Pokaja sam se

Jednog sam lijepog lipanjskog dana nakon doručka izjurila iz kuće i počela se igrati s prijateljicama. Zaboravila sam na školu i učenje. Bezbrižno sam skakutala na igralištu. Kada je Mia rekla da je jučer učila prirodu kako bi se danas mogla igrati, shvatila sam da knjigu iz prirode nisam ni dodirnula. Zašto da mi učenje o primorskom kraju uništi igru? Nastavila sam se igrati, a nakon ručka i spremanja krenula sam u školu.

Sad je tek nastala briga za prirodu i primorski kraj, no držala sam se odlučno dok se preda mnom nije pojavio test uz osmijeh učiteljice. Zaledila sam se, progutala knedlu u grlu i sama sebi rekla da ja to mogu riješiti. Počela sam čitati, a nakon svakog pitanja postajalo mi je sve teže. Učiteljica mi je prišla i rekla da su pitanja lagana te da čak i onaj koji nije učio može odgovoriti na barem jedno pitanje. Te su me riječi ohrabrile i odgovorila sam na tri pitanja od njih petnaest. Predala sam test, a učiteljica je zadovoljnog izraza lica rekla da sam sigurno učila. No, kad sam sjela na svoje mjesto, izraz zadovoljstva zamijenio je izraz negodovanja. Sljedećeg dana učiteljica nam je donijela ispravljene testove. Moj je bio pun pogrjeŠaka, dobila sam ocjenu "dovoljan".

Pokajala sam se jer ta dvojka nije bila nimalo pohvalna, stoga vise nisam izlazila igrati se, nego sam u kući sjedila i učila. Ispravila sam ocjenu iz prirode dobivši peticu. Iz ovoga sam događaja izvukla pouku: Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra.