Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Uvijek ću pamtiti svoj razred

Uvijek ću pamtiti svoj razred

Uvijek ću pamtiti svoj razred

 

Profesori naše škole svrstavaju nas među najživlje razrede. Tek godinu dana sam dio tog razreda, no stekla sam bolje prijetelje nego u proteklih sedam godina. Učenici možda jesu malo "ludi", nestašni i divlji, ali su i najplemenitiji, najiskreniji i najzabavniji. U svom starom razredu više se osjećam kao stranac nego među učenicima 8c razreda.


Jedna od najboljih karakteristika našeg razreda je što nemamo predrasude ni prema čemu, što je u današnje vrijeme, nažalost, rijetkost. Na sve se gleda objektivno, ne nameću se tuđa mišljenja. Svatko je prihvaćen onakav kakav jest. Novac i društveni status nisu važni, nego karakter. To mi se najviše sviđa od svih kvaliteta 8c.

 

Zatim zabava. Razred smo s najviše osoba s izvanrednim smislom za humor. Nama su i najteži zadaci pretvoreni u zabavu. Nijedna situacija u 8.c nije crna. Fore su vrlo orginalne i svi se uvijek dobro nasmiju. Kod nas je uvijek veselo i živo. Poslovica kaže da smijeh produžuje život, 8c je onda besmrtan!


Odanost. To je također naša kvaliteta. Nitko ne bi ni u kakvoj situaciji učinio nešto čime bi naškodio prijateljima i razredu. Ako se netko nađe u nevolji, svi ga podupiru, bore se za njega, tješe ga. Ili kako kaže Alexandar Dumas u Mušketirima: Svi za jednoga, jedan za sve!

 

Ni po znanju nismo loši. Većina učenika su odlični i vrlo dobri. A skoro svi bi mogli biti to, samo da se malo više potrude. Svi, baš svi, su vrlo bistri i inteligentni, samo što svoju inteligenciju ne iskorištavaju na pravi način.


I šečer na kraju. Još jedna kvaliteta osmog c je što imamo najzgodnije cure i dečke na školi. To je činjenica koju nitko ne može poreći.

 

E pa, dragi naši profesori, kao što vidite mi nismo tako loši kako svi misle. Mi smo jednostavna cjelina, dragocijena kao najfiniji dijamant. Uskoro će svatko na svoju stranu, tako da još kratko možemo uživati zajedno. Pa pustite nas onda da se izdivljamo ua kraj! Jer mi smo 8c pamćenje!

 

Sastavak Tamare Biljanović

__________________________________

 

Uvijek ću pamtiti svoj razred

 

Kaže se da je najlijepše đačko doba, a auskoro će jedno veliko poglavlje toga doba biti za nama. A po čemu ću ga pamtiti? Po malim - velikim ljudima s kojima sam provela ovih osam godina. Iako su mladi, ostavili su veliki trag u mom životu.

 

Sjećat ću se kada smo prvi put kao đaci ušli u ovu školu. Sjećat ću se naše učiteljice i svih naših profesora. Sjećat ću se kada smo ostali zaključani u razredu. Sjećat ću se kada smo gotovo svi dobili jednice iz inicijalnog testa iz matematike u petom razredu, ali više od svega toga sjećat ću se svoga razreda - ono što ga zapravo čini - ljudi, moji prijatelji. Iako ćemo se nakon odlaska u srednju školu vjerovatno udaljiti, sigurna sam da će me u životu brojne situacije podsjećati upravo na njih. Mislim da ću se uvijek sijećati Jelene Bagrić-njenog beskrajno dugog jezika, kao i Marka Milošića koji je njezina potpuna suprotnost. Pa i Karla Dumbovića koji je jedan od najpametnijih koje poznajem. Ali, ja se njih želim sjećati kao razreda, ne samo kao pojedinaca - tih zajedničkih osam godina muka, ali i sreće, štrebanja, ali i "izvačenja", svađa, ali i sloge, željela bih se sjećati svih naših zajedničkih trenutaka, mada sam neke već zaboravila. Želim kada jednom u budućnosti vidim našu zajedničku fotografiju prepoznati sva ta lica i sjetiti se našeg c razreda. Svega što smo prošli zajedno i što ću zauvijek nositi u sebi. Svi će mi oni nedostajati zbog tih zajeničkih osam godina u kojima smo ejdnostavno navikli jedni na druge. Ali svatko će poći nekim svojim putem i jedino što će nam ostati su uspomene - jer uvijek ćemo pamtiti svoj razred.

