Pomirenje

Godinama sam kažnjavala samu sebe, gušila se u mislima kako me više nikada niko neće voljeti onako kako si me ti volio. Kako sam samo bila okrutna prema sebi, kako sam samo bila bezdušna.

Mislila sam da sam snažna, pametna, lijepa, zbog tvoje ljubavi. Davala sam tebi zasluge za sve ono što sam bila ja, samo zato što si ti u meni prepoznao snagu, pamet, ljepotu.

Dugo mi je trebalo da shvatim da je ljubav koju si mi ti davao bila samo ogledalo onoga što sam ja tebi pružala. Tvoja ljubav je bila takva zato što sam ja bila osoba kakva sam bila. Ja sam zaslužna za ljubav koju si mi dao, ona nema nikakve veze sa tobom. Ljubav je bila kompenzacija, nadoknada za ono što sam ti pružala, nekada i na silu od sebe otkidala, samo da bi moglo postati tvoje.

Kako to nisam vidjela?

Godinama sam živjela u ubjeđenju da me niko neće znati voljeti onako kako si me ti volio. A ni ti to nisi znao. Ja sam bila ta koja te naučila kako da me voliš. Ja sam ti pokazala sve rane na sebi, i dala recept kako da ih zaliječiš. To nije imalo nikakve veze sa tobom. To znam zato što nisi uspio da zaliječiš one rane koje ti nisam otkrila.

Vjerovala sam kako niko više neće znati ispuniti prazninu u meni. Ali ni to nisi ti znao. Ja sam ti pokazala. Ja sam ti otkrila svoje otvore i praznine i kako da me ispuniš. Kako sam samo bila okrutna prema sebi.

Davala sam tebi zasluge za toplinu kojom sam zračila samo zato što si je ti osjetio. Vjerovala sam da više nikada niko neće voljeti ovu ženu, mene. Kao da si mi ti dao sve ono što sam ja sama. Kao da je već nisam bila sve to prije nego što sam te upoznala. Kao da nisam ostala sve to nakon što si ti otišao.

Šta će meni neko da me voli, kad sam ja ljubav.