Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Srbija u mom srcu

Srbija u mom srcu

Srbija u mom srcu

 

Već neko vreme sedim za okruglim stolom skučenog varoškog kafića. Odavno je prošlo dvanaest, kada je trebalo da dođe. Još je nema, pa ja ponovo, po ko zna koji put, prelistavam u sebi spisak pitanja koja sam planirao da joj postavim. I dok sam se preslišavao, ugledah je kako mi maše sa druge strane stakla. Bila je poznati srpski pisac, koja je, na moju veliku sreću, bila baš iz iste varoši u kojoj sam tada radio za lokalne novine. Ona je bila glavna vest u tom mestu, ne samo zbog knjiga koje je napisala, već i zbog toga što je dugo živela u inostranstvu, a sada se ponovo vratila u Srbiju. Bio sam presrećan što sam baš ja dobio priliku da sa njom porazgovaram i od tog ushićenja zaboravio sam potpuno svoj spisak pitanja. Na sreću, razgovor je krenuo mnogo lakše nego što sam očekivao.

 

"Kako je lepo ponovo biti tu!", započe ona sa oduševljenjem svoju priču. Nisam hteo da je prekidam, samo sam slušao i pisao.

 

"Vidiš li onaj sto tamo u uglu? Tu sam često sedela sa mojom najboljom drugaricom, pile smo čaj, jele kolače. Ovo je nekada bila poslastičarnica, znaš? Tu su dolazili mladi ljudi, družili smo se, pričali. Sada toga više nema. Sećam se, ovde smo se prvi put dogovorili da za vikend odemo negde, onako, iz čista mira.

 

Pošto nismo imali mnogo para, rešili smo da odemo na Zlatibor, ipak nam je on najbliži. Tada sam prvi put išla na Zlatibor. Bio je početak proleća i bilo je baš prijatno vreme, niti previše hladno, ni previše toplo. Sunce je bilo blago i milovalo je lice i uspone kojima se autobus kretao. Samo jedan deo puta proveli smo u autobusu. Čim smo videli beličaste ostatke snega na travi kraj puta, odlučili smo da nastavimo peške. Čim smo izašli iz autobusa, miris smole obasjane suncem pomešan sa mirisom zemlje i snega koji se još uvek topi, počeo je da se širi vazduhom. Nikada ranije nisam osetila takav miris i tako mi je prijao. A svuda oko nas prostirala se šuma borova i jelki, srebrnih i zelenih i onih prekrivenih snegom, a pod nogama su naizmenično pucketale suve borove iglice i grančice i škripao sneg. Na mestima gde su prestajali borovi pod tankim slojem snega provirivale su sitne visibabe i jagorčevine. Proleće na Zlatiboru bilo je jedno od lepših u mom životu.

 

Dok smo bili mladi, dosta smo putovali. Štedeli smo novac samo da bismo mogli da posetimo što više lepih mesta u našoj zemlji. Ne sećam se kad je tačno bilo, ali jednom prilikom posetili smo i Đavolju varoš. Niz čudno poređanih skulptura koje je stvorila priroda u meni su budile divljenje i strah u isto vreme. To je jedna od najčudesnijih stvari koje sam ikada videla. Svaka linija ima svoju priču, svaki kamenčić krije neku misteriju. I crveni potočić koji smelo krivuda kroz ovaj čudan grad čuva neku tajnu staru hiljadama godina. Poželela sam da otkrijem tu tajnu, ali stare crvene stene nisu mi dozvoljavale da bilo šta saznam. Morala sam to da ostavim za neki drugi put i novu posetu.

 

A onda je svako od nas otišao na svoju stranu noseći sa sobom deo ljubavi i sećanja na pustolovine i predele koje smo zajedno posetili. Otišla sam u obližnji veći grad kako bih prolašla svoju sreću. To je otprilike neki period kada sam počela da pišem. I tada se prvi put susrećem sa bogatom arhitekturom i umećem naših predaka. Zadivile su me velelepne građevine, raskošni ukrasi. Poželela sam da vidim još. Tada sam počela da obilazim naše gradove i upoznajem se sa različitim veštinama našeg naroda. Znate li samo koliko skrivenih lepih građevina kriju gradovi kao što su Subotica, Novi Sad, Beograd, Kragujevac, Niš? Jednom sam u Novom Sadu zalutala tražeći neku prodavnicu i onda stajala skoro sat vremena ispred neke stare zgrade diveći se svim prelepim detaljima i ukrasima. Lepote ovih gradova mogu se meriti sa lepotama svetskih metropola. Bila sam očarana. A onda sam neplanirano posetila manastir Ravanicu.