 

Sastavak Marije Pelivan

__________________________________

 

Uvijek ću pamtiti svoj razred


Sitnim koracima ulazim u novu školu. U glavi mi je prava zbrka. Kakvi su oni? Hoće li me prihvatiti? Hoće li me zavoljeti? Polako otvaram vrata svog novog života...

 

Iza tih vrata, vrata učionice tehničke kulture, nalazim začuđena lica. Odmah primjetim jednu djevojčicu koja je pala na koljena od sreće kad me je ugledala. Napokon cura, reče. Može li sjediti sa mnom, please, kaže ta djevojčica profesoru. Toj djevojčici ime je Jelena i ona me je oduševila. Upoznala me sa svima i "ufurala" u svoje društvo.


I evo me. Dvije godiine kasnije ja sjedim s njima kao jedna od njih u učionici hrvatskog jezika i pišem o njima. Pišem o fantastičnom razredu s kojim sam provela predivne godine djetinjstva (mladosti).


S njima sam učila, zabavljala se, igrala, derala, slavila. S njima sam protestirala i sada nedavno čak i markirala. Ali taj moj razred ne bi bio takav kakav jest bez simpatičnih "likova" koji ga čine tako posebnim. Zauvijek ću se sjećati tih "likova" (nadam se).

 

Sjećat ću se Jeleninog glasa, Nininih ispadica, Loreninih fora i Anđelkinog pjevanja. Sjećat ću se Lukinih viceva, Paulinog hihotanja, Karlovih natjecanja, Vedrana i košarke, te Mišetićevih "bisera". Također ne možemo zaboraviti ni Blaženine crne nokte, Heleninu dugu kosu, Bulumove "cajke" te Elino deranje. Sjećat ću se Hrtičine frizure s kojom je mogao konkurirati Heleni te Mihaelinog širokog osmijeha. Ne možemo ni izostaviti ni "kipa" Marka Milošića koji nas je rijetko kada počastio kojom rečenicom. 8c nije 8c bez razrednih veseljaka – huligana kao što su Breza, Bernardo i Perka. Sjećat ću se Peline prekrasne kovrčave kose, Iljkićevih crvenih tenisica, Sabinine veze s šestešićem te Tamarinog čudnog ponašanja.

 

Ispričavam se svima koje nisam spomenula, ali za vas jednostavno nisam mogla naći prave riječi.


8c ne čine samo učenici već i profesori koji su nas odgajali i učili sve ove godine. Mada smo ih ponekad razočarali, nadam se da će nas se sjećati po simpatičnosti i otvorenosti. Ovim putem, želim se ispričati svim profesorima koje sam uvrijedila u ove tri godine. Iskreno mi je žao.
"Prijatelji su cvijeće u vrtu života", kaže poslovica. Oni su dio nas i bez njih smo svi mi... prazni.

 

"Osnovnjaka" ću se uvijek sjećati po lijepim trenutcima koje sam tamo doživjela, a iza sebe ću ostaviti sve ružne uspomene.


Jednom u životu ekipa se rastaje. Valjdato zovu odrastanje, kažu stihovi pjesme. Ti stihovi obilježili su mi život zauvijek jer nitko ne može izbrisati osam godina života.

 

Sastavak Mateje Sučević

loading...
1 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Uvijek ću pamtiti svoj razred

Najbolji citati

Najpopularniji sastavi

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sloboda

Sloboda   O lijepa, o draga , o slatka slobodo... rekao je davno naš poznati pjesnik Ivan Gundulić. Zaista, sloboda jeste lijepa, draga i slatka no… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u