Neočekivano si ušao u moj život, a tako si brzo otišao i nisi se vratio... Postao si dio mene mojih snova, nadanja... mojih želja... Jutrom se budim u nadi da ćes se vratiti, svako veče si tu, u mojim snovima. Nikad te neću zaboraviti...

Vrijeme će polako brisati tvoj lik pred mojim očima... vjetar će zamrsiti tvoj trag, ali kiše neće saprati sjećanje koje prkosi svemu i živi u mom srcu. Možda te nikad neću vidjeti, tvoj lik će ostati samo u mom sjećanju, bićes uvjek isti kao i prvog dana... polako ćes blijediti, vreme čini svoje... Živjećeš i mojim snovima jer jedino tu možemo biti skupa u snovima... Nikad neću zaboraviti te oči, tu kosu te usne i taj slatki osmjeh... Kako da zaboravim kad kad me sve posjeća na tebe... Zaboraviti tebe značilo zaboraviti dio sebe dio života... Pitam se zašto te bog poslao meni, stavo te na moj put, kad mi te tako brzo ukrao... Ali ko sam ja da se protivim Božijoj volji... Tako je valjda moralo biti. Moram se pomiriti sa činjenicom da smo ostali samo trag u vremenu...

Ponekad u dubokoj tamnoj noći stara sjećanja me proganjaju i tada suze liju moje smeđe oči, to je jedini dokaz da smo nekad postojali - nas dvoje. Sad si ti daleko od mene kilomeri nas dijele.   Vremenom ću te prebolit ali nikad te neću zeboravit. Jedan djelić mog srca zauvjek će pripadati samo tebi, moja nesuenja ljubavi...