Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Priča o Kučkim planinama

Priča o Kučkim planinama

Priča o Kučkim planinama

 

Za većinu stanovnika Podgorice one su nepoznate, oni koji su u njima proveli djetinjstvo i slušali priče starih, pamte ih po beskrajnim ljepotama, teškim uslovima za život i ljudskoj sudbini koja je malo kome bila laka u tom kršu a nama planinarima su bijeg od grada i utočište kada tražimo mir i tišinu na svega sat vremena vožnje od kuće.

 

Pričaću vam o Kučkim planinama, tačnije o malom dijelu ovog prelijepog masiva, koji je dostupan svima i u kome možete uživati skoro tokom cijele godine. Iako me za nju ne vežu korjeni, koji su dosta sjeverniji, prilično sam vezan za ovu planinu. Njene čari sam prvih puta osjetio osvajajući vrh Treskavac, kao dječak od 16 godina koji se tek počeo susretati sa slobodom visina, što će kasnije prerasti u način života i vječitu potrebu. Planine kučke krajine, odnosno masiv "Žijovo", nalaze se sjeveroistočno od glavnog grada - Podgorice. Sjeverna granica su Komovi, istočna vrhovi na samoj granici, na jugu rijeke Cijevna i Zeta, a na zapadu Mala rijeka i Morača. Planina je pretežno krševita i siromašna vodom, što ljeti može biti problem koji je bio sastavan dio života ljudi koji su tu proveli život.

 

Krivudavi lokalni put skriva pogled na masiv koji čini preko 15 vrhova iznad dvije hiljade metara, i dva prelijepa jezera za koja su vezane brojne priče i legende. Pogled je nagrada za sve koji savladaju mučninu nakon vožnje lokalnim krivudavim putem. Najviši vrh masiva je Surdup (2.184mnm) koji je u ljetnjim mjesecima dostupan i planinarima početnicima, i do njega postoji markirana staza.

 

Ako ka planini krećete iz Podgorice, početak puta je u Maslinama, tačnije mjestu Doljani odakle počinje uspon ka Medunu, koji je super za biciklistički trening zbog visinske razlike od 400 metara i oko 8 kilometara puta. Medun je granica primorske i kontinentalne klime, jedno od posljednjih Ilirskih utočišta i rodno mjesto Marka Miljanova Popovića. Izgrađen je između četvrtog i trećeg vijeka p.n.e.


Ako imate vremena, preporučujem da svratite do zidina i obiđete muzej i Markov grob koji se nalazi ispred stare crkve.

 

Za ljubitelje pješačenja i aktivnog odmora nakon posla, iz sela Doljani postoji uređena staza do Sjenice, i dalje do Meduna, koja je idealna za rekreaciju i trening. Sa Sjenice se pruža najljepši panoramski pogled na grad.

 

Od Meduna nastavljamo dalje preko sela Dučići. Krajem ljeta 2015. godine obnovljen je asfalt kroz Dučiće, ali i preko Ubala. Mi idemo kroz Dučiće jer je put kraći oko 2 kilometra, a zatim se priključujemo na "glavni" put koji dalje vodi ka planini. Ubrzo dolazimo do raskrsnice – pravo se nastavlja za Orahovo i Korita, a lijevo skreće za Bukumirsko jezero. Na skretanju postoje table sa smjerovima, tako da je veoma teško promašiti put.


Ne idemo ka koritima, već skrećemo lijevo ka Kržanji. Vozimo se uskim putem, prolazimo Kržanju i početak staze za uspon na vrh Žijevo. Još malo uspona i dočekuje nas Donje Stravče, pravina a onda ponovo serpentine, sve do katuna Kastrat odakle se pruža prelijep pogled na vrhove masiva! Ako u planinu idete zimi, Donje Stravče je najčešće granice do koje se čisti put, što znači da ako ste krenuli na Treskavac, čeka vas duga šetnja do podnožja, ali i pravi osjećaj planine i tišine, jer su za vrijeme velikog snijega, mimo nekoliko divljih životinja, rijetki posjetioci ovih krajeva.

 

Sa desne strane puta katun, sa lijeve voda, a na putu nas obično uvijek sačekaju konji koji uživaju u prvim zracima Sunca jer je katun još uvijek u hladovini. U katunu ćete naći domaćine u ljetnjim mjesecima, obično od juna do septembra, dok su zimi pusti i pružaju utočište u slučaju da vas na putu za neki od vrhova uhvati nevrijeme.