 

Znala sam da se tu nalaze mošti kneza Lazara i znala sam koliko je taj manastir značajan za našu kulturu, ali nisam očekivala da će toliko uticati na mene. Kada sam se približavala manastiru, osetila sam neku prijatnu nervozu posmatrajući sam razrušene bedeme, stare zidine koje su se širile oko manastira. Koliko su vešti morali biti ti ljudi koji su pre oko šeststo godina napravili ovako nešto? Kada sam prošla kapiju bilo je to kao da sam pristupila nekom novom svetu, drugačijem od onog spoljašnjeg, materijalnog. Trava unutra je zelenija, cveće koje tu raste je rumenije, nežnije, lepše miriše. Sa svakim korakom sam morala da zastanem, da osetim spokoj koji mi to mesto pruža. Zašto ranije nisam otišla tamo? Ne znam ni sama. Godinama nakon posete Ravanici pokušavala sam da pronađem taj spokoj, ali nisam uspevala, i zato sam joj se uvek vraćala, makar i u mislima, hiljadama kilometara daleko.

 

Manastire na Kosovu nikad nisam posetila. Imala sam želju, ali nikad mi se nije ukazala prilika. Želja i dalje postoji, želja da pronađem još negde isti mir koji mi je pružila Ravanica. Još uvek čekam tu priliku. Nadam se da ću je dočekati.

 

Kasnije sam otišla za Ameriku. Dvadeset godina se nisam vraćala. Sad kad sam došla, mnogo toga se promenilo. Pa i ja sam se promenila, više nisam lepa i mlada kao nekad. Ali, duša se nije promenila. U njoj još uvek teče Morava i spaja se sa Dunavom, u njoj još uvek mirišu borove smole na jutarnjem suncu, u njoj još uvek ponosno stoje Kopaonik, Zlatibor, Fruška gora i odolevaju godinama i daljinama.", završila je ona ostavljajući mene sa željom da što pre vidim sva ta prelepa mesta o kojima mi je pričala, a i mnoga druga, pa da i ja sa ponosom kažem ono što je na kraju dodala: "Mogu da odem bilo gde, ali ove planine, ove reke, spokojni cvrkut ptica, glasna zvonjava crkvenih zvona nedeljom ujutru, sve će to zauvek ostati u mom srcu".

 

Prva nagrada, Nikola Stanojević

_________________________________

 

Srbija u mom srcu


Sećala se moja baka Iskra da je razgovarala sa jednom travkom koja joj je ovako besedila:

 

"Ja, mala travka, vrlo sam poznata u mom pašnjaku. Tolerantna sam prema manjim travčicama, a poštujem i veće te me u komšiluku jako cene i ponose se mnome. Najveći strah mi je od ovaca zato što uvek hoće da me jedu. Druge strahove nemam, moglo bi se slobodno reći da sam neustrašiva.

 

Nikla sam kao mala zeleno-bela klica, a moja mama me je uvek učila da ne smem da odem u komšiluk zato što ću se osušiti i uvenuti. Pošto uvek želimo najjače ono što nam je zabranjeno, ja sam se izletu u komšiluk najviše radovala u životu. Potencijalnom izletu, da naglasim, pošto za pravi nisam imala hrabrosti dok nisam postala tinejdžer.

 

Jednom preko noći, u tim ludim godinama, išunjala sam se i jedva nekako izašla iz zemlje i otišla kod druga u komšiluk (u dogovoru sa njim) , ali, nisam ni slutila da sam i dalje isuviše mala da bih se provukla ispod krvnički pojačane električne ograde u susednom dvorištu.

 

Kako sam krenula ispod ograde dvorišta, opekla me ludački pojačana struja, i vratila nazad. Vukla sam se do kuće vičući: "MAAAAMA!...TAAATA!". Nekako sam se dovukla do kuće i odmah su me vratili u moju malu zemljanu rupicu. I nakon nekoliko meseci napokon sam ozdravila i rekla sebi i porodici da više nikad neću da izlazim iz moje mile zemlje. Nismo mi svi baš slučajno rođeni tu gde jesmo.

 

Tako sam konačno shvatila koliko je moja zemlja značajna za moj život i da nikada neću da je napustim zato što mogu lako van nje da se povredim. Pametan se uči na tuđim greškama, a onaj malo manje pametan na svojim. Razmilite o tome!"

 

E, sad, to je bila priča jedne obične travke. Vi sigurno mislite drugačije jer mislite da ste, ako ste već veći od nje, pametniji. Ne bi bilo ljudski da ne mislite... Moja baka je bila drugačiji čovek od vas. Nije brinula za kurs evra na tržištu i ozonski omotač, već samo za svoju domovinu. Čuvala je (bez ključa) u svom srcu.

 

Druga nagrada, Vladimir Došljak

loading...
1 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Srbija u mom srcu

Najpopularniji sastavi

Moja draga osoba

Moja draga osoba   Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u