 

Kastrat je početna tačka za uspon na vrh Šila, a nažalost i početak šume koja je prethodnih godina većinom izgorela ljudskom krivicom. Iz katuna se takođe vide vrhovi koji se nalaze preko Male rijeke i Morače - Garač, Brotnjik, Kamenik, Maganik, itd.

 

Vozimo dalje, do padina Treskavca, prelijepog vrha koji se nalazi sjeverno od Šila i preko kog postoji markirana staza do bukumirskog jezera. To je jedna od najposjećenijih staza, koja je ujedno i staza za uspon na Surdup i Štitan, oko kojih je moguće napraviti prelijepu kružnu turu i završiti takođe na jezeru, a oni spremniji mogu izaći i na vrh Pasjak!

 

Asfaltirani put vodi zapadnom padinom, a sa lijeve strane se nalazi selo Brskut i Velji do. Put do Bukumira je najčešće neprohodan do ljeta, zbog velikih sniježnih nanosa i vode koja pravi odrone na ovom dijelu.


Prolazimo katun Bljušturu, i vrlo brzo stižemo do skretanja desno za Bukumirsko jezero! Na skretanju postoji tabla, a dalje do jezera vodi makadamski put koji je prohodan i za mala auta.

Ako idete pješke, od skretanja za planinarsku stazu za Treskavac do Bukumirskog jezera će vam trebati oko sat i po laganog hoda.

 

Ono što je nekada bio usamljeni katun gdje su dolazili samo lokalci, danas je sve popularnije izletište koje posjećuju ljudi iz cijele zemlje, a sve više i stranci. Bukumirsko jezero je jedno od dva jezera kučkih planina. Nalazi se na 1.443 metara nadmorske visine i polazna je tačka za uspon na više vrhova, kao i početna tačka za planinarsku transferzalu CT-1 – Planinama Crne Gore koja vodi do Crnoj jezera na Durmitoru.

 

Oko jezera dominiraju vrhovi Torač (mali i veliki), Pasjak, Surdup, Štitan i Velji vrh.

 

Od navedenih je najlakši Torač, svega na sat vremena planinarenja, do Surdupa i Štitana će vam trebati oko tri sata od jezera, a do Pasjaka dva, s tim što je za njega potrebno planinarsko iskustvo zbog oštrog grebena i kratkog penjanja stijene kojom se izlazi na vrh. Ovi vrhovi nisu samo za planinare, skoro su idealni za tradicionalno penjanje, kako ljeti tako i zimi, kao i još nekoliko stijena u njihovoj blizini.

 

Na par minuta od jezera, na putu prema dolini kojom se ide za vrhove, postoji izvor pitke vode, i još jedno malo, periodično jezero, koje presuši tokom ljeta. Pored izvora, a iznad malog jezera, postoji staza koja vodi ispod samog vrha, južnom stranom, i kojom možete doći do Širokara Lakovića i Rkavačkog jezera.

 

Ako kampujete u ovoj dolini, čućete veliki izvor ispod vrha Torač koji je aktivan tokom cijele godine, na mjestu gdje je nekada bio istoimeni katun.

 

Bukumire pamtim po kumarinoj gladi, makadamskom putu koji je prethodnio današnjem asfaltu, i prelijepom jezeru do kog su dolazili tek mještani i pravi zaljubljenici u prirodu. Jesen je u ovom kraju posebna... Gužve u katunima smjenjuje tišina, gora u kojoj lišće žuti i opada nošeno vjetrom koji otktiva okolne vrhove koji se spremaju za zimu. Šetnja oko jezera je kao san u kome sam sasvim sam, a svaki pogled i svaki sekund je bitan, jer u njemu ne postoji ništa što tu ne bi trebalo da bude... Čula bi se samo vatra na kojoj se nešto peklo, a mi smo nepomično ležali i gledali u Pasjak koji dominira pejzažom.

 

Srećan sam što u meni i dalje postoji sjećanje na to vrijeme i osjećaj koji imaju oni koji su u planine išli prije pametnih telefona i asocijalnih internet mreža, koje su nas otuđile od nas samih, a od stvarnosti napravile blijedu kopiju života.

 

U slučaju da niste skrenuli desno za Bukumire, nastavljate pravo preko prevoja Đebeze, do mjesta Mokra i nove raskrsnice – lijevo asfaltnim putem za Verušu – desno za Rikavačko jezero, sjevernom stranom vrha Torač.


Mokra je danas vikend naselje i izletište, zajedno sa Verušom koja je udaljena pet minuta vožnje lošim asfaltnim putem.


Nekada je u njoj bila u funkciji karaula, od koje počinje uspon na vrh Maglič. Zimi, kada je put preko Kržanje neprohodan, preko Mokre se sa strane Veruše stiže do Bukumira. Veruša je od Podgorice udaljena 50 kilometara, i mjesto gdje zimi ostavljamo auto, a do jezera ima oko sat i po pješačenja.

 

Makadamski put koji vodi za Širokar i Rikavačko jezero je dug oko tri kilometra, prohodan je i za mala auta i vodi do širokara Lakovića, a dalje ka Komovima.


Ako od Mokre niste otišli na vrh Maglič, to možete uraditi grebenom sa širokara, i uživati u prelijepoj laganoj turi do ovog pitomog vrha.

 

Sa lijeve strane puta, tačno po dolasku na širokar, nalazi se izvor koji je aktivan i ljeti, a na putu do vrha borovnjaci!

 

Makadamskim putem koji sa Širokara vodi dolje, za manje od pola sata stiže se na Rikavačko jezero.

 

Ime nosi po katunu Rikavac, a nalazi se na nadmorskog visini od 1313m, u podnožju vrha Vila koji se nalazi na granici Crne Gore i Albanije. Do jezera je moguće stići i sa strane korita, prolazeći pored Krisitora, ali vam je za tu avanturu potrebno bolje terensko vozilo. Nagrada su prelijepi predjeli i malinjak ispod Krisitora.

 

Dužina jezera je 525 metara, a širina 235m, sa najvećom dubinom od oko 14 metara. Pored jezera postoji izvor pitke vode, koji zna da presuši kasno ljeti, a jezero je sve češće destinacija kampera i motorista koji dolaze sa svih strana svijeta.

 

 

Najčešći cilj planinara je pomenuti vrh Vila, do kog ima skoro tri sata pješačenja. Vila, zajedno sa Štrungezom, čini graničnu liniju sa Albanijom, a u samom podnožju vrha se nalaze ostaci katuna Studenica sa izvorom.

 

Sada kada ste osvojili Vilu i odmorili pored jezera, lošim makadamskim putem idemo ka koritima. Do korita imamo oko sat vremena, odnosno 15.5 km vožnje, u pravcu juga - jugozapada, pored vrha Krisitor, prevoja velike Ćafe i Velike Radeće gdje se nalazi i izvor pitke vode. Ukoliko idete autom, ili biciklom, obavezno nosite i rezervne gume, jer u slučaju bilo kakvog kvara, na ovom dijelu puta nema signala.

 

Kučka korita su nekada bila katun, danas su vikend naselje. Nalaze se na 1.365 metara nadmorske visine. Sa sjeverne strane se nalazi vrh Hum, sa južne Kaženik, a na istočnoj kanjon rijeke Cijevne i granica.


Od Podgorice su udaljena 30 kilometara, dostupna i tokom zime putem preko Orahova. Sa Podgoricom su povezana i putem preko Fundine, koji do korita vodi iznad kanjona Cijevne i južnom stranom Kaženika, a malo pred Korita počinje markirana staza za vrh.

 

Zimi kada su ostali putevi neprohodni i snijeg loš za osvajanje zahtjevnijih vrhova, tu je Hum Orahovski - vrh sa kog se pruža najljepši pogled na albanske Prokletije! Idealan za planinare početnike i ljeti i zimi.


Do njega vodi staza koja počinje na ulazu u Korita, i do vrha je potrebno do tri sata hoda. Hum je prvi planinski vrh na kom sam dočekao izlazak Sunca i uživao u jutru koje se budi.

 

Kratkom reportažom sam uspio da opišem samo mali dio ove čarobne planine, a na vama je da uz malo želje i slobodnog vremena krenete u avanturu i osjetite ljepotu do koje neki putuju danima, a nama je na dohvat ruke!

 

Napisao Radonja Srdanović

 

loading...
1 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Priča o Kučkim planinama

Najpopularniji sastavi

Moja draga osoba

Moja draga osoba   Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